Literatura| Ljubav| Život

Aranđel

Jelica Greganović RSS / 03.05.2010. u 14:09

BlankAngelWing.pngUmesto proleća koje je te druge posleratne godine kasnilo sa uobičajenom posetom Komaricama, u selo je neočekivano stigao novi pop. Njegovog prethodnika je, užirenog desetkovanjem seoske faune, kraj rata odneo zajedno sa još bradatijima od njega, ostaviviši za njima samo izmaglicu alkoholnih isparenja i strah od noćnih posetilaca.

Po glipavici čiji je kal mljackao točkove i terao hrabrije kokoške na dopunski rad krilima, u Komarice je ubatrgala kilava zaprega, koju je predvodio Mutavi Mitar iz Bagrdana. Za njim su, autoritativno cimane ulopanim konopcima, spuštenih glava, mrzovoljno klimale dve krave. Iza njihovih bokova, koji su se crneli mozaikom sasušene balege, ljuljale su se kanate manirom lađe pred prevrtanjem. Svako njihovo naginjanje na stranu je izgledalo kao konačno pristajanje u jednom od jaraka koji su, puni ledene vode strpljivo oivičavali seoski put. Pozadi, u kolima, odskakala je poprilično bedna imovina novog božjeg sluge koja je, pored nepokretnih, sadržala i jedan vrlo pokretni element, malu i do očiji zabubljenu popadiju. Oštrim pokretima, kojima je prepadala zabezeknute posmatrače, ali i samu sebe, popadija je pokušavala da od ispadanja spasi ostatak inventara  koji je, sudarajući se već izubijanim ivicama, divlje odskakao. Za razliku od životne sapatnice koja je bez  prestanka mlatila kratkim rukama, neodoljivo podsećajući na kvočku sa probuđenim avijacijskim nagonima, na prednjoj kolskoj klupici je mirno sedeo visok i natušten pop. Bedu njegovog svedenog imovinskog stanja je dokusurivao veliki ženski šal, kojim je bio obmotan gornji deo popove pojave, zgurene od mokrog, tvrdoglavog mraza. Šal sastavljen od rupa koje su spajale, naprežući se do kidanja, istanjeni konci dronjave, nekada crne vune. Krajevi, prekršteni na popovim grudima, bili su vezani u dupli čvor na njegovim leđima, dajući manje pažljivom posmatraču osećaj da se na popa nakačio proždrljiv i neviđeno uznapredovali parazit.

Pop Petar je bio teži od svog imena, a glas i duša su mu bili rabadžijski.  Bilo je potrebno samo par dana da do ovih zaključaka, jedinstveno, dođe kolektiv pripadnica komaričkog lepšeg pola. Naročito onih koje su već računale na skori poziv kod popovog najvišeg nadređenog, zbog čega su skoro svaki dan i pravile inventar ono nekoliko nekrpljenih, stajaćih odevnih predmeta, zamotanih u bošče, iz kojih se širio opori miris suvog orahovog lišća. Otkako je novi pop prvi put urlikom zapevao, u skočanjenjoj od bede i zime komaričkoj crkvici, precepivši do pozdravljanja od ovog sveta i malobrojno jato načisto gluvih baba, svima je bilo jasno da će im on pre pokazati boga oca no oca boga.  To su babe bile spremne da garantuju i davanjemo u vatru svojih desnih ruku, ništa manje guravih od rada i ispranih ceđom od levih parova, videvši konačnu potvrdu te zle slutnje i u tome što je novi pop imao više brade nad očima no tamo gde je bog zapovedio. Naime, popovu poprilično oštrbanu bradu, od koje bi se postideo i svaki jarac koji drži do sebe, su nadoknađivale obrve veće od brkova, koje su  dlakavim slapom zaklanjale njegove oči, spajajući  se u raskošnu kopilicu.  Iza njih se probijao popov uvek ljutiti pogled, iz kog je sevala narav gorke prznice.

Tim povodom su se Komaričani dodatno krstili, koristeći levu ruku ne bi li time bogu poručili da se radi o nezvaničnom protestu kojim ipak nemaju nameru da dodatno izazivaju njegovo strpljenje i osvetničku maštu. Levorki krst je pratilo i verbalno, sugestivo pitanje, kojim su mu davali do znanja da ako su već dobili šumsku vlast, ne moraju da imaju i takvog popa. Reč »pastir« Komaričani nisu koristili u značenju dubljem od  imenovanja seoskog podmlatka kome je rad sa sitnom stokom  bio oduvek poveravan. Ni reč »pastva« nisu voleli, jer shodno opšte raširenom stavu tog kraja, zubi čoveku nisu dati da travu pase, nego da ujeda i grize. Mada, Komarice su sve manje zuba za to  imale, a i sve što je u njihovo selo zalutalo nedavnih ratnih godina i samo sebe zvalo vojskom, za sobom je ostavilo malo onoga što se moglo gristi. Zbog toga su se Komaričani mahom ujedali između sebe.

Za razliku od popa, njegova popadija se, u selu primila odmah, brže od prolećnog rasada. Iako ju je stvoritelj kome se, iskreno kao malo ko molila svaki dan, napravio tako ružnom da je izgledalo kao da ju je sastavio od odbačenih delova, popadiju je ženska populacija sela odmah prepoznala kao deo svoje paćeničke sorte, koja je uz ropski rad, sledovala i česte bubotke kojima su im naplaćivali tuđe račune. Jer, dok je pop Petar čamio u memljivom polumraku komaričke crkvice, ne bojeći se boga pekao grlo lanjskom prepečenicom i kleo sve što je njegov rečnik obuhvatao, popadija je grbačila po vasceli dan, da bi ujutru osvanjivala sa po još jednom novom modricom, koju je pokušavala da sakrije maramom sve dublje navučenom na lice.

- Bije je k'o da za boga ne zna, 'de će mu duša pogana, siktale su žene, svakog dana saznajući sve tužnije detalje iz popadijinog života oskudnog srećom.

U jednom od širenja laktova, na posrnuloj tarabi oko popove kuće, shvatile su one i zašto popadija na svaku detinju glavu u selu, spušta svoju izoranu, lopatastu ruku, držeći je tamo nežnošću žene čije se majčinstvo zadržalo samo na porođaju. Ni jedno od dece koje je donela na ovaj svet, nije na njemu ostalo duže od par dana.

- Anđeli moji, koščice moje, radosti zakopane, mrmoljila je tužna popadija, noseći masnice kao teške pečate svog neostvarenog materinstva, odavno odustavši i od nade da bi joj bog tu sreću ponovo podario, makar na jedan dan.

Tako je prošlo pet godina, tokom kojih su se u Komaricama menjala samo godišnja doba. Doduše, pop Petar je bivao sve namršteniji, njegove molitve su već ličile na otvorenu svađu sa poslodavcem i to tako glasnu da se dalo slutiti da je bogu sluh već podosta narušen službenikovom vikom. Uz to su popu čak i obrve postale gušće, zbog čega mu je kopilica štrčala kao rep razjarene mačke. Sudeći prema onome što dalo videti na popadijinom licu, popu je, pored naravi i ruka otežala, zbog čega je njegova popadija sve više ličila na preplašenog, crnog kotrljana. Takva je, zgurena, već počela na seoskim slavama i da seda među stare žene, gde je skupljala mrvice hleba na gomilu, povremeno klimajući bezubim, bapskim mudrostima. Osmehivala se samo krajevima iskrivljenih usana kada bi, iz svog tanjira, deci delila najbolje komade, a oči su joj postajale klizave i, za taj trenutak, lepe od silne želje u njima.

»Anđeli moji, koščice moje«, šaputala je popadija.

Niko više nije ni pamtio da popadija ima jedva tridesetak godina, niti je ona sklupčana strahom i tugom ličila i na šta drugo no na jednu od mnogih komaričkih baba, koje su danju uzdišući brstile korov po bašticama iza kuća, a uveče ljuskale šta god im snahe u ruke munu. U međuvemenu su služile i kao poslednji azil za unučad, često progonjenu zarad delikata koje samo deci mogu na pamet da padnu. Uostalom kao i popadija, iza čijih je crnih skutova, raširenih kao u tvrdokrilca, moglo bar na kratko vreme da se sakrije svako komšijsko dete ugroženo roditeljskim, vaspitačkim nagonima.

Tako bi tužna popadija, čije ime je selo čulo i zaboravilo, živela i neprimetno umrla u vremenskoj pukotini od vlasti i boga zaboravljenog sela, da jednog dana nije neljudskim vriskom presekla seosko podne. Za tren koji se vukao na repu njenog vriska, učinilo se da je sve stalo, čak se ni pozno jesenje sunce nije usudilo ni da trepne, kada je Komarice zatresao novi popadijin urlik. Pola sela se, stravom sateranom u kosti, zabatrgalo na jedinom komaričkom sokaku vrednom pomena, predvođeno popom koji je, polupijan, ispao iz crkve, sve gazeći prednji deo mantije. 

Sa dušama u nosevima i očima zamantanim vitlanjem popove mantije, najbrži trkači su ugledali čudo neviđeno – na naherenoj popovoj kapiji je s spoljne strane stajao zaduvani pop, a sa druge Dobrula Vlajna. Iza nje se, sa slomljenom pritkom u rukama, među već opalim paradajzom, valjala u jauku popadija. Bez reči i daha pop je cimao vratnice pokušavajući da uđe, a sa druge strane je Dobrula siktala u njegovo izbezumljeno lice:

- Ne prilazi, ovde sad nema mesta ni za tebe, ni za tvog boga!

- Miči se, jesi poludela!?

- Ne ulazi, prokleću te!

- Koga ti da prokuneš, veštice vlaška!?

- Prokleću ti ruke pogane, dušu crnu!

- Sklanjaj se suklato!

A, onda su sleđeni Komaričani, privilegovani neodlaskom na njive, videli i dodatak – Dobrula Vlajna je zgrabila popa Petra za bradu, privukla mu lice svom i siknula:

- Prokleću te, dole u odboru, priupitaće te pope s kim si pre pijančio i bradu mastio.

Popovo lice je pozelenelo nežnije od vrbove mladice, ruke su mu kliznule sa kapije, a Dobrula se, naguzičke povukla tri koraka unazad i na puteljak ka kući spustila majušnu, belu, lipovu bogorodicu, šapnuvši popu:

- Ne prilazi beloj majci, ako ne misliš da platiš dugove. Dok te ja ne pozovem.

Pop se zateturao nazatke,  nagazivši prvi red sleđene publike, a onda se okrenuo, pljunuvši pred kapiju tako da mu je polovina besa ostala da se cedi sa brade, i otrčao nazad ka crkvi. Za to vreme su se kroz pritke plota provukle tri komšijske babe, crne bube i sa Dobrulom se uzvrtele oko popadije koja se kao gusenica grčila po izmeljanim  paradajzima. Treptaj je trajalo da  samo njihov krvavi trag bude jednio što je ostalo pred očima zgranutih Komarčana, među kojima je već strujalo zaprepašćenje – popadija se porađa. Niko nije ni video da je trudna. Niti je ikome palo na pamet da je baba, kako je već svima izgledala, za rađanje.

Iz kuće se više ništa nije čulo. Podne je stajalo još uvek u strahu. Unutra su tri babe popadiju preturile na krevet i leđima sele pred vrata. Dobrula je u uglove sobička pobacala po orah, šapćući: »Jedna od tri sestrice, za tebe, za vodu ledenu, mrtvu, da noge ne ukvasiš, da ne dolaziš«, a onda se okrenula popadiji i nagla nad njeno izubijano lice, još ružnije od grčeva:

- Ne brini, potrpi, zagrizi vrbovu granu, mekana je i ako možeš ćuti, nad vodom si, bukovicom…

- Ne treba, umreće, daj da i ja umrem da nije samo…

- Ćuti, ne prizivaj, samo ćuti, ovog ni bogu, ni đavolu, ne damo,

šištala je Dobrula i pod krevet gurala karlicu vode, dok su se na njemu popadijine noge belile snegom prekrivenim masnicama. Do večeri je popadija muklo stenjala grabeći Dobrulu za ruke, a tri babe su se polako utapale u mrak, koji je sa strahom stizao na prstima. Kada je uspeo da se ušunja do pola sobe, zinuvši da pojede popadijina krvava stopala, Dobrula je izronila između porodiljinih nogu i jednim potezom odrezala popadijinog sina od novopečene majke. Uto se i jedna od baba otkinula od mraka i nikla kraj kreveta sa lavorom u rukama. Umesto da dete, koje je vriskom već objavilo svoj dolazak među Komaričane, okupa u ponuđenom lavoru, Dobrula je iz nedara izvukla novu, izbeljenu košulju i dete provukla kroz njene otvore, šapćući iznad njega:

- Devet majki od majki je za njega tkalo, uzmi ga sestro kraja, ćerko bele, da bude tvoj sin.

Tek onda je dete predala mračnoj fleki da ga okupa, dok je iz bezdana svojih sakrivenih džepova  izvadila ogledalce i češalj da ih stavi na prozor:

- Vidi kako si lepa sestro one sa zvezdama na kolenima, sa mesecom na ramenima, počešljaj se, pogledaj se.

Kad je oprana i u guber zamotana popadija zaspala, stiskajući pored sebe zamuljak koji je disao bez glasa, tri komšijske babe su se vratile, gacajući po mrklom mraku, u svoje kuće. U popovoj je tu noć i još tri dana sedela Dobrula Vlajna, vrteći se oko porodilje sve dok ova nije ustala, još uvek ne verujući da iz majušnog nosa čuje tihi dašak života. Za to vreme je pop Petar sedeo u crkvi, čijim zatvorenim vratima niko nije smeo da priđe. Izašao je tek kada je na njih pesnicom zalupala Dobrula i u izbečene popove oči, skoro izgubljene u podivljalom, zamršenom žbunju obrva, rekla:

- Rodio se sin kog nisi zaslužio, zato nije više tvoj, a ti ćeš da ga čuvaš kao dušu koju bi čuvao da je imaš. Pazi šta radiš, ima bogova i bez tvog boga, kog se kanda ni ne bojiš. Ne dotačinji majku, jer je i tvog boga majka rodila, a i da te ne bi za zdravlje pripitala ona čiji je sad tvoj sin. Pamti i da bi oni iz odbora ozdol bi imali šta da s tobom popričaju, u pamet se pope, ujedi se za ruku ako te zasvrbi.

Te jeseni i zime selo nije popadiju viđalo skoro nikako. Pop je dete krstio, po Dobrulinoj poruci, okumivši Mitra Mutavog koji je u Komarice stigao da donese poštu i plakat čijom sadržinom je nova vlast selu poručivala nešto što ni najpismeniji nisu umeli da rastumače. U nadi da će ih vlast kao i do sada zaboravljati, plakat je dat na čuvanje Todoru Ćopi, koji je živeo sam sa desetak mačaka, živom garancijom  da ga neće pojesti miševi. Ni Todora, ni plakat. A, oko krtšenja se malo zataklo, pop je sinu hteo da da ime Simeon, ali se popadija, po prvi put u svom tihom, mravljem životu uskopistila. Džaba je pop vikao grđe no u svojim obraćanjima bogu, džaba se ujedao za pesnicu kad ga je zasvrbela ruka, popadija ni makac. Tako su Komarice dobile Aranđela.

Sve do proleća popadija ni iz avlije nije izlazila, a od zamotuljka koji je pridržavala jednom rukom se nije odvajala ni kad je kopala po bašti. Tek Kad je majsko sunce bljesnulo kao mesingana tepsija, popadija je izašla kroz vratnice i pustila da joj se, iz naručja, pomoli i razmota Aranđel. Tada su Komarice, po prvi put u svojoj nepraćenoj istoriji, ostale bez daha, a po njihovim kućama, dvorištima i budžacima je jurnula, brzinom prolećne bujice, zaprepašćena vest – popadija rodila anđela.

- Anđel, slatka, zlatna mu glava, na oči mu nebo, beli ki oblak, anđel! Sam' krila da razmota!

kvocale su žene po selu, krsteći se obema rukama. Već sutradan se na popovoj tarabi smenjivao komarički živalj, preteći da radoznalim nalakćivanjem do kraja iskuša njenu trošnost. Svima je popadija bila potrebnija no ikad pre, zbog rasada, mrve šećera ili tek onako, samo da u njenim rukama ugledaju Aranđela koji je okruglim očima, velikim k'o fildžani i plavljim od neba, gledao oko sebe, dok su mu na obrazima cvetale dve jamice bezubog osmeha. Na glavi su se Aranđelu ljuškale zlaćane kovrdže, kao za inat ni blizu slične kosama koje su služile samo za pokrivanje  i bile daleko od ukrasa glavama njegovih roditelja. Beo kao uštirkani jastučak u gostinskim sobama, Aranđel je bio vredan divljenja koje mu je selo neštedimice poklanjalo.  Džaba je prolazilo vreme, podižući Aranđela prvo na kolena, pa onda na klimave noge, selo je dete gledalo ne uspevši da potroši čuđenje. Još više od sela se čudio sam pop, koji rođenog sina nije u ruke uzimao i sa zazorom prolazio pored njega. Samo se Dobrula Vlajna i popadija nisu čudile, gledajući Aranđela kao nekoga ko se konačno vratio kući, posle dugog odsustva, nekog dugo čekanog i oduvek poznatog.

Rastao je tako Aranđel kao i sva deca, između dva stavljanja kiselog kupusa, jurcao po sokacima, padao sa sena i tuđih tavana, plavio se burjanom i bežao od ljutih baba sa čijim ćuranima se svađao. Ali, nikada nije bio bolestan, niti mu je ikada išta falilo, čak ni onda kada ga je komšija, grabuljama za gaće, oklatio sa zelene trešnje. Ono njegovo belo, rumeno i zlaćano se pokazivalo posle svakog pranja, kad bi ga popadija dohvatila uveče i u plehanom koritu polivala, zvocajući: »Da te ne odnela majka dabogda!« Pop je gledao sumnjičavo, ispod oka, hvatajući se za bradu mahinalno, ne mogući da se navikne na Aranđela ni onda kada mu je već dorastao skoro do ramena. Sve dok jednog dana nije primetio među sinovljevim veđama i poneku dužu dlaku, koja se kao sunčev zračak pružala ka slobodi. Tada je video i da se mu među obrvama, kao kličica, pojavljuje mesto iz kog će niknuti buduća kopilica. Pop Petar je po prvi put pogledao sina bez straha i sa varnicom besa u dnu očiju, tračkom koji je bljesnuo i ugasio bi se, bar to veče, da ga nije stečenim zverskim strahom primetila popadija. Od njega joj je iz ruku na pod zveknulo čanče, razletevši se, u komade, zajedno sa sirom. Pop je nakrivio glavu i u par koraka, zgazivši sir kao južni sneg, bez upozorenja i muklo, stisnutom pesnicom, udario popadiju onako kako nije to činio otkako je svet ugledao Aranđel. Popadija se, kao da joj je kosa posekla članke, srušila na kolena, a na krvavi sir između njih je kročio Aranđel, zaklanjajući sobom majku koja je pokušavala da ga, guranjem u kolena, makne u stranu. Pop je rastegao usta osmehom zle sreće, nagao se nad sina i promumlavši »Stvore bezbožnički«, nemereno teškim udarcem srušio i dečaka. Aranđel je pao i ostao bez glasa skutren u crnoj očevoj senci, u koju se, preko njega bacila popadija. »Izrodi«, pljunuo je pop i okrenuo se napolje. Te noći je spavao u crkvi, dok je popadija, šmrcajući i stenjući, držala mokru krpu na, rasečenom udarcem, sinovljevom licu, na kom je bolom tamnelo plavetnilo oka. Drugo je bilo stisnuto otokom sa dugim trepavicama ulepljenim u krvlju skorenu crtu.

Narednog dana je popadija malo izlazila iz kuće, okrećući od komšiluka glavu i sve nahero gledajući u zemlju, dok je na lice ponovo navlačila maramu, vrteći joj pera oko usta. Deteta nije bilo, ali je zato kao gradni oblak na kapiji nikla Dobrula Vlajna.

- Kamo ti dete?

- Aranđel?

- Kol'ko ih imaš, Aranđel, nego kuj, kamo ti ga?

- Spava.

- U podne?

- Poboleo…

- Ne laži!

- Glava ga boli.

- Ako mu je takva čivitna k'o tvoja vala i ne bolela, miči se, gurnula je Dobrula popadiju s puteljka.

- Nemoj! Nije ništa…

- Ništa će tek da biva, kamo ga dete?

 

Otvorivši grudima vrata, Dobrula je par puta žmirnula u polumrak sobe i ugledavši Aranđela, poduprtog jastucima i glave umotane peškirom, kao bič švignula do kreveta, nagnuvši se nad dete kao da pokušava da mu se uvuče u ono, još uvek otvoreno jedno oko. Dobrula je polako spustila ruku na detinji obraz, anđel je zajecao. Onda se okrenula vihorom suknje, zgrabila sa prozora ogledalce i češalj, otvorila ga širom i istutnjala napolje, odgurnuvši popadiju: »Jedno imaš, a ne čuvaš, dobro je da ima majku«.

- Nemoj, cvilela je za njom popadija.

- Nemojem je trebalo dete da čuvaš od njega, kapiju ne zatvaraj, prozor ne diraj, majka mu dolazi, da se ne zatakne.

Za Dobrulom nije stigla ni da se digne prašina na sokaku, a već je stajala na vratima crkve, otvorivši ih rukama kao krilima. Prepao bi se pop Petar i više no što se bio, da je manje bio pijan i da je mogao bolje da čuje ljutitu ženu: »Lepo sam ti rekla, al' pamet ti u pesnici leži, kraća od sećanja i kraća od dana koje će ti majka sina kog nisi vredan ostaviti da svoje grehe na drugima lomiš.« Ovako se pop samo čelom dočekao na pevnici i zaspao pre no što je Dobrula nestala iz okvira danjeg svetla.

Te noći je selom prodivljala oluja, kakvu Komarice nisu pamtile. Zamrsila je šta nije slomila, a malo toga je poštedela svojim vitlanjem. Danima su Komaričani skupljali crepove po sokacima, Ilija Petrov jurio štraftastu prasad koja su se, i bez oluje bojom poludivlja, razbežala po vrzinama, a Krstanova krava, ona sa zvezdom na čelu, je od strave pobacila. Ne bi bolje prošla ni njegova nova mlada, ali su je žene pokrile jastucima i mrmoljile pored nje sve dok je napolju tutnjalo. Tek kada su, narednog dana, selom projurili mutljavi potoci, ostavivši za sobom granje i kal, seljaci su se setili popa i popadije, koje u noćnoj jurnjavi i otimanju svega šta se oteti dalo iz ruku vetrine, niko nije video. U popovoj kući su našli popadiju kako, skutrena kao mačka, leži udno Aranđelovog kreveta. Oboje su spavali izmučenim mrtvim snom, a ispod razbijenog, otvorenog prozora, caklili su se komadići sunca u srči. Po podu je žmrćkala voda. Popa nije bilo. Našli su ga u crkvi. Prvo su mislili da spava, u ljutom oblaku rakijskog daha, ali kada ga je prvi hrabriji seljak gurnuo u rame, iz klupka nakostrešene brade i ulepljene kose je provirilo popovo već hladno lice, crta nakrivljenih u stranu, slomljenih šlogom.

Tako su Komarice, za neko vreme ostale bez božjeg posrednika i iako su očevici tvrdili da nema šta drugo da bude nego to što je božemeoprosti pop pio kao smuk, pa mu je to i došlo glave, ženski deo sela je po plotovima i tarabama, za sobom ostavljao okačene dronjke šapata tišeg od skrivene misli – popa je odnela Čuma. Ona kojoj je, provlačenjem kroz nikada nošenu košulju, na usvajanje dat komarički anđeo, ona koja ga je prihvatila i bila mu jedina majka spremna da ga sačuva od oca koji se svog boga nije bojao, ne znajući da negde u ćoškovima zaborava žive proterane  boginje, starije od njegovog poslodavca i ljuće od vučica. Zbog toga je Aranđeo dobio još jedno ime, krišom izgovarano – Čumino dete.

  
 
 

 



Komentari (185)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

49 41 49 41 14:38 03.05.2010

Blanco

-preporuka, sa citanjem na "preskok".

Odo' da "rmpam".- pros'o praznik.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:40 03.05.2010

Re: Blanco

Uh...toliko dugo nikoga nije bilo, još malo pa bi me tako prepali da bih sklonila priču. Mož' i bez preporuke samo nek si se ti javio.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 14:53 03.05.2010

Re: Blanco

Jelica Greganović
Uh...toliko dugo nikoga nije bilo, još malo pa bi me tako prepali da bih sklonila priču. Mož' i bez preporuke samo nek si se ti javio.

Ja sam zanemeo...i ne umem ništa da kažem..
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:58 03.05.2010

Re: Blanco

Drago, ne štrecaj me...pozitivno ili negativno zanemeo?
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 15:01 03.05.2010

Re: Blanco

Jelica Greganović
Drago, ne štrecaj me...pozitivno ili negativno zanemeo?

Pozitivno...ali doneo mi mučninu taj pop, bem ti popa...uh, malo sam u literaturi sreo mučnijih likova..
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:05 03.05.2010

Re: Blanco

Uh! Hvala.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 15:08 03.05.2010

Re: Blanco

Jelica Greganović
Uh! Hvala.

Ženo, božija, povremeno sam se osećao kao da mene mlati...one scene zgnečenog paradajiza i krvavog sira...
inagadadavida inagadadavida 16:57 03.05.2010

Re: Blanco

Jelica Greganović
Drago, ne štrecaj me...pozitivno ili negativno zanemeo?


Pitanje je izlisno...gospodjo , ja mislim da Vi i da zelite , ne mozete da napisete losu pricu
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:18 03.05.2010

Re: Blanco

Dobro, Drago, to je dobro...znači uspelo mi da dočaram
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:19 03.05.2010

inagadadavida

Ovo je komplimenAt, baš, fala ovoooliko...mada mislim da svakom može da se desi žuta, loša minuta.
mikele9 mikele9 14:39 03.05.2010

Premijer Liga

Ovo nije Samo da ti kažem (u koje sam inače zaljubljen) Jelice sestro, ovo je je oooooooodličnooooo!
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:42 03.05.2010

Re: Premijer Liga

Hvala ti Mikele, kad bi samo znao koliko mi znači. Već dva meseca ne smem da ga okačim, a onda sam u bunilu viroze sanjala popa i poverovala da ipak moram da objavim priču...da ne govorim o komšijskom blogu o nesigurnosti, koji kad se pojavio sam prosto imala osećaj da mi kolega bloger prisluškuje misli.
niccolo niccolo 15:26 03.05.2010

Re: Premijer Liga

i poverovala da ipak moram da objavim priču

Super što si to uradila, lepo kaže Mikele
oooooooodličnooooo!

Jelica Greganović Jelica Greganović 19:20 03.05.2010

niccolo

jesam li ti rekla hvala? Hvala
docsumann docsumann 14:58 03.05.2010

bravo!

pročitao do pola...nastavljam, obećavam
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:11 03.05.2010

Re: bravo!

Hvala, samo polako, više mi znači polako čitanje.
mariopan mariopan 15:33 03.05.2010

Re: bravo!

Ej, Jelice, živa nisam bila do kraja priče.
Za tebe što ispriča i za Dobrulu, dobru dušu što je sve znala
docsumann docsumann 16:39 03.05.2010

Re: bravo!

završio

interesuje me koliko je tu fikcije, a koliko zbilje.

mada, bilo koji da je odnos - efekat je fascinantan
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:51 03.05.2010

Re: bravo!

Hvala, a odnos je...evo, ovako, priču mi je ispričala prababa, njeni fragmenti (priče, a ne prababe) su osnova, rupe sam ja ispunila. Što se vračanja tiče, taj obred je tako izgledao, čak mu je osnova i komplikovanija. Moja prababa je bila iz tog sela, u njega me je kad sam rođena krišom odnela i krstila.
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:52 03.05.2010

Re: bravo!

Za tebe što ispriča i za Dobrulu, dobru dušu što je sve znala

Ako bog zaboravi na majke, ima ko da na njih misli, samo ga, zapravo je treba pozvati
gedza.73 gedza.73 20:18 03.05.2010

Re: bravo!

evo, ovako, priču mi je ispričala prababa, njeni fragmenti (priče, a ne prababe)


Do ovog komentara su mi bila otvorena usta od tvoje price. Citao sam neku knjigu o popu koji se pre onog velikog rata uhvatio strancarenja od nekog tadije kostica ali ovo je tako lepo ispripovedana prica da ja mogu, sto kaze jedan komsija, samo da napravim klimoglav.

I da samo dodam da su komaricani mnogo gadna fela.

Ne znam sto su se ljudi u tom vremenu tako ponasali, da li od muke ili ko bi ga znao. Majka mi je pricala da njeni odu da kose livadu, i ako baba Dula zaboravi so kod kuce mora da strci do nje i da istrci do stale dok oni operu ruke. A razdaljina u jednom pravcu i meni izbije na nos. Kocom je deda tukao, onesvescivao je od batina.

Jadne zene. Sad sam se rasplakao. Dobra moja baka, Bog da joj dusu prosti. Ako postoji raj ona mora da je tamo.

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:43 03.05.2010

Re: bravo!

gedžo, zemljače...negde u tom čuču grmi zec kog si napipao. Težak je život na selu, ali kako je težak ženama...težak, pretežak. Nije ni čudno što su imale svoj svet koji su jadne zvale upomoć kada ništa drugo nije pomagalo, svet u kome su one koje jedine mogu da ih razumeju - druge žene. Koje su, kao i one, proterane iz sveta. Nije mnogo bolje ni danas. Još uvek se previše ćuti.

Edit: ne mogu da ti ne kažem, ovom malom nepravilnošću u padežu

Kocom


si tako podržao svoj nick i bocnuo mi nostalgiju Hvala!
ana_radmilovic ana_radmilovic 21:58 03.05.2010

Re: bravo!

gedza.73
Kocom je deda tukao, onesvescivao je od batina.




šta je "koca" ili kako se već kaže?
gedza.73 gedza.73 22:20 03.05.2010

Re: bravo!

Te zene sa takvim, teskim zivotom su tako mirne i smerne i tihe. Nose taj svoj krst neprimetno.
Muskarci galame, njihov rad se cuje a one su tu da sve to podrze i izdrze.

Samo da ti kazem malo se selo promenilo. Motka ima dva kraja pa se ponekad jednog kraja uhvate i zene.
Na stranu sitne zadevice i razmirice, ali da znas da su mnogo kompaktniji i slozniji parovi sada na selu. Evo sad premecem po glavi redom kuce i ako eliminisemo galamu koja se javlja zbog posla i radova sve su to parovi i porodice koje zajednicki guraju napred. I muskarci su se izgleda 'emancipirisali'. U stvari, poceli su da postuju zenu onako kako dolici. Tako da tetka morija moze mirno da spava.

ne mogu da ti ne kažem, ovom malom nepravilnošću u padežu


'Iskvario' sam i naglasak i padeze, bolje reci prilagodio sam se onako kako se kod mene u selu prica, i da znas da mi je lagana nirvana.

Dugo pratim blog, a tvoje price citam uvek po dva puta, jednom sebi a drugi put i sebi i mojoj zeni.
Tako da HVALA tebi za sve tvoje dosadasnje i buduce price.
gedza.73 gedza.73 22:37 03.05.2010

Re: bravo!

Koc se pravi najcesce od bagrema, koristi se za ograde, kao drzac manjih stogova sena jednom recju stub. Nije prut, nije motka vec batina koju je nemoguce polomiti.
Pricala mi je majka da joj posle tih batina danima isla krv na nos. Napacena dusa. Razvela se, preselila se u grad. Mojoj tetki je cuvala mladeg sina, i radila na jednoj farmi pilica u draci. Dode kod nas i donese mi mister noa i cokoladne banane. Mnogo se razbolela. Zadnjih sest meseci su je cuvali moja majka i otac. I sve to vreme se ona sklanjala da ne smeta. Tri meseca posle njene smrti deda, koji je sam ziveo, dobije mozdani udar i umre.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:38 03.05.2010

Re: bravo!

Da, zapravo si ti u pravu, gledam svoje i po komšiluku i sve češće vidim to o čemu ti pričaš, guranje udvoje. Ali, mislim da i dalje ipak postoji taj podređeni ženski položaj, mnogo više na selu...
Ja te nepravilnosti obožavam prosto
Nema na čemu, hvala tebi na čitanju, jedino što me brine je kad ovu priču kreneš da čitaš ženi...
itodor12 itodor12 22:54 03.05.2010

Re: bravo!

kaze se koc,u jednini(mislim da je to lokalizam od reci kolac) i oznacava jedinicni sastavni element plota...
a deda je tukao kocEm,bar tako kazu u mom selu,ali,ruku na srce,njima je blizi govor ove Dobrule...

EDIT: vidim da je gedza dao mnogo bolju definiciju koca od mene,stoga autorka moze da obrise ovaj komentar
gedza.73 gedza.73 22:59 03.05.2010

Re: bravo!

Nema na čemu, hvala tebi na čitanju, jedino što me brine je kad ovu priču kreneš da čitaš ženi...


S obzirom da joj je majka rodom komaricanka, vise razloga za brigu imam ja. Garantovano kolac nece da bude u mojim rukama. Ma, imam zenu zmaja, stalno bljuje vatru na mene.
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:27 04.05.2010

Re: bravo!

Pa, mi smo onda garant rođake, moja prababa Kaja je iz Komarica, u tamošnjoj crkvici me krišom krstila. A, ti pazi šta radiš
gedza.73 gedza.73 20:15 04.05.2010

Re: bravo!

A, ti pazi šta radiš

S jedne strane Komaricanka, s druge Vlakcanka tako da se pazim i to na kub.
Danas smo bas pricali kako je Kaja jedno prelepo ime. I pozdravi zmua, kad vidim kako je meni muceniku, znam kako je i njemu.
Izvini za trol.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:53 04.05.2010

Re: bravo!

Čuj troll , sam' uživaj...Kaja je bila Katarina, al u selu takva imena služe samo na krštenju, venčanju i sahrani.
Pozdraviću ga, zato što nema ništa na svetu što bi me više u srce dirnulo od muške solidarnosti...eno smo maločas obarali rekord afričkih poštara pred zatvaranjem radnje (jer otkako sam se ja prostrla od viroze, frižider liči predele večitog leda), kad tamo i njegova školska drugarica sa njenim mužOm galopira naokolo...kako su se ugledala dva muška stvora za kolicima, tako su sve šatro kroz humor i renesansu zakukala na temu ropskog položaja...eno ga sad rob leški u dnevnoj sobi i papca musle, a ja pokušavam da nađem mesto svemu što smo dovukli...između malo veš da okačim i sudove složim...dece niotkuda...da pogledam info-sajtove...da stavim drugi veš u mašinu i...mogla bih i da operem prozore i okrečim dok se rob kotrlja po kauču i hipnotiše TV...znam i ja kako je njemu. A i tebi kad je troll, nek je trollčina, nije gazda cicija...
gedza.73 gedza.73 19:59 05.05.2010

Re: bravo!

E jadne vi zene. Mi uvek lezimo a vi uvek radite.
'oce te reci pa to ti je. Teku li teku. Sto kaze dali76
Prosto rijecima capis za ruku uvedes u
pricu
onda covjek nema kud nego poluotvorenih usta ostati do kraja.


'odo malo nize pa da vidim sta se desava u Grckoj.
expolicajac expolicajac 15:02 03.05.2010

Savremena bajka

Teška za čitanje. Puna nade u univerzalnu pravdu. Život je sasvim drugačij ali bitno da postoji nada, a ti si tu nadu podelila sa nama. Hvala ti.
dali76 dali76 15:16 03.05.2010

...

Prosto rijecima capis za ruku uvedes u to selo I onda covjek nema kud nego poluotvorenih usta ostati do kraja.
Meni je bar bilo tako, a imam poslaaaaaaa Jelice uf Poz
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:30 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Teška zbog teme, nije valjda zbog načina na koji je napisana?

Da, jeste ovo priča o pravdi, ljubavi i životu, ali je iako manje na prvi pogled vidljivo, ovo priča o zaboravljenom svetu, a u kom su nekada bogovi bili ženskog roda. I o tome kako taj svet, još uvek živi oko nas, samo ga ne prepoznajemo. Priču, čije sam rupe ispunila sama, mi je ispričala moja prababa. Tek mnogo kasnije sam uspela da shvatim šta su žene radile i rade, i na koje bogove se one još uvek oslanjaju, ni same to ne znajući. Velikim delom se ono što se naziva vračanjem nalazi u slovenskoj mitologiji, proteranoj hrišćanstvom, i to u onom matrijarhalnom delu iste, jer je i ona kao antičke mitologije doživela nasilnu patrijarhalizaciju.

Ovaj obred, koji je i moja prababa upražnjavala, je i dan danas prisutan u istočnoj Srbiji, a drugde u delovima.

Čuma, za koju se danas u Srbiji veruje da je reč za kugu ("Nosi ko čuma decu", zapravo bi trebalo da ima veliko slovo Č, jer znači mnogo više od odnošenja dece od strane kuge) , je u stvari staroslovenska boginja bolesti - sestra boginje smrti, Morane. Njoj su se "davala na usvajanje" deca za koju je bilo malo verovatno da će preživeti, bolesna ili iz porodica u kojima se nisu "držala" deca. Čumi se i danas ostavljaju na prozorima i tavanima češalj i ogledalo, da se zadrži ogledanjem i češljanjem, da ne uzme koga iz kuće, da joj se poruči da je lepa. Moja baba je zvala crnom Kalijom. Zapravo, tom logikom bi ona trebalo da bude crna Kalina, naličje Kaline, jedne od trojstva velike Bele boginje majke.
Kalina sedi uz izvor i ima zvezde na kolenima, mesec na ramenu i rešetom presipa vodu, koja je jedan od velikih simbola žene i života, počevši od toga da život raste i rađa se u plodovoj vodi. Možda tu treba tražiti i razloge što žene mnoga vračanja (gašenje ugljevlja ili olova)rade upravo sa vodom.

Orah je Moranino drvo, Morana je boginja smrti i mrtvih voda, a po njima plovi u orahovoj ljusci. Zato se orasi stavljaju u uglove kuće, njoj na poklon, da tu stane.







mariopan mariopan 15:39 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Teška zbog teme, nije valjda zbog načina na koji je napisana?

Majstorski.
Kakva je priča ako ne dotakne sva osećanja koja imaš? Mene dotakla svuda, nema gde nije
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:40 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Hvala draga, znači mi
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:40 03.05.2010

dali76

Hvala dali, radi, pa se posle pišemo
expolicajac expolicajac 15:57 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Ja sam po difoltu glup, a i verifikovao glupost pošto sam bio visoki starešina u MUP-u, tako da ti je objašnjenje sasvim zadovoljavajuće za debljinu čeone kosti kroz koju informacija treba da prođe. Naravno iza je već druga priča, mozga nema, tako da se sve prihvata zdravo za gotovo.

Izvaredno si uobličila činjenice iz istrije našeg naroda. Teško je za čitanje zbog ogavnog odnosa prema stubu srpske porodice (Ženi). Ono što danas pokušava da se uobliči u Zakonsku normu, u prošlosti je moralo da bude mistika jer nije čak moglo da se udene u moral. Zato ova tvoja priča je prava Savremna bajka koja pričajući o prošlosti treba da nam da smernicu ka postavljanju budućih moralnih normi. Kao i u svakoj bajci potencirane su i jasno istaknute sve negativne i pozitivne osobine ličnosti, sa ciljem da ostave snažan utisak na čitaoca. Sve si uspela oduđeviš, pa čak i mene.
masovna_keva masovna_keva 16:23 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Fantastična priča (hvala prababi), edukativna, dobro napisana i drži dah (hvala praunuci). Baš nema mesta za nesigurnost !
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:57 03.05.2010

Re: Savremena bajka


Ja sam po difoltu glup, a i verifikovao glupost pošto sam bio visoki starešina u MUP-u

Dobro bre nemoj tako da mi potcenjuješ i vređaš čitaoca, to stvarno ne mogu da dozvolim.

Taj problematični odnos je mnogo širi od Srbije, ali se najbolje kreće iz svog dvorišta.
Ne bi verovao koliko komadića slovenske, paganske mitologije je svuda oko nas, samo nas nisu učili da ih prepoznamo. Dobro smo nagruvali grčku/rimsku mitologiju, ali o onoj u našim korenima, onoj koja se pojavljuje u našim životima - nisu.

Znaš li šta je Zemun?
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:22 03.05.2010

masovna kevo,

fala ponoviću, znači mi.
expolicajac expolicajac 19:41 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Mali stepen lične samokritike nikad nije na odmet. Ako sam nekog potcenio izvinjavam mu se, ceo komentar se odnosi na mene. Pokušao sam da budem duhovit, ali očigledno da si pogrešno razumela moje najiskrenije namere.
Da ponosan sam na svoj antički način školovanja koji me je naučio da kroz pitanja i odgovore dolazim do spoznaje istine. Ta igra pitanja i odgovora je suština življenja. Ali upravo zbog takvog načina spoznaje istine morao sam sebe da zapitam odakle smo i kuda idemo, tako da mi nije bilo strano da čitam i Ilariona Ruvarca kao i Panteliju Srećkovića.
A što se tiče Slovenskog boga plodnosti, sa njim sam na ti. Kad god mi opadne moral posmislim koliko je tek njemu trebalo snage da izvrši sve zadatke koje je pred njega postavio njegov otac Svarogov u čuvanju i razmonožavanju napaćenih Slovena
aleksandarz92 aleksandarz92 19:54 03.05.2010

Re: Savremena bajka

očigledno da si pogrešno razumela moje najiskrenije namere.

Nije, ali je tebi promaklo neko slovce:
Dobro bre nemoj tako da mi potcenjuješ i vređaš čitaoca
expolicajac expolicajac 20:00 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Hvala savesnom blogeru na povraćaju izgubljenog slova. To je dokaz da brzina nije vrlina.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:47 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Mali stepen lične samokritike nikad nije na odmet. Ako sam nekog potcenio izvinjavam mu se, ceo komentar se odnosi na mene. Pokušao sam da budem duhovit, ali očigledno da si pogrešno razumela moje najiskrenije namere.

Ma kakvi, odlično sam ja tebe razumela i zabranila ti da potcenjuješ mog čitaoca - tebe
mariopan mariopan 20:58 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Jelica Greganović
Mali stepen lične samokritike nikad nije na odmet. Ako sam nekog potcenio izvinjavam mu se, ceo komentar se odnosi na mene. Pokušao sam da budem duhovit, ali očigledno da si pogrešno razumela moje najiskrenije namere.

Ma kakvi, odlično sam ja tebe razumela i zabranila ti da potcenjuješ mog čitaoca - tebe

Ma i mi smo te kao čitaoci (verujem svi) razumeli iz cuga (meni je baš to bilo simpatično) samo je expolicajac čitao nepažljivo, al dobro i ja nekada palim na kurblu
expolicajac expolicajac 21:14 03.05.2010

Re: Savremena bajka

Uvek zlatna mariopan
Za ugodno nedeljno veče

A za Jelicu
mariopan mariopan 21:57 03.05.2010

Re: Savremena bajka

expolicajac

Fala, baš volem Đoleta
mixailo92 mixailo92 22:21 05.05.2010

Re: Savremena bajka

Jelica Greganović
Znaš li šta je Zemun?


Grad zemlje (Zemlin)? Mislim da sam tako šta pročitao u nekoj od Pavićevih knjiga.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:02 06.05.2010

Re: Savremena bajka

ZEMUN
Boginja života, Majka zemlja, njen simbol je krava, istovremeno je i boginja Meseca, čijim rastom raste i njena moć, a nebom teče njeno mleko - Mlečni put. Postoje zapisi da su žene u Srbiji, do srednjeg veka, nosile roščiće na glavi, kao deo nošnje. Od nje su ostali rogovi na kopčama na pojasevima, paftama.
trener92 trener92 15:15 03.05.2010

Auuu

Jelice!
Da li je zbog one viroze i popa kog si sanjala, ne znam, samo znam da sam pročitao onako , što bi rekli " bez daha" .

Jelica Greganović Jelica Greganović 15:31 03.05.2010

Re: Auuu

Hvala ti treneru! Priču sam pisala duže, još pre viroze, al me je bilo strah da je objavim a onda sam sanjala popa i guštere, ne znam što guštere, al pop mi je bio znak da ipak ovu priču okačim na blog.
yugaya yugaya 15:38 03.05.2010

Re: Auuu

Jelica Greganović
ne znam što guštere,


guster je u snovima simbol straha, ili nekog ko je hladan i okrutan , ali i kreativnosti koja se obnavlja - kaze cika Gugl :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:54 04.05.2010

Re: Auuu


guster je u snovima simbol straha, ili nekog ko je hladan i okrutan

Nije mi na pamet pao čika Gugl u tumačenju snova...vi'š ti šta sve on zna. Hvala ti...strah.
yugaya yugaya 15:16 03.05.2010

e neka si ga!

wow.

sve mi ekran treperi koliko je jaka prica.
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:33 03.05.2010

Re: e neka si ga!

Hvala, nisam ja, to je majka Čuma odradila Ne valja tako sa decama i majkama, život treba ceniti.
miloradkakmar miloradkakmar 15:43 03.05.2010

Prolećna pesma,

kad se život rađao, zlo kažnjavalo, anđeli nas pohodili...
Boginjo malih stvari.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 16:04 03.05.2010

Re: Prolećna pesma,


Veliki pozdrav Jelice, drago mi je sto si je objavila!
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:59 03.05.2010

Re: Prolećna pesma,

Oh
Hvala milorade.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:47 03.05.2010

Re: Prolećna pesma,

Hvala, dusanovaiivanovamamo
razmisljam razmisljam 15:46 03.05.2010

БАШ, БАШ БОЛИ

ова твоја прича. Маестрално!
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:23 03.05.2010

Re: БАШ, БАШ БОЛИ

razmišljam, hvala ti, trebalo je da boli, iako nikog nisam htela da povredim
razmisljam razmisljam 19:35 03.05.2010

Re: БАШ, БАШ БОЛИ

Негде сам читала ( биће да је у питању књига ,, Бледи коњ, бледи јахач '' - аутора се, на жалост, не сећам ), како се без опасности може купати у рекама и језерима тек након прве грмљавине у години. Тада се поплаше сви духови који су до тада плутали по површини и вребали живе душе, и повуку се у муљ и траве на дну воде Можда је и за то заслужна паганска богиња Жива коју помињеш нешто ниже. Мада кажеш да се појављује на Богојављење, има ту нечег...

Узгред, када сам већ овде, морам признати да нисам схватила шта је то КОПИЛИЦА. Је ли ти проблем да ми објасниш ?
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:51 03.05.2010

Re: БАШ, БАШ БОЛИ

Kopilicom se, bar u delu Šumadije, odakle su moji zove onaj čuperčić među obrvama (kod muškaraca obično), ono ko treća obrvica. Moja prababa je govorila da to imaju pogani ljudi.

Na bogojavljensku noć Živa izlazi i svu vodu pretvara u svetu vodu. Neverovatno koliko komadića zabranjenih, progonjenih i namerno predatih zaboravu, priča o prastarom se vrti oko nas, samo ne prepoznajemo, greota.
razmisljam razmisljam 21:00 03.05.2010

Re: БАШ, БАШ БОЛИ

Хвала. Још једна занимљива народска реч у мом речнику.
dolybell92 dolybell92 16:10 03.05.2010

Čumino dete

Uobičajeno, u tvom stilu,
odlično napisana priča...
Malo sam se, tokom čitanja,
zabrinula, kako li će izgledati kraj...



Jelica Greganović Jelica Greganović 16:59 03.05.2010

Re: Čumino dete

Hvala, lutkolepa
rade.radumilo rade.radumilo 16:18 03.05.2010

To mu je bila nagrada...

Sve što je od izvesne majke i oca sin pokušao da nas nauči pre dve hiljade godina je da treba za promenu da budemo ljubazni jedni prema drugima i da se volimo.
Za kaznu smo ga razapeli na parče drveta...
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:02 03.05.2010

Re: To mu je bila nagrada...

Da...jedino što je "dozvolio" da i njegova rođena majka bude odgurnuta u njegovu korist, a ovo je priča o mnogo starijim bogovima od njega, iz vremena kada su majke bile boginje i kada su ženama priznavali rađanje kao čašćenja vredan dar.
rade.radumilo rade.radumilo 17:44 03.05.2010

Re: To mu je bila nagrada...

Jelica Greganović
Da...jedino što je "dozvolio" da i njegova rođena majka bude odgurnuta u njegovu korist, a ovo je priča o mnogo starijim bogovima od njega, iz vremena kada su majke bile boginje i kada su ženama priznavali rađanje kao čašćenja vredan dar.


A i zahvaljujući celoj toj ujdurmi oko njegovog rađanja i začeća, sam pojam začeća i donošenja na svet jednog novog života je postao nešto samo po sebi grešno/ružno/prljavo. Celokupna institucija zasnovana na njemu se istovremeno protivi svemu čemu je on pokušao da uči ljude.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:53 03.05.2010

Re: To mu je bila nagrada...

Tačno tako, ovaj svet je postao gori, naročito za žene od onda kada se stvaranje i rađanje novog života proglasilo grehom i sramotom, a suzdržavanje od ljubavi i stvaranja života približavanjem bogu i boljem životu. Nekada je to bio sveti čin, mera za bogove. Kako ceniti ljudsko ili bilo koje drugo biće, ako je začeto i rođeno kao sramota? Kako ceniti njegovu majku? Majke? Kakav je svet koji ne ceni majke?
Hemičarka Hemičarka 16:50 03.05.2010

Uh...

Koliko osećanja i živih slika... Ima nešto glišićevsko u ovoj tvojoj ptiči. Svaka čast, Jelice, ako si je objavila!
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:04 03.05.2010

Re: Uh...

Hvala, sestro po metli. Verovatno je asocijacija na Glišića to što nam je utisnut u literarno vaspitanje u delu koji je dužio opis života u srpskom selu, uz Janka Veselinovića, koji je, što se mene tiče, bitno manje duhovit od Glišića i preterano romantičan i idealističan...doduše u slogu svog vremena. A, meni je selo fascinacija i danas. To je potpuno drugi svet, planeta za sebe. Uz to da, uz sve mane i tegobe, tamo još uvek žive drugde odavno zaboravljene stvari.
myredneckself myredneckself 18:03 03.05.2010

Re: Uh...

Kakva priča!
Lepo što si je zapamtila, a i rupe si majstorski popunila
Čuma, za koju se danas u Srbiji veruje da je reč za kugu ("Nosi ko čuma decu", zapravo bi trebalo da ima veliko slovo Č, jer znači mnogo više od odnošenja dece od strane kuge) , je u stvari staroslovenska boginja bolesti - sestra boginje smrti, Morane.

Hvala na ovom podsećanju iz slovenske mitologije
Setila sam se unajmljivanja narikača na sahranama
Toga ima i po Vojvodini, i u toj njihovoj "pesmi", naricaljki, može se čuti kad se narikača obraća pokojniku - "ne daj mori da te vodi". Pretpostavlja se Morani, a ja ne mogu da verujem da se to toliko dugo održalo
nikvet pn nikvet pn 18:17 03.05.2010

Re: Uh...

Jelica Greganović
A, meni je selo fascinacija i danas. To je potpuno drugi svet, planeta za sebe.

Uh, jeste tako.
Kad odeš na srpsko selo treba ti mentalni skafander da bi se upamet čitav vratio.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:41 03.05.2010

myredneckself

Nećeš verovati koliko je toga je ostalo...postoje i tumačenja da su reke Morava, Morača, Moravica i sličnih imena zapravo dobile ime po Morani (reke su putevi kojima ona plovi), od koje su i reči moriti, morija, pomor...u ruskim bajkama je ostala kao Marja Morevna. Postoje tumačenja da je Moranin sin Van-vuk je praotac Vena, Vanda, Veneta, Lužičkih Srba i Srba uopšte pa ti vidi i da im je Morana pramajka.
Ipak meni je tako žalosno da smo mrvu učili, u školama, o istoriji Slovena i njihovoj mitologiji, na kojoj počiva toliko naših narodnih predanja.

Ovo moram da ispričam:

Pre desetak godina, u Brelima, naša Princeza je našla društvo na plaži. Klince Hercegovce, blizance i sa njima divljala naokolo. Svakog leta su u vreme kad i mi dolazili na tu plažu. I imali su mlađu sestricu. Prvi put kad sam je videla, stvarno sam pomislila da joj samo krila fale. Glava sva u smeđim loknama, sa zlaćanim prelivom, valjda od sunca. Velike plave oči. Dete lepo kao sa bombonjere.
Na moje pitanje kako se zove, majka je sva srećna odgovorila: Morana.
Samo što se nisam šlogirala, lepo mi stonoga sa ledenim nogama protrčala po kičmi. Ko normalan daje detetu ime smrti?! Čak ni u svrhu čuvanja deteta se to nikada nije radilo. Pre će biti da pojma nije imala odakle je to ime.

Na želju mog oca, uostalom o tom sam pričala, naša deca su dobila slovenska imena: Vid, Vuk Bogdan i Zarja. Jedino mi žao što mi Žmu nije dozvolio da Princezi dam ime Kalina. Ugurao se on, kao na redu je za davanje imena...lepo je ime Zarja, ali bi bilo još lepše ne zaboraviti jednu od velikih Boginja. Od kojih su postale i ostale nam one nebrojene prelepe vile.
nikvet pn nikvet pn 21:21 03.05.2010

Re: myredneckself

Kaze deda babi : Rakiju mori !
Ne kaze babo ili Stanojka, imenom niti baba-Nojka nadimkom nego bas uvek naziva je mori.
Ej mori, voda vri !
To zvuci polustrogo-polupogrdno; naredbodavno. Ali i kad se zeza isto je naziva. Na prvi pogled neobicno ali uskoro uvidis da je to tako uobicajeno i rasireno da je glupo pitati ih zasto. Verovatni odgovor bio bi : pa to ti tako otkako ( oduvek ).
Je li to u vezi sa Moranom ?
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:26 03.05.2010

Re: myredneckself

Neka tumačenja i tu reč vide kao ostatak praslovenskog korenja, što je meni i jedino nekako prihvatljivo obrazloženje, inače ta reč neki drugi koren nema, bar vidljiv nije...A to, mori, je svaka druga u selima...inače, i glagol morati je kažu tumači od Morane, ono što se mora.
yugaya yugaya 23:17 03.05.2010

Re: morana

Jelica Greganović

Ipak meni je tako žalosno da smo mrvu učili, u školama, o istoriji Slovena i njihovoj mitologiji, na kojoj počiva toliko naših narodnih predanja.

Ovo moram da ispričam:

Ko normalan daje detetu ime smrti?!


Na zalost, i da smo je ucili, ucili bi verziju iskrivljenu i iskvarenu, sto hriscanskom asimilacijom, a sto nemogucnoscu zapadnih naucnika koji su se starim slovenima ofrlje bavili da tradiciju tih predanja kao i osete. (brdo primera, necu da trolam, najsvezije me iznervirala Enciklopedija Britanika koja koren imena boga Svaroga navodi kao "quarrel, dispute" uprkos tome da je najopsirnije dokumentovana osnova sto se provlaci kroz sve slovenske jezike - i pretece im - oznaka svetlosti i Sunca.)


Moranu ne treba posmatrati kao simbol/boginju smrti u ovom nasem danasnjem smislu , jer kod starih slovena nije postojao pojam apsolutno zlog boga - svi su bogovi bili deo neibeznog ciklusa zivota i smrti, pa je Morana i vode kojima je vladala sto su donosile zivot usevima, bila postovana i darovana.

Iako bih ime i ja za dete preskocila :)

Thumbs up za zenski pogled na stvari po pitanju bogova
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:33 04.05.2010

Re: morana

Smrt je tada, zaista, posmatrana drugačije, kao neminovnost kojoj se to ne može uzeti za zlo, jer je prosto deo prirodnog procesa. Zbog toga ni njena sestra, Čuma nije isključivo zla mitološka pojava, već se i ona može umilostiviti i uzeti nekog pod svoju zaštitu.
myredneckself myredneckself 00:52 04.05.2010

Re: myredneckself

Jedino mi žao što mi Žmu nije dozvolio da Princezi dam ime Kalina.

Ćerka mog devera se zove Kalina, stvarno je lepo i staro ime
Zarjino ime je predivno
Možeš li mi pomoći? Od kog ruskog imena je hipokoristik Zarja, ne mogu da se setim? Ili je to pravo ime?
myredneckself myredneckself 00:58 04.05.2010

Re: myredneckself

Na moje pitanje kako se zove, majka je sva srećna odgovorila: Morana.

Ali znaj da je i u srednjoj Dalmaciji često ime Morana, a meni neobično ime Sineva...(bila mi školska) sam čula samo tamo, i stvarno nikad više
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:16 04.05.2010

Re: myredneckself

Zarja je slovensko, slovenačko ime, puno, nije skraćenica. U slovenačkom jeziku postoje dve zarje, jutarnja i večernja zarja - to su prvo jutarnje svetlo i poslednje dnevno pre no što padne veče. Mislim da osnova te reči postoji i kod nas, u glagolu ozariti i da se radi o zaru, svetlu.
U Srbiji nikako da pobedimo i koje stalno ubacuju u Zarjino ime, pa ispada Zarija, jer to ime se pojavljivalo u Srbiji, kao skraćenica od Zaharije-a. Ja sam imala pradedu strica Zaharija, zvali su ga Zara, Zarija.

Edit: Pojma nisam imala da je Morana igde često ime, bilo bi zanimljivo znati otkud to? Da li je razlog samo to što ljudi ne znaju čije je to ime ili nešto drugo?
Ime Sineva nikada nisam čula do sada...

Čestitaj deveru na odličnom izboru imena, lepo je čuti da slovenska imena još uvek preživljavaju.
stari92 stari92 11:59 04.05.2010

Re: myredneckself

Jelica Greganović
Zaharije-a. Ja sam imala pradedu strica Zaharija, zvali su ga Zara, Zarija.

Pop Zaharije,kum M.Tarabića,taj li je ?

Zahar ije - zahar;šećer (šećerko,medenjak od bebirona)
Cuker man - cuker ;bla-bla-truć
Shugar (Ray Leonard) - -ll-
Izvedena imena nisu nužno slika i prilika lika,a još manje nadimci.
(kod Gordane itd, prilično stoji,neutemeljeno,doduše,ponekad))

Zarja;Zora;Zorka (vidovita)),..

Drag an , drag 1. ili drag on,a ?
D)
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:30 04.05.2010

Re: myredneckself

Pop Zaharije,kum M.Tarabića,taj li je

Nije, mi popova u familiji nismo imali, Zaharije Ilić, selo Gradac, opština Batočina, srez kragujevački.

A, Zarja nije baš zora, ona je njen deo, onaj kojim počinje, prvo svetlo. I poslednji tračak dnevnog svetla, pre no što padne veče.
stari92 stari92 13:14 04.05.2010

Re: myredneckself

Jelica Greganović
A, Zarja nije baš zora, ona je njen deo


E,a zar je koren od ozareno,osmej novog dana,svanuće,..
još jedna pobeda dobra nad zlom,silama mraka,haosa i bezumlja.

I,kad Mi se već može da komentarišem :
Vuk potiče od Dajboga,ili Hromog Dabe slovenske religije.
S druge strane,Svarožić je sin boga Svaroga.(svetli bogovi)
Svaki mit o stvaranju sveta ima heroja u kome je Bog herojev
otac,koji izvodi podvig ,ponavlja,uništenje nemani,a otac,
recimo Svarog,tvorac sveta,od presečene nemani stvara nebo
i zemlju,gornje i donje vode.
Mit o početku vremena je nikao tekdolaskom patrijarhata,
I izvodi ga muškobožanstvo,dok se u nemani krije :
pregenitalno,matrijarhalno božanstvo.

(Čajkanović & dr.)

Ovim si,inače,poriče svaka mogućnos' matrijahalnog poretka.
D)r.
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:09 04.05.2010

Re: myredneckself

Ja se izvinjavam, ali ovo nešto sa softverom mi živce pokida, izbacuje me napolje svako malo i uskraćuje mi odgovaranje...

Vidi, stari, to za Vuka sam i ja gore napisala, ali...to se desilo tek kada su muški bogovi ušli u dotadašnji svet boginja, a mit o postanju sveta je stariji od patrijarhata, svet, kao i sve na njemu je rodila majka, velika boginja zemlja...e, to što su onda muški bogovi dođoši nastanak sveta sebi pripisali, demonizujući one na čije su radno mesto seli, to je i jedan od razloga za moju priču.
ana_radmilovic ana_radmilovic 15:15 04.05.2010

Re: myredneckself

Jelica Greganović
e, to što su onda muški bogovi dođoši ...


Jelica Greganović Jelica Greganović 15:27 04.05.2010

Re: myredneckself

Pa kad jesu, Anči...em su se ugurali, em ispalo da sveta pre njih nije bilo, sve dok oni nisu malo poradili na borbi sa zmajevima, zmijama i ostalim uvredama za boginje kod kojih su se prizetili.
Zato ja z'inat uvek sa sobom nosim pentagram. Da ne bude zabune.
ana_radmilovic ana_radmilovic 15:37 04.05.2010

Re: myredneckself

Jelica Greganović

Zato ja z'inat uvek sa sobom nosim pentagram. Da ne bude zabune.

da znaš da si u pravu.
to su jedni besprizorni falsifikatori i propalice... i dođoši! :)
posle ove tvoje priče razmišljam i ja d' uzmem jedan protiv uroka
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:11 04.05.2010

Re: myredneckself

stari92 stari92 16:36 04.05.2010

#lkjqdch

#&%@(*&%#
stari92 stari92 16:39 04.05.2010

Re: myredneckself

Jelica Greganović
sve na njemu je rodila majka, velika boginja zemlja


E,pa,ako tje se vrdjamo,onda:

Nas Bog,Otac,Sunce,je svojom miloscu,ozarena lica i toplinom,
oplodio (ovaplotio se)vasu Velku Majku i stvorio Ljude po Liku
Svom.
Inache,do tada su bile sve neke andjame,drekavci,.. 3 x Pu Sotone,
daleko ih bilo,od Nama.
A,znash li,crna ti,shta je jojoba ?

sui generis D)r.
stari92 stari92 17:40 04.05.2010

Re: myredneckself

I,i;i; .. Ima se-Mozze se
Komentarishem kad,kol'ko,kako,.. otju,Ja.

1,2,3 - sve shto kazzesh to si ti

D))

Jelica Greganović Jelica Greganović 18:16 04.05.2010

Re: myredneckself


Nas Bog,Otac,Sunce,je svojom miloscu,ozarena lica i toplinom,
oplodio (ovaplotio se)vasu Velku Majku i stvorio Ljude po Liku
Svom.

Jeste, al dok je iskukao to oplođavanje, ona je već poradila po kući i okolo šta je imalo, napravila svet, proprala šta je imalo, skuvala, napravila ljude, nahranila svet, okrečila...

A,znash li,crna ti,shta je jojoba ?

Ono od čega se prave šamponi koji ti kosu učine sjajnom kao nikad do tad?
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 23:38 04.05.2010

Re: myredneckself

Na moje pitanje kako se zove, majka je sva srećna odgovorila: Morana.
Samo što se nisam šlogirala, lepo mi stonoga sa ledenim nogama protrčala po kičmi. Ko normalan daje detetu ime smrti?! Čak ni u svrhu čuvanja deteta se to nikada nije radilo. Pre će biti da pojma nije imala odakle je to ime.


Jelice…zabasa ga u tavno da tamnije nemož biti...ne zna se dal’ je magla što pokriva Slovene padnala zadnja dva,tri veka il’ se nije ni dizala.
Za slovensku mitologiju nažalost nemamo pouzdane tvrdnje i autentične dokazane od samih Slovena. Kako je pokrštavanje starih Slovena trajalo predugo,(više od 5-6 vekova) stari obredi, običaji i brojna božanstva izmešani su sa hrišćanskim, pa se tu i prve razlike prema istočnom, odnosno zapadnom hrišćanstvu. Pokršteni Sloveni tako sa svojim saplemenicim neznabošcima uspostavljaju takozvano slovensko dvoverje koje se smatra za pohrišćanjeno neznabošstvo, koje neki slovenski isoričari još nazivaju i Slovensko Hrišćanstvo koje je duboko protkano običajima, kultovima i božanstvima stare vere. Brojni običaji kod svih južnoslovenskih naroda (krsna slava, koljivo, daće, badnjak, božić, Đurđevdanske vatre ili vatre pred Lazarevu subotu, venci na Ivanjdan, kresovi tako omiljeni u SLO…sve je to isprepletanost neznabožačke i hrišćanske vere.Tako ukorenjeno održalo se i danas, a prema tome da li je hrišćanstvo stizalo iz Rima ili Vizantije nastajala su i različita tumačenja o poreklu bogova i njihovih imena. Takođe, puno istoričara tvrde da su Slovenska i Germanska mitologija veoma uticale jedna na drugu, obzirom da su brojna plemana oba naroda dugo živela izmešana na relativno malom evropskom prostoru.(božanstvo Radgost,tj. Radhost odnosno Radgoszcs tj Roedgerd koga pak upoređuju direktno s bogom Merkurom)…i da ne dužim ovo je sve samo uvod da pojasnim da Morana po Dalmaciji dolazi od Morena,(špansko/italijansko poreklo, kao i MoršČić(onaj mali crnac s turbanom što ga prodaju zlatarne)...i da u tim krajevima ne simbolizuje smrt već zanosnu lepoticu!


Jelica Greganović Jelica Greganović 00:38 05.05.2010

Re: myredneckself

Hvala, nisam to znala, a mene precepilo ono dete lepo ko lutka sa takvim imenom...
Naravno, sve što si rekla, ali pre pokrštavanja, odnosno hrišćanstva, mešali su Sloveni svoju mitologiju sa drugima na koje su nailazili, što uostalom važi i za druge mitologije, pa i za hrišćansku, koja nije bila nikakav novitet na tržištu mitologija kad se pojavila...jedino što je šteta je što se sopstvenim mitološkim korenima nikada nismo u školi bavili, onoliko koliko drugim. Mada, ne mislim da su Sloveni živeli tavnije sa svojom mitologijom, no što su sa drugim, ali je fascinantno koliko toga je ostalo naokolo...
A, mali crnac...nije li možda logičnije koren njegovog imena Morščić tražiti u Maoru, mali Maor - Maorčić, lako bi od toga postao Morščić?
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 09:41 05.05.2010

Re: myredneckself



A, mali crnac...nije li možda logičnije koren njegovog imena Morščić tražiti u Maoru, mali Maor - Maorčić, lako bi od toga postao Morščić?


jeste slaDka,to je još od njih,i od Sefarda kad su krenuli severno u jEvropsko kopno sve u onoj pometnji bežeći pred Arapima kad oni navališe na Iberiju...milseeem to se bar zna...al zubar mi malo uskovitlo vijuge pa se ne setih

jedino što je šteta je što se sopstvenim mitološkim korenima nikada nismo u školi bavili, onoliko koliko drugim


E TO MI JE RAK RANA NEPREBOLNA...a samo je bilo potrebno deci servirati takvo nasleđe kroz priču. najstrašnija posledica toga su upravo svi potonji verski sukobi, sve potonje, pa i sadašnje podele na naše i njine, iransko podrijetlo i sav shit! da se obrazuju deca umesto što se prisiljavaju da bubače gde bi nam bio kraj!...
gedza.73 gedza.73 20:35 05.05.2010

Re: myredneckself

Ja sam negde naleteo da je postojao neki spis gde crkva zabranjuje da se obavlja neki obred jer je staroslovenski, i to negde sredinom XIX. Znaci da nije sve bilo zaboravljeno.

Dosta dobre opise i sazete na jednom mestu je dao Cajkanovic, tu je skoro sve i o slovenskoj religiji, vezama starih i novih obicaja, verovanjima. Malo sve one fusnote skrecu paznju ali je ipak odlicno napisano.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana