Društvo| IT| Roditeljstvo| Sex| Tehnologija

Sexting, texting i druge tekovine digitalne civilizacije

udruzenje_roditelj RSS / 28.03.2010. u 21:20

 piše: Nikolina Ljepava

Pisala ovih dana njanja o cyber šikaniranju poznatom na engleskom kao cyberbullying. Nasilje nažalost nema granica a kroz nove tehnologije ono dobija svoju novu formu u obliku maltretiranja putem pretnji i prozivki koje stizu preko mejlova, telefona, društvenih mreža...maltretiranja od koga je teško pobeći i koje može da ostavi teške tragove i na odraslima a kamoli na deci. Ova nova forma nasilja sve je zastupljenija medju mladjom generacijom, naročito preko društvenih mreža. Formiranje takozvanih "hejt" grupa na FB u kojima se odredjeno dete izlaže podsmehu i javnom linču ("svi koji mrze Pericu i misle da je kreten") postalo je sve češća pojava i u svetu i u našim krajevima. U mnogo slučajeva ovo je samo jedna od manifestacija nasilja u RL, kao u slučaju dečaka Ivana  iz Bjelovara u Hrvatskoj kod koga je dugotrajan lanac vršnjačkog zlostavljanja prekinut upravo posle otkrivanja hejt FB grupe i reakcije javnosti na snimke zlostavljanja deteta koji su tu objavljeni.

 Ali u kao i u TV shopu -  to nije sve! Šta kada sama deca svojim nepromišljenim postupcima dovedu sebe u situaciju da potencijalno danas - sutra budu cyberzlostavljana? Šta kada su oni sami autori kompromitujućih snimaka?

  Ili da se vratimo na početak - znate li šta je sexting?

  To je slanje fotografija, video klipova i sličnog provokativnog seksualnog sadržaja putem telefona (primarno) a po široj definiciji i putem Interneta. Inače veoma popularan način "komunikacije"  izmedju današnjih tinejdžera (a sve više i mladje dece pošto se granice seksualnih eksperimentisanja na užas nas roditelja pomeraju sve niže i niže). Istraživanje radjeno u USA utvrdilo je da je više od jedne trećine tinejdžera nekada u životu nekome poslalo svoju razgolićenu fotografiju ili klip a skoro polovina je primila takvu poruku. Ne znam koji su podaci za Srbiju i zanima li se ko za tako nešto,  ali se plašim da nisu znatno različiti.

Kako te fotografije i klipovi nastaju? Pa u najvećem broju slučajeva autori su sama deca. Znate ono - dečko i devojčica, zaljubljeni "najviše na svetu", on joj traži da mu ona pokaže koliko ga voli time što će mu poslati svoju provokativnu sličicu ili video klip... pa jos provokativniju... Slicica završava kod njega u telefonu..pa kod druga...pa kod drugog druga...a kad raskinu ista nastavlja svoj digitalni život na Facebooku ili Youtube.... Naravno - vredi i obrnuta priča, ni dečaci nisu poštedjeni ovakvih situacija i osveta ostavljenih devojaka u vidu neprikladnih slika na svim mogućim društvenim mrežama. Takve slike i klipovi završavaju ulinkovani i tagovani na  Facebook grupama, često sa punim imenom i prezimenom osobe koja je na njima, a u zavisnosti od toga gde su hostovane mogu ostati i kao dugoročni "digitalni trag" na Internetu kojeg će se dete u budućnosti teško osloboditi. Nažalost takvi materijali često završavaju i u rukama pedofila.

Ma koliko možda nekim roditeljima odraslim u drugačijem okruženju i nenaviklim na sjaj i bedu online komunikacija sve ovo delovalo previše... nestvarno i neopipljivo, imajte u vidu da je za našu decu taj svet realan; njihov socijalni život odvija se koliko uživo toliko i velikim delom u online okruženju. A svi znamo koliko je socijalni život bitna stvar u životu jednog tinejdžera. 

Seksualno eksperimentisanje normalan je deo razvoja svakog deteta u tom uzrastu, a sexting je jedan od savremenih načina na koji se to ispoljava.  Sa druge strane, posledice koje takvo eksperimentisanje može da nosi  u ovom slučaju su dalekosežne, ma koliko u prvom momentu možda samoj deci delovale bezazlenije od "konkretnih" odnosa. Osamnaestogodišnjakinja iz Ajdaha se prošle godine obesila jer nije više mogla da trpi pritisak i maltretiranje u školi kome je bila izložena posto je bivši dečko njene obnažene fotografije distribuirao po školi.. 

Nažalost, ovo nije usamljen primer, a deca postaju svesna šta su uradila tek kada im se posledice svega obiju o glavu. Što naravno nije ništa neuobičajeno za tinejdžere ubedjene da se loše stvari "samo njima neće desiti".

 I sta mi tu sad možemo, kao da nam nije dovoljno standardnih muka roditeljskih nego su nam još samo i ove Internetsko - tehnološke bile potrebne?

Možemo i moramo da se informišemo pre svega. Mnogo se toga promenilo od vremena u kome smo mi odrastali, tehnologija i interaktivni mediji su uz sve standardne roditeljske dileme i probleme doneli i potpuno nove, probleme sa kojima se ni jedna generacija roditelja ranije nije suočavala.  

Moramo da se upoznamo sa novim tehnologijama (ko ovo čita po svoj prilici bar donekle jeste), još uvek je veliki broj roditelja koji su malo ili nimalo kompjuterski pismeni i svesni načina na koji mladi komuniciraju. Da shvatimo i prihvatimo da je online okruženje postalo važno socijalno okruženje za mladu generaciju, da nosi mnogo dobrih stvari ali i potencijalne negativne (na kraju krajeva nije li tako sa većinom stvari na svetu?). Ali uz sve to čarobni recept ne postoji  - i ključ je, kao i za sve ostalo, u odnosu nas i našeg deteta, medjusobnom poverenju i dobroj dvosmernoj komunikaciji.

Udruženje RODITELJ

Atačmenti



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Kum Djole Kum Djole 00:00 29.03.2010

I ako imamo zakon, nemamo struku

Kad bismo imali školske predmete "Upotreba interneta" i "Emocionalna inteligencija" umesto (čitaoc neka sam odluči kog i kakvog štiva) deca bi bar bila upoznata s tematikom ako ne i s posledicama narušavanja ličnog integriteta i emocionalne stabilnosti u tako osetljivom periodu u svom razvoju. U Vermontu je recimo legalizovana razmena seksualno eksplicitnih vizuelnih sadržaja između osoba od 13 do 18 godina, ali je transfer trećem licu bez obzira na uzrast krivično delo. Meni to deluje sasvim prihvatljivo ukoliko društvo informiše adolescente o sextingu kao što ih edukuje o seksualnom obrazovanju, upotrebi kondoma, prenosivim bolestima. A šta imamo u državi Srbiji? "Veliki problem u kažnjavanju dela 'kompjuterskog kriminala' je nedostatak ljudi u Odeljenju za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, jer je za taj posao neophodan tim stučnjaka" jer "državni organi nemaju dovoljno sredstava da se digitalni forenzičari adekvatno plate jer je njihov posao izuzetno odgovoran i zahtevan." Sjajno! Pitam se samo šta će nam kandidatura i šta će nam stotine hiljada strana hrvatskih prevoda EU propisa ako nemamo para da sprovodimo ni ono što sami donesemo. Ne samo da je problem u inertnosti države, i ne samo da nema stručnjaka koji bi bili nezavisni i dobro plaćeni za svoj rad, nego smo zaostali i u percepciji uzroka mnogo delikatnijih i surovijih kriminalnih dela, na primer silovanja: svaka internet polemika povodom ovakve vesti u Srbiji svodi se na polarizovane stavove o uzrocima dela, gde se žrtva neretko ocenjuje kao krivac koji odevanjem, ponašanjem ili gestovima prosto mami nasilnika. Zato će snimak devojčice koja, naivno opijena leptirićima u stomaku, predaje svoju ličnost i ženstvenost na poverenje svom vršnjaku, pre biti osuđena i stigmatizovana, i to možda najviše od onih koji u potaji uživaju u materijalu i traže još. Izostaće psihološka podrška žrtvi, krivično gonjenje nezrelog kretena koji izrasta u antisocijalnog degenerika i iskonsku štetočinu, šira edukacija i norme koje se na takvim iskustvima uspostavljaju bez presedana. Zato će u ovoj pravoslavnoj džamahiriji uvek biti dovoljno miliona i miliončića za pedofilima infestiranu SPC ili makar krst od 18 metara, za Guče i Farme, ali nikad neće biti para za nešto čime se uveliko bavi ostatak naprednog globalnog društva u cilju zaštite sopstvene dece i sopstvene budućnosti.
BigBadWolf BigBadWolf 20:32 29.03.2010

Re: I ako imamo zakon, nemamo struku

Kum Djole
Kad bismo imali školske predmete "Upotreba interneta" i "Emocionalna inteligencija"


Sta ce nam to? Pa imamo veronauku...
nikolinal nikolinal 14:28 29.03.2010

Eh, pa imamo mi digitalne experte....

0ne iste koji su pre nekih mesec dana spektakularno razotkrili do tada nevidjen (za njih valjda) vid online prevare poznat u svetu inace kao affiliate marketing, oni kojima je MoneyBookers (servis za placanje poput Paypala) najveci online sajt za kladjenje itd. Jer od takvih "profesionalaca" ocekivati da se bave pitanjima sigurnosti i ponasanja mladih na Internetu sa kojima se razvijene zemlje bore punom parom i nailaze na gomilu problema pri tome - jer je sve toliko novo,jer malo malo pa iskoci neki novi cyber fenomen, jer se sve prakse (i teorije) razvijaju u hodu?

A sto se tice obrazovanja to je tek prica za sebe.Nemamo doduse upotrebu Interneta u skolama, ni multimedije, o emocionalnoj inteligenciji da ne pricamo ali zato u srednjoj skoli imamo "modele i baze podataka",(i to kao izborni predmet na drustvenom smeru!?)"programiranje i programske jezike"i jos neke druge predmete koji su od "sustinskog znacaja" za opste znanje i (cyber) kulturu nasih srednjoskolaca... Nekome treba ozbiljan reality check tu ali ne znam kada i da li ce se to desiti. A do tada bih rekla da je vecina stvari na roditeljima a da sistem tu nece nista uraditi. Uostalom,samo treba videti cinjenicu da se od 1600 skola u Srbiji samo 70 prijavilo za ucesce u Klikni bezbedno kampanji.Dakle direktori svih ostalih 1500+ skola su procenili da to valjda nikom ne treba...svaka im cast.

rade.radumilo rade.radumilo 15:42 29.03.2010

Gde živite...

Evo jednog primerčića koji treba da ilustruje nešto što želim da kažem o ovome... Moj mali rođak je za svoj 6-i rođendan tražio da dobije novu igricu. Pošto nisam znao za šta zapravo traži igricu, pitao sam njegove roditelje i dobio odgovor: "Sony Play Station", na pitanje koji, dobo sam prvo pogled tipa (ovaj mora da nas podjebava da ispadnemo glupi u društvu) i odgovor da će mi javiti. Kako nikakav odgovor nisam dobio, a rođendan se bližio, zaključio sam, obzirom na njihovo imovinsko stanje, period kada su kupili detetu pomenuti uređaj šta i cene, da je u pitanju SP1.
Ispostavilo se da u kući imaju Nintendo i da se dete gorko razočaralo kada je dobilo diskove sa igrama za SP1 (popravljeno jednom šetnjom do šoping mola i kupovinom povećeg transformersa po njegovom izboru ).
Poenta je da dete sada ima računar u kući, a da li ima internet ili ne, njegovi roditelji nisu u stanju da odgovore na pitanje.
Ovo je slika prosečnog roditeljskog para u Srbiji trenutno. Živimo u zemlji u kojoj je veliki procenat funkcionalno nepismenog stanovništva. Više od tri četvrtine roditelja čija su deca u osnovnoškolskom i gimnazijskom uzrastu, znaju da postoje računari ili eventualno imaju jedan na poslu, koji ih neko tera da koriste i tu je otprilike plafon računarske obrazovanosti u Srbiji. Radio sam svojevremeno u školi računara u periodu kada je pohađanje istih bila masovna pojava i vrlo dobro mi je poznat nivo znanja čak i ljudi koji imaju računar na radnom mestu.
Zamislite sad da pokušate da pred takve roditelje (od kojih su neki i direktori škola) iznesete predloge o ovoj vrsti edukacije u školama? Da probate da im objasnite da je potrebno odvojiti sredstva iz budžeta za borbu protiv cyber kriminala bilo koje vrste?
Nije da vam neće verovati, pa koliko sinoć su gledali kako su Srećka Šojića pokrali hakleri! Samo što će to samo da proizvede kontra efekat. Najbolje što možete da postignete je da deo roditelja, zastrašen raznim pričama na tu temu, podpomognut onim frikovima za koje je svaka novotarija đavolja rabota ili deo podle zavere protivu svga serbskog, zabrani deci korišćenje računara, što bi prouzrokovalo da ta deca postanu još samo računarski nepismenija (zapravo verovatnije nakaradno pismena) i podložnija svemu opasnom u cyber okruženju.
Mnogo je potrebnija edukacija celokupnog društva. Istrajan i prilježan rad na edukaciji svih slojeva društva, a ne samo dece.
udruzenje_roditelj udruzenje_roditelj 16:40 29.03.2010

Re: Gde živite...

rade.radumilo
.

Zamislite sad da pokušate da pred takve roditelje (od kojih su neki i direktori škola) iznesete predloge o ovoj vrsti edukacije u školama? Da probate da im objasnite da je potrebno odvojiti sredstva iz budžeta za borbu protiv cyber kriminala bilo koje vrste?



Sistemska edukacija je kljuc. I podizanje svesti u javnosti o ovom problemu da bi isti ti direktori koje nije zanimalo ni da svoje skole ukljuce u edukativnu kampanju postali pre svega svesni cinjenice da i nastavnici i roditelji moraju da se o ovome informisu, da budu u toku sa svim sto se desava, da je to njihova OBAVEZA u danasnje vreme a ne stvar izbora.

Najbolje što možete da postignete je da deo roditelja, zastrašen raznim pričama na tu temu, podpomognut onim frikovima za koje je svaka novotarija đavolja rabota ili deo podle zavere protivu svga serbskog, zabrani deci korišćenje računara, što bi prouzrokovalo da ta deca postanu još samo računarski nepismenija (zapravo verovatnije nakaradno pismena) i podložnija svemu opasnom u cyber okruženju.


A ovo je tek prica za sebe. Pri cemu deca nece postati nepismena, oni ce kompjuter koristiti kod drugara, u kafeima...snaci ce se..ali ce biti neinformisana, i upravo kako ste naveli - svim opasnim stvarima daleko vise podlozna.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 15:47 29.03.2010

samo da preporucim

post jer mislim da je jako bitno da se o ovome prica.

Možemo i moramo da se informišemo pre svega. Mnogo se toga promenilo od vremena u kome smo mi odrastali, tehnologija i interaktivni mediji su uz sve standardne roditeljske dileme i probleme doneli i potpuno nove, probleme sa kojima se ni jedna generacija roditelja ranije nije suočavala.


sasvim se slazem da ova generacija roditelja pred sobom ima dileme i probleme koje niko nije mogao ni da zamisli pre samo desetak godina.

ostati informisan i u kontaktu sa stvarnoscu je jako bitno za sve roditelje.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana