Budućnost| Literatura| Mediji

La biblioteca de Babel

Vojislav Stojković RSS / 30.03.2010. u 17:14

Verovatno se i vama dogodilo da krenete u svoju omiljenu knjižaru, u kojoj godinama razgledate i kupujete knjige, a kada tamo stignete sa čuđenjem konstatujete da vaše knjižare više nema.  Već desetak godina knjižare po Srbiji nestaju. U centru Beogradu prva je nestala Jugoslovenska knjiga iz Palate Albanija, a zatim su jedna po jedna nestajale Nolitve knjižare, knjižara Kultura, Rad i druge. Na mestima gde su nekada bile knjižare sada su parfimerije i butici modne i sprtske odeće i obuće. U neravnopravnoj borbi sa brendiranim parfemima, trenerkama i patikama knjiga je poražena.

Međutim, ne nestaju samo knjižare, već i velike izdavačke kuće i štamparije ( Prosveta, Nolit, Filip Višnjić, BIGZ ...).

Da li je reč samo o posledicama tranzicije ili su to znaci da je štampana knjiga, kakvu poznajemo više od pet vekova, u ozbiljnoj  krizi, ne samo u Srbiji, već i u svetu?  


Kada je Gutenberg između 1448. i 1457. g. napravio svoju štamparsku presu i odštampao prve primerake Biblije, bio je to početak najzanačajnije revolucije u oblasti komunikacije od pronalaska pisma. Danas, pet i po vekova kasnije, informatička tehnologija ugrožava primat štampane knjige i pretenduje da postane osnovni izvor ljudskog znanja.

 Da li se to naslućuje kraj Gutenbergove galaksije?

Poslednjih nekoliko godina uočljivi su napori da se ljudsko znanje i celokupna kulturna baština sadržana u retkim rukopisima, knjigama, fotografskim, muzičkim i filmskim zapisima digitalizuje, sačuva i preko interneta učini dostupnim svima. UNESCO je u aprilu prošle godine  započeo  veliki projekat  Svetske digitalne biblioteke. Reč  je o internet portalu koji će obuhvatiti ono što je najvrednije iz svetske kulturne baštine.  

Gigantska internet korporacija Gugl, otišla je znatno dalje i planira da sve knjige u svetu stavi na internet i svima omogući brz pristup preko svog pretraživača.  “Gugl želi da organizuje sve informacije u svetu”, kaže Danijel Klensi direktor Google Books.

Svakako, nije reč samo o promeni forme, već i suštine književnog teksta. Uveliko se raspravlja o novoj tehnologiji pisanja, o promeni  književnog koda, o kompjuterskoj, digitalnoj, odnosno hipertekstnoj književnosti.

Književnost kakvu poznajemo, uz koju smo odrasli, jeste književnost jednog autora, jedne konačne tekstualnosti sa tekstovima koji imaju svoj početak i kraj. Izlazak iz Gutenbergove galaksije i ulazak u «Turing Galaxy» preti da promeni ne samo naše poimanje, već i samu bit klasične književnosti.

Za razliku od klasičnog književnog teksta, hipertekst je medijum nelinerane organizacije informacionih jedinica. Reč je o otvorenom, nesekvncijalnom, diskontinuiranom i nikada do kraja završenom tekstu. U hipertekst su linkovima i na drugi način inkorporini drugi tekstovi, vizuelni, muzički i filmski zapisi. Hipertekst od čitaoca zahteva da sam bira kojim putem će poći  ili će dozvoliti da ga kroz tako ispisano književno delo vodi slučajnost, jer autor hiperteksta ne nudi  čitaocu ispravan put kojim treba ići.  Čitalac, naravno, po svojoj željii i sam može da ispravlja ili dopisuje pasuse i čitave stranice u književni hipertekst i da tako postane njegov koautor.

Kada Gugl ostavari svoj naum da sve knjige stavi na internet i usavrši automatsko prevođenje svih knjiga na sve jezike, a nema razloga da se u to sumnja, i kada autorii umesto književnog teksta direktno u svetsku mrežu počnu ispisivati digitalni hipertekst, a čitaoci postanu koautori, Borhesovi izmišljaji, opisani u Vavilonskoj biblioteci, dobrim delom postaće stvarnost.

babel-dante-salatino-2008.jpg 

Bibloteka je kugla, a njen je opseg nedokučiv... U velikoj Biblioteci ne postoje dve jednake knjige... Njene police čuvaju sve moguće kombinacije od dvadeset i nešto pravopisnih simbola (broj, doduše, velik, ali ne i beskonačan), odnosno sve što se može izraziti na svim jezicima. Između ostalog i prevod svake knjige na sve ostale jezike i interpolacije svake knjige u sve ostale knjige.

Kada dođe taj dan, a on i nije tako daleko, i kada celokupno ljudsko znanje postane lako dostupno svakom pojedincu i kada autorii (naučnici, pisci...) umesto naučnog ili književnog teksta počnu ispisivati digitalni hipertekst, a čitaoci postanu koautori, da li će čovek brže pronaći odgovore na pitanja koje sebi postavljaju od kada je postao svesno biće? 

Kada je objavljeno da Biblioteka sadrži  sve knjige, prvo je zavladala neopisiva sreća. Svi ljudi su se osećali kao gospodari nedirnutog i tajnog blaga. Nije bilo ličnog ili svetskog pitanja za koji ne bi postojalo sjajno rešenje ....  Univerzum je naglo zadobio neograničene dimenzije nade... Očekivalo se  razrešenje temeljnih tajni čovečanstva, piše Borhes u svojim izmišljajima o Vavilonskoj biblioteci. Ali, kada odgovori nisu pronađeni: Posle bezgranične nade nastupila je, kako to već biva, preterana utučenost, dodaje Borhes već u sledečem pasusu.

Ideja književnog hiperteksta koji je omogućila informatička tehnologija sadrži jedan ogroman imaginativni naboj. No, to je samo tako na prvi pogled, tvrdi B. Tomašević (Polja, br.441). U okvirima jedne detaljnije analize vidi se da ta ideja rasipa jedno prazno Ništa, jedan zavodljivi prah ideje o Logosu kao beskonačno protežućem Govoru koji traje od začetka do svršetka sveta i čiji smo učesnici svi mi. Hipertekst hoće da na zapisani način, na način traga, ponovi postojanje Sveta. Ta je ideja i zavodljiva i romantična. Ponavljanje sveta koje nudi hipertekst nije nužnost kojoj treba da se podajemo. Mi već živimo, svako svoj, hipertekst. Novim, pisanim hipertekstom ne bi se upisala nikakva razlika u faktumu postojanju Sveta, niti u našem sopstvenom faktumu tubivstvovanja. Za razliku od hiperteksta, fragment bolje, realnije, odslikava sliku Sveta. Fragment je saglediv, hipertekst to nije. Čoveku je pre potrebna sagledivost fragmenta u njegovom postojanju u mikrokosmosu, no što su mu potrebni uvidi koji ukazuju na njegova faktička ograničenja.

.................

Beleške na margini:

Sajtovanje 6. epizoda, negde od 09.45 pa do svršetka.


Atačmenti

Tagovi



Komentari (119)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:09 01.04.2010

Re: Prvo

Hvala, mirela.
aleksanadar aleksanadar 21:09 30.03.2010

Хипертекст

* * *

Без твојих погледа река сам
Коју су напустиле обале

Ветар ме за руку води
Твоје руке одсекао је сутон
Беле улице преда мном беже

И прсти се клоне мога чела
На коме се свет запалио

Речи су ми у траву зарасле
Тишина ти је разнела глас
Ствари ми сива леђа окрећу

По тами мога тела
Опака светлост шестари
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:36 30.03.2010

Re: Хипертекст

Ima naznaka (linkovi) da je reč o hipertekstu.
aleksanadar aleksanadar 23:32 30.03.2010

Re: Хипертекст

Ima naznaka (linkovi) da je reč o hipertekstu.


Молим!? "Има назнака."
Или јесте или није - хипертекст. Немој да врдаш.

Драго ми је што сам коаутор. Као да сам ушао у историју!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:03 31.03.2010

Re: Хипертекст

Dobro, kad si zapeo: jeste. Uđi u istoriju.
aleksanadar aleksanadar 13:46 31.03.2010

Re: Хипертекст

Uđi u istoriju.


Хвала неизмерно. Ја и Попа - коаутори! Другари, такорећи.

Мислим, ипак, да песми Васка Попе не фали ништа ни у изворном облику.

Генерално, једном ремек-делу - уколико оно јесте такво, дакле ремек-дело - не треба никакав додатак. Оно је само по себи савршено. Нити има недостатака, нити требује додатке или уметке...


jasnaz jasnaz 09:19 31.03.2010

slobodno



: ništa se nije zapravo dogodilo ako nije
ispripovedano.

(citat ? autora)

________________________

jedan od prvih susreta sa konačnošću jeste opipavanje korica. i sa maštom. priča ima kraj. mašta nema. pisac ima svoju meru priče. čitalac je slobodan. volim pisce koji mi ne daju da odem daleko od njihove priče.


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:01 31.03.2010

Re: slobodno

jasnaz

priča ima kraj.

Ne svaka, ima jedna beskrajna.:)

djmdjmdj djmdjmdj 09:20 31.03.2010

Ko je bezgrešan...

... nek prvi baci kamen...
Mnogi od izdavača su sami krivi što su nestali, a samim tim i knjižari. Ljudska sujeta u okviru ovog esnafa nije ništa manja nego u bilo kojoj branši, a trebalo bi da oni budu nosioci razvoja duhovnog bića jednog naroda (ufff...)
Međusobna podmetanja su išla dotle da su mrzeli jedni druge, pa su tako zamrzeli i knjigu, a o čitaocima i da ne govorim. Mito, laž i korupcija je bila takva da su se tačno znae tarife za recimo, objavljivanje knjiga domaćih autora. O autorskim honorarima i da ne pričam. Tako je piscima uvek bilo lakše da prvo uspeju u inostranstvu (recimo Pavić), pa tek onda ovde da ih vuku za rukav.
Nažalost, nije mnogo bolje ni danas, mada postoje izuzeci koji pružaju nadu... Ali, bez generalne reformeu branši se ne može, a za nju još nije postignuta kritična masa...
U medjuvremenu poklanjam moj roman "Paralelna Srbija, 41. vek"... http://djordjemijuskovic.wordpress.com/category/paralelna-srbija-41-vek/
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:45 31.03.2010

Re: Ko je bezgrešan...

Ajde da tvoj roman, u skladu sa temom, učinimo još dostupnijim.
Daklem: http://djordjemijuskovic.wordpress.com/category/paralelna-srbija-41-vek/
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:59 31.03.2010

Hipertekst

Od juče pokušavam da nađem u sajberspejs odapet eksperiment mog prijatelja, Petra Miloševića, Websajt–stori – njegov pokušaj iz prošlog stoleća [2000.] da iskoristi hipertekst, u koji me je ljubazno ubacio kao koautora. Jedva ga nađoh...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:06 31.03.2010

Re: Hipertekst

Proučićemo vaš eksperiment.
Hvala, Bojane.
Oljacat Oljacat 21:04 31.03.2010

Nikada

Iako već godinama radim sa i na kompjuterima, NIKADA neće moći ni jedan kompjuter da zameni neopisivo zadovoljstvo držanja u ruci knjige, okretanja stranice,zauzimanje položaja koji mi odgovara u tom trenutku .... neodoljivi miris knjige. Teško mi je da čitam knigu koja je na kompjuteru )možda ima veze s tim što sam kratkovida i zamara me kada jako dugo gledam u ekran)
Moj muž i dan danas prepričava anegdotu za vreme bombardovanja. Jedino do čega mi je bilo stalo u tom trenutku, i jedino što sam spakovala da ponesem bile su moje knjige. Za svaku znam kada sam je kupila, šta me veže za nju, znam u kojem je redu i zašto tu stoji. One su moja druga stvarnost, i nema te digitalizacije koja će me od njih odvući,pogotovu stoga što je dovoljna jedna pametna bomba pa da lepo uništi sve elektronske zapise.
A što se tiče izdavačkih kuća i knjižara, mislim da je jednostavno. Oni koji nisu znali da se prilagode novom vremenu, jednostavno su propali. Pozitivnih primera ima mnogo - uzmimo Lagunu, Alnari, IPS,Samizdat B92, ima ih jako puno. Tu ja vidim sjajan spoj klasične knjige i digitalnog doba, jer sve ove kuće imaju mogućnost naručivanja preko interneta (za nas iz unutrašnjosti fenomenalno), mogućnost plaćanja platnom karticom, kratak prikaz knjige, mogućnost postavljanja komentara .... oni koji se nisu snašli jednostavno su oduvani
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:59 01.04.2010

Re: Nikada

Oljacat
NIKADA neće moći ni jedan kompjuter da zameni neopisivo zadovoljstvo držanja u ruci knjige, okretanja stranice,zauzimanje položaja koji mi odgovara u tom trenutku .... neodoljivi miris knjige.


Svi koji su odrasli uz knjige misle isto ili slično kao i ti. Međutim, neki novi klinci odrastaju uz igrice sa Mreže, muziku sa Mreže ... verovatno će imati drugačiji stav.

Hvala na javljanju, Oljacat, i poz.


marco_de.manccini marco_de.manccini 18:07 01.04.2010

Re: Nikada

Samo da pomenem da Kindle omogućava neverovatno dobre položaje, potpuno nemoguće kad su knjige u pitanju, osim ako ne čitate knjige tako što cepate strane koje ste prošli pa je ona koju čitate uvek naslovna.

Ima još milion dobrih stvari oko digitalizacije. Evo jedne. Recimo čitate "Rat i mir". I pojavi se neki ne jako važan lik, recimo nekakva Marija Petrovna Ivanova, i vi ste zbunjeni jer je pre 670 strana na nekom balu bio neki drugi minoran lik, recimo Marija Ivanovna Petrova. Veoma je lako proveriti da se radi o novom liku jednostavnim pretraživanjem. Nekom drugom prilikom možete utvrditi da se radi o istom liku od pre 650 strana.

Ako brzo nalaženje pojmova i nije tako kritično u "Ratu i miru", u tehničkoj literature jeste.

P.S. Ovo pretraživanje da li se radi o istom liku ne radi kad se cita "Sto godina samoće" ni uz pomoć digitalizacije.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:15 01.04.2010

Re: Nikada


P.S. Ovo pretraživanje da li se radi o istom liku ne radi kad se cita "Sto godina samoće" ni uz pomoć digitalizacije.


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:37 02.04.2010

Re: Nikada

marco_de.manccini

Ima još milion dobrih stvari oko digitalizacije.


Naravno, samo što ih još uvek sve ne znamo.

Npr. čitaš najnoviji NN roman, u njemu je opis ženskih grudi, link te vodi na opis istih u nešto starijem MM romanu, i tako prateći hronološku nit završiš na prapočetku u arhitekstu, Bibliji, tj. Pesmi nad pesmama:

"Dve su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu među ljiljanima."
Черевићан Черевићан 22:57 31.03.2010

излистане женске

има ево . . . шесет леета
како књига мене маами
те користим доконости
да будемо ми тад сами

то је ко са лаком женском
сви користе њене дражи
није твоја . . . да и теби
и шта да се више тражи

но када смо ми насамо
потпуно се она преда
задовољство ми је вредно
прочитаног сваког реда
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:53 01.04.2010

Re: излистане женске

Mislim da je komparacija sa lakom ženskom koja svima daje vrhunska dosetka.
Šta reći, g. Čer, sem bravo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana