Ili, neevropejstvo evropskih firmi i zašto imam potrebu da se tuširam
nakon kontakta sa kompanijom Telenor
Piše Aleksandar Karišik
Kako sam došao u situaciju da se tako osećam? Naprosto, tako što sam
potpisao ugovor sa Telenorom u Srbiji, uljuljkanom u opšte poslovne
manire i moral koji, na moju ogromnu žalost vladaju mojom zemljom.
Pošto se u naznakama nazire patriotizam, pokušaću da budem jasan i po
tom pitanju. Ja nisam patriota, ali volim ovo odakle sam potekao i duboko sam ubeđen da se domovina brani lepotom i znanjem i lepim vaspitanjem...
Neko će se, s pravom zapitati, kako to da mi baš Telenor najviše smeta
pored daleko gorih primera neposlovnosti i lošeg odnosa prema
građanima Srbije? Evo zašto:
- Lično sam siguran da Srbiji nema druge nego u tzv. "evrointegracije"
a ponašanje Telenora je, smatram ja, ne baš antievropsko, ali sigurno
odmaže evropskoj ideji u Srbiji! Naime, od većine "domaćih privrednih
subjekata" se bolje ponašanje i ne očekuje. Od kompanije kao što je
Telenor pak, očekuje se druga vrsta odnosa. Kada sam čitao po raznim
literaturama o društvenoj odgovornosti velikih kompanija naivno sam
poverovao da i Telenor makar delimično, ozbiljn misli, kakvi ih god
motivi vodili. Nemam utisak da oni koji vode Telenor u Srbiji imaju
punu svest o misiji te kompanije u Srbiji. Ubeđenja sam da najveći
operater mobilne telefonije u Srbiji ima obavezu da, osim što je
prirodno, legalno i legitimno, ostvaruje profit, promoviše evropski
sistem vrednosti. Kompanije kao što je ova, glavni su ambasadori onoga
što podarzumevamo pod pojmom "zapad" zato što su u neposrednom
kontaktu sa građanima po više osnova i ličnim primerom pokazuju kako
društvo u razvijenim zemljama funkcioniše.
E, sad, da li na primer, Telenor tako funkcioniše? Ne mogu da se setim
valjanih argumenata koji bi govorili u prilog takvoj tvrdnji. Na,
primer:
- Da li korisnici usluga Telenora u Norveškoj ili nekoj od zemalja EU
imaju isti tretman kao što ga imaju građani Srbije?
- Da li kao i ovde potpisuju ugovorne obaveze pri kupovini telefonskih
aparata u trajanju od dve godine po istim cenama za te iste aparate?
Na primer, pre dve godine, sam uzeo aparat Samsung U900, potpisao
ugovornu obavezu na dve godine i platio aparat oko 150,00 EURO. Dve
nedelje kasnije, u Grčkoj sam kod jednog provajdera video da isti taj
model košta 50,00 EURO uz ugovornu obavezu od šest meseci.
- Da li se u Norveškoj u Telenoru opravka aparata pod garancijom čeka
45 (četrdeset i pet dana)? Da podsetim, ovde potpišete ugovornu
obavezu na dve godine zbog kupovine aparata i onda ga nemate mesec i
po dana.
- Da li se u Norveškoj desi da vam ni posle zakonskog roka ne stigne
aparat sa opravke? Ovde se desilo meni, predpostavljam da nisam
jedini.
- Da li se u Norveškoj, ako se i desi slučaj iz predhodnog pasusa,
može dogoditi da vas već ne čeka adekvatna zamena, već danima morate
da čekate u redu da u opšte sa nekim raspravite o svom problemu,
pišete pisma, razgovarate sa operaterima koji vam kažu da nisu oni
odgovorni, nego uvoznik telefona, serviser, Vatikan, Masoni, Tito... I
na kraju vam ponude dvostruko jeftiniji telefon od onog koji ste
kupili, koji se pokvario i koji nisu popravili u roku koji su napisali
u garantnom listu?
Valjalo bi naravno i uporediti odnos kvaliteta cene i usluge "tamo i
ovde". Istražiću i to u najskorije vreme. Meni je jasno da poslovati u
Srbiji nije isto što i poslovati u, na primer - Norveškoj, da su u
cene usluga koje naši građani plaćaju ugrađeni i rizici koji
proizilaze iz loše uređenosti naše države. Ali za nekorektan i
dehumanizovan odnos prema klijentu nema nikakvog opravdanja i nikakva
srpska anomalija ne može biti izgovor za kršenje zakona i nepošten
odnos prema ljudima.
Ako prosečan građanin koji koristi usluge Telenora koja je primer
uspešne kompanije iz Evrope naiđe na odnos "radićemo sa tobom kako mi
hoćemo jer nam se može" onda isti taj prosečan građanin ne može da
nasluti dobrobiti ulaska Srbije u EU jer će ga isto tako tretirati i
onda, samo ne više "naši" nego "stranci". I eto materijala za
Antoniće, Vukadinoviće i slične tzv. analitičare. A jako mi je loše
kada takvi nešto kažu a budu u pravu. Eto zašto mislim da Telenor
odmaže proevropskoj ideji.
A tuširanje? Pa, kad moram da trošim vreme i energiju na dokazivanje
tako očiglednih stvari sa inače ljubaznim službenicima (taman posla da
su još i nejubazni), nekako se osećam silovano, pa mi se beskrajno
riba i tušira...