Otišao je čovek zbog koga se dolazilo na stadion. Nikad se nije znalo da li će da odbrani volej sa 5 metra ili da indolentno primi go sa 40. Ali se znalo da će Borota da napravi nešto što su rečitiji sportski komentatori nazivali "potez koji vraća publiku na stadione", nešto što će da se prepričava cele nedelje. On je, u vreme sportske uranilovke gde su svi morali biti jednaki, bio svoj i autohton. Bio je fudbalski umetnik i više od toga.
Bio sam mali, sećanja blede, neka osamdeseta godina, stadion JNA. Partizan brani titulu protiv Sarajeva. Tada je to bio nacionalni derbi. Neko ladno vreme, centaršut sa strane i lopta pada napadaču Sarajeva pravo ne čvrsto zategnuti šnir kopačke i poleće, kao topovsko đule, ka partizanovom golu. Nastaje muk na stadionu. Kao danas da je bilo, pamtim, tata i ja pretražujemo pogledom sliku na, EI color de lux, televizoru ne bi li videli rupu na mreži Borotinog gola. Par trenutaka kasnije postaje jasno da je Borota uhvatio "živu" loptu. Muk. I na stadionu i u stanu na osmom spratu u Nišu.
Isto se tako sećam, da smo ćale i ja nebrojano puta bili "ladni kao špricer" kada bi se protivnički igrač uputio ka Borotinom golu u takozvanoj stopostotnoj šansi. Pera je branio i nemoguće. One fore 1 na 1, dvojica napadača na njega... Zajebancija. Veća šansa je bila da se pocepa fudbal nego da neko savlada Borotu. Te neke polusezone u Partizanu bio je najbolji golman primivši samo 9 golova u 17 utakmica. To ga je kvalifikovali da postane prvi golman reprezentacije SFRJot.
On je bio prototip savremenog golmana koji su se javili tek četvrt veka nakon što su njegove kopačke počele da hvataju prašinu. Čak je i jedan od najatraktivnijih golmana devedesetih godina, poznavaocima izgledao samo kao Borotina kopija.
Borota je umeo da izađe u polje i preseče dodavanje protivničke ekipe, pa driblajući kao treći bek i da ode u kontra napad.
Tako je branio Borota.
Prepoznatljivi stjling sa afro frizurom i bermudicama, odbrane od kojih zastaje dah, ali i kiksevi koji se prepričavaju godinama su bili niti od kojih je satkana njegova karijera. Priča kaže da je iz nekog kaprica vozio auto sa davno isteklim "probnim" tablicama. I pored nastojanja organa reda da mu napišu kaznu uspevao je da izbegne zasede različitim putanjama dolaska i odlaska sa treninga. Valjda mu bilo urođeno da bude drugačiji.
Prvi od "čuvenih" kikseva je napravio na večitom derbiju negde sedamdeset osme, kada je, nakon nebeskog skoka i uhvaćene lopte u svom šesneastercu jednostavno spustio loptu na travu, kao da izvodi slobodan udarac. Kratkonogi Šestić je, na zaprepašćenost cele crno bele publike, uzeo loptu i ušetao se u go upisavši Borotino i svoje ime u legendu. Priča kaže da se Boroti učinilo da je sudija svirao faul, a da ga je kum Šestić osokolio rečima:
"Kume izvedi faul."
Legenda dalje kaže da je Borota prokomentarisao da mu Dule Savić nikada ne bi tako nešto uradio. Ako se dobro sećam, kasnije je po novinama izjavljivao i da se odriče svog kuma. Taj, po mnogima, Šestićev ne-fer-plej potez je Borotu uveo i u sferu viceva.
"Sa drugog sprata zapaljene kuće vrišti majka sa bebom u zagljaju. Dok još nisu stigli vatrogasci očajna žena pokušava da spasi makar svoju bebu:
- Ima li nekoko može da je prihvati?
Okupljeni ljudi primetiše Borotu:
- Evo Čoveka koji zna odlično da hvata. On je naš najbolji golman.
Nakon što je bacila bebu koju je Borota uspešno uhvatio, mamu su vatrogasci u zadnjem trenutku spustili iz plamene kuće. Prvo što je pitala bilo je:
- Gde mi je beba?
Svi ćute. Nakon ponovljenog pitanja, jedan od okupjenih ljudi tužno prozbori:
- Nakon Šestićevog gola Borota čim uhvati on i DEGAŽIRA."
U 77 utakmica koliko je odigrao za Partizan ostavio je dubok trag kao igrač i kao čovek. Dobre odbrane u plavom i crno-belom dresu su ga načinile odlučnim izvozim proizvodom pa je za 70 000 funti sterlinga uzmeo londonsku ličnu kartu i zaigrao za "Čelzi". I dan danas se kao, urbana legenda, prepričava da je posle odbranjenog penala ušao je u go da uzme kačket... Držao je loptu sa sobom dok je prelazio gol liniju. Bio je to jedan od najneobičnijih golova u istoriji fudbala. Njegova specifična srčanost i miks odličnoh odbrana sa po kojim gigantskim kiksom ga je trajno vezala za srca ostrvskih navijača.
Petar borota je Rođen u Beogradu pre skoro 58 godina. Preminuo nedavno u Italiji. Zbog njega sam, kao mali, nosio bermude i branio u školskom timu.