Kultura| Literatura| Život

NJEZINO LICE, KOJE JE BILO NEPOUZDANO KAO SLABO PAMĆENJE

mikele9 RSS / 08.05.2010. u 13:54

goya-charlie.jpg?w=613&h=447

 

Za naslov sam uzeo rečenicu iz knjige PRONAĐENO VRIJEME II Marsela Prusta. I u Prvoj i u Drugoj knjizi, Prust se, pronašavši vrijeme, iščuđava, zapanjuje, ne može da veruje, šta je vreme kadro da svojim protokom učini od ljudi. Došavši posle dugo godina na veliki skup nekada mu poznatih ljudi, ima utisak da prisustvuje maskenbalu, nikoga ne prepoznaje, vreme je svima utisnulo na lica raznolike maske. Čuje imena ali nikako ne može da ih poveže sa osobama koje pamti kao sasvim drugačije. Pokušava da pronađe bilo kakvu sličnost, neki znak, crtu...koja bi mu dokazala da je to osoba koju je poznavao. Muškarci nose maske sa belim, sedim kosama, bradama, brkovima, nekima su stomaci naduveni ili otromboljeni, neki preživevši šlog jedva da mogu da vladaju svojim udovima. Vojvotkinju De Guermantes prepoznaje, njene oči su i dalje plavo zelene, nos kao u plemenitog sokola, prepoznaje i ona njega: Mali moj otkada se nismo vidjeli, gdje ste se izgubili, Vojvoda prati i čita članke koje pišete. Ali i nju je samo zahvaljujući očima i nosu prepoznao. Ne može da shvati kakvim to ona jezikom govori, druži se sa Rachel-om koja je ružna starica, njoj je ustvari posvećeno veče, ona će kao slavna glumica te večeri recitovati pred nekada nedostupnim joj društvom, aristokracijom, krvnim vezama povezanom i isprepletanom sa svim vladarskim kućama u Evropi. Kao i Rachel-a i ostale žene su stare, izobličene, slojevi pudera i šminke samo povećavaju grotesknost njihovih lica. Trude se da raskošnim toaletama i dijamantima prizovu izgubljenu mladost ali bez uspeha. Nekada lepe i graciozne Kneginje, Grofice i Baronese, sada se batrgaju svim svojim moćima i mogućnostima ne bi li makar podsećale na sebe one nekadašnje. Bez uspeha! Marsel koji je svake sekunde prisustvovao svom starenju, ima utisak, varljiv, da je ostao nepromenjen, onaj isti Marsel od pre dvadesetak godina. Iluziju mu razbijaju rečenice: On je već u godinama kada se ne..., ne priliči mu to s obzirom na godine... Pogođen tim rečenicama, u svoj toj gunguli, počinje da razmišlja o sebi, svom izgledu, ostarelosti. Naprosto ne može da poveruje da je ostario kada se seća mirisa i ukusa madeleine-a kao da ih je jutros jeo uz belu kafu, pred očima mu je živica iza koje je prvi put video Gillberte-u u Combray-u, Vivona u njegovim mislima teče zelena ista kao što je bila u njegovom detinjstvu. Kako slučaj ne postoji (o tome sam dosta i opširno pisao u PISMIMA TABUKIJU), ništa se na ovom svetu i u Kosmosu ne dešava slučajno, pre desetak minuta sam pročitao priču JULIJA ROMEN Gi De Mopasana i u njoj na jednom mestu Mopasan piše: „...velika glumica, Rachel-ina suparnica! Da je samo to! Mopasan kao da osluškuje Prusta ili kao da prati ovo što pišem, dalje kaže: ...uđe jedna mala žena. Bila je stara, veoma stara, veoma mala, a imala je sedu kosu očešljanu na razdeljak i sede trepavice-pravi beli miš... Zatim: ...Moje jadno telo ima šezdeset i devet godina, a mome jadnom srcu je dvadeset.... Sećam se da je tetka moje žene, hrabra, snažna, samosvojna, na svoju ruku žena, u svojim osamdesetim godinama izrekla sličnu rečenicu, bez onog jadno telo i srce. Čovek se može zaljubiti i u mojim godinama, srce mi nije ostarilo ali pogledajte na šta ličim! Izborana sam, koža mi je kao pokvašen i izgužvan pergament, noge me bole, jedva hodam, sve na meni visi, muka mi je da se pogledam u ogledalo. Na zidu u našem tz dnevnom boravku, jedna ispod druge vise uramljene male požutele fotografije moje žene i mene iz vremena kada smo imali oko tri, tri i po godine. Ja sam bosonog dečaćić u kratkim pantalonama sa tregerima, u rukama stežem velikog plišanog medu a osmeh od uva do uva mi je na licu. Ja današnji sam njegova/moja budućnost! U PISMIMA TABUKIJU sam negde napisao da je budućnost vidljiva tek kada prođe, kada postane prošlost. Počinjemo da starimo od trenutka začeća. Davno, rezigniran, prepun strahova i fobija, napisao sam: Rođenjem, smrt u nasleđe dobijamo. Takođe sam nekoliko puta na raznim mestima spomenuo svog đeda strica Milića koji je klešući nadgrobnu ploču za svoju ženu i sebe, iznad mesta gde će stajati imena i godine, urezao natpis: Oj starosti čovečija nakazo. Tja, treba stariti dostojanstveno, boriti se protiv fizičkog starenja je Don Kihotovski posao.



Komentari (72)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stefan.hauzer stefan.hauzer 14:16 08.05.2010

the zimmers

Tja, treba stariti dostojanstveno, boriti se protiv fizičkog starenja je Don Kihotovski posao.

I hope I die before I get old,sve je stvar duha...dragi mi Mikele!
mikele9 mikele9 14:34 08.05.2010

Re: the zimmers

sve je stvar duha...dragi mi Mikele

Pravo u cilj! Dragi mi Stefane, bez duha si k'o prazna kutija od šibica
P.S. My Generatin je best of best!

citat

koji sam nekako propustila, ali cu ga pronaci. "oko germantovih" ili ...?
mikele9 mikele9 15:36 08.05.2010

Re: citat

Citat je iz knjige PRONAĐENO VRIJEME II.
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:40 08.05.2010

Jesi

li čitao pripovetku Stevana Sremca, "Ideal"?
mikele9 mikele9 20:06 08.05.2010

Re: Jesi

Ali, od svega toga nije bilo ništa. Lepa Jelena je otišla za bogatog gazdu. Od Biblije do danas ženska lepota i muške pare se privlače. Jelena i Nenad, posle ljubavnog poraza, vratili su jedno drugom pisma, strasno očekivali smrt, ali ih je ona zaobilazila. Nenad je napustio Beograd, pao u melanholiju.

Jesam draga Jelice

Re: citat

Izvini tek Sam sad procitala blog. Komentar napisala posle ovlas pogleda koji me naveo na razmisljanje
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:17 09.05.2010

Re: Jesi

E, mikele, to je jedna od mojih omiljenijih priča o vremenu i njegovim sklonostima za šalu i komiku
mikele9 mikele9 11:26 09.05.2010

Re: citat

Re: citat
Izvini tek Sam sad procitala blog. Komentar napisala posle ovlas pogleda koji me naveo na razmisljanje

Ne izvinjavaj se, pored tolikih slatkih i pomalo napornih poslova koje moraš da radiš, nije ni čudo.
P.S. I ja bih sada morao da ga (citat) tražim, znam odprilike gde se nalazi...negde kad Marcel dolazi na soareju kod Vojvotkinje gde će kao zvezda večeri nastupiti Rachel i tu sreće....etc.,etc.,etc.
mikele9 mikele9 11:26 09.05.2010

Re: citat

Re: citat
Izvini tek Sam sad procitala blog. Komentar napisala posle ovlas pogleda koji me naveo na razmisljanje

Ne izvinjavaj se, pored tolikih slatkih i pomalo napornih poslova koje moraš da radiš, nije ni čudo.
P.S. I ja bih sada morao da ga (citat) tražim, znam odprilike gde se nalazi...negde kad Marcel dolazi na soareju kod Vojvotkinje gde će kao zvezda večeri nastupiti Rachel i tu sreće....etc.,etc.,etc.
mikele9 mikele9 11:31 09.05.2010

Re: Jesi

Re: Jesi
E, mikele, to je jedna od mojih omiljenijih priča o vremenu i njegovim sklonostima za šalu i komiku

Majstor je bio što kažeš za šalu i komiku, često malčice sklanjan u stranu kad se pomene Alkibijad Nuša (kome svaka čast i čest!) ali neverovatan poznavalac ljudskih karaktera, odnosa među ljudima, vremena i prostora u kojem je živeo...
GajaR GajaR 19:43 08.05.2010

tačka gledišta

U pravu si prijatelju...
...je Don Kihotovski posao.

...a ja bi da se tešim. Moje geslo je: veliko je zadovoljstvo ostariti. I starost i smrt je dijalektika življenja. S tim što starost neko i preskoči, ali smt niko ne može...

BTW: Neko uspe da "preskoči" i smrt: Bah, Šekspir, Vermer,Aristotel...
Zbog takvih lakše starim
mikele9 mikele9 21:35 08.05.2010

Re: tačka gledišta

Moje geslo je: veliko je zadovoljstvo ostariti.

U pravu si. Setih se reči Duška Radovića: Ko se jutros probudio, već je dovoljno za sebe učinio. Ja se Gajo često šalim: Starost je predrasuda ali ima u tome istine.
Opet ću citirati Branu Petrovića:....na smrt obrati pažnju kad budeš mrtav....
mirelarado mirelarado 22:57 08.05.2010

Re: tačka gledišta

mikele9
Starost je predrasuda


Тачно тако. Чврсто стојим на становишту да тако нешто не постоји. Постоје само неки људи, који као да су старци од рођења. Проживе читав век а никад не сазнају како је живот дивна, страшна, привремена и неозбиљна појава. Сувише привремена и неозбиљна да би било времена за старост, ма ни у деведесетој. ;-)
mikele9 mikele9 23:17 08.05.2010

Re: tačka gledišta

mikele9
Starost je predrasuda

Тачно тако. Чврсто стојим на становишту да тако нешто не постоји. Постоје само неки људи, који као да су старци од рођења. Проживе читав век а никад не сазнају како је живот дивна, страшна, привремена и неозбиљна појава. Сувише привремена и неозбиљна да би било времена за старост, ма ни у деведесетој. ;-)

Od tebe sam baš ovo i očekivao! I ja znam za ljude koji se rode stari, žive stari i umru stari, ne osetivši ni dašak života koji si ti tako divno opisala
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:51 08.05.2010

Carpe diem...

Dobar naslov, dobro podsećanje na starog, dobrog Prusta. (Sigurno si primetio da sam ja u mom sadašnjem postu o Vinaveru pomenuo, u drugom delu, i Prusta s kojim se Vinaver znalački bavio).
A onda prelaziš na Mopasana... Obojica (Prust i Mopasan) su velikani pisane reči, svako za sebe.
Nasmejao sam se kada sam u Prustovom citatu našao njegove kolačiće "madlene".

A samo pominjanje starosti je tuga golema.

Ipak, glavu gore!

Podsetio bih na dve stvari. Prvo na dobru, a onda na lošu.

Hokusaj (1760-1849): "U svojoj 89. godini, neposredno pre smrti, nezajažljivo je tražio krajnju istinu u umetnosti, kao što je nagovestio petnaestak godina ranije, kada je bio rekao: «Još u uzrastu od pet godina imao sam maniju da crtam sve i svašta. Kad mi je bilo oko 50 godina, načinio sam nekoliko slika i verovao da su dobre, ali sve što sam uradio pre svoje sedamdesete, nije imalo nikakve vrednosti. Kad mi je bilo 73. godine, stekao sam sposobnost da uhvatim sve pojave prirode: oblik ptica, riba, životinja, drveća – svega. Kada mi bude 80, ići ću još dalje, ali ću pravu tajnu umetnosti osvojiti kada mi bude 90. Kad napunim 100. godina, moja umetnost će biti istinski uzvišena, ali svoj krajnji cilj ostvariću oko 110. godine svoga života. Tada će svaka crtica i svaka tačka koju nacrtam biti prožete životom». Nažalost, nije mu se ostvarila želja da doživi sto i desetu godinu, ali je uspeo da svojim potomcima i celom čovečanstvu podari neka neizmerna umetnička dela, koja su ga učinila besmrtnim"...

(Pikaso, takodje, bio je dugovečan. Čak postoji jedno verovanje da su slikari dugovečniji od nekih drugih umetnika, he, he, he...).

A evo loše vesti:
Meni draga francuska spisateljica Simona de Bovuar (Beauvoir), ona koja je u svoje vreme umela da uzvikne «O sexu i revoluciji se ne priča - to ili radiš, ili ne radiš”, pod stare dane napisala je obimnu knjigu o starosti. Tamo je iznela mnogo uznemirujućih konsideracija, u stilu:

«Причају нам да је пензија време слободе и доколице; песници су хвалили «насладе луке». То су бестидне лажи. Друштво намеће огромној већини старих људи тако бедан животни стандард да је израз «стар и сиромашан» готово плеоназам: већина сиромаха су старци. Захтев да људи остану људи и у свом последњем животном добу, изазавао би коренит преокрет – управо зато се о овом питању тако брижљиво ћути»

«Љубазно или бесно, велики број људи, нарочито старих, непрекидно ми је понављао да старост не постоји! Има људи мање младих од других, и то је све. За друштво, старост се појављује као некаква срамотна тајна о којој је непристојно говорити. О жени, детету, младићу, има у свим доменима литературе у изобиљу; мимо стручних дела, алузије на старост су веома ретке. Један аутор цртаног филма морао је прерадити читаву серију, јер је међу своје личности увео деку и баку: «Прецртајте старце», наредили су му. Када кажем да радим на једном огледу о старости, најчешће узвикују: «Каква замисао!... Али ви нисте стари! Тужне ли теме... (Симон де Бовоар: «Старост»)

Na kraju da kažem ono što je poznato: starost je neminovnost, jer svi stare.
Naravno, ne stare svi istim tempom. Kod nekih sporo dolazi starost, ali dolazi...
mikele9 mikele9 23:25 08.05.2010

Re: Carpe diem...

A samo pominjanje starosti je tuga golema.

Nije Vladimire, pročitaj šta je Mirela napisala i moje odgovore Gaji i njoj.
Hokusaj (1760-1849):

Dobro da si ga pomenuo. Imam jednu (od mnogih) njegovu monografiju sa grafičkim listovima u originalnim formatima. Sve što je govorio je istina koju može da izgovori samo veliki Majstor.
Има људи мање младих од других, и то је све.

Lucidna i umna Simon
Milan Novković Milan Novković 16:23 09.05.2010

Elastin...

A samo pominjanje starosti je tuga golema

...tuge elastične



vladimir petrovic vladimir petrovic 09:14 10.05.2010

Re: Carpe diem...

Volim da vidim kako se neki zavaravaju, folirajući se kako lična karta ništa ne znači, da je važno kako se čovek oseća u srcu i takve nebuloze.

Kada dvadesetpetogišnjak pleše, jedna je stvar, a kada pedesetogodišnjak pleše, druga.

Naravno, starost može (i trebalo bi) da bude lepa, ali bez zavaravanja! God willing, everybody gets old.

Evo još malo Simone de Bovoar:

«Најгора смрт за некога», писао је Хемингвеј, «то је губитак онога што образује средиште његовог живота и што ствара од њега оно што он уистину јесте. Мировина је најодвратнија реч. Било да својевољно бирамо да одемо у пензију, или нас судбина на њу приморава, пензионисати се и напустити своје послове – послове који од нас стварају оно што јесмо – равно је силаску у гроб». Знамо да се Хемингвеј убио, без сумње и из других разлога, али у сваком случају у тренутку када се осетио неспособним да настави са писањем. (С. Де Бовоар: Старост)

P. S. A i mudri Ivo Andrić je, pri kraju života, u "Znakovima pored puta" često pisao o starosti, bez ulepšavanja i zavaravanja.

Pored onog "nije glavno ko živi, koliko živi, pa čak ni kako živi, važan je jedino život sam", on je, pored ostalog beležio:

"U većini slučajeva starci nemaju šta da kažu mladjima; Većina staraca vole da pričaju i da daju savete mladjima. Zači da je ono što stari govore mladima ponajčešće - ništa"!

Zaista ima tamo mnogo misli u stilu:
"Sve je svirepo prema starijim i slabijim ljudima".
"Svi dobro znamo da starost obično nije bogata radostima", itd. itd.

Ako neko hoće da veruje da Ivo Andrić nije bio u pravu, da je starost bogata radostima, sve radost na radost, neka mu bude.
Mudraci kažu da se neki ljudi nikada ne probude! Žive i umru u slatkom zavaravanju.
Ja sam sa onima koji smatraju ispravnim izreku: Sve u svoje vreme!
mikele9 mikele9 09:39 10.05.2010

Re: Carpe diem...

Volim da vidim kako se neki zavaravaju, folirajući se kako lična karta ništa ne znači, da je važno kako se čovek oseća u srcu i takve nebuloze.

Idi na prvi komentar, Stefanov i pogledaj i poslušaj
I hope I die before I get old
P.S. Nisam razumeo ono: Volim da vidim....Zašto bi voleo, kako ti kažeš zavaravanje i foliranje, lične karte i takve nebuloze? Vladimire, individualna je i privatna stvar svakoga kako će se osećati! Ni mladost ni starost nisu garancija ni za šta pa ni za posedovanje umnosti, umeća uživanja u svakom trenutku da citiram Mirelu:
никад не сазнају како је живот дивна, страшна, привремена и неозбиљна појава. Сувише привремена и неозбиљна да би било времена за старост, ма ни у деведесетој. ;-)
i to je individualna stvar
mariopan mariopan 10:35 10.05.2010

Re: Carpe diem...

Kada dvadesetpetogišnjak pleše, jedna je stvar, a kada pedesetogodišnjak pleše, druga.

Naravno, ja plešem ko usporen film, i nemam daha - ali PLEŠEM ČOVEČE ...ajd sad ti?
da je starost bogata radostima

Naravno da jeste, to su radosti druge vrste nego kad si mlad ali jesu radosti.
Onaj ko ne ume da se raduje i kada je star taj nije umeo ni da živi, verovatno se nije mnogo radovao ni kao mlad.
Zar nije radost kada otvoriš oči ujutru pa utvrdiš da si još živ, da je jutro najlepše na svetu baš tog dana i trenutka kada si ga ti ugledao? Kao da si se upravo rodio! Ne moraju sve radosti da budu velike i značajne posmatrano iz ugla mladih.
Raduju se stari i malim stvarima :

Kada ih unuci pozovu telefonom i pitaju "Kako si bako / deko?"
Kada sami prošetaju do parka.
Kada vide novi dan a ništa ih ne boli.

OK, još nisam tu ali se nadam da ću biti, da ću to doživeti.
Mnoge stare sam znala i bili su življi i radosniji od nekih mladih koje takođe znam, nažalost, jer ta radost življenja iz njih je iščilila.


Milan Novković Milan Novković 11:04 10.05.2010

Re: Carpe diem...

Volim da vidim kako se neki zavaravaju, folirajući se kako lična karta ništa ne znači, da je važno kako se čovek oseća u srcu i takve nebuloze.

Kada dvadesetpetogišnjak pleše, jedna je stvar, a kada pedesetogodišnjak pleše, druga.

Naravno, starost može (i trebalo bi) da bude lepa, ali bez zavaravanja! God willing, everybody gets old.

Ne radi se o foliranju ili značaju lične karte nego "rastegljivosti" ne prostih pojmova nego života uopšte i uživanja u njemu.

Život i uživanje rastežemo življenjem i uživanjem. Zašto bih se ja sad štipao za kožu da vidim koliko joj je još elastina ostalo i koliko će se brzo vratiti u prvobitni položaj?

Kilave bi mi bile i te dvadesete, tridesete i četrdesete godine ako mi je najznačajniji pojam srećnog i ispunjenog života u pedesetim samo ono što sam radio u dvadesetim.

Tako, ja ne istrčavam na dance podijum ne zato što mi nešto fiziči fali, a da se ne bih mogao nositi sa mladima celu noć si u pravu, nego što više uživam u drugim stvarima.

Da su mi tužne pedesete zato što ne mogu da radim neke stvari iz dvadesetih to bi, bar meni, značilo, da su te stvari i onomad bile manje vesele nego što mi se to sad čini, možda sam se nešto tužniji i rodio.

Ima lična karta veze, naravno, ako neko sedi u fotelji i nešto ga boli ili ne može da udahne punim plućima. I sve osim tihog poštovanaj prema tim ljudima oni bi s pravom mogli da posmatraju i kao manje kontrolisanu buku sa naše strane.

Ali, dok to nije slučaj, što reče naš "prijatelj" Nobodyhere, "Priznati da imamo problem je prvi korak ka gušenju u njemu".

Ovde se ne radi o zatvaranju očiju, stvar je self-referencial, ako ne vidimo taj problem, ako smo zadovoljni, on ne postoji.

Znači, ne može mene Ivo Andrić, Hemingvej, a Simone de Bovoar ponajmanje naučiti da uživam, bekrajno, u proleću, plavom nebu, punim plućima, pecanju, knjigama, novinama, suncu, filmovima, muzici, porodici, prijateljima, kuvanju, roštilju, čeprkanju po bašti i ostalom. Uživanju u kuvanju kafe ženi koja se za vikend probudila posle mene, npr.

Ja mogu beskrajno da uživam u svojim vremenom idealizovanim dvadesetim, ali ako mi iz čista mira, u običnoj situaciji, ćerka, nekontrolisano dobro raspoložena, bez nekog vidnog razloga, u njenim dvadesetim, kaže "Hvala ti za moj život" i ako mi ta prijatna situacija ne baci u senku sećanje na dvadesete ja se onda nisam možda tužan i rodio, nego sam se najverovatnije tužan rodio
mariopan mariopan 11:51 10.05.2010

Re: Carpe diem...

Znači, ne može mene Ivo Andrić, Hemingvej, a Simone de Bovoar ponajmanje naučiti da uživam, bekrajno, u proleću, plavom nebu, punim plućima, pecanju, knjigama, novinama, suncu, filmovima, muzici, porodici, prijateljima, kuvanju, roštilju, čeprkanju po bašti i ostalom. Uživanju u kuvanju kafe ženi koja se za vikend probudila posle mene, npr.

Ja mogu beskrajno da uživam u svojim vremenom idealizovanim dvadesetim, ali ako mi iz čista mira, u običnoj situaciji, ćerka, nekontrolisano dobro raspoložena, bez nekog vidnog razloga, u njenim dvadesetim, kaže "Hvala ti za moj život" i ako mi ta prijatna situacija ne baci u senku sećanje na dvadesete ja se onda nisam možda tužan i rodio, nego sam se najverovatnije tužan rodio

Malo je jedna preporuka
mikele9 mikele9 13:03 10.05.2010

Re: Carpe diem...

ali PLEŠEM ČOVEČE

Onaj ko ne ume da se raduje i kada je star taj nije umeo ni da živi, verovatno se nije mnogo radovao ni kao mlad.

MI PLEŠEMO, MI PLEŠEMO....
Strašno je kad se rodiš i živiš bez radosti, kad si ozbiljan i namrgođen i deliš savete sa visine tz mladosti. Odavno sam napisao: Lakše je delti savete nego srediti sopstvenu stolicu
mikele9 mikele9 13:06 10.05.2010

Re: Carpe diem...

Znači, ne može mene Ivo Andrić, Hemingvej, a Simone de Bovoar ponajmanje naučiti da uživam, bekrajno, u proleću, plavom nebu, punim plućima, pecanju, knjigama, novinama, suncu, filmovima, muzici, porodici, prijateljima, kuvanju, roštilju, čeprkanju po bašti i ostalom.
Uživanju u kuvanju kafe ženi koja se za vikend probudila posle mene, npr.

Svaka vam se pozlatila Gos'n Milane!
dirtyharry dirtyharry 09:03 09.05.2010

E moj mladi iskusni prijatelju

ko što reče Mirela nema starih i mladih nego samo onih koji se osećaju staro i koji nisu dovoljno smeli da žive život punim plućima.

U tebe nema sumnje u koju grupu spadaš .
mikele9 mikele9 11:36 09.05.2010

Re: E moj mladi iskusni prijatelju

E moj mladi iskusni prijatelju
ko što reče Mirela nema starih i mladih nego samo onih koji se osećaju staro i koji nisu dovoljno smeli da žive život punim plućima.

Pomalo žalosno ali istinito
U tebe nema sumnje u koju grupu spadaš

Dragi moj Harry, da znaš da jedva čekam da se upoznamo. Isijavaš pozitivnu energiju koja me još ranije osvojila.
Svu sreću ti želim u životu, samo nastavi tako
Milan Novković Milan Novković 12:22 09.05.2010

Sećam se, ....

NJEZINO LICE, KOJE JE BILO NEPOUZDANO KAO SLABO PAMĆENJE..... vreme je svima utisnulo na lica raznolike maske...

.... apropos nepouzdanog, pamćenja i raznolikih maski, kako je nas ostale, po uključivanju na Facebook, starija ćerka, mnogo iskusnija, podučila da ćemo brzo da vrtimo Facebook druženje sa drugima i samima sobom uglavnom oko fotki.

Običnih, svakodnevnih, gde smo zamrznuti, u pokretu, stari, mladi, namsejani, obziljni. I bila je u pravu.

Vreme koje je utisnulo maske na naša lica je lepa metafora, ali meni slabija od života koji je na našim licima, i licima onih koje smo upoznali na bilo koji način, ostavio trag.

Po tragu možemo da se vratimo unazad. Kao što umemo da uživamo ne samo u dobrom filmu, nego i bekrajno umemo da uživamo i u malom detalju prosečnog filma, tragu četkice na nekom vekovnom ulju, šumu i nekom pomerenom spektralnom svetu starog muzičkog zapisa, ne stoji nam previše ni na putu uživanja u tragovima na našim licima i licima sveta oko nas.

Vreme je suvoparna, apstraktna "tvorevina". To su život i oni sa kojima smo živeli, situacije koje živeli, koji su ostavili trag.

Oni su na našim licima, ne maske. Kad vidiš boru na obrazu seti se nekog ko te je tu ugrizao
mikele9 mikele9 14:32 09.05.2010

Re: Sećam se, ....

Vreme je suvoparna, apstraktna "tvorevina". To su život i oni sa kojima smo živeli, situacije koje živeli, koji su ostavili trag.

Milan Novković Milan Novković 16:35 09.05.2010

Re: Sećam se, ....

Mi programeri umemo da svojatamo tu reč "apstraktno"

To je nama bazni pojam, super pojam. Kao voda, ulje, brašno itd u kuvanju.

Ovo gore meni nije vreme.

Ok, ovo je možda jeftin trik što ja koristim, mali prekidač za koji se ponekad na silu izborimo da bi mogli u sebi da uključujemo i isključujemo dete, zarđali mehanizam, nepodmazanu šačicu neurona ovde ili onde i slično.

Tako, nije vreme nego sunca, plaže, topla mora, vetrovi, kiše, nokti, gromovi, žetve, leta, suze radosnice i ostale, itd.

I možemo da gledamo ovaj film na svojim licima ili tuđim, mladim ili starim, na svakoj fotki nešto drugo interesantno, svaki put kad je pogledamo
mikele9 mikele9 17:08 09.05.2010

Re: Sećam se, ....

Mi programeri umemo da svojatamo tu reč "apstraktno"
Ovo gore meni nije vreme.

Gospodine Milane, ono boldovano "apstraktno" se odnosilo na vreme, vreme metaforu, koju smo mi ljudi izmislili da bismo bolje funkcionisali.
I za mene je vreme....su, pre svega žene, sve koje sam susreo u životu, makar u prolazu zvanom mimohod, u vozu, na moru, autobusu, njihove pegice na nosu, lepe noge, guza, radostan osmeh....i sve ostalo
razmisljam razmisljam 14:52 09.05.2010

Подсети ме

сад Горданац својим текстом: зар нису најлепши траг на лицу све оне боре смејалице око очију које само проток времена може да нам нацрта?
mikele9 mikele9 16:59 09.05.2010

Re: Подсети ме

Подсети ме
сад Горданац својим текстом: зар нису најлепши траг на лицу све оне боре смејалице око очију које само проток времена може да нам нацрта?

To su najlepše bore na svetu, crtež, beležnica, dnevnik nasmejanosti i radosti
mariopan mariopan 17:07 09.05.2010

Re: Подсети ме

Mirela je to baš lepo opisala
Možda će maske da padnu i na naša lica, ali šta nas sprečava da iznutra ostanemo mladi, topli i ŽIVI? Ništa.


razmisljam
сад Горданац својим текстом: зар нису најлепши траг на лицу све оне боре смејалице око очију које само проток времена може да нам нацрта?


Da, to je najlepše.
dr.wagner dr.wagner 17:57 09.05.2010

Feeling

....dan

-Lijepo je čuti (pročitati) o moći autosugestije .....
....kao ... , mlad sam jer se tako osjećam ...ili..., iako nisam mlad , tako se
osjećam ..... itd .... itd ...

-Ali ako ćemo iskreno ....

-Ako imate više od 40 godina , a ujutro se probudite i ništa vas ne boli .....
...... SIGURNO STE MRTVI ......


Wagner

P.S.
-Prošao 40-tu !
mikele9 mikele9 18:15 09.05.2010

Re: Feeling

-Ali ako ćemo iskreno ....

-Ako imate više od 40 godina , a ujutro se probudite i ništa vas ne boli .....
...... SIGURNO STE MRTVI ....

Najiskrenije! Imam 23 godine više od 40, bole me kolena a ja vozim bicikl (upravo se vratio s vožnje!), boli me ovo i ono, imao infarkt i boli me uvo budim se i nastavljam dalje i SIGURNO NISAM MRTAV
Samozvani Dr Mikele
dr.wagner dr.wagner 19:28 09.05.2010

Re: Feeling

....večer

-OK , dobro je dok boli ....

-Možda nebi trebali forsirati , ako je ovo za infarkt točno (ali to su
vam već sigurno rekli)
..... umjereno ...... , samo umjereno ...

Wagner
mikele9 mikele9 19:48 09.05.2010

Re: Feeling

-Možda nebi trebali forsirati , ako je ovo za infarkt točno (ali to su
vam već sigurno rekli)
..... umjereno ...... , samo umjereno ...

Wagner

Za infrakt je tačno i umereno, samo umereno. Pet kilometara pa odmor, opet vožnja, pa odmor...a pre infarkta smo žena i ja vozili i po 40 kilometara u cugu.
Hvala dr.wagner
miloradkakmar miloradkakmar 22:07 09.05.2010

Re: Feeling

dr.wagner
-OK , dobro je dok boli ....

Ovo je tačno.
I ne valja kad boli na jednom mestu.

Starost je prolazna.
mikele9 mikele9 22:43 09.05.2010

Re: Feeling

Starost je prolazna.

Prijatelju Milorade, ne samo prolazna nego k'o rukom odneta, nema je.
mariopan mariopan 08:52 10.05.2010

Re: Feeling


-Ako imate više od 40 godina , a ujutro se probudite i ništa vas ne boli .....
...... SIGURNO STE MRTVI ......

Sve dok nešto boli znam da sam živa i osećam.
selica_nena selica_nena 23:08 09.05.2010

Jednom sam sanjala

sebe 20 godina stariju. Ajoooooj, kako je to bio mučan san!
Sad sam upravo u tim godinama i mislim na sebe od pre 20 godina. Šta se promenilo, sem što mi se istorja urezala oko očiju i usana? Ja, ja sam se promenila. Nekako sam se iznutra promenila, a opet nekad mislim da sam ona ista.

Joj, bre Mikele, gde nalaziš ove teme? Sad sam se baš izbedačila.
mikele9 mikele9 00:08 10.05.2010

Re: Jednom sam sanjala

Joj, bre Mikele, gde nalaziš ove teme? Sad sam se baš izbedačila.

Napisah pre dva, tri...blog u kojem rekoh da i sam sebe iznenađujem, a teme k'o teme tu su oko mene, izlete tek tako.
Nemoj da mi se bedačiš lastavice_neno, nije ni vreme ni mesto, niti će ikada biti, mladovaćemo mi još ohahaj godina
selica_nena selica_nena 00:19 10.05.2010

Re: Jednom sam sanjala

Nemoj da mi se bedačiš lastavice_neno, nije ni vreme ni mesto, niti će ikada biti, mladovaćemo mi još ohahaj godina


Obećavaš? Pazi, držim te za reč.

P.S. U nekom naletu mladalačkog entuzijazma, naučila sam da vozim rolere. Pre 3 (tri) godine! Ej, nekad me tako uhvati i načisto zaboravim kol'ko imam godina. I baš mi je lepo, samo me malo nerviraju neki oko mene što mi stalno poturaju krštenicu pod nos.
dr.wagner dr.wagner 07:27 10.05.2010

Re: Jednom sam sanjala

.....jutro

-Ali ako ste imali 5 ili 10 godina kada ste to sanjali ...... , to mi
ne izgleda tako loše ....

-Dame i godine ....., zapravo se ne stavljaju u istu rečenicu ........
, ali ovo je zamišljeno afirmativno ...


Wagner

mikele9 mikele9 08:28 10.05.2010

Re: Jednom sam sanjala

P.S. U nekom naletu mladalačkog entuzijazma, naučila sam da vozim rolere. Pre 3 (tri) godine! Ej, nekad me tako uhvati i načisto zaboravim kol'ko imam godina. I baš mi je lepo, samo me malo nerviraju neki oko mene što mi stalno poturaju krštenicu pod nos.

Tako treba! Godine treba odložiti kao čarape ili veš u neku fijoku/ladicu. Znamo gde su i vadimo ih po potrebi. A ti i takvi poturači naših krštenica, uopšte nemaju svest o činjenici da su i njihove krštenice počele da žute. Rekoh ja već: godine su predrasuda, nevažna izmišljotina kojom se teše budući matorci.
jesen92 jesen92 23:36 09.05.2010

maske

NJEZINO LICE, KOJE JE BILO NEPOUZDANO KAO SLABO PAMĆENJE..... vreme je svima utisnulo na lica raznolike maske.
..uh Mikele, sto rece Selica, gde nalazis ove teeme.....skoro sam gledala neke fotografije i jedna mi zapala za oko...gledam svoje prijatelje na nekom brodu pre 20godina...i znas sta sam zakljucila...svi su prepoznatljivi(za razliku od Prustovih prijatelja)osim dve osobe...hocu reci, dve osobe su za ovih 20god nabacile debele maske da ih niko ne bi povezao sa ovima na brodu...svi ostaali su i danas ko novi...
mikele9 mikele9 00:12 10.05.2010

Re: maske

.uh Mikele, sto rece Selica, gde nalazis ove teeme

O draga mi jeseni, teme mene nalaze, sad je bio Prust a sledeće će biti....ko to zna?
Daću sve od sebe da bude veselije, da izazove makar osmeh na licu
jesen92 jesen92 09:19 10.05.2010

Re: maske

O draga mi jeseni, teme mene nalaze, sad je bio Prust a sledeće će biti....ko to zna?
Daću sve od sebe da bude veselije, da izazove makar osmeh na licu
..sta ce ti veselije od ovoga...ovo je bas lepo i veselo...maska je maska a ono ispod maske je uvek isto manje vise...mladost ne prestaje, starost ne postoji...ma milina Mikele...Nastavi u smeru kojim ides a mi cemo da te pratimo...!

mirelarado mirelarado 09:41 10.05.2010

Re: maske

jesen92
..sta ce ti veselije od ovoga...ovo je bas lepo i veselo...maska je maska a ono ispod maske je uvek isto manje vise...mladost ne prestaje, starost ne postoji...ma milina Mikele...Nastavi u smeru kojim ides a mi cemo da te pratimo...!


То је то, Јесени. Важан је дух, све остало су трице и кучине. :)

Овако Енио Мориконе прошле године у Београду, у својој 81. години:


mikele9 mikele9 09:49 10.05.2010

Re: maske

..sta ce ti veselije od ovoga...ovo je bas lepo i veselo...maska je maska a ono ispod maske je uvek isto manje vise...mladost ne prestaje, starost ne postoji...ma milina Mikele...Nastavi u smeru kojim ides a mi cemo da te pratimo...!

Idemo zajedno, dugačak je put pred nama. Ima njih čija je mladost bahata (ne naša) i ne slute da se u njoj nalazi klica devastiranja svih radosti koja je već počela da deluje
mikele9 mikele9 09:52 10.05.2010

Re: maske

То је то, Јесени. Важан је дух, све остало су трице и кучине. :)

Mirela sad očekujem da V.P. zatraži od duha na uvid ličnu kartu
P.S. Šta ću jadan ako mi se V.P. naljuti
mirelarado mirelarado 10:06 10.05.2010

Re: maske

Микеле, док ти сликаш онакве женске актове, какве смо видели на изложби и док пишеш овако лепе текстове, каве овде читамо, не мораш да бринеш ни због чега.
margos margos 10:11 10.05.2010

Re: maske

E moj Miško... ja sam ti nekako naopaka. Ono 'od kolevke pa do groba, najlepše je đačko doba' za mene uopšte ne važi. Znam da sam bila dobro do tog doba... od školskog doba najviše seam volela raspuste (a i oni nekako bili kratki), pa ondaK, svoje kasne tridesete i ove četrdesete vrednujem najviše do sada. Ne znam pouzdano šta će biti kasnije, al nekako očekujem da najbolje tek dolazi.

Volim da vidim neke fotografije na kojima se vidi mlado lice, ali tek sad umem da namignem toj devojci u ogledalu, potpuno spontano, i to volim još više.
mikele9 mikele9 13:14 10.05.2010

Re: maske

Микеле, док ти сликаш онакве женске актове, какве смо видели на изложби и док пишеш овако лепе текстове, каве овде читамо, не мораш да бринеш ни због чега

Mirela draga, ja živim po onoj Igumana Stefana: Sve što dođe ja sam mu naredan.
Uporedi moje slike, vatromet boja, sa slikama tz mladih slikara koji su utonuli, zaglibili se u sivilo bezidejnosti (naravno ne svi!) i samonametnutog mraka i tmuše koja dolazi direktno iz njihove nutrine. Čemu takva mladost?
mikele9 mikele9 13:16 10.05.2010

Re: maske

E moj Miško... ja sam ti nekako naopaka. Ono 'od kolevke pa do groba, najlepše je đačko doba' za mene uopšte ne važi. Znam da sam bila dobro do tog doba... od školskog doba najviše seam volela raspuste (a i oni nekako bili kratki), pa ondaK, svoje kasne tridesete i ove četrdesete vrednujem najviše do sada. Ne znam pouzdano šta će biti kasnije, al nekako očekujem da najbolje tek dolazi.

Margita moja draga, garantujem ti, najbolje tek dolazi, instinkt te ne vara
margos margos 13:35 10.05.2010

Re: maske

Pre neku godinu, pričam kakva sam baba bila sa 23, suknja ispod kolena, naočare s dioptrijom, nizak pritisak (sa sve mojim internistom) posao (u udruženom radu), sve po pravilu: muž, svekrva i dever (zakerali vazda), sve sam znala i svima delila savete... i sluša me jedna žena i sve joj suze od smeha teku. Pitam je šta joj je, a ona kroz suze i smeh mi kaže: 'E, mnogo si slatka, al' ja ti ništa ne verujem.'
E, to je pos'o!

mikele9 mikele9 14:05 10.05.2010

Re: maske

Pre neku godinu, pričam kakva sam baba bila sa 23, suknja ispod kolena, naočare s dioptrijom, nizak pritisak (sa sve mojim internistom) posao (u udruženom radu), sve po pravilu: muž, svekrva i dever (zakerali vazda), sve sam znala i svima delila savete...

E nasmeja me načisto! Što se ne sretosmo onda, što te ne videh kao babu...prežaliti neću i ne mogu Ali š'a te gabri, sad si devojče
margos margos 14:10 10.05.2010

Re: maske

Pazi kad nemam ni dokumentovano - tad se nisam ni fotografisala - pa ne mogu da dokažem. Ali onaj unutrašnji osećaj od onomad - brrrrr... Čoveče, što je to strašno kad se osećaš prastaro. Bljak...

E, al' sam u triesedmoj po prvi put u životu napravila 'zvezdu'...
mikele9 mikele9 14:17 10.05.2010

Re: maske

E, al' sam u triesedmoj po prvi put u životu napravila 'zvezdu'...

Ja pokušao jednom i umalo glavu ludu da izgubim. Al' sam zato na 100m trčao 11,9 sekundi, što je i danas dobar rezultat.
jesen92 jesen92 20:45 10.05.2010

Re: maske

Овако Енио Мориконе прошле године у Београду, у својој 81. години

Mirela, kiss za ovaj muzicki prilog
ddsonik ddsonik 10:40 10.05.2010

kako kad...

On je već u godinama kada se ne..., ne priliči mu to s obzirom na godine...

slicne reci su bile i x puta meni upucene (u raznim starosnim dobima), sto samo govori o tome da kad neko bas hoce, moze da se potpuno posveti 'korekciji' tudjih zivota. Meni ta 'akcija' deluje prilicno jalovo, te je izbegavam isto kao i ljude koji eto bas moraju tako nesto da mi saopste. Valjda znam koliko sam star i bez licne karte
Ono sto je i meni (coravom) vidljivo je necija energija koju isijava i ona nije ni na koji nacin u sprezi sa (relativnom velicinom ) vremenom, te tako i biram prijatelje, a ne po nekim drugim (nazalost, dosta rasprostranjenim) kriterijumima.

Ali, sta ja znam o svemu tome, jer se nekada osecam zaista star (tako bih to opisao, jer sam tako naucen, ali preciznije bi bilo umoran, bezvoljan, depresivan...) a opet nekada (cesce) mi je tesko da spojim sebe i numericki podatak iz lk (skoro 38 godina, sta god to trebalo da znaci).

Nekako mi je od kategorizacije star-mlad, logicnija ziv-poluziv (oni koji nisu umrli, a kao zive.

Mikele, hvala za jos jedan odlican post
Srdacan pozdrav
mikele9 mikele9 13:22 10.05.2010

Re: kako kad...

Meni ta 'akcija' deluje prilicno jalovo, te je izbegavam isto kao i ljude koji eto bas moraju tako nesto da mi saopste. Valjda znam koliko sam star i bez licne karte

Nekako mi je od kategorizacije star-mlad, logicnija ziv-poluziv (oni koji nisu umrli, a kao zive

Pri punoj svesti i pri zdravom razumu, potpisujem
Mikele, hvala za jos jedan odlican post
Srdacan pozdrav

Hvala tebi i drago mi je da ti se dopada, da ti "leži" to što pišem.
Pozdrav prvo Princezi a onda i vama ostalima
jesen92 jesen92 21:00 10.05.2010

Re: kako kad...

a opet nekada (cesce) mi je tesko da spojim sebe i numericki podatak iz lk (skoro 38 godina, sta god to trebalo da znaci).

...uuuuu da sam na tvom mestu rado bi spajala podatak iz lk sa sobom..Ovaj tvoj komentar samo potvrdjuje kako je sve relativno...i meni su nekada oni sa 38 bili čike a sad su u grupi "mladih"..Ipak, sebe jos ne smatram poluživom, ličnu kartu odavno ne gledam i radujem se sto je Mikele stariji od mene a i on vrloživ ........i kao što vidiš bas se lepo družimo na blogu bez obzira na lične karte...
mikele9 mikele9 21:53 10.05.2010

Re: kako kad...

i radujem se sto je Mikele stariji od mene a i on vrloživ ...

Tako znači, raduješ se! Šalim se, živ i vrlo živahan, danas sam vozio bajs bar petnaest kilometara i uživao.
i kao što vidiš bas se lepo družimo na blogu bez obzira na lične karte...

Nego šta, družimo i prijateljujemo...a moj mladi prijatelj Harry, taj mi je vršnjak i ja njemu
jesen92 jesen92 22:25 10.05.2010

Re: kako kad...

Tako znači, raduješ se! Šalim se, živ i vrlo živahan, danas sam vozio bajs bar petnaest kilometara i uživao.
..svaka cast...






ddsonik ddsonik 03:26 11.05.2010

Re: kako kad...

da ti "leži" to što pišem

sto kazu, k'o budali samar

Prenecu pozdrave mojoj princezi, hvala ti puno.


@jesen92
kad vec pomenu,
i meni su nekada oni sa 38 bili čike

secam se svojih razmisljanja sa nekih 15 o tada dalekoj 2000., prebrojavao godine i mislio da cu do tada biti vec suvise star za bilo sta...hej sa 28! Kako je nadobudno to doba...Odavno sam napustio to prebrojavanje godina, zaista ne znaci nista - i ovako mi je mnogo zabavnije A tek je pocelo!

Pozdrav

mikele9 mikele9 11:54 11.05.2010

Re: kako kad...

da ti "leži" to što pišem

sto kazu, k'o budali samar

Ni u šali nemoj biti grub prema sebi. Pišem zato što moram, puna mi glava priča, sećanja, budućih događanja....ali mi znači mnogo što to što objavljujem, nailazi na dobar prijem (ne samo kod tebe). Ovo kažem iskreno jer mislim da je lažna skromnost laž a ja ne volim da lažem
secam se svojih razmisljanja sa nekih 15 o tada dalekoj 2000.

Pazi sad ovo! Tri najbolja druga, Puco, Garo i ja 1964 godine, tek izašli iz Morače, zapalili po duvan i onako mokri mudrujemo koliko ćemo godina imati 2000-te! Pedeset šest! To nam je tada izgledalo daleko kao najdalja spiralna galaksija, a evo prolazi već 2010 godina
Pa šta! Neka prolazi, proći će još mnogo godina u kojima treba uživati i radovati se i smejati se
ddsonik ddsonik 14:28 11.05.2010

Re: kako kad...

Ono sa budalom i samarom sa svojevremeno cuo od druga i bese mi smesno, zato sam i stavio. A moram da priznam da si u pravu sto se te grubosti prema sebi tice - dozivljavam kao posledicu nedovoljnog samopouzdanja, koja i izaziva tu neku bezveznu kao skromnost. Ali kad je predstavis kao laz, sto i jeste, onda vise nema dvojbe sta je ciniti. Eto, nije mi ranije palo na pamet, pa se zahvaljujem sto si mi ukazao. Od srca.

Pišem zato što moram

Interesantan je taj poriv koji 'niodakle' i nicim izazvan 'tera' na pisanje, slikanje, sviranje, pokret, rec...nekakve slike, zvuci, previranja u glavi moraju da nadju svoj put napolje i nadju sagovornika.Kako god, ne treba ga sputavati, jer bi i to bila laz
No taj prijem, dobar prijem, je recimo oscilovanje na istoj frekvenciji i meni je mnogo drago sto sam nasao dobru stanicu

Smejacemo (a ne ceracemo) se jos
mikele9 mikele9 14:37 11.05.2010

Re: kako kad...

Smejacemo (a ne ceracemo) se jos


Još dugooooo
jasnaz jasnaz 16:32 10.05.2010

noćna mora



-- Bio sam starac na zemlji, niko i ništa, čovek bez ičega, čovek koji nigde ne pripada, samo telo, osuđeno na novi početak, u noćnoj mori večnog života.

Hanif Kurejši :: TELO






mikele9 mikele9 20:29 10.05.2010

Kurejši

"Apatičan sam i uglavnom ne želim ništa, osim da shvatim zašto ovde nema više sreće. Je li ovako svima?
"Kad napunite pedesetu, imate mnoštvo identiteta, života i veza, tako da ako počinjete iznova, vi ste takoreći svedeni na Nikoga.
... izlaz je u prihvatanju činjenice da kao što u mladosti otkrivate seks i ljubavna uzbuđenja kao nešto novo što vas pogodi kao grom, tako i u starijem dobu morate otkrivati nove izvore sreće, tamo gde možete - u supstitutima kao što su umetnost, rad, ljubav, ili u identifikaciji sa decom, pokušati da svoj ego prenesete delimično na njih, kako bi njihov užitak predstavljao užitak i za vas.

Hvala ti što si mi otkrila Kurejšija!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana