AleXandar Lambros
Sa simpatijama konstatujem da je JK wannabe diva u zemlji koja je wannabe Evropa a čiji je predsednik wannabe lider. Njena izjava da će sahraniti Madonnu nije ništa gluplja od izjave predsednika zemlje čijih je 700.000 stanovnika gladno, da je Srbija lider u regionu, istom onom u kome beleži najmanje plate, najveću stopu nezaposlenosti i najviše cene. Sem ako nije mislio na izvoz bezbednosti, pošto, čitam pre neki dan, po predsednikovoj oceni to predstavlja glavni srpski izvozni adut. Možda ne bi bilo loše da se proba s izvozom gluposti.
Behu to zabavnih tjedan ili dva. U pauzi između silovatelja dece, glupih poslanika i ingenioznih ministara, privrednog rasta, izlaska iz krize i sinodskog trkeljisanja, kao tema uglavila se i jedna estradna pojava. Nazovimo je tako.
Pominjući je, izlažem se riziku da budem markiran bilo kao fan bilo kao hejter. Argumentacija je, mada dosta bizarna, sledeća: čim je pominješ znači da je uspela da te zaintrigira što opet dokazuje, ako ništa drugo, makar njen marketinški talenat. To dalje znači da je ili gotiviš ili ne podnosiš (fan-hejter relacija).
Pa sad ... postoji grupa likova kojima, izlažući se prokletstvu najsmrtnijeg od smrtnih grehova, gubljenju vremena, posvetim nešto pažnje i u čijim pojavama i izjavama uživam na način na koji se uživa u izvesnim oblicima mazohizma. To su likovi iz kategorije takozvanih „tugomira-tugomirki", a u koju svrstavam tako šarenolike pojave kao što su Boris Tadić, Snežana Dakić Mikić, Ceca, Aleksandar Vučić, Sanja Marinković, Kačavenda i njegovi mišićavi usvojeni porno unuci ... jednom rečju svi ti pinkovski političko-estradni neurotoksini, koji u slučajevima nepažljivog doziranja izazivaju nervna rastrojstva i trajna mentalna oštećenja, a u mikro količinama, nešto nalik homeoterapiji, poput dobrog džointa ili čašice apsinta, trenutke lucidnosti i mentalne regeneracije nakon zamora materijala usled preteranog bistrenja krupnih filozofsko-egzistencijalnih tema.
Ako postoji tako nešto kao što je diva među tugomirima, onda je JK svakako to. Prvi uslov da se kvalifikuješ za tu titulu jeste da se samoproklamuješ za divu. If you refer to yourself as a diva, then you are not a diva. You are just a cunt - duhovito je zaključila komičarka Sarah Silverman (ne znam na koga je mislila). Having qouted this, neki će, posebno imajući u vidu moju reputaciju Madonninog die hard fana, zaključiti da imam nešto protiv JK. Bože sačuvaj! Tačno je da osporavanje Madonne držim za najteži oblik blasfemije koju bi zakonom trebalo sankcionisati, ali ovde se uopšte ne radi o tome. Ovde imamo klasičan vajldovski slučaj o podražavanju kao najiskrenijoj od svih uvreda.
Najava Madonnine komemoracije u Beogradskoj Areni, očekivano je privukla moju pažnju. Nisam mogao da se odlučim hoću li nabaviti ulaznicu za taj spektakl ili se zadovoljiti izveštajima iz druge ruke uz po koji youtube snimak. Nisam otišao, i to ne zbog toga što bi me kasnije bilo sramota da priznam da sam naseo na preterane najave (uostalom šta je to u odnosu na priznanje da sam svojevremeno naseo na Tadićeva predizborna obećanja?), već zbog problema čisto tehničke prirode. Inače bih. Strašno me je zanimalo da vidim kako izgleda ambiciozna produkcija u srpskim prilikama. I, sudeći po klipovima koji su revnosni JK fanovi kačili po fejsu, izgleda odlično. Da ima svrhe sitničariti, mogao bih, stavku po stavku, da vam izanaliziram šta je sve i kako maznuto - red Madonne, red Kylie, red Stevena Kleina, sve to posuto Lady Gagom ... Dakle, da, uloženo je truda i rada a bogami i novca i rezultati uopšte nisu loši. U odnosu na Cecin do grotesknih razmera metastazirani šatorski nastup na Ušću, ovo mu dođe pure art.Međutim, raskorak između forme i sadržaja ne samo da je bio pretragičan, već je svetlost reflektora „specifikacije jače od Madonnine", obasjala jedan grandiozni netalenat, koji bi, pretpostavljam, bio manje uočljiv u nešto primerenijem pakovanju. Teheranski tehno ritmovi i glas za koji je nemoguće ustanoviti kad falšira a kad je u intonaciji, u onako sofisticranom pop pakovanju, delovali su krajnje bizarno. Ako Ceca svojim nastupom monumentalizuje šatorsko-magistralni kafanski fazon, Jeca svojim monumentalizuje prvoklasne pariske drag queen performanse, čak i bez onog autoironočnog otklona koji bi jedan takav nastup morao da ima.
Jedina doslednost čita se u samom nastupu i načinima na koji je najavljivan - samoproklamovana diva koja gostujući po trećerazrednim talk show emisijama najavljuje svoje vaznesenje hidrauličnim liftom uz po koju poklonjenu ulaznicu, savršeno pristaje uz nastup koji je i priredila.
Međutim, od samog nastupa daleko su zanimljivije reakcije koje je izazvao a koje se kreću od potpunog osporavanja do otvorenih hvalospeva. Po internet forumima, na fejsu, blogu, strastveno su se ispaljivali takvi arsenali kritičke argumentacije, kakve, bez preterivanja se može reći, u vaskoliko anesteziranoj Srbiji, nismo imali prilike da vidimo ne pamtim od kad.Svašta se imalo da čuje i pročita. Potezala se priča o kulturnom liberalizmu, kojekakvim diskursima, fluentnosti i autoreferentnosti popa, kopiranju i citiranju i političnosti u formi raznoraznih (pseudo)intelektualnih, (kvazi)filozofskih i (polu)akademskih verbalnih egzibicija, što je, meni barem, čitavu stvar učinilo izuzetno zabavnom.
Potezanje Warhola kao autoriteta koji u slučaju JK ima da presudi, u njenu korist, razume se, lično mi je najduhovitiji pokušaj njenog umetničkog legitimisanja. Parafraziraću Šekspira koji je svojevremeno primetio kako i đavo može citirati Bibliju za svoje potrebe - na polju umetnosti pozivanje na Warhola može da argumentuje šta god da vam je palo na pamet.
Sa simpatijama konstatujem da je JK wannabe diva u zemlji koja je wannabe Evropa a čiji je predsednik wannabe lider. Njena izjava da će sahraniti Madonnu nije ništa gluplja od izjave predsednika zemlje čijih je 700.000 stanovnika gladno, da je Srbija lider u regionu, istom onom u kome beleži najmanje plate, najveću stopu nezaposlenosti i najviše cene. Sem ako nije mislio na izvoz bezbednosti, pošto, čitam pre neki dan, po predsednikovoj oceni to predstavlja glavni srpski izvozni adut. Možda ne bi bilo loše da se proba s izvozom gluposti.Imajući u vidu sve ove simulacije i mentalnu pornografiju da se opštoj obesmišljenosti pripiše značenje i smisao, a u slučaju wannabe lidera čak i vizija, mirne duše, bez Warhola kao zaklona, konstatujem da JK u Srbiji danas jeste referentna umetnička pojava.
Šteta je što je nismo poslali na Eurosong. Ona jeste Srbija, zemlja bez identiteta i integriteta, mnogo više od kombinacije besmislenih stihova Tucakovićeve i Bregovićeve sažvakane kvazietno melodije.
pogledati i: