Nakon poslednje, ali svakako ne i jedine sumanute priče o tome kako trudna žena ulaskom u deveti mesec automatski mora da se "veže za gelender lokalne bolnice" (vidi i primer Kengurice 194) i nema šta da se švrćka okolo i glumi slobodnu građanku sa pravom slobode kretanja, Ministarstvo zdravlja i Republički zavod za zdravstveno osiguranje KONAČNO su reagovali kako treba.
Utepaše uput! (Aplauz sa galerije!) Vala, jesu ga davili godinama ko zmija žabu, ali ne mari, samo kad su ga na kraju utepali... (Pokoj mu duši i slava mu.)
Do 23. marta 2010. godine, zdravstveno osiguranje pokrivalo je trudnicama troškove porođaja isključivo u ustanovi kojoj teritorijalno pripadaju, na osnovu prijave prebivališta. Izuzetak od ovog pravila bili su tzv. "hitni porođaji" na "tuđoj teritoriji", u slučaju da je porođaj prevremen. Međutim, svaki porođaj van sopstvene teritorije u devetom mesecu trudnoće nije se tretirao kao hitan, i kad bi se nekoj ženi "omakao" - morala je da ga plati iz svog džepa, jer u glavama nadležnih "terminski" porođaj van sopstvene teritorije nikako nije mogao biti okarakterisan kao hitan, već isključivo kao luksuziranje razmaženih žena. (Šta ima trudnica da putuje u 9. mesecu trudnoće? Ima da si sedi kući i da čeka da se porodi! Sloboda kretanja? Kakva sloboda kretanja? To važi za normalne ljude, a ne za trudnice. Trudnice nemaju pravo na slobodu kretanja. Njihova je dužnost da sede kući i rešavaju problem bele kuge, a ne da se švrćkaju po belome svetu! Nesrećnice!)
Od 23. marta 2010. godine, pak, stvari su se promenile... RZZO je, na inicijativu Ministarstva zdravlja, svim svojim filijalama poslao uputstvo shodno kome trudnica kojoj su krenule kontrakcije ima pravo da uđe u bilo koje porodilište u ovoj našoj zemlji Srbiji, i u njemu se porodi BEZ UPUTA, a O TROŠKU OSIGURANJA. Zašto? Zato što je svaki porođaj hitan, kažu. To jest, do 23. marta nije baš svaki bio, ali od 23. marta baš svaki jeste. (Fatamorgana, kakva božanska tranformacija!)
Teoretski, to i dalje ne znači da žena može da bira porodilište. Praktično, pak, rupica u propisu koja je omogućavala nelegalno biranje porodilišta do 23. marta, od 23. marta proširila se u rupetinu. Dakle, ulaskom u deveti mesec, vama i dalje treba uput iz Doma zdravlja za neko od porodilišta, i to može biti samo porodilište na vašoj teritoriji. Ali, kada vam krenu kontrakcije, ili vam pukne vodenjak, možete ući u bilo koje drugo porodilište bez ikakvog uputa, i vaš porođaj će sigurno biti pokriven zdravstvenim osiguranjem, i niko više ne sme da vam traži da porođaj platite iz svog džepa zato što ste se drznuli da napustite teritoriju na kojoj živite.
Žeeeeeneeeee... slobodaaaaaaaaaa!!! Sloboda kretanja, sloboda izbora. Jeste sumnjiva, polulegalna, polunelegalna.... Ama, bar je ima, i bar više one koje se na kršenje propisa odluče mogu biti sigurne da ih nakon zločinačkog porođaja van teritorije na kojoj žive inspekcija ministarstva zdravlja više neće pod reflektorima propitivati zašto su se drznule da putuju u devetom mesecu trudnoće, da li im je i kada pukao vodenjak, i gde i kad su im počele kontrakcije. Umesto toga, moći će na miru da doje svoje tek rođeno dete, bez stresa i novčanih briga.
***
A sad bih morala malo i analizirati propis, kako onaj stari, tako i onaj novi. U ovoj se zemlji mnogo propisuje, a malo analizira propisano, usudila bih se reći.
Mislim, jasno je kao dan da ravnomerna raspoređenost porodilišta širom teritorije zemlje jeste obeležje kvalitetnog zdravstvenog sistema. Takva organizacija zdravstvenog sistema smatra se ključnim za smanjenje maternalne smrtnosti. Međutim, to takođe podrazumeva da u svim ustanovama sekundarnog tipa (porodilišta pri opštim bolnicama i zdravstvenim centrima) postoje potpunu isti i jednaki uslovi i kvalitet zdravstvene nege. Komplikovaniji slučajevi se, naravno, prosleđuju u ustanove tercijarnog tipa (klinički i/ili univerzitetski centri). Da ova teorija kod nas funkcioniše u praksi - nikad nijednoj ženi ne bi palo na pamet da ide uokolo "trbuhom za kvalitetnom uslugom" po porodilištima van svoje teritorije. Koja bi luda Nasta masirala sebe i svoje nerođeno dete putujući uokolo, ako isti kvalitet zdravstvene nege može da dobije i u svom mestu boravka?
Međutim, do sada bar, niko od nadležnih nije razmišljao na ovaj način. Razmišljalo se samo o sistemu, o propisima, o finansijama... ali ne i o tome kako se oseća trudna žena koja zna da postoji velika razlika u kvalitetu zdravstvene nege između porodilišta u njenom mestu i porodilišta koje je u susednom mestu. Niko nikad i nikako nije razmišljao ZAŠTO žene uopšte hoće da se porode van svoje teritorije? Ako se žena uopšte spominjala, spominjala se da bi se optužila kako je "razmažena", kako se "luksuzira", kako je "moralno posrnula" pošto hoće da prevari sistem. Sram je bilo! Zločinkinja nijedna!
Iako ovaj novi propis, donet Svetog 23. marta, i dalje ne postavlja ta ključna pitanja, ipak omogućava ključnu stvar: stvara atmosferu u kojoj porodilišta ne mogu više da se ponašaju u stilu "radio ne radio svira ti radio". Kada žene počnu da koriste rupetinu u novom propisu, neka će porodilišta u ovoj zemlji imati povećan, a neka smanjen broj porođaja u odnosu na svoje uobičajene godišnje kvote. I za godinu do dve dana, biće jasno koje porodilište rad organizuje tako da privuče žene, a koje tako da ih odbije. A, koliko sam ja shvatila ministra i ono za šta već godinama priprema teren, povećanje ili opadanje popunjenosti kreveta direktno ima da ih opali po džepu, ne samo u vidu novca koji će moći da povuku iz fonda, već i u vidu broja zaposlenih koji će im biti odobren na osnovu te popunjenosti kreveta.
Dakle, draga moja porodilišta, uzmite se u pamet! Bolje ranije nego kasnije. Ako ćete da poslušate ludu Krugolinu, prve dve stvari koje možete da uradite da privučete žene, a da vas ništa ne košta, jesu:
- omogućavanje besplatne pratnje na porođaju, bez bilo kakvih briseva
- liberalizacija poseta, od 8 do 20h, svakog dana, u sobi porodilje, tako da otac može da pipne bebu
A ako nećete da me poslušate, ne morate. Nastavite po starom. Posle će vam đavo biti kriv.
***
Za kraj, ostaje mi samo da preporučim trudnicama porodilište u Pančevu. Naročito (ali ne isključivo) ukoliko čeznete za neasistiranim, nemediciranim porođajem (pod uslovom da vam je trudnoća bez ikakvih komplikacija). Dr Vajs mi priča kako su polako počeli da primenjuju u radu ono što smo videli u Toskani, kad god to medicinski razlozi dozvoljavaju, i da su žene oduševljene.
Porodilište u Pančevu, inače, svakog četvrtka u 11:00 ima organizovan razgovor sa trudnicama koje su zainteresovane da se kod njih porode, kako bi se upoznale s uslovima koji kod njih postoje, i obišle porodilište. Tim sastancima/obilascima mogu prisustvovati i partneri. Inače, već skoro godinu dana, u Pančevu se prisustvo pratnje porođaju ne naplaćuje, a žena može pored sebe imati osobu po izboru - dakle, ne isključivo partnera. Posete još uvek nisu potpuno liberalizovane, ali valjda ćemo i na to da ih nagovorimo uskoro!
A juče sam sređivala i rezultate naše internet ankete za 2009. godinu. Nažalost, za samo 9 porodilišta imam dovoljno popunjenih listića da ih uopšte mogu uključiti u analizu, i to su mahom veća porodilišta. Pa, opet, trend je jasno vidljiv. Detaljnu analizu po porodilištima daću u sledećem blogu. Ovaj put predstavljam vam samo prosečne ocene za sva pitanja koja se tiču usluga koje pružaju akušeri, babice, neonatolozi i pedijatrijske sestre, za 2009. godinu, i ti rezultati izgledaju ovako: