Gost autor| Ljudska prava| Mediji| Život

Spisak smutnje?

jaksa scekic RSS / 08.04.2010. u 08:40

 Rado pratim dogadjaje u Hrvatskoj. Rado gledam HRT Dnevnik, nekako mi se javlja da je to TVD najblizi nekim mojim profesionalnim standardima. Trenutno je u susednoj nam drzavi velika rasprava oko objavljivanja spiska branitelja Hrvatske
Zato sam zamolio jednog od najboljih novinara HRT-a, Josipa Sarica da nam bude gost i da nam pojasni u cemu je frka.
I evo texta. Josip Saric po drugi put medju nama

saric.jpg

 

Registar branitelja oko kojeg se digla cijela frka najmanje je bitan u cijeloj priči. (Zato bih odmah molio eventualne komentatore ovog teksta da se ne vraćaju u devedesete, rat i ostalo jer nije vezano za priču).

Registar je paradigma današnje politike i današnjih političara. I to ne samo ovdje, već šire.  U Engleskoj je to bila objava detaljnog popisa troškova narodnih zastupnika, u drugim državama slični popisi "žderača" narodnih para.

U Hrvatskoj je registar branitelja plod HDZ-ove politike kupovine glasova, nastale prilikom izbornog rušenja jedine nehadezeovske Vlade od samostalnosti 2003. godine.

Račanova Vlada 2000-te prva je uvela ministarstvo hrvatskih branitelja na čelu s mladim i neiskusnim Ivicom Pančićem. On, mlad, bahat i netaktičan imao je izvrsnu ideju - napraviti stvarni popis ljudi koji su branili državu, razdvojiti one koji su status a time i privilegije stekli legalno od onih koji su to stekli vezama i vezicama, razdvojiti one koji su zemlju branili dobrovoljno od onih koji su mobilizirani, razdvojiti one koji su čučali u rovovima od onih koji su sjedili u kancelarijama...ali izvedba, izvedba je bila loša. Upravo zbog bahatosti i nerzumijevanja zamjerio se i onima koji su mu bili saveznici.  Vrhunac je bio kada je invalidu bez noge rješenjem nekog ureda objašnjeno da nije invalid. Pa je on javno, pred kamerama, došao u ministarstvo i ministru svečano uručio svoju umjetnu nogu. Jer, ako u rješenju piše da ima nogu onda mu proteza ne treba. Kasnije će taj invalid sudjelovati u reklamnim kampanjama HDZ-a koji će mu, po isteku svojih potreba za njim, smanjiti invalidnost i naložiti da vrati dio para.

Ali val je krenuo, redali su se napadi kako komunjare omalovažavaju i ponižavaju branitelje, kako sve to ima za cilj uništenje države itd. itd.... Uglavnom, HDZ je došao na vlast obećavši "povratak dostojanstva" svim braniteljima. I krenulo se u izradu novog popisa, ubačeni su svi koji su u vrijeme rata imali neke veze s ratom, i borac iz Vukovara i čistačica iz kasarne u Puli, i pilot i prometni policajac, sve ne bi li ti ljudi na kraju glasali za HDZ, koji, jeli, misli na njih. Osnovan je braniteljski fond u koji su ušle dionice privatiziranih javnih poduzeća, tj. novac tako da je svatko iz registra imao pravo uzeti neke pare na osnovu udjela koi je izračunat na osnovu dana sudjelovanja u ratu. Ali popis na osnovu kojeg bi se vidjeo obračun dana i udjela se nije objavljivao. Kako to već biva, braniteljske udruge su se podjelile na one koje su za objavu i na one koje su protiv.

Prve su izgubile potpru države, druge su obilato financirane državnim novcem.

Opozicija je tražila objavu, vlast odbijala. Rasprava bi buknula svako malo da bi vrhunac imala izborom novog predsjednika Ive Josipovića koji se javno založio za, i predizborno obećao, objavu registra. Vlada, na čijem čelu je sada žena koja je bila ne čelu resornog ministarstva dok se registar stvarao, hladno ga je odbila.

I onda bomba - nepoznat netko na posebnom sajtu objavio je redigiranu verziju registra uz posvetu novinarima poginulima u ratu i uz obrazloženje da je takav registar u zapadnim zemljama javan, da je riječ o javnom interesu uz poseban dodatak: "Najveći problem u borbi protiv korupcije je u tome što ona nema svjedoka budući da su svi u korupciju uključeni sudionici ujedno i zainteresirani da se o njoj nikada ne sazna. Sakrivanjem registra od javnosti sakrivaju se i dokazi svake nečasne radnje koja se u svezi s ovim registrom dogodila. Nadamo se da će objava ovog registra pripomoći u raskrinkavanju pojedinaca i grupa koje već godinama manipuliraju ovim registrom."

 Bez osobnih podataka, JMBG-a, adresa i ostalog - samo ime i prezime, jedinicu i datume služenja registar je postao tema dana. Ljudi su voajerski navalili na internet i preopterečenošću rušili stranicu tražeći sebe i druge. Isplivali su poznati, brzinski se saznalo svašta, od toga da je pjevaču koji se, kao ratnik, prozvao po pušci, u ratovanje uračunato i vrijeme dok je nastupao na festivalima do junaka privatizacije koji je, po papirima, ratovao skoro godinu dana. Iako nije.

I zbog takvih je dobro da je registar objavljen.

No, reakcija politike, one koja nažalost odlučuje, bila je predvidljiva. Umjesto merituma - oduzmimo prevarantima prava koja im ne pripadaju - krenulo je - ubijmo glasnika. U histeričnoj potrazi, hapšenjem, prvi je platio dežurni krivac za sve probleme interneta u Hrvatskoj Marko Rakar. Osnivač utjecajne stranice www.pollitika.com i politički konzultant, jedan od važnijih ljudi izborne kampanje novoizabranog predsjednika i nesuđeni član njegovog ureda uhapšen je i pušten nakon pretresa stana i ureda. Čovjek koji nije službena osoba, koji nije imao pristup registru niti je ikada radio u Vladinim uredima. Al "zna oko interneta" pa je, prirodno, sumnjiv.

Popularnim policijski rječnikom istraga se nastavlja(eh da, i predsjednik Josipović se odrekao svog suradnika i svoje ideje stavši na stranu premijerke čime je razočaranje onih kojisu mu dali svoj glas podigao na zavidu razinu).

Ali što dalje? Kako procesuirati "lažnjake" i one koji su im to omogućili? Kako uvesti red, kako maknuti s popisa ljude koji su status branitelja stekli prošle godine? Kako im uzeti novac na koji nemaju pravo?

Kako istina može biti protuzakonita?

Mogu li građanska hrabrost i pritisak javnosti pobjediti sitne političke interese?

Teško.

Jer to bi značilo uvesti i red među političke "elite" koje trgovinom i podjelom resora čuvaju plijen. Koje su u stanju pljunuti na jučer za vlastito bolje sutra. Ali samo vlastito. I nije to samo Hrvatski specifikum, to je stanje svijesti regije. Koliko je neprincipijelnih koalicija stvoreno posljednjih godina, konkretno, i u Srbiji i Hrvatskoj.

Ovde je na vlasti već drugi mandat koalicija HDZ-a i SDSS-a. Vođa Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac prije tri godine govorio je da je uklanjanje Jadranke Kosor sa političke scene pitanje higijene. Prije 6 mjeseci upravo ju je on održao na vlasti, tako da nikoga ne bi iznenadilo da se u registru hrvatskih branitelja našao i npr. Vojislav Stanimirović, ministar u Vladi SAO Krajine. danas, zastupnik u Saboru i koalicijski partner HDZ-a.

  Takvih je primjera bezbroj. Zato se objavom registra ništa promjeniti neće. Ipak, nismo Engleska u kojoj su oni koji su nepošteno trošili narodne pare morali vratiti sve i otići sa pozornice. Nismo Engleska, ma koliko se pravili englezi.

 

 



Komentari (17)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mayo1 mayo1 08:52 08.04.2010

Točno

Gospodin Šarić je točno opisao bit cijele priče.
Dodao bih da ovakav medijski cirkus i priča o braniteljskom registru odgovara Vladi, jer skreće pažnju sa pravih problema.
Da citiram jednog branitelja sa jednog od mnogobrojnih foruma:
"meni nije problem objava registra. Meni je problem cijena benzina od deset kuna"
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:01 08.04.2010

Stara priča

Sećate li se onog starog vica u kome se pominju pomoćnik nosioca spomenice 1941 i zamenik narodnog heroja?
margos margos 09:09 08.04.2010

Re: Stara priča

I majka neznanog junaka.
jinks jinks 09:10 08.04.2010

Re: Stara priča

koliko li je bilo onih koji su pred kraj rata promenili uniformu, i do kraja života uživali partiz. borački staž (domobrani, razne handžar divizije, bela garda, ...)
milovanovicns milovanovicns 11:32 08.04.2010

Re: Stara priča

Chuck Norris je upoznao neznanog junaka.. I popio kavicu sa njegovom majkom..
expolicajac expolicajac 09:36 08.04.2010

sreća u nesreći

Kako bi izgledali naši spiskovi da smo dobili ratove.
oskar-z-wild oskar-z-wild 09:41 08.04.2010

Re: sreća u nesreći


Хрватска треба да се извини за почињен геноцид за време Другог светског рата пре него што постане чланица ЕУ
Apr 3, 2010
Један од најчитанијих недељника у свету Кришћен сајенс монитор (Christian Science Monitor – више од 1.7 милиона посети месечно њихово електронско издање) је на Велики петак , 2. априла објавио чланак [1] бившег канадског амбасадора у Југославији , Џејмса Бисета (James Bissett) под насловом :

”Хрватска треба да се извини за почињен геноцид за време Другог светског рата пре него што постане чланица ЕУ”

Хрватски фашисти поубијали стотине хиљада недужних Срба и Јевреја.

Пише: Џејмс Бисет
Отава, 2. априла 2010

Хрватска се приближава крајњем циљу у својој вишегодишњој трци за укључење у ЕУ помогнута својим традиционалним савезницима Немачком и Америком, које храбре ЕУ да настави са експанзијом ка југозападу и укључи у своје чланство све земље Балкана па и Турску. Хрватска је испунила већину формалних захтева за пријем па се очекује да ће 2012 да буде примљена у ЕУ. Међутим, постоји још један – морални- услов којег Хрватаска пре пријема , ради себе саме, треба да задовољи.

Треба јавно и употпуности да призна своју улогу лојалног савезника нациста у Другом светском рату и ватреног учесника у геноциду којег је спроводила над Србима, Јеврејима и циганима (Ромима).
Неприхватљиве су ретке, нејасне и благе демантије маскиране као извињења које Хрватска користи како би побољшала свој имиџ. Она би требало да се суочи са својом улогом у геноциду као што је то учинила Немачка са својом нацистичком прошлошћу.

Прошле недеље посланици Скупштине Србије су се извинули за своју улогу у злогласном масакру који се десио у Сребреници 1995. године где је погинуло око 7.000 босанских муслимана. Само неколико година раније такво извињење би било незамисливо. Ипак, признавање је било једно од притисака на путу ка придруживању ЕУ и истовремено је помогло да се тај народ суочи са почињеним злочинима током рата.

Време је да Хрватска учини исто. Хрватска има доста разлога да се извини за злочине које је починила током сукоба на Блакану 90-их година . Можда би ипак требало да почне са извињењима за масовна убијања које је спроводила у Другом светском рату. Иако постоје разиличите процене, верује се да су хрватски фашисти у том рату убили између 300.000 и 700.000 особа.
Пошто су окупирале Југославију у пролеће 1941. године Хитлерове снаге су у Хрватској дале власт хрватским десничарским екстремистима под вођством Анте Павелића и његовом фашистичком усташком покрету. Павелић је одмах са ентузијазмом пријонуо на рад за остварење нацистичких циљева организујући страшне нападе на српско мањинско страновништво. Званична политика је била: Убити једну трећину Срба, једну трећину превести у католичанство, а преосталу трећину протерати из Хрватске.

Римокатолика црква инсистира на томе да је осудила злочине, али евиденција показује реаговања која се састоје од слабе осуде до прећутне подршке. Док је трајао покољ хрватски надбискуп Алојзе Степинац је благословио нови режим а Павелића прима папа Пије XII .

Бројни фрањевци су учествовали у убијању. После завршетка рата Ватикан је помогао усташким криминалцима да избегну хапшења и побегну у Јужну Америку.
Многе српске православне цркве су попаљене а српске заједнице збрисане током рата. Срби, Јевреји и цигани су интернирани у концентрационе логоре у којима је на хиљаде њих зверски убијено.
Начин којим су убијали је био толико страшан да је виши немачки официр СС обергрупенфирер Артур Флепс, згађен погромом и забринут да ће се Срби и Хрвати анти-усташки расположени, организовати у покрет отпора затражио од Берлина да нареди да се клање заустави. Протест је био узалудан и геноцид је настављен. Виши италијански официри су такође били згађени убијањима , те постоје записи да се нису само жалили својој команди већ су често нудили заштиту жртвама које су успеле да побегну.

Кад се рат завршио власт у Југославији су преузели комунисти под вођством Јосипа Броза Тита , који нису били вољни да осуде ове страшне догађаје. Југословеннска парола је била “Братство-Јединство”. Све је чињено да се прошлост што пре заборави . Пошто се Југославија није ставила на страну Совјетског Савеза, западне демократије нису биле заинтересоване да обзнањују геноцид.
За разлику од Немаца који су схватили да имају моралну обавезу да признају почињене злочине под нацистичким режимом, грађани Титове Југославије и Хрватске нису осећали такву обавезу. Због тога побијене жртве и чланови њихових породица још увек чекају на правду.

Чак и данас многи Хрвати славе Павелића и неке најокрутније усташке криминалце као националне хероје. Хрватски председник Стјепан Месић се 2001. године извинуо Јеврејима у свом говору у израелском Кнесету. 2003. године Месић и председник Србије Борис Тадић су се узајамно извинули за “сва зла” која су обе стране нанеле једна другој за време Балканског сукоба.

Овако пажљиво формулисано званично извињење је корак у правом смеру, али Хрвати треба сами да изразе искрено покајање због своје прошлости. Како ствари сада стоје преостаје им још дуг пут. Навијачи на фудбалским утакмицама и посетиоци на концертима машу усташким и нацистичким симболима, узвикују старе фашистичке поклике и певају нацистичке песме. Хрвати славе као браниоце нације оне које је Међународни кривични трибунал за бившу Југославију оптужио за злочине.
Хрватска треба да окаје своју мрачну прошлост. Одлагање признавања страшних злочина почињених током 20.века је створило у Хрватској оно што хрватска списатељица и избеглиштву назива “културом лажи”.
Све док Хрватска не буде спремна да каже истину о својој прошлости дотле за њу не би требало да буде места у Европској Унији.

Џејмс Бисет је бивши канадски амбасадор у Југославији (1990-92)
[Превела Боба Боројевић]

1] http://www.csmonitor.com/Commentary/Opinion/2010/0402/Croatia-should-apologize-for-World-War-II-genocide-before-joining-the-EU

milovanovicns milovanovicns 11:47 08.04.2010

Re: sreća u nesreći

A covek te lepo zamolio da se ne vracas na protekle ratove.. Kao da ovo sto si napisao ima veze sa tekstom.. Ovde komentarisemo moralnu dilemu i situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska, koja nista manje ne podseca na situacije u kojima se s vremena na vreme nalazi i nasa voljena Srbija. Poenta je da se u obe zemlje oni koji podizu glas protiv nepravde i amoralnih dela (kod njih trenutno branitelji, a kod nas platani, privatizacija, korupcija itd) bivaju zastrasivani, privodjeni i ucutkivani, dok oportunisti bivaju nagradjivani zbog dodatnih procenata u vlasti, poslanickih mesta...

seceranac seceranac 13:30 08.04.2010

Re: sreća u nesreći

expolicajac
Kako bi izgledali naši spiskovi da smo dobili ratove.


jednom je meni prijatelj iz hrvatske rekao "blago vama sto su vasi izgubili rat, od ovih nasih se ne moze ziveti (ni psihicki ni ekonomski)"
tgjmjktvj tgjmjktvj 09:40 08.04.2010

History repeating

...Verovatno imaju i decu palih boraca koja su rodjena posle 1998. Kod nas se istorija stalno ponavlja
aleksanadar aleksanadar 09:42 08.04.2010

Vlada li narod?

Jer to bi značilo uvesti i red među političke "elite" koje trgovinom i podjelom resora čuvaju plijen. Koje su u stanju pljunuti na jučer za vlastito bolje sutra. Ali samo vlastito. I nije to samo Hrvatski specifikum, to je stanje svijesti regije. Koliko je neprincipijelnih koalicija stvoreno posljednjih godina, konkretno, i u Srbiji i Hrvatskoj.


Bojim se da se radi o slabosti ili manjkavosti demokratije kao takve. Dakle, demokratija, kao politički režim, ima određene "strukturalne" nedostatke.

Jedan takav nedostatak jeste upravo manipulacija glasačima (a o tome se, u ovom slučaju, radi), tj. kupovina glasova, kao i sticanje nezakonite dobiti (čega, navodno, u demokratiji ne bi smelo biti).

To, dakako, nije specifičnost "regiona" nego je specifičnost demokratije kao takve. Stoga može biti prisutno svuda tamo gde je demokratija zastupljena.

Tako se demokratija lako, ponekad suviše lako, izvrgava u demagogiju, tj. vladavina naroda postaje obmanjivanje naroda.

Generalno, najveća zabluda ili obmana jeste ova: da je demokratija upravo savršena, da je to poredak kome ništa ne nedostaje.
dragannalovic dragannalovic 10:13 08.04.2010

Re: Vlada li narod?

Generalno, najveća zabluda ili obmana jeste ova: da je demokratija upravo savršena, da je to poredak kome ništa ne nedostaje.


I komunizam je najpravedniji samo što je neostvarljiv u praksi, tako da je možda najbolji sistem robovlasništvo, zna se ko su gospodari a ko robovi, ne moraju da kupuju političare ali zato moraju da nahrane robove i da ih negde smeste, ovi naši robovlasnici potrošiše sve pare na političare a robovi gladni
jinks jinks 10:16 08.04.2010

Koliko je

eh da, i predsjednik Josipović se odrekao svog suradnika i svoje ideje stavši na stranu premijerke čime je razočaranje onih kojisu mu dali svoj glas podigao na zavidu razinu

vremena proteklo od izbora
mayo1 mayo1 10:39 08.04.2010

Re: Koliko je

jinks
eh da, i predsjednik Josipović se odrekao svog suradnika i svoje ideje stavši na stranu premijerke čime je razočaranje onih kojisu mu dali svoj glas podigao na zavidu razinu
prošlo od izbora


Činjenica jeste da je ovakva objava registra po važećim hrvatskim zakonima krivično djelo.
Predsjednik republike po defaultu mora poštovati važeće zakone, premda se možda osobno ne slaže s njima.
Josipović je izjavio da se i dalje zalaže za objavu registra, ali ne na nezakonit način.
Zakonit način je prvenstveno promjena samog zakona.
Donošenje zakona je u opisu posla Sabora, gde HDZ-ovska koalicija ima većinu, pa se broji što kaže Jadranka Kosor, a ne Ivo Josipović.
Kao uostalom i u gotovo svemu što se tiče vladanja i vođenja države.
Filip Mladenović Filip Mladenović 12:38 08.04.2010

SVE SE VIDI, SVE SE ZNA!

Ima li u Srbiji i u Hrvatskoj još običnih, normalnih ljudi koji ne vide i ne znaju da su stranke na vlasti i u opoziciji "u dilu", po principu "dodjem ti" ili ITEM (Ima li tu mene?)? Političke klase u obe ove bivše YU republike svakojakim marifetlucima i manipulacijama, poput skrivanja registra hrvatskih branitelja, nastoje da održe STATUS QUO! U prevodu, maksimalne privilegije, minimalna odgovornost!
Pogledajte dokle smo došli, sada kada više nema ni Slobe ni Tudjmana: kontrolisani mediji, a jedini preostali rezervat slobode misli i govora - INTERNET, sa blogovima i hrabrim potezima poput objavljivanja dugo skrivanog registra!
Jelena Gall Jelena Gall 14:15 08.04.2010

Uz preporuku

Zato se objavom registra ništa promjeniti neće. Ipak, nismo Engleska u kojoj su oni koji su nepošteno trošili narodne pare morali vratiti sve i otići sa pozornice.

Can we handle this truth?
Ovakve istine, koje su jednostavno plod iskustva sa pomenutim politickim elitama, mene u sustini plase i revoltiraju.
Mogu li građanska hrabrost i pritisak javnosti pobjediti sitne političke interese?

MORALI bi da mogu. Sve je artikulisano. A kada je tako, onda se po meni vise i ne postavlja pitanje sta je u interesu politickih elita (to nam je jasno), nego sta je zaista u interesu demona zvanog "javnost".

Pozdrav gosn Saricu; Jutarnji je u poslednje vreme uspeo stosta da istera na svetlost dana, mozda je ovaj registar pravi probni kamen, krupan je i tezak. Fige!
danko011 danko011 22:44 08.04.2010

Poslovica

Svojevremeno je postojala poslovica za sve one nosioce Partizanske Spomenice (samim tim i privilegija). Bilo je potrebno imati dva svedoka i spomenica je davana. Tada je i poslovica nastala: "Danas moze svaka stoka, da nabavi dva sv(j)edoka." A, sto da se menjamo kad je i ovako dobro?
No, reakcija politike, one koja nažalost odlučuje, bila je predvidljiva. Umjesto merituma - oduzmimo prevarantima prava koja im ne pripadaju - krenulo je - ubijmo glasnika. U histeričnoj potrazi, hapšenjem, prvi je platio dežurni krivac za sve probleme interneta u Hrvatskoj Marko Rakar. Osnivač utjecajne stranice www.pollitika.com i politički konzultant, jedan od važnijih ljudi izborne kampanje novoizabranog predsjednika i nesuđeni član njegovog ureda uhapšen je i pušten nakon pretresa stana i ureda. Čovjek koji nije službena osoba, koji nije imao pristup registru niti je ikada radio u Vladinim uredima. Al "zna oko interneta" pa je, prirodno, sumnjiv.

Ovo je vec nesto cega se treba bojati. Proganjanje onoga ko upozorava na pozar, a ne gasiti vatru je sumanuto, ali to je politika i to ona prava sa okusom Balkana.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana