Ja sam doskora imao izvesnih problema sa gradjaninom Lukovicem. Smetalo mi sto psuje. Malogradjanski provincijalno i what not ali - smetalo mi. Mislio sam, kako da menjamo sistem koristeci njegov mobilijar?
Onda sam u procesu procitao dva teksta apsolutno nevezana za slucaj gradjanina Lukovica - jedan o Tomasu Manu i njegovom odnosu sa nacistima, a drugi Jovana Ciriliova o televiziji.
U prvom tekstu pisalo da je navodno Tomas Mann nekom prilikom rekao da psuje kada govori o nacistima jer je to jedini jezik koji ta stoka razume, a u drugom tekstu , od Cirilova , da je potpuno suludo danas ne gledati TV jer covek mora da zivi svoje vreme. Zeit Geist ako sam dobro shvatio Cirilova.
Ta su mi dva teksta promenila neke poglede i stavove glede gradjanina Lukovica.
Ovaj tekst o Mannu menja me na nacin da (ziveci u Srbiji i razmisljajuci o Srbiji) sada bolje razumem Lukovica i njegovo stilsko optiranje za psovku i uvredu, a ovaj drugi tekst o TVu (izmedju ostalog i) tako da Lukovic u svojim tekstovima, kroz svoje psovke, zapravo daje mega preciznu sliku kakvoce naseg zeit geista, spram kojega se on, Lukovic, baj d vej kriticki odnosi i zeli da ga menja. Lukovic zivi svoj zeit geist, i spram pusaka i bajoneta sile i nepravde zivi i prica shodno. Sto nikako nije greh jer nismo svi stvoreni za avangardu niti svi neophodno moramo biti avangarda. Neki su samo portretisti.
Lukovic u tekstovima, dakle, psuje i pogani, ok, ali sam primetio da od Lukovicevog teksta nikome jos nije eksplodirala bomba pod prozorom. Niko nije pretucen nakon Lukovicevih psovachkih tirada.
Mislim da je to upravo zato jer Lukovic psuje!
Lukovic ne podgreva, Lukovic ne kuva, Lukovic ne manipulise. Lukovic nije lukav (shvatite lukav molim vas kao negativnu osobinu , uprkos zeit geistu). Lukovic vidi nepodopstinu i opsuje je. Lukovic ne oblaci na sebe ruha slobodnih i neovisnih analiticara i ne predstavlja se kao nezavisni vox populi. Lukovic ima stav i jednostavno psuje zbog njega.
Lukovic - za razliku od mnogih drugih - ne koristi svoje tekstove kao poziv Drugima da u Tami Haustora urade ono sto Lukovic misli da treblo da se uradi drugima, a za sta pak on licno nema cohones. Lukovic sam radi ono sto misli da treba da se uradi kada vidis glupost , pokvarenjastvo i/ili licemerje - on psuje. Sa imenom i prezimenom.
Lukovicevo "kurva" nekako nije poziv Kakvom Nepoznatom Junaku da se "kurva" savata i siluje, ubije, istuce, vec jedna psovka. "Kurva" nekih drugih medija - koji nisu Lukovic - u sadejstvu sa propratnim acesoarom insinuacija i naputaka, poziv je da se sa kurvom i konkretnije razracuna. To naravno nece uraditi sam kolumnista! To se ocekuje od saplemenika u patriotskom eshalonu od Neznanoog Junaka Iz Mraka. I tu lezi kukavicluk, pokvarenjastvo i opasnost jedne kurisko-pressovske "kurve". I tu lezi u najgorem slucaju tek nevaspitanje (opet malogradjanska kategorija) lukovicevkse upotrebe reci "kurva".
Jezik je koliko ga ja do sada kapiram, posledica konvencije i situacije, reci nisu ontoloski vezane za stvari koje oznacavaju. Jednom upotrebljeno "kurva" nije isto sto i drugo upotrebljeno "kurva".
I zato mi , recimo , nikada nece pasti na pamet da stavljam Lukovica u isti kos sa "Kurirom" i da ga poredim sa "Kurirom" (shvatite rec Kurir ovde generickom odrednicom za pojavu) i zato nikad ne mogu sebi da dozvolim tu travestiju da kazem - osudjujem Lukovicevu "kurvu" kao sto osudjujem i kurirsku "kurvu".
Lukoviceva "kurva" je posledica domaceg nevaspitanja (ajd` sad) , a kurirska "kurva" smisljeni poziv i pazljivo tempiran poziv na linch sa jasno datom i definisanom metom i razlozno iznetom rezonabilijom zasto je na patriotski, te junacki i lasno krenuti u takav obracun (cesto na didakticku nakanu potpomognutom onim veselim fotomontazama - za trenutke kada reci nisu dovoljne).
Zato Lukovicevi tekstovi nemaju krvavi follow up kakav imaju neki stilski kiceniji tekstovi objavljeni po pseudoprestiznom tisku ili elektronskim medijima. U Memorandumu npr. nema niti jedne "kurve", niti ce mirotocivi Vukadinovic reci "kurva" - pa eto gde smo dogurali.
I zato mi psovke Petra Lukovica ne smetaju.
To jest, van granica ostataka malogradjanskog u meni koje me tera da se nekad zacrvenim od nekakvog cudnog stida nad kakvim "kurcem" ili "kurvom" dok se kikocem nad formulacijama , kojima cesto nemam sta da sustinski zamerim kada ih ogolim od psovki. Pojavljuje mi se u glavi paralela ovog slucaja sa jednim iz detinjstva kada nisam voleo sto mom drugaru Marinelu mama cisti jabuku od kore i semenki, a meni moja samo tutne u ruke opranu. A Lukovic je svakako jabuka, mozda prasnjava i sa ormara, ali jabuka. Slasna!
Rece mi sinoc jedan covek, tokom rasprave o srpskom i srbijanskom, da je uvreda u uhu slusaoca. Prihvatam! Vaistinu se treba raspitati o osecanjima ljudi sa kojima komunicirate i voditi o njima racuna. Ne kosta mnogo, leba ne ishte, a svima lepshe! Ali to je kategorija unutar "dobra volja". To je valjda i ta nesretna tolerancija, novovekovni surogat-u-pokusaju za beskompromisno "voli bliznjeg svog".
Ali kako ce mo biti tolerantni i zahtevati toleranciju ukoliko se ponasamo firerovski i odmah pribegavamo gasenju, sklanjanju, ulitmatumima? Kako je moguce da nam prvi impuls nije - pa mi smo barem razumni i artikulisani (ili verujemo da jesmo, ili volimo da mislimo da jesmo) - hajde da kao takvi pricamo. Kako to komunikacija nije prvi instinkt nego zabrana?
Kako da ocekujemo bolje sutra koje ce nam dati neko drugi kada sami nismo u stanju da kazemo jedni drugima - cujem da me zoves kurvom. mene to vredja i boli me. mislim da nisi najbolje shvatio ono sto sam zeleo/la da kazem. moja pozicija je ovakva i onakva, sta ti mislis o tome? Pa da vidimo gde ce mo zavrsiti.
Ali ne, odma udri u gebelsovshtinu, zabranjuj, zatiri, sklanjaj...
Vratite Pescanikov banner. Mnogo nam znaci. Pricajte ljudi medjusobno, nemamo Vas hiljadu.