Nebrojeno puta smo čuli kako su „mladi budućnost društva". Ipak, u praksi, često se ostaje samo na toj frazi.
Kakva je zaista pozicija mladih u novije vreme? Oni su, baš zato što su mladi, najosetljiviji deo naše zajednice. Mlade je stoga najviše pogodila višegodišnja kriza društva, obeležena svakojakim sukobima, ratnom atmosferom, opštim padom moralnih normi, ekonomskim propadanjem... Obuzeto „sudbonosnim pitanjima", društvo nije imalo ni dovoljno snage, ni dovoljno sluha da se pozabavi mladima. Porodični ambijent je sve vreme opterećen pitanjima golog preživljavalja, pa decu nije ni mogao da navodi na kreativnost i širenje mogućnosti, nego na suženu „filozofiju praktičnog snalaženja" i na površne, kratkoročne vrednosti.
Suočavamo se i sa pojmom „produžene mladosti". U Evropi se u mlade računaju osobe od 18. do 24. godine, a kod nas od 15. do 30. Jer, veliki broj mladih dugo se oslanjao, i oslanja, na roditeljsku pomoć. Stoga nema osamostaljenja i suočavanja sa odgovornošću za sebe i druge.
Na ovim prostorima, možda i zbog patrijahalne tradicije, odnos starijih prema mladima ima prenaglašeno tutorski karakter, umesto da se razvija odnos ravnopravnosti i jačanja samopouzdanja. Kad su roditelji u pitanju, tu se ljubav već meša sa posesivnošću, pa se mladi uvode u poziciju „večito nedoraslog". Naravno da ako nekoga gledate sa „visine starijeg" ne možete da imate sluha za mnoge važne aspekte njegovog života.
Sve to je samo deo konstatacije stanja. Ipak, moraju se pružiti rešenja.
Od čega početi? Pa, upravo od mladih! Od njihovih stvarnih potreba. A one nisu u tome da im neko ponavlja, „učite", ili, „vi ste budućnost društva". Ne. Nužno je drugačije i konkretno delanje.
A da bi se uopšte otpočelo, mora da usledi osvešćenje društva da mladi postoje, i to ne kao simpatičan pojam koji se podrazumeva, već kao značajna grupacija koja ima svoje, autentične potrebe. Tek kad institucije i pojedinci, i porodice, usvoje ovu činjenicu - počeće da se menja odnos prema mladima. Sa mladima se mora uspostaviti kontakt. Moraju se prepoznati njihovi problemi, njihova htenja, priroda njihovog doba, temperament... Za to je neophodna komunikacija. Ali ne bilo kakva. Samo iskrena, razbuđena komunikacija daće željene rezultate.
Umesto one atmosfere nabrajanja problema, koja je kod mladih dugo unosila apatiju, pa i strah od stvarnosti, treba postepeno načiniti atmosferu traženja i nuđenja rešenja. To je pitanje stava! Mladima trebaju obnova pozitivnih vrednosti, optimizam, vera u život, poverenje u sopstvenu snagu.
Onda... Koncert - da! Izložba - da! Sport - da! Podrška novim idejama - da! Otkačena frizura - da! Još brži internet - da! Pirsing - ... hm... ako baš mora :) ..
Mladi - DA !!