U katoličkoj crkvi, na ceremoniji konfirmacije, sveštenik priča tinejdžerima o hrabrosti i mudrosti. Za primer hrabrosti on navodi zločin od pre petnaestak godina, široko popularizovan od strane medija, kada su dve 15-godišnje devojčice bile mučene i zverski ubijene od strane silovatelja/sadiste i njegove žene. Oboje su bili lepi, mladi i uspešni ljudi. Sve su snimili, i sud je pod pritiskom medija i ostalih grupa koji su se svi pozivali na Ustav, dozvolio da javnost vidi te trake. I sveštenik ih je gledao, ali nam nije rekao zašto. Prva devojčica je bila ubijena, na drugu je došao red. Ona je odbila prinude i pretnje rečima: "Some things are worth dying for." Ne znam da li su deca u crkvi mogla da razumeju. Da je dostojanstvo vredno umiranja. Možda nisu ni slušala. Sveštenik je bio monoton i već smo više od sata sedeli na drvenim klupama. Moje dete nije ništa razumelo, to je najvažnije.
Sinoć sam mogla da gledam dokumentarni film o sudbini devojčica u Demokratskoj Republici Kongo - koje već decenijama otimaju, prodaju, i za ostatak ću staviti tri tačke:... - ali sam ipak rešila da ne gledam. Svet ratuje zbog Boga, nafte, ratuje i zbog zlata, dijamanata, i zbog uglja, grumena zemlje, pamuka, pšenice, rase, nacije, boje kože ili zastave, zbog ovaca, kamila, i slonova, zbog svega zaista, ali jedan jedini rat do sada nije vođen zbog devojčica. To uvek spada u unutrašnje poslove. Kako će se podeliti devojčice. Naročito je upadljiv detalj u imenu poštovane republike: Demokratska.
Juče smo u metrou videle nalepljen plakat sa fotografijom jedne devojčice, od nekih 13-15 godina, na kome kažu da je nestala pre dva dana. Roditelji i policija mole prolaznike za pomoć da je nađu.
Reklo bi se da su devojčice univerzalna roba. Uvek tražena, lako dostupna, prirast redovan bez obzira na vremenske uslove, po bagatelnoj ceni, ekonomski i na svaki drugi način isplative, svima. Od književnosti do modne i brojnih drugih industrija, svetskih demokratija i časnih religija. Ponekad, kao danas, mi baš dođe žao što nisam zlatna ribica pa da sebi ispunim jednu želju. A ako budem dobra možda i cele tri.
Za mudrost se sveštenik uputio najmudrijem od mudrih - samom Solomonu. I priča on tako deci i odraslima prisutnim u crkvi kako su došle dve žene koje obe tvrde da su majke malom detetu, pa da Solomon presudi i dodeli dete jednoj. Premišlja mudri Solomon kako rešiti takvu dilemu, i seti se: Ništa, moje dame, kaže on njima, ako ne možete da se dogovorite da mi lepo presečemo dete na pola pa svakoj jednako. Na to se uzruja strašno jedna od njih i kaže - neka, mudri Solomone, neka dete ide njoj. I tu se Solomon nasmeši sebi u brk jer je mudro prepoznao majčinsku ljubav, koja bi se deteta radije odrekla nego ga gledala mačem prepolovljenog. Priča je preživela evo već pet-šest hiljada godina. I svi joj se i dalje dive.
Dete pored mene okrene užasnute oči ka mom licu, ne zna da li je dobro čula, pa pita: "O čemu oni ovde pričaju! Ko bi predložio da se dete preseče?" Ah, ljubavi, Solomon je stari lisac, i zna sve o majčinskoj ljubavi, nije on to bukvalno mislio. Ali, insistira ona i dalje, koja bi žena, ili uopšte živa osoba, pristala da se dete preseče na pola, sve i da nije detetu majka ili otac? To je drugi deo poente, ljubavi. U kojoj Solomon poznaje druge žene, one koje nisu majke, i koje su sve od reda zavidljive, gadne, otimaju tuđu decu, i pristaju da ih pred njima raseku na dva dela, pa od pola deteta još uvek mogu da naprave dobru supu... ceo svet ti je pun takvih mudrosti i mudraca o gnusnoj prirodi žena. Osim toga, nije Solomon mogao da ispadne glup. Inače se to hiljadama godina zove nekad mudrost nekad istina, u sve se uvukla kao radioaktivna prašina, ne možeš počistiti ni najboljim usisivačem, i samo grize. Danas poneko to zove mizoginija, ali vrlo stidljivo, najčešće ih uopšte i ne čuješ. Osim toga, bio je tada mali svet, teško se živelo, ko je mogao i da sanja da će takva jedna skaska preživeti da je milioni ljudi čitaju, prepričavaju, i po njoj žive i upravljaju se. Ali šta je sve preživelo...
Nakon priredbe, komentarišu dve žene kako je bilo krajnje neprimereno da je sveštenik kao ilustraciju hrabrosti naveo devojčicu koja je tako užasno nastradala. Devojčica je zaista bila hrabra - neverovatno hrabra - i blizu je uzrasta dece na koju se tog dana primenio lep izraz 'coming of age'. Sveštenik je istupio iz dogme, malo nespretno doduše, naveo primer koji njega lično očito duboko potresa, i mislio je da će ga deca razumeti. Deca manje-više ali odrasli nisu razumeli, i zameraju.
Primer za mudrost, upakovan sve skupa sa biblijskom mizoginijom i slikom Solomona na dan kad je ispao glup, niko nije komentarisao.