Društvo

Susret sa radikalnim biciklistom u subotu uveče

Ivana Knežević RSS / 24.04.2010. u 17:50

Neobično je tiho za subotu veče na College Street-u. David je već ugovorio sa nekim prijateljima pa prvo njih srećemo. On ima mnogo prijatelja, i svaki put kad ih sretnem to su druga lica. Prijatelj je animirana plavuša koja je lepo raspoložena i ima neobično široke crne zenice usred svetloplavih očiju. Možda je u pitanju prirodni high - uvek treba ostaviti bar jednu mogućnost za čuda, kao poslednju jabuku na drvetu, je moj brend optimizma. Toliko je neobična ta crno-plava kombinacija, crna rupa usred sunčanog neba,  postavljam pitanja da bih nastavila da je gledam, i ona veselo odgovara. Njeni prijatelji su isto veseli. Svi smo veseli.

Mesto na koje smo David i ja često išli je zatvoreno. Nije nam puno značilo ali gubitak je gubitak. Ćutimo. Plavuša predlaže sledeće mesto. Na drugom spratu, plavo okrečena veća dnevna soba, naplaćuju ulaz i duva ventilator zakačen pod plafon. DJ vrti neki soul koji je ušećeren kao stari pekmez i prijatelji se razdvoje pred nama, svako stane na drugu stranu sobe i mrda se u ritmu elektronskog zvuka sa velikim izrazom zadovoljstva na licu. Mrdamo se i mi. Možda je to neophodno da bi soba održala ravnotežu, inače bi pala na prvi sprat, ili parking pozadi, a dole isti takvi ljudi isto to rade. Plavuša priča zanimljivu priču o tome kako su njeni prijatelji - neki drugi - izašli prošle subote bez nje jer je morala da radi, i slikali su svuda gde su bili telefonima pa su onda isekli njenu fotografiju sa nekog drugog happening-a i nalepili uz svoje likove, da joj pokažu koliko im je nedostajala, i eto, kao da je bila sa njima. Simpatično. Gde su bili? Na nečemu što se zove bump  and hustle. Povlačim Davida u stranu da ga pitam šta je bump and hustle. Ne zna ni on. Već mi je manje zanimljivo šta god da je. Žao nam je naših zbirnih $10 ali mi krećemo dalje. Možda ćemo se sresti kasnije, možda nećemo. Pozdravljamo se sa svima. Svi su tako ljubazni.

Ispred poznatog mesta se stvorio red; nama se ne čeka. Nedaleko odatle je neko drugo mesto. David kaže da je tu sredom zabavno, imaju trans, hipno ili neku sličnu muziku. Ni to ne znam šta je, ali večeras je subota. U podrumskom prostoru nema skoro nikog. Šta se dešava sa našim gradom, pitamo se i zbijemo jedno uz drugo. Klub izgleda kao da je tu od 60-ih. Na drvenoj klupi sedi jedna stara žena, ne pomera se, ne vidi se ni da diše. Možda je i ona tu još od 60-tih. Na drugoj klupi, nasuprot drugog zida, sedi jedan mladić od 20 godina i izgleda strašno sâm. Redovno napravi put preko cele sobe do bara, tu popije nešto na iskap - votku ili tekilu - i onda uzme veliku čašu piva. Možda će i on biti tu za četrdeset godina, ali žena na drugoj klupi neće. Promene su nekad neosetne, prosto se dese. Ovo je depresivno, slažemo se. I David i ja smo depresivci, ali skupa smo obično veseli. Ovo je veselo subotnje veče. 

Na ulici je uvek najzabavnije, ali je čak i tu praznije nego obično. Vraćamo se istim putem i hodamo do mesta koje je uvek puno. Prvo da proverimo: ja provirim unutra ljubaznošću osoblja - puno! - platimo i uđemo. Tu sve blješti od pulsiranja svetla, membrane zvučnika isto pulsiraju, svi su pijani i veseli. Laknulo nam je, smešimo se jedno drugom, i mi želimo da budemo pijani i veseli.

Na pozornici je DJ koji vrlo predano pušta ploče. Na podu dvorane sve vri od opuštenih tela, neko se kreće ovako, neko onako, ali svi se kreću, nikada daleko od drugih tela. To je najvažniji kvalitet subotnje večeri - blizina drugih tela. Lica su simpatična, bela ili smeđa, poneka vuku na žuta, i kose su plave smeđe ili crne, ima visokih i niskih, tankih i nešto punijih - ima svega i dobro je da ima. U nekom trenutku se napravi jedan prilično dramatičan okret sa svetlima i to je izgleda znak jer se odjednom puno njih uspentra na pozornicu da tu nastave isto što su već radili. Momci se popnu sami i onda podižu devojke, i one koje znaju i one koje ne znaju. Za one koje su naročito pijane, pridruže se još dvojica pa je nežno popnu gore. Sve izgleda kao jedna dobrodušna igra. Par momaka nude da me podignu dok je David otišao po piće. Ne hvala, odmahujem uz osmeh. Pitaju opet minut kasnije, verovatno su zaboravili da su već pitali. I opet odmahnem. Kad se David vrati dozovem ih rukom - sada, molim. Podigli su me tako svojski i veselo, u nedelju će na desnoj butini osvanuti modrica jer sam udarila u nešto u usponu, ali podigli su posle i Davida i vrlo su zadovoljni. I ja sam a kad klinka bude videla i ja joj ispričam, odmahivaće glavom  'oh, mama...' i smejaćemo se, plus će ona misliti da je to nešto posebno, ali otkriće već i sama - nije, samo je lepo izaci u subotu uveče i biti negde gde je veselo.

Sa pozornice se pruža pogled na opušteni hedonizam sa bezbroj udova i lica unutar dvorane sa malo nameštaja , sa plafona duvaju mehurove sapunice i svi skaču da ih dohvate, i kažem Davidu: „Zar nije fantastično kako je ovo prepuno ljudi, pijanih, naduvanih, oni sami su puni sopstvenog napornog seksa i ko zna kakvih još napora, i niko nije nasilan - ovo mora da je neka vrsta Utopije." On klima glavom. „Ali ozbiljno, pa ovo jeste civilizacijski pomak." On opet klima glavom. „Možda niko nije previše zainteresovan za druge, i prijatelji su malo čudni, i sva ta alijenacija, ali mora se priznati,  iz ove tačke civilizacija izgleda baš dobro." Smeši se i stavlja mi ruku na rame.

Na ulici nastavljam: „Znam da ima loših mesta, ali na ovoj ulici nikada nisam videla ni nasilje ni svađe, ništa ružno, a videla sam ljude koji plešu kad je bio onaj italijanski festival, sećaš se," i dalje klima glavom, „i sledećeg dana sam dovela klinku pa smo ostale do kasno i bilo je jako lepo a ona mislim da još pamti kad smo videle jedan mladi par roditelja sa dve minijaturne klinke koji su kao pomamljeni skakali na zvuk 'Marine' iz zvučnika radio stanice...," i pričamo tako hodajući ulicom bez žurbe - što je jedna od najlepših stvari u subotu uveče - kako je ovo tako važna stvar, a ljudi možda ne obraćaju dovoljno pažnje.

Skoro smo stigli do Bathurst-a kad nas je otpozadi prestigao jedan biciklista i zastao naglo odmah kraj nas. Ne poznajemo ga i nastavljamo dalje, ali ne, on je baš nas tražio. Poznaje Davida sa Facebook-a ili tako nekog mesta, gde on promoviše svoj brend menjanja sveta i pravi od toga biznis. Davidu se to dešava prilično često, i pošto je albino ljudi ga jasno vide i usred noći. Uvek mu prija pažnja, podigne mu duh, malo zagolica sujetu, i nakon što nam se biciklista predstavio, krenuli su njih dvojica sa pričom oko menjanja sveta. Biciklista priča kako se već 25 godina bavi političkim aktivizmom, pominje i vakcine, pa neke druge aktuelne teme pune bitnih i bolnih tačaka, gleda me kao sam nešto što se maže na hleb, ja ćutim, i smeškam se veselo kao i nekoliko sati unazad. David se upustio u priču i vidim da će mu ovo postati još jedan prijatelj, ako već i nije. I on tu kaže, biciklista, kako je pre par minuta na raskrsnici Bathurst i College ulica prošao kroz crveno, pa su ga povukli u stranu policajci kojih ima puno na ulicama usred noći subotom, za svaki slučaj jer je puno i ljudi na ulicama i uglavnom su pijani. Smeši se samozadovoljno, i objašnjava kako im se smejao u brk, jer ne mogu mu ništa i - „Prošao si kroz crveno?" prekinem ga iznenada u njegovom naletu hvalisanja. „Zašto?" On se i dalje smeška, sada malo zbunjeno.
„Ne brini," kaže on, „ja nikada ne bih izložio opasnosti pešake. Trust me."
„U tri sata noću si nam preprečio put, ne poznajemo te, i upravo si se kačio sa policijom bez ikakvog razloga - poverenje je prva stvar koja mi je pala na um, ali to na stranu,  zašto si prošao kroz crveno?" insistiram ja na odgovoru na svoje pitanje.
„Da ti objasnim," krenuo je da me poduči biciklista. „Ja ne moram da stanem na crvenom, jer za vožnju bicikla mi ne treba dozvola. Vozači automobila moraju da čekaju, jer bi ih inače zaustavili po zakonu, ali nikoga nije bilo, sve čisto i ne mogu mi ništa," oporavio se samozadovoljni smešak na njegovom licu, jer on ima zakon na svojoj strani i celu državu i policiju ako zatreba, naspram mene koja ne znam ništa o takvim stvarima.
„Ni to nije odgovor na moje pitanje, ali evo ja ću ti ponuditi jedan: filtriraš živce policiji i samozadovoljavaš svoj ego pošto ti se ne spava i računaš da ti niko neće ispostaviti račun baš večeras. Kao kad bi mene Mohamed Ali u najboljim danima držao ispruženom rukom na distanci - da se ne povredim - a ja bih tamo skakutala i zamahivala u pokušaju da mu plasiram moj čuveni aperkat. U stvari nema poređenja jer ja bih se posle maksimalnih  deset minuta umorila i odustala ali ne bih zaboravila da mu zahvalim što je bio tako strpljiv a ti evo već 25 godina guraš prst u nos establishmentu i još uvek nisi naučio da poštuješ fundamentalnu tekovinu civilizacije kao što je crveno svetlo na semaforu, pa se još podsmevaš ljudima čiji je posao da spreče žrtve na ulicama." On ništa nije čuo, smeška se i dalje, jer se sve to odvija vrlo civilizovano kako i doliči ovakvom jednom gradu.
„Zašto praviš presedan?" ne odustajem. „Koliko je dece i odraslih poginulo na raskrsnicama dok su se ljudi malo upristojili da se zaustave kad treba i krenu kad treba? Ako ti treba outlet za majmunsku prirodu, baci koru banane na ulicu, neko će to počistiti ali ovakve stvari se ne daju pomesti." On se smeši sve vreme - kako je to moguće pitam se kad sam dala sve od sebe ali on mora da vrti u glavi svoju omiljenu uspavanku i ništa ne čuje - gleda a ne vidi, David me hvata za ruku da krenemo dalje, oni se muški pozdrave i ja se vratim nasmešenoj nalepnici.

Nastavljamo dalje, instantno smo ga zaboravili, dolazimo do Bathurst ulice i prelazimo je pažljivo. Civilizacija je uvek na ivici, pričamo na drugoj strani. I slažemo se da nismo sigurni da li je dobro ili loše da ljudi to ne znaju.



Komentari (44)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 18:06 24.04.2010

Sjajno

Pogotovo opis subotnjeg provoda!

Javljam se kasnije
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:16 24.04.2010

Re: Sjajno

Provod je bio lep.

Hvala na komentaru i rado cu sacekati sledeci.
docsumann docsumann 18:32 24.04.2010

Evo ga kasnije

Jednom prilikom sam čuo priču o vlasniku diskoteke/folkoteke (sad baš ne znam tačno koji je koncept u pitanju) koji je iza kluba imao teretanu sa vrećom za udaranje i sličnim rekvizitima. Kada bi neki pripiti gost počeo da se ponaša agresivno i problematično. ovaj bi ga poveo u navedenu prostoriju. Tu bi krenuo da mu objašnjava kako nije baš najpametnije da pravi ekcese u njegovom klubu, jer , boze moj, on ima crni pojas, zna boks, upražnjava ful kontakt, i usput bi mu demonstrirao par tehnika na pomenutoj vreći. Naravno, sad nasilnik, da bi pokazao da ni on nije mačiji kašalj, takođe počinje da tuče po vreći - znaš brate i ja treniram, žešće sam spreman, pazi ovo, gledaj sad, puf, puf...
Onda gazda , na to, ponovo demonstrira neke udarce, a problematični gost opet protivodgovor na datu kombinaciju, i sve tako dok se potpuno ne izduva, a onda ga fino isprate do izlaza, požele laku noć i pošalju kući, čestitajući mu usput na prikazanoj vještini.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:05 24.04.2010

Re: Evo ga kasnije

doc, ovo je vrlo lepa prica, makar i prepricana milion puta ali je prava i to je najvaznije!
Ima resenja za sve te situacije, od ovako kreativnih do dovoljno velikih bouncer-a koji pretpostavljam obeshrabre i najljuce tipove, ali u sustini svega toga je samo malo truda na pravi nacin i na pravom mestu.

vredelo je sacekati kasnije
docsumann docsumann 19:23 24.04.2010

Re: Evo ga kasnije

Da, svakako uvijek ima rješenja, ali nisu baš svaki put laka. Čak naprotiv. Da bi ti neko uprskao provod uopšte ne mora da bude terminator. Prava mjesta i ekipa okolo umanjuju tu mogućnost.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:29 24.04.2010

Re: Evo ga kasnije

Razmisljala sam i ja dalje o tome. Imalo je veze sa tim mestom i tim krajem, jer cesto javljaju na vestima da se na nekim drugim mestima u gradu desavaju tuce i povrede i ubistva nisu retka.
Bilo je prosto neke pitomosti i da li bi se na drugom mestu isti ti ljudi drugacije ponasali - ne znam, volela bih da mislim da ne bi i prosto bi otisli ako postane lose.
ivana23 ivana23 18:22 24.04.2010

***

Ivana Knežević Ivana Knežević 18:31 24.04.2010

Re: ***

Lep je ovaj izbor, ivana, kao i uvek - hvala.
cassiopeia cassiopeia 18:28 24.04.2010

...

Ivana jutros sam pomislila kako bi bilo lepo da osvane tvoj tekst na blogu. Slojevitost tvojih priča me baci u vrtlog misli i ne znam od čega prvo da krenem :) Volim taj efekat.

Civilizacija je uvek na ivici, pričamo na drugoj strani. I slažemo se da nismo sigurni da li je dobro ili loše da ljudi to ne znaju.


Ne znam da li je dobro ili loše što ne znaju ali mi se čini da je dobro da je na ivici jer ima mogućnosti da se krene napred. Ako stojimo na jednom mestu i ništa nas ne pokreće kako ćemo dalje?

Evo šta Google kaže kad ukucam "on the edge"



E da. Zapanjilo me u Barseloni kad sam videla natpis na pešačkom prelazu, tamo gde je mesto zebri, koliko ljudi gine prelazeći ulicu. Svaki put sam stala i pročitala. Možda tako i zaustavi one nemarne da slučajno ne izlete pred auto.


The website of the Barcelona city

Ivana Knežević Ivana Knežević 18:48 24.04.2010

Re: ...

cassiopeia
Volim taj efekat.


To je dobar efekat, slazem se.
Drago mi je da je tako

cassiopeia
Ne znam da li je dobro ili loše što ne znaju ali mi se čini da je dobro da je na ivici jer ima mogućnosti da se krene napred. Ako stojimo na jednom mestu i ništa nas ne pokreće kako ćemo dalje?


Dobar nacin gledanja. Ja se ponekad zapetljam oko toga koliko je bilo tesko doci i do ove tacke, a put unazad je kao slobodni pad - previse lak.

Lep primer sa Barselonom.
Ljudi se zaista previse lako zaborave. Iza svakog napretka je puno truda, neretko jako puno zrtava, i poigravati se sa takvim stvarima je ne samo neodgovorno vec uzasno.
Ovde vozaci postaju sve agresivniji i bezobzirniji. Bicklisti skoro nikada ne postuju znake... u osnovi svakog ugovora pa i zakona je dobra volja pojedinaca.

cassiopeia cassiopeia 20:18 24.04.2010

Re: ...

Ivana Knežević
Ja se ponekad zapetljam oko toga koliko je bilo tesko doci i do ove tacke, a put unazad je kao slobodni pad - previse lak


Uh. Podseti me ova rečenica kako sam se teško otarasila jedne navike i lagano joj se vratila da nisam ni primetila kako. Baš sam bila u slobodnom padu.

Ivana Knežević
Ovde vozaci postaju sve agresivniji i bezobzirniji. Bicklisti skoro nikada ne postuju znake... u osnovi svakog ugovora pa i zakona je dobra volja pojedinaca.


Nisu ni ovde bolji. A bicikliste ne poštuju ni malo. Eto dole Muaddib92 lepo opisa šta bi se desilo biciklisti da kroči na kolovoz Beograda.

A što se dobre volje tiče - sve je manje ima. Lako ljudi odustaju.
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:29 24.04.2010

Re: ...

cassiopeia
A što se dobre volje tiče - sve je manje ima. Lako ljudi odustaju.


Ali bez nje se nista nece pomaci napred, to je sustinska uloga dobre volje.

Lose navike su lose navike, jedna od definitivno najgorih stvari u zivotu. I najskupljih.
hazar hazar 18:55 24.04.2010

Podsetili

ste me na nešto, ali neka magla pala preko sećanja. Rekoh, kada neko učini da se lepo osećam, red je da se zahvalim.

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:09 24.04.2010

Re: Podsetili

Ovo me je dirnulo - hvala.
I ja sam pobornik takvih stvari.
miloradkakmar miloradkakmar 19:55 24.04.2010

Odvikao

sam se od subotnjih izlazaka.
Čitajući tekst ,ove subotnje večeri divno sam se proveo.
gleda me kao sam nešto što se maže na hleb,

Ovo je posebno lepo rečeno.
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:10 24.04.2010

Re: Odvikao

Eh, milorade, ja verujem da je subotnji izlazak jedna obicna a ipak fundamentalna stvar. Samo prosetati medju ljudima je vazno.
Ali ovo:
miloradkakmar
Čitajući tekst ,ove subotnje večeri divno sam se proveo.


se isto racuna
muaddib92 muaddib92 19:58 24.04.2010

.. gleda a ne vidi ..



Овде кажу: скрндао се
Волео бих да се тај тип провоза по сата по бгд, где возачи вијају пешаке & бајкере и по пешачким прелазима, па ако промаше предњим делом, отворе врата не би ли их укњижили
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:19 24.04.2010

Re: .. gleda a ne vidi ..



Nije tema smesna, narocito kad tako stvari stoje u Beogradu. Ovde su stvari nesto ravnopravnije: vodi se uveliko rat izmedju vozaca i biciklista. Oni prvi kupuju sve vece autmobile, sada voze prave tenkove po ulicama, ovi drugi su neustrasivi i pritiskaju vladu da ulice postanu biciklisticke staze, na kojima ce samo oni gaziti pesake valjda... sve sami entuzijasti.

Ali je zato prilog bio fantastican

srdjan.pajic srdjan.pajic 20:36 24.04.2010

Re: .. gleda a ne vidi ..

Ivana Knežević


Nije tema smesna, narocito kad tako stvari stoje u Beogradu. Ovde su stvari nesto ravnopravnije: vodi se uveliko rat izmedju vozaca i biciklista. Oni prvi kupuju sve vece autmobile, sada voze prave tenkove po ulicama, ovi drugi su neustrasivi i pritiskaju vladu da ulice postanu biciklisticke staze, na kojima ce samo oni gaziti pesake valjda... sve sami entuzijasti.

Ali je zato prilog bio fantastican



Ovde kod mene u Koloradu su se bajkeri konacno izborili za svoje pravo da ucestvuju u saobracaju. Donet je lokalni zakon koji propisuje prilicno visoke kazne za vozace koji pri obilasku bicikliste ne ostave najmanje 3 stope (1 metar) prostora.

Bajkeri doduse cesto zloupotrebljavaju svoj povlasteni polozaj, tako sto vole da voze u tandemu, jedan pored drugog (valjda je bi im biciklizam inace bio jaaaako dosadan, ko i trcanje), ili kada voze nizbrdo, po krivudavim planinskim putevima obavezno idu po sredini svoje linije. Nedavno je jedan takav bajker u punoj brzini udario u medveda, koji je siroma pokusao da predje put. Medved je otrcao u sumu a bajker je zavrsio u bolnici.


Ivana Knežević Ivana Knežević 20:52 24.04.2010

Re: .. gleda a ne vidi ..

Ne znam kakvi su ovde zakoni, verujem da je sve dosta dobro pokriveno, ali problem su oni koji zakone ne postuju, i ovde i svuda.

Mnogi bicklisti prosto ne postuju semafore i pravila saobracaja. Sa vozacima koji na crvenom mogu da skrenu desno, sa onima koji prolaze kroz crveno ili skrecu levo sve dok nema drugog automobila koji bi ih udario, i zaustave tik uz pesake, pa jos osiljeni biciklisti - strasno.
Moja klinka je prosle godine pocela da ide sama u skolu i usput prelazi jednu veliku i komplikovanu raskrsnicu...

Drago mi je da medved preziveo, iako ko zna kakvu je povredu navukao - biciklista u velikom zaletu niz brdo nije bas bezbolan susret ni za jednog medveda.
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:27 24.04.2010

Re: .. gleda a ne vidi ..

Ivana Knežević
Ne znam kakvi su ovde zakoni, verujem da je sve dosta dobro pokriveno, ali problem su oni koji zakone ne postuju, i ovde i svuda.



Ovde je pesak Bog, a i biciklista je supreme being, da citiram Budimca. Sto i jednima i drugima ume da dodje glave. Moju suprugu je pre par godina udario neki Kanadjanin, koji valjda nikad nije video bicklisticku liniju (tamo gore po ulicama valjda ima samo belih medveda a ljudi se veci deo godine krecu na motornim sankama). Ladno je presekao preko nje, da udje u lokalni 7/11, i moja supruga (na bicikli) se zakucala u njega. Verovatno je istovremeno pricao mobilnim telefonom i izvlacio liniju kokaina na kontrolnoj tabli pa zaboravio da baci pogled kad sece biciklisticku liniju.

Ja dosao kuci, i zovu me iz bolnice. Slomila je nos i bila je sva ugruvana. I naravno, slomila je njen voljeni, custom made trkacki bicikl. Medjutim, posto nije imala svetlo na bajsu, a i on zapravo nije udario nju, nego je ona udarila u njega, ispalo je da policija nije mogla da utvrdi cija je krivica. Tako da se covek izvukao, a nju je spasilo zdravstveno osiguranje. Jedino je bajs morala novi da kupi, a ovaj saban nije ni to ponudio da plati.


Ivana Knežević Ivana Knežević 22:54 24.04.2010

Re: .. gleda a ne vidi ..

Dobro je da se izvukla, a bajs se ipak moze kupiti iako nije lako prezaliti.
Ljudi tako besmisleno stradaju, od pesaka do onih u automobilima. Sa samo malo paznje bi se toliko sprecilo, izbeglo, a stvari postaju sve gore.
I svi su na sve besni. Kao da su nam samo jos road warriors trebali, u bilo kom izdanju.
mikele9 mikele9 22:23 24.04.2010

Subota uveče

i pričamo tako hodajući ulicom bez žurbe - što je jedna od najlepših stvari u subotu uveče - kako je ovo tako važna stvar, a ljudi možda ne obraćaju dovoljno pažnje.

Ivana Knežević Ivana Knežević 22:45 24.04.2010

Re: Subota uveče

loader loader 23:11 24.04.2010

A posebno

..., a posebno ove poslednje rečenice. Zvuče kao da ih je napisao neko ko je počeo da prepoznaje finese života.
Ivana Knežević Ivana Knežević 05:07 25.04.2010

Re: A posebno

loader
...neko ko je počeo da prepoznaje finese života.


Volela bih da mislim da je tako.
Nekad se slike i desavanja vrlo lepo poklope i ti trenuci su nesto posebno.
docsumann docsumann 00:49 25.04.2010

subota uveče

Povratak iz grada - dakle standardno - vuglom u vugla. Jbg, subota uveče, tradicionalni praznik žitelja zapadnokulturne hemisfere. Ja ga poštujem i upražnjavam, i uopšte vrlo sam tradicionalan u tom smislu. Veliki vikend, slava mu, bez milosti...
Ivana Knežević Ivana Knežević 05:10 25.04.2010

Re: subota uveče

Subota uvece mnogo toga nudi, i ne samo u smislu provoda. Ljudi su na ulicama, u restoranima, u pozoristu i najrazlicitjim mestima - na ulicama. Samo proci jednim delom grada i gledati sve to je vec praznik.
Iako nekada ume da inspirise a ponekad se vide i druge strane. Takav je svaki grad, takvi su ljudi..
docsumann docsumann 06:54 25.04.2010

Re: subota uveče

Kada živiš u primorskom gradiću, stvari izgledaju pomalo drugačije nego iz perspektive stanovnika velegrada. Naročito vikendom uveče i naročito zimi ( a zima na primorju je sve sem samog ljeta). Imam oba iskustva tako da mi je lako da ih upoređujem. Kao da ih važem na dlanovima. Evo i jedna priča o tome

IZVJEŠTAJ O PODACIMA*

Izgleda da svi primorski gradići imaju tu istu šizofrenu ambivalentnost – ljeti su skroz histerični i euforični, napumpani milionima hormona, a onda s jeseni izgutaju svoju preveliku dozu tableta za hibernaciju i ... umru duboko.
Sinoć sam bio u gradu da se uvjerim u stepen njegovog mrtvila. Iako je bio vikend jedva da nas je bila šačica ljudi napolju. Simulacija akcije za šankom, viski , pivo, iščašene priče i smijeh koji jauče kroz gluvu noć. Mrtvilo je veće nego što sam i pretpostavljao, plus sutrašnji mamurluk. I opet moja omiljena tema – kolektivana svijest i njene samoreflektujuće projekcije, ili jednostavnije : napolju nema nikoga zato što svi misle da napolju nema nikoga, pa niko i ne izlazi uslijed čega napolju stvarno nema nikog. Čista tautologija.
S razlogom bi se moglo postavit pitanje a zašto su ljudi počeli da misle da napolju nema nikog . Međutim uzaludno je tražiti početak kruga kada je on već jednom zatvoren. Bolje je tražiti način da se iz njega izađe.
Postoji jedan od dva moguća načina. Počneš da vrtiš te iste krugove, da kružiš u njima što je moguće brže. U jednom trenutku centifugalna sila će postati toliko jaka da ćeš biti i zbačen iz kruga u okolnu okolnost. Nezgodno je to što ne možeš sa sigurnošću da odrediš gdje ćeš tako dospjeti. Meni se jednom desilo da mi je silina rotacije toliko sabila memoriju da sam se par dana poslije toga svo vrijeme sjećao svega što znam. Kakav užasan osjećaj - u svakom trenutku ti cijelokupno sjećanje izbija pred očima. To valjda samo proživljavaju ljudi neposredno suočeni sa smrću. Osuđenici pred streljačkim vodom i slično. E, pa meni je bilo kao da su me strijeljali tri dana.
Drugi način, jednako opasan ( ne može se tek tako iz kruga) – je da probaš da se iskopčaš iz mentalne matrice kolektivne svijesti koja formira te i takve krugove u kojima su ljudi zarobljeni u kavezu sačinjenom od sopstvenih života. To uopšte nije jednostavno u malim sredinama gdje se pomno pazi da su svi dobro ukonektovani. Ovdje ne vole iskopčane . Mogu da ti progledaju kroz prste ako si kakav umjetnik, ludak ili narkoman.
Tako sam i ja počeo da pišem poeziju da bi pribavio sebi potrebnu reputaciju. Trudio sam se da mi pijesme budu što neobičnije tako da sam mogao da izađem u grad i utorkom uveče, a da me ljudi ne gledaju s podozrenjem. Ipak i najmanje proširivanje okvira lične slobode ima svoju cijenu. Posebnu cijenu, zvanu nistina, ali o tome neki drugi put. U mom slučaju nistnina se ogleda u pojavi blago povišene paranoje - povremeno mi se učini da se negdje okolo zatvare nekakav krug ideja i lagano kreće ka meni ( "i tamni obruč se steže sve šire i više šire" ). Centar tog kruga se po pravilu nalazi u samom vrhu olovke kojom pišem. Zato i sada obično pišem vrlo kratko, kako mu ne bih dozvolio da se stegne do kraja i polomi mi olovku. Jer pisac i nije ništa drugo do olovka u božanskoj ruci, i više se troši pri oštrenju nego pri samom pisanju.
A , čini li ti se možda da ljeti svi idu na more zato što misle da će i svi ostali ionako otići na more ?

*Svaka slučajnost sa stvarnim ličnostima i gradovima je slična.
Ivana Knežević Ivana Knežević 13:55 25.04.2010

Re: subota uveče

doc, ovo je sjajno. Hvala na postiranju.
Nisam nikada bila u primorskom gradicu zimi ali jesam razmisljala o toj njihovoj dualnoj egzistenciji ekstrema. Opet, razmisljanja nekoga ko nikada nije bio, ili ako dodje ostace samo kratko nije jednako periodu prozivljenom u jednom mestu.
Izlaskom iz kruga bi takav zivot bio jedino moguc. Tamo i svuda. Izlazak iz kruga privlaci. Ali, kako si lepo ilustrovao, ti izlasci (uvek kratkotrajni, a i utesno je na nekin nacin znati da je krug tu da padnes nazad, opet kratkotrajno) su nepredvidivi - kuda ce voditi i efekti koje ce proizvesti.
Udobni krug, kao jaje po meri, bi verovatno bio najbolje resenje, ali daleko smo od najboljeg, zar ne.

docsumann docsumann 14:24 25.04.2010

Re: subota uveče

Hvala.

Da, valjda je u kosmosu sve orbitalno uređeno po difoltu. A pobuna je ljudska, kao i pad i ponovno ustajanje ali i pravo da ostaneš da ležiš.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:48 25.04.2010

Re: subota uveče

Apsolutno se slazem.
Pokusaji bekstva iz kruga cine vecinu zivota, i medju njima ima tako pateticnih pokusaja, ali verujem da je to do ugla gledanja. Iz pravog ugla to su prave price, individualne, socne od zivota koji ih hrani... nije lako ni ostati da lezis. I dobro je setiti se da sebi mozes da das to pravo.

Setila sam se naknadno sa tvojim pominjanjem primorskih gradica jednog mog pokusaja (koji ne spada u moje bolje, ali svejedno), i koji se odvija van sezone, i nije nista drugo do zamisljanje izlaska iz kruga (nije cak ni pokusaj), pa cu ga staviti ovde:

Utopija

U danasnjim novinama, u sekciji 'Putovanja'
opisuju mediteranska ostrva
Tamo oslovljavaju biljke latinskim nazivima
i svi su fotogenicni
Starice u tamnim haljinama
njihove oci u toplom gnezdu bora
odrpana deca i uredna deca
celave glave ispod izbledelih kacketa
stikle po neravnoj kaldrmi i iznad njih
cvrst uspon preplanulih listova
raskopcane kosulje i ogrlice od skoljki
Karta u jednom pravcu garantuje
dolazak u ranu jesen i smestaj
u razrusenom Panteonu
Bosa stopala tonu u zrelo grozdje
Umazane suknje leprsaju na vetru iz Afrike
Mitologija vri u starim podrumima
Pijane Nimfe i obicni smrtnici izvrse prevrat
nad lenjim Bogovima svake veceri
i Apolon recituje bitnike
na stepeniku hrama u ponoc
Sateliti na tamnom nebu spijuniraju
u ime buducnosti
Na gramofonu se vrte stare ploce
Live u Njujorku
Ms. Billie Holiday peva
'Stormy Weather'
docsumann docsumann 16:43 25.04.2010

Re: subota uveče

to je tako ljetno
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:35 25.04.2010

Re: subota uveče

Pa kazem da ne znam kako primorski gradovi zive zimi i tako sve vuce na leto i neku slicnu mitologiju
jasnaz jasnaz 09:58 25.04.2010

nema ništa. novo



imam gomilu veša da ispeglam. da,da dobro sam. kako si ti. kada ćeš doći. dobro. nema ništa novo. vreme je čudno. kažu: od proleća. kupila sam farmerke. i dobila onaj posao za koji sam se borila. pada kiša: novi otisci na pločicama u predsoblju. lako se brišu. divne su ove nove pločice. ništa se na njima ne vidi. kada ćeš doći. a da, to sam već pitala. nema nema ništa. novo. imam ovu gomilu veša da ispeglam. kako si ti. dobro. e to je dobro.


kako ti je misao: o nama.
to ga nikada ne pitam








Ivana Knežević Ivana Knežević 14:30 25.04.2010

Re: nema ništa. novo

jasna... ovo je apsolutno dobro.
Hvala, srce si.
49 41 49 41 13:35 25.04.2010

Tri nedelje

je bilo kratko vreme da se upozna Toronto.

Od te mirne i tihe hajdparkske ulice sam pokusao sve varijante.
Gulio pesaka u svim pravcima od nje.
Klipsao do stanice metroa, presedao po tramvajima i busovima.
Na kraju nista nisam video; a obisao, parcijalno.

"Iscupao" sam se iz reka putnika pod zemljom i nad njom.
Popravio Pjerov bicikl, koji je on mesecima tuzno gledao i razmisljao kako da ga osposobi za voznju.

Onda biciklom, ulicu po ulucu; kvart po kvart.
Krugovi su postajali sve veci, s povremnim zastajkivanjima; trzanja sklopljene mape iz zadnjeg dzepa.

Bloor, Young i Dundi su mi kasnije dojadile, jer je bilo najjednostavnije vratiti se njima do Hide Parka.

Da. Odpedalalo se puno tog suncanog septembra '83. i videlo.



Ivana Knežević Ivana Knežević 14:33 25.04.2010

Re: Tri nedelje

Lepo, 49 41. Potraga za pravim nacinom da se vidi grad i sama zvuci kao avantura, ali slika pedalanja po ulicama... zaista lepo.
49 41 49 41 15:48 25.04.2010

Odpedalalo se mnogo toga,

sada, nazalost; volan, volan,...i, frustracija od njega.

Izazva mi secanja, na suncana tiha popodneva sa pedalanjima po Bracu, Korculi, Peljescu, Mljetu; "strpanih" u 10 majskih dana.

Golisavih 7 dana Ade na Bojani i svezih sutona po Durmitoru.
Obilaskom celog Kipra (grckog) "spakovanih" u 12 kasno oktobarskih suncanih dana. Selo po selo, Grad po Grad.

Iznajmljivanje bicikala po juznom Egiptu; od Abu Simblua i Luxsora - bi se sve stiglo i obislo.

Da. Zvuci kao avantura.

Meni ponekad kao obilaskom Raja za zivota.
Svetlo plavo gore; tamno plavo dole, i zacinjeno tisinom, suncem, mirisima mediterana, jadrana, or where ever.






Ivana Knežević Ivana Knežević 16:21 25.04.2010

Re: Odpedalalo se mnogo toga,

Upravo slusam neku finu muziku (nema na youtube-u) koja savrseno ide uz ova Vasa putovanja.

49 41
Meni ponekad kao obilaskom Raja za zivota.


Ne verujem da ste mogli dati bolju definiciju svojim iskustvima. Apsolutno prekrasno.
myredneckself myredneckself 08:48 26.04.2010

Ivana

Skoro smo stigli do Bathurst-a kad nas je otpozadi prestigao jedan biciklista i zastao naglo odmah kraj nas. Ne poznajemo ga i nastavljamo dalje, ali ne, on je baš nas tražio

kao i obično, ja sam uživala u tvojoj groznici subotnje večeri
hmm...biciklisti!?
pogledaj kako ovaj savladava krivine
majstorska fotografija h.c.bressona mi se učinila kao dobar poklon tebi uz tvoj post, ovog prolećnog jutra
tako je renegadish...

Ivana Knežević Ivana Knežević 18:06 26.04.2010

Re: Ivana

Hvala, mrns, ovo je mnogo lep poklon!
Neka savladava krivine, drago mi je, ali ova fotografija je prekrasna. Intimnost tesnih ulica, istrosenog kamena, trajanje grada i kroz sve to prolaznost ljudska, obicna, svakodnevna... ma divno.
Renegades or not, svi se zavrse.
bocvena bocvena 09:54 26.04.2010

Nešto mi je aktivizma

preko glave, a zabave premalo.
Možda je samo životna faza, a možda ima veze i sa životom u Srbiji.

Ja bih da mi malo bude dosadno.


I da vozim bicikl.
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:11 26.04.2010

Re: Nešto mi je aktivizma

bocvena, zabava ume da podigne duh i prosto pogura napred, u novi dan, nove ideje..
A i uzivanje u miru ima svojih dobrih strana.

Pronaci pravi balans, u zivotu, na biciklu (ja ocajno vozim bicikl) je maestralni uspeh, po mom misljenju

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana