Jedna doktorska disertacija u kojoj se takođe spominje termin "održiv razvoj" (Sustainable Developement) ili slično nešto je pre nekoliko godina izazvala moju pažnju zbog nekoliko rečenica koje su pretendovale (i ne samo to) da daju objašnjenje kolapsa tzv. demokratizacije društva u bivšim zemljama "real socijalizma" čitaj plemesko korporativna i partokratska država, sistema koji je eto bio i kod nas u SFRJ a kasnije u SRJ a svoj život nesmetano nastavio i danas.
Pun naziv:
Energy Policy, Economic Cooperation and Sustainable Developement in Central Asia:
the case of Uzbekistan
Dissertation zur Erlangung des Doktorgrades (Dr. rer.soc) des Fachbereichs Gessellschaftswissenschaften der Justus-Liebig-Universität.
Voorgelegt von
Sagdullaev Djakhangir.
aus Taschkent
engleska verzija (2005) pdf. format
By substance, the Soviet methods of management in plan system was to provide a strong control over political and economic processes on macro -and microlevels trough the tough directives on consumption, distribution, and production of material wealth. And what's more, the economic power of the Center was based on monopolist power of state property on land, mineral base, the means of production.
The main point was that public property meant state property which was controlled by a narrow number of people related to the power (nomenklatur, partocratia, socio-oligarkhia).
Pošto društvena svojina nije bila državna svojina već posebna pravna kategorija ista je aktima nove vlasti to postala i kao takva ... sudbina nam je svima poznata.
Market mechanisms were absent. The production process was separated from financial flows. Money did not carry all its functions as in market economy.
...that allowed for the dewelopement of social-political and cultural relations under the indirect influence of the Western democraties.
Kao i kod nas uz male razlike da je kod nas uticaj posle bombardovanja pre bio direktan nego indirektan.
Social situation in the country was especially fragile with:
- a substantial decline in the standard of living of local population because of an sbrupt decrease in real wages, social insurance and pensions.
- growing income differentials and unemployment rate;
- the risks of social destabilisation due to the growth of criminality, drugs business, terrorism, extremism, bribery among government officials.
Naravno Taškent je daleko od Beograda ali je problematika bliska ako ne i bratska.
Demokratizacija društva (ako je to ona bila) najavljivana kao Tranzicija društva svuda pa i kod nas je donela iste plodove:
- pad standarda života (ovde treba izuzeti period Miloševića kao svetskog primeura)
- izuzetan stepen asocijalizacije društva zbog turbo tajkunizacije i dohodovne diferencijacije, nezaposlenost.
- Izuzetne rizike socijalne destabilizacije (čitaj destabilizacija države) zahvaljujući navedenim faktorima.
Na kraju moram da primetim da je namerno izbegavanje obećane (obećanje ludom radovanje) Društvene Tranzicije latentan problem i faktor destabilizacije koji uvek nosi nesreću organizovanim ljudskim društvima.
Navodna tranzicija je obećavana svuda kao početak boljih vremena a pretvorila se u nesuvislu privatizaciju svih dobara i rušenje svih moralnih normi i socijalne kontrole unutar društva.
Nismo jedini ako vam je to uteha kad vam politikanti obrate pažnju na okruženje jer oni sami i ne vide dalje.
cerski