Povodom posete Harisa Silajdžića Borisu Tadiću, profesor etike Đ. Morđević je sa pridikaonice Peščanika apelovao na M. Nećkovića da posreduje u pogađanju srpske i bošnjačke političke elite oko dizajniranja traume, a ne samo oko pravičnije podele profita od genocida u Srebrenici. Nećković se prevrtao i prevrtao u krevetu, pekla ga je i pridika i narudžba. Poput mesečara, ustao je noćas i zapisao sledeće porušne redove:
PROLOG U SREBRENICI
Srebrenice,
reči,
rečenice!
Iza hlada,
ispod hlada,
stara mlada,
plaze stada.
Jaganjaca
sinovaca,
zetova ih sled palaca
zguboraca.
Sred metaka,
eno đaka,
bez svezaka,
ti otaca,
kolo baca,
drugovaca,
drugih,
placa,
grunta,
prava,
uženama,
trava,
krvlju gaca,
tražinama.
Iza bora,
iza hrasta,
starih kora,
blatnih sena,
od dva hvasta,
leži jedna,
jedna gora,
satrvena
pa skrivena /
noćna mora.
Beše i ta
crna zora,
svanu noć
i kriomice,
sakri danu
crno lice
od umora /
Srebrenice,
bela vesta,
beli beleg,
slednih mesta:
bledog,
beljeg
Eno šume gde ne ume,
eno stene kako blene,
iskopane tvrde tame,
seća mene,
sećat z(l)a me.
Tu se braća
bratit presta,
tu se spa'nu
u nizine,
šumove
i podoline
mučimesta,
iza tmine,
vratit nesta;
Uokoli,
i usini,
stare, mlade,
a i male,
mesečini,
vile jake,
ruke, rake,
i kundake,
ti raščini (...
Srebrenice,
magle
te sijaju,
kragne ti klijaju
lice,
reči,
rečenice...
“Ne čuje se
bat koraka,
po tom groblju,
brdodolskom,
osta majka
bez svog sina,
žena bez druga
rušna osta zemlja njina”
Gubi, ubi, na!