Nije beznačajno kada ljudi koji sasvim sigurno imaju pristup uhu predsednika SAD počnu da razrađuju [i razbacuju] ideje o dvo-državnom rešenju izraelsko-palestinskog sukoba, ma koliko one u ovom momentu izgledale kao konstrukcija na gomili pretpostavki koje tek treba da se realizuju.
Sudeći po dokumentu think tank-a, Centar za novu američku bezbednost[1], naslovljenom "Bezbednost za mir: Postavljanje uslova za palestinsku državu"[2], obnarodovanom prošlog meseca, neki novi vetrovi su počeli da pirkaju u Vašingtonu. Da li će dopreti do avenije Pensilvanija 1600 ostaje da vidimo, ali gledajući sastav think tank-a vrlo je verovatno da hoće.
Sam dokument je u domenu nekoliko velikih "ako" i/ili "kada". Bavi se idejom, koja nije ni nova ni revolucionarna, a svodi se na implementaciju mirovnih snaga na palestinskim teritorijama - jednom, kada se mirovni sporazum postigne i jednom kada se izraelske okupacione snage povuku sa istih. Studija se detaljno bavi trima mirovnim misijama, vrlo različitim po karakteru [i uspešnosti] od kojih dve u sebi sadrže i nation-building elemente: Istočni Timor iliti Timor Leste, jug Libana i Kosovo. Slede poglavlja o naučenim lekcijama, vojnim & političkim, a potom zaključak u kome se razrađuju 4 moguća scenarija.
Naravno, uzimati ozbiljno "istorijski deo" ovakvih dokumenata bi bilo neozbiljno. Mislim, teško je očekivati od te skupine da, recimo, podseti na reči njinog šefa: "Suharto is our kind of guy," ili slično. No, to je samo opaska koja nema mnogo veze sa onim na šta želim da ukažem.
Ko je kliknuo na gorevećdati link "sastav think thank-a" mogao je videti da u savetu direktora CNAS sede poznata lica, koja su zauzimala ne baš beznačajne pozicije u nekim prethodnim američkim administracijama, kao što su: Medlin Olbrajt, Ričard Armitaž, Vilijam Peri, Nikolas Burns, da navedem samo nekoliko. Osim toga, baš kao što su administracije Buša 2 bile "zaražene" članovima jednog drugog think tank-a, PNAC[3], koji je, na žalost, imao ogroman uticaj na iste, tako u Obaminoj administraciji ima dosta ljudi poteklih iz CNAS-a. Oba osnivača ovog relativno novog think tank-a, osnovan je 2007. godine, su sada u administraciji.[4]
Nije beznačajno kada ljudi, koji sasvim sigurno imaju pristup uhu predsednika SAD, počnu da razrađuju [i razbacuju] ideje o dvo-državnom rešenju izraelsko-palestinskog sukoba, ma koliko one u ovom momentu izgledale kao konstrukcija na gomili pretpostavki koje tek treba da se realizuju. Još manje je za potcenjivanje kada se u toj "hrani za misao" [food for thought] na više mesta govori o neophodnosti inkorporiranja Hamasa u mirovni proces [stanovište koje je Šlomo Ben Ami, bivši ministar inostranih poslova Izraela i veteran mnogih pregovora, potpisao prošle godine].
Nestašica izgovora za izolovanje Hamasa iz, odavno nepostojećeg, "mirovnog procesa" i insistiranje na razgovorima o razgovorima sa duboko diskreditovanim Mahmudom Abasom iliti Abu Mazenom, će postajati sve očiglednija. Naročito kad i ako naslovi poput ovog u Jerusalem Post-u stignu do mejnstrim medija van okvira regiona. Za one koje mrzi da otvaraju link: Hamas je spreman da poništi povelju, kaže senior (Hamasa) - radi se o Azizu Dvejku, koji je izabrani predsednik Palestinskog zakonodavnog saveta iliti njinog parlamenta, na Zapadnoj obali, ne u Gazi, na Zapadnoj obali. Da prevedem: poništavanje povelje Hamasa znači davanje "prava Izraelu na postojanje" [to pravo ne postoji kao međunarodna kategorija, niti se ono traži od političkog pokreta ili partije, al' dobro] i/odnosno, a važnije, znači odustajanje od težnje ka njegovom uništenju. Uzgred budi rečeno, to nije prvi put da Hamasovi zvaničnici daju izjave u tom pravcu.
Interesantnan je i tajming objavljivanja CNAS-ove studije. Možda je koincidencija, ali je objavljena baš u vreme skandala izazvanih predlogom generala Dejvida Petreusa[5] da se ingerencije CENTCOM-a [Centralna Komanda, zadužena za nametanje Pax Americana na Bliskom istoku] prošire na Palestinske teritorije, sa obrazloženjem da nastavak izraelsko-palestinskog konflikta direktno ugrožava američke interese i otežava mu zadatak - slabljenje uticaja džihadista i alkaide u regionu i izolovanje Irana. Izblamirani potpredsednik SAD Bajden je, navodno, rekao nešto slično, manje diplomatski uvijeno, prilikom nedavne posete Izraelu.[6]
To je bilo prvi put da se u javnom govoru, na ne baš niskim nivoima, pojavi za mnoge "blasfemiča" ideja da interesi SAD i Izraela nisu jedno te isto, bez obzira na neraskidivo prijateljstvo i savezništvo.[7]
Dakle, neki novi povetarci pirkaju Vašingtonom. Da li su dovoljni da pokrenu elise mirovnog procesa, pa da on već jednom i poleti? Ne verujem, ali ne potcenjujem i moram primetiti tu promenu diskursa.
-----------------
1 Center for New American Security - CNAS
2 Security for Peace: Setting the Conditions for a Palestinian State [pdf fajl]
3 Project for the New American Century - PNAC
4 Kurt Kempbel [Kurt Campbell] je asistent državne sekretarke Klinton za Aziju i Pacifik, a Mišel Flurnoj [Michele Flournoy] je potsekretarka odbrane.
5 Veza generala Petreusa sa CNAS-om se ogleda u tome da je njegovo "čedo" Protivustanički priručnik nastao uz pomoć trenutnog predsednika tog think tank-a, penzionisanog pukovnika Džona Nejgla.
6 "'This is starting to get dangerous for us,' Biden castigated his interlocutors. 'What you're doing here undermines the security of our troops who are fighting in Iraq, Afghanistan and Pakistan. That endangers us, and it endangers regional peace.'"
7 To savezništvo nije nikad ustanovljeno nikakvim dokumentom. Godine 1967. su SAD ponudile ozvaničenje saveza, ali je Izrael odbio sa velikim "hvala". Naime, ozvaničenje savezništva bi, prema američkim zakonima, zahtevalo definisane granice i unapred obaveštavanje [Kongresa] o vojnim avanturama. [tvrdnja Reja Mekgaverna koju je izrekao u intevjuu sa Denisom Bernstinom u emisiji Flešpoints na Pacifika radiju, 18. 07. 2006. Na žalost arhiva Pacifika radija je u procesu selidbe]
****************************************
Beleške na margini
Američki poreski obveznici su već surduknuli nekih 161 miliona dolara u palestinske bezbednosne strukture. Od 2007. godine general Kid Dejton trenira neke bataljone Palestinaca u Jordanu i na Zapadnoj obali. Od prošle godine on upozorava da ti "novi ljudi", kako ih naziva, koji vide sebe kao osnovu oružanih snaga buduće palestinske države, neće imati beskrajno strpljenje kad se radi o osnivanju iste. Njegova procena [od prošle godine] je da su dve godine maksimum što se od njih može očekivati. No, za sada su ti "novi ljudi", po svemu sudeći, samo pretorijanska garda Mahmuda Abasa i proxy okupatora, koja produbljuje podelu među Palestincima. Sa ne malim ponosom general Dejton ističe kako je Zapadna obala utrnuto reagovala na prošlogodišnji masakr u Gazi, a sve zahvaljujući "novim ljudima".
***
Taman je raprošman SAD i Sirije trebao da bude krunisan slanjem američkog ambasadora u Damask, kada je Izrael, odnosno Mosad, pustio buvu da je Sirija naoružala Hezbolah Skad raketama. To je, logično, zamrznulo slanje ambasadora Roberta Forda u Siriju. Sirija i Liban demantuju, ali buva ima svoj život i njeno istrebljenje može biti pretekst za sledeći rat, ako Bibi, koji sve viče da niko neće gurati Izrael u mir, bude jako pričkinut.
No, da budem iskren, ja se više pribojavam većeg zalogaja, odnosno napada na Iran, odnosno mogućeg scenarija koji Garet Porter čita iz netom obnarodovanog dokumenta: Nuclear Posture Review Report.[pdf fajl]