Gost autor| Lingvistika| Mediji| Planeta| Politika

Novinarstvo i "reči moćnih"

Bojan Budimac RSS / 28.05.2010. u 19:22

RobertFisk.10788.jpgRobert Fisk, dopisnik Indipendenta sa Bliskog istoka, je govorio na petom godišnjem forumu Al Džazire, 23. maja. Ovo je tekst njegovog govora.

Moć i mediji nije stvar prijatnih odnosa između novinara i političkih vođa, između urednika i predsednika (plural, prim. prev.). Nije samo o parazitsko-osmotskom odnosu između navodno časnih reportera i neksusa moći koji vlada između Bele kuće, stejt dipartmenta i Pentagona, između Dauning strita, forin ofisa i ministarstva odbrane. U zapadnjačkom kontekstu, moć i mediji su stvar reči - i upotrebe reči.

Radi se o semantici.

Radi se o upotrebi fraza i odrednica i njihovog porekla. Takođe se radi o zloupotrebi istorije; i o našem neznanju istorije.

Sve više i više, danas, mi novinari postajemo zatvorenici jezika moći.

Da li je to zato što više ne marimo za lingvistiku? Da li je to zbog toga što nam lep-topi koriguju spelovanje, "trimuju" gramatiku tako da se naše rečenice često pretvore u identične rečenice naših vladara? Da li zato novinski uvodnici danas često zvuče kao politički govori?

Dozvolite mi da pokažem na šta mislim.

Sada već dve decenije vođe SAD, Britanije - i Izraela i Palestine - upotrebljavaju reči "mirovni proces" da definišu beznadežni, neadekvatni, besčasni sporazum koji je omogućio SAD i Izraelu da dominiraju svakim komadićem zemlje koji bi bio dat jednom okupiranom narodu.

Prvi put sam ispitivao ovaj izraz i njegovo poreklo u vreme Osloa - kako lako zaboravljamo da su tajne koje su okruživale Oslo same za sebe konspiracija bez ikakve legalne osnove. Uvek se mislim: Jadni stari Oslo! Šta je Oslo uradio da to zasluži? Saglasnost Bele kuće je zapečatila taj besmislen i dubiozan sporazum - u kome se teme izbeglica, granica, izraelskih kolonija - pa čak i redosled primene - toliko odlažu dok ne postanu nemoguće za pregovore.

I kako brzo zaboravljamo travnjak Bele kuće - iako, da, pamtimo slike - na kome je Klinton bio taj koji je citirao Kuran, a Arafat izabrao da kaže: "Hvala vam, hvala vam, hvala vam, gosodine predsedniče." I kako smo posle zvali taj nonsens? Da, to je bio "istorijski trenutak"! Da li je bio? Da li je bio takav?

Da li se sećate kako ga je Arafat zvao? "Mir hrabrih." Međutim, ne pamtim da je ijedan od nas primetio da je "mir hrabrih" originalno koristio general de Gol o kraju Alžirskog rata. Francuzi su izgubili rat u Alžiru. Mi nismo primetili tu veoma neobičnu ironiju.

Isto tako je danas, mi zapadni novinari - iskorišćeni opet od naših gospodara - izveštavamo o našim veselim generalima u Avganistanu kako govore da se njihov rat može dobiti samo kampanjom pridobijanja "srca i umova" ["hearts and minds"]. Niko nije pitao očigledno pitanje: Nije li potpuno ista fraza korišćena u vezi civila u Vijetnamu? I nismo li mi - nije li Zapad - izgubio rat u Vijetnamu?

Ipak, sada mi, zapadni novinari zapravo koristimo - o Avganistanu - frazu "hearts and minds" u našim izveštajima kao da je to nova definicija iz rečnika, a ne definicija simbola poraza po drugi put u četiri decenije, u nekim slučajevima upotrebljavana od strane istih vojnika koji su valjali taj nonsens - u mlađim danima - u Vijetnamu.

Pogledajte samo pojedine reči koje smo nedavno kooptirali od armije SAD.

Kada mi zapadnjaci saznamo da su "naši" neprijatelji - na primer, al kaida ili talibani - postavili više bombi i izvršili više napada od uobičajenog broja, onda to zovemo "vrh nasilja" ["spike in violence" - spike, šiljak, bodlja. U ovom smislu se upotrebljava kao vrh na grafikonskom prikazu, prim. prev.]. Ah da, "vrh"!

"Vrh" nasilja, dame i gospodo, je reč prvi put korišćena, prema mojoj arhivi, od strane generala u bagdadskoj Zelenoj zoni 2004. Ipak sada koristimo tu frazu kao svoju. Sasvim bukvalno mi koristimo frazu koja je smišljena za nas u Pentagonu. Naravno, vrh se oštro penje prema gore da bi se isto tako naglo spustio dole. Upotreba "vrha" tako izbegava upotrebu pretećih reči "povećanje nasilja", jer povećanje, dame i gospodo, posle možda i ne mora da ide na dole.

Kada generali SAD pominju naglo povećanje njihovih snaga za napade na Faludžu ili centralni Bagdad ili Kandahar - masivni pokreti vojnika, dovedenih u muslimansku zemlju, u desetinama hiljada - oni to zovu "talas" ["surge"]. A talas, kao cunami ili bilo koji prirodni fenomen, može biti razornog efekta. Ti "talasi" zapravo jesu - da upotrebim pravu reč ozbiljnog novinrastva - pojačanja. A pojačanja se šalju u rat kada armije gube taj rat. Međutim, naši televizijski i novinski momci i devojke i dalje govore o "talasima". Pentagon nas pobeđuje ponovo.

U međuvremenu je "mirovni proces" propao. Zbog toga naši lideri - ili "ključni igrači" kako volimo da ih zovemo - pokušavaju da učine da on proradi ponovo. Zbog toga proces treba "vratiti na šine" ["back on track"]. To je bio voz, vidite. Vagoni su ispali iz šina, pa voz mora biti "vraćen na šine". Klintonova administracija je prva upotrebila ovu frazu, zatim Izraelci, onda BBC.

Međutim, nastali su problemi kada je "mirovni proces" "vraćen na šine" - i ipak ispao sa linije. Onda smo proizveli "mapu puta" ["road map"] - koju vodi Kvartet predvođen našim starim prijateljem boga, Toni Blerom, koga - istorijskom skarednošću - sada označavamo kao "mirovnog izaslanika" ["peace envoy"].

Ali ni "mapa puta" ne funkcioniše. Tako sada primećujem da je stari "mirovni proces" vraćen u naše novine i televizijske ekrane. Pre dva dana na CNN-u, jedan od onih dosadnih matoraca, koje TV momci i devojke nazivaju "ekspertima" - vratiću se na njih kasnije - nam je rekao da je "mirovni proces" "vraćen na šine" jer su počeli "indirektni pregovori" između Izraelaca i Palestinaca.

Dame i gospodo, to nije samo stvar klišea - to je besmisleno novinarstvo. Nema borbe između moćnih i medija. Kroz jezik mi smo postali oni.

Možda je problem da mi više ne mislimo svojim glavama zato što ne čitamo knjige. Arapi još uvek čitaju knjige - ja ovde ne govorim o nivou nepismenosti kod Arapa - ali nisam siguran da mi na Zapadu još uvek čitamo knjige. Često diktiram poruke preko telefona i dešava se da potrošim deset minuta ponavljajući nečijoj sekretarici jedva sto reči. Ne znaju da speluju.

Pre neki dan sam bio u avionu na liniji Pariz - Bejrut, let traje tri sata i 45 minuta, žena do mene je čitala francusku knjigu o istoriji Drugog svetskog rata. Okretala je stranice svakih nekoliko sekundi. Ona je završila knjigu pre nego što smo stigli u Bejrut! I ja sam odjednom shvatio da ona nije čitala knjigu ona je surfovala kroz njene stranice! Ona je izgubila sposobnost za ono što ja zovem "dubinskim čitanjem". Da li je to jedan od naših problema kao novinara danas, pitam se, da više ne "čitamo dubinski"? Mi samo koristimo prve reči koje nam se nađu..

Dozvolite mi da vam pokažem jedan drugi primer medijskog kukavičluka, koji čini da moji šestdeset i tri godina stari zubi škrguću nakon 34 godina jedenja humusa [jelo od leblebija, prim. prev.] i tahinija [jelo od susama, prim. prev.] na Bliskom istoku.

U toliko mnogo analiza nam je rečeno da se na Bliskom istoku moramo baviti "takmičarskim naracijama" ["competing naratives"]. Baš veoma udobno. Ne postoji pravda, nema nepravde, samo nekoliko naroda koji pričaju različite istorijske priče. "Competing naratives" sada redovno iskaču po britanskoj štampi. Fraza je vrsta - ili podvrsta - lažnog jezika antropologije. Ona poništava mogućnost da je jedna grupa ljudi - na Bliskom istoku, na primer - okupirana, dok druga grupa ljudi sprovodi okupaciju. Ponovo, ništa pravda, ništa nepravda, ništa tlačeni ili tlačitelji, samo neke prijateljske "competing naratives", fudblaska utakmica, ako želite, iznivelisano igralište, jer dve strane se - zar ne - "takmiče". Dve strane u fudbalskom meču, a dvema stranama treba dati podjednaki prostor.

Tako se "okupacija" pretvara u "spor" ["dispute"]. Tako "zid" postaje "ograda" ili "sigurnosna barijera". Tako se izraelska kolonizacija arapske zemlje, suprotno svakom međunarodnom zakonu, pretvara u "naselja" ["settlements"] ili "ispostave" ["outposts"] ili "jevrejska susedstva" ["Jewish neighbourhoods"].

Nećete se iznenaditi da saznate da je Kolin Pauel, u svom zvezdanom, nemoćnom pojavljivanju kao državni sekretar Džordža W. Buša, bio taj koji je rekao diplomatima SAD na Bliskom istoku da upotrebljavaju izraz "sporna zemlja" za palestinsku okupiranu zemlju - i to je bilo dovoljno dobro američkim medijima.

Zato pazite na "competing narratives", dame i gospodo. Nema "competing narratives", naravno, između vojske SAD i talibana. Kada ih bude znaćete da je Zapad izgubio.

Daću vam lep lični primer kako se "competing narratives" uništavaju. Prošlog meseca sam držao predavanje u Torontu da obeležim 95-tu godišnjicu Jermenskog genocida 1915. Namernog masovnog ubistva milion i po jermenskih hrišćana od strane otomanske turske armije i milicija. Pre mog govora bio sam intervjuisan na Kanadskoj televiziji, CTV, koja takođe poseduje novine Globe and Mailu Torontu. Od početka sam mogao videti da intervjuer ima problem. Kanada ima velik broj Jermena, ali Toronto takođe ima veliki broj Turaka. A Turci se, kako nam Globe and Mail kaže, "oštro protive" da je to bio genocid. Tako je intervjuer to zvao "smrtnim masakrima" ["deadly massacres"].

Naravno, odmah sam primetio njen specifičan problem . Nije mogla nazvati masakre "genocidom", zbog toga što bi Turci bili ljuto uvređeni. Međutim, isto tako je osetila da samo "masakri" - naročito sa jezivim fotografijama mrtvih Jermena u studijskoj scenografiji - ne mogu baš uspešno definisati milion i po ubijenih ljudskih bića. Otud "smrtni masakri". Kako nastrano!!! Ako postoje "smrtni" masakri da li postoje masakri koji nisu "smrtni", iz kojih žrtve odšetaju žive? Bila je to komična tautologija.

Na kraju ja sam ispričao ovu pričicu o novinarskom kukavičluku mojoj jermenskoj publici, među kojima su sedeli i rukovodioci CTV. Sat posle mog predavanja moj jermenski domaćin je primio SMS o meni od CTV reportera. "Sranje po CTV-u je bilo preko mere," žalio se reporter. Lično sumnjam da bi se reč "sranje" probila na CTV. Međutim, ni reč "genocid" ne može da se nađe na toj TV. Plašim se da su "competing narratives" tada eksplodirale.

Ipak korišćenje jezika moći - njenih vodećih reči i njenih vodećih fraza - i dalje upražnjavamo. Koliko puta sam čuo zapadne reportere da pričaju o "stranim borcima" ["foreign fighters"] u Avganistanu? Naravno, tako označavaju razne arapske grupe koje navodno pomažu talibanima. Čuli smo istu priču u Iraku. Saudijci, Jordanci, Palestinci, čečenski borci, naravno. Generali ih zovu "strani borci". I onda odmah, mi zapadni reporteri, radimo isto. Ali ni jedan jedini put - nikad - nisam čuo mejnstrim zapadnu tv stanicu da primeti da je najmanje 150.000 "stranih boraca" u Avganistanu. Najveći broj njih, dame i gospodo, nosi američke ili druge NATO uniforme!

Isto tako se sada smrtonosna fraza "Af-Pak" - kako rasistička tako i politički nepoštena - koristi od strane izveštača, a originalno je to kreacija američkog stejt dipartmenta, skovana na dan kada je Ričard Holbruk promovisan u specijalnog američkog izaslanika u Avganistanu i Pakistanu. Međutim, fraza je izbegla upotrebu reči "Indija" čiji je uticaj i prisutnost u Avganistanu bitan deo priče. Dalje, "Af-Pak" - sakrivajući Indiju - efektno skriva celu krizu u Kašmiru od priče o konfliktu u jugoistočnoj Aziji. Na taj način deprivirajući Pakistan da ima reč u lokalnoj politici SAD o Kašmiru - uostalom, Holbruku kao "Af-Pak" izaslaniku je izričito zabranjeno da govori o Kašmiru. Otud fraza "Af-Pak", koja potpuno sakriva tragediju Kašmira - previše "competing narratives" možda? Kada je mi novinari upotrebljavamo, a sasvim sigurno je kreirana za nas novinare, mi odrađujemo posao stejt departmenta.

Ajde da pogledamo istoriju. Naši lideri vole istoriju. Najviše od svega vole Drugi svetski rat. Godine 2003. Džordž W. Buš je umislio da je Čerčil barem koliko i Džordž W. Buš. Istina, Buš je proveo Vijetnamski rat štiteći nebo Teksasa od Vijetkongovaca. Međutim, sada 2003. on se suprotstavio "miriteljima" ["appeasers"] koji nisu hteli rat sa Sadamom, koji je, naravno, "Hitler na Tigru". Miritelji su bili Britanci koji nisu hteli da ratuju sa naci Nemačkom 1938. Bler je, naravno, takođe probao Čerčilov prsluk i sako. Nije on "miritelj". Amerika je najstariji saveznik Britanije, izjavio je on - i obojica, Buš i Bler su podsetili novinare da je SAD stajala rame uz rame sa Britanijom u njenim časovima nevolje 1940.

Samo što ništa od toga nije istina.

Stari saveznik Britanije nisu bile Sjedinjene Države. To je bio Portugal, neutralna fašistička država tokom Drugog svetskog rata. Samo moje novine,The Independent, su to pokupile.

Niti se Amerika borila rame uz rame sa Britanijom u njenim časovima nevolje 1940, kada je Hitler pretio invazijom, a nemačka avijacija blicovala London. Ne, 1940. Amerika je uživala veoma profitabilni period neutralnosti - i nije se pridružila Britaniji u ratu dok Japan nije napao mornaričku bazu u Perl Harboru decembra 1941.

Jao! [Ouch!]

Godine 1956, čitam neki dan, Eden je nazvao Nasera "Musolini sa Nila". Velika greška. Naser je bio voljen od Arapa, ne omražen kao Musolini od većine Afrikanaca, naročito od libijskih Arapa. Paralela sa Musolinijem nije bila izazvana ili ispitivana od strane britanske štampe. A svi znamo šta se desilo na Suecu 1956.

Da, kada se radi o istoriji, mi novinari stvarno dopuštamo predsednicima i premijerima da nas vuku za nos.

Danas, dok stranci pokušavaju da odnesu hranu i gorivo gladnim Palestincima Gaze, mi novinari bi trebali da podsećamo naše gledaoce i čitaoce na davno prošle dane kada su Amerika i Britanija išle u pomoć opkoljenom narodu, donoseći hranu i gorivo - naši vojnici su ginuli dok su to činili - da bi pomogli izgladneloj populaciji. Ta populacija je bila opkoljena ogradom koju je podigla brutalna armija koja je želela da izgladni narod do predaje. Armija je bila Ruska. Grad je bio Berlin. Zid je došao kasnije. Narod je bio naš neprijatelj samo tri godine pre toga. Ipak mi smo napravili berlinski vazdušni most da ih spasimo. Sada, pogledajte Gazu danas. Koji zapadni novinar - a mi volimo istorijske paralele - je pomenuo 1948. Berlin u kontekstu Gaze?

Pogledajte na novije vreme. Sadam je imao "oružje za masovno uništavanje" - možete uklopiti "WMD" u naslov - samo, naravno, nije ga imao, pa je američka štampa prošla kroz neprijatne runde samoproklinjanja posle toga. Kako su mogli biti tako zavarani pitao se New York Times? Nisu, zaključile su novine, dovoljno izazivale Bušovu administraciju.

Sada te iste novine, meko, veoma meko, udaraju u ratne talambase za rat sa Iranom. Iran radi na WMD. I nakon rata, ako ga bude, još samoproklinjanja, bez sumnje, ako ne bude tamo nuklearnih projekata.

Ipak, najopasnija strana ovog našeg novog semantičkog rata, naše upotrebe reči moćnih - iako to nije rat, s obzirom da smo se uglavnom predali - je da nas to izoluje od naših gledalaca i čitalaca. Oni nisu glupi. Oni razumeju reči u mnogim slučajevima - bojim se - bolje od nas. Istoriju takođe. Oni znaju da mi davimo naš rečnik jezikom generala i predsednika, takozvanih elita, arogancije eksperata Brukings instituta ili Rand korporacije ili onoga što ja nazivam "TINK THANKS". Tako da smo postali deo tog jezika.

Ovo su primeri nekih opasnih reči:

  • POWER PLAYERS
  • ACTIVISM
  • NON-STATE ACTORS
  • KEY PLAYERS
  • GEOSTRATEGIC PLAYERS
  • NARRATIVES
  • EXTERNAL PLAYERS
  • PEACE PROCESS
  • MEANINGFUL SOLUTIONS
  • AF-PAK
  • CHANGE AGENTS (whatever these sinister creatures are).

Ja nisam redovni kritičar Al Džazire. To mi daje slobodu da se pojavljujem u programu. Pre samo nekoliko godina, kada je Wadah Khanfar [sada generalni direktor Al Džazire] bio Al Džazirin čovek u Bagdadu, vojska SAD je počela klevetničku kampanju protiv Wadahovog biroa, tvrdeći - neistinito - da je Al Džazira u ligi sa al kaidom, zato što su dobijali video trake napada na američke snage. Išao sam u Faludžu da to proverim. Wadah je bio 100% u pravu. Al kaida je davala trake sa njihovim zasedama, bez ikakvog upozorenja, gurajući ih u poštansko sanduče kancelarije. Amerikanci su lagali.

Wadah se, naravno, pita šta sad dolazi.

Pa, moram vam reći, dame i gospodo, da su sve te "opasne reči" koje sam vam upravo pročitao - od KLJUČNIH IGRAČA do NARACIJA, od MIROVNOG PROCESA do AF-PAK - sve se nalaze na devet strana Al Džazirinog programa za ovaj forum.

Ja ne osuđujem Al Džaziru zbog ovoga, dame i gospodo. Zato što taj rečnik nije usvojen kroz političko popuštanje. To je infekcija od koje svi mi patimo - ja sam koristio "mirovni proces" nekoliko puta, istina sa znacima navoda koje na televiziji ne možete da koristite - ali, da, to je zaraza.

Kada koristimo te reči, mi postajemo jedno sa moći i elitama koje vladaju našim svetom bez straha da će ih mediji izazvati. Al Džazira je je uradila više nego ijedna televizijska mreža koju poznajem izazivajući autoritete, kako na Bliskom istoku tako na Zapadu. [A ja ne koristim reč izazov (challenge) u smislu "problema", kao u "'Predamnom je mnogo izazova,' kaže general Mekristal" ]

Kako da izbegnemo ovu bolest? Pazite na spel-čekere naših lep-topova, pod-uredničkim snom o jednosložnim rečima, prestanite upotrebljavati Wikipediu. I čitajte knjige - prave knjige, sa papirnim stranicama, što znači dubinsko čitanje. Knjige o istoriji naročito.

Al Džazira dobro pokriva flotilu - konvoj brodova koji se sprema za Gazu. Ja ne mislim da su oni grupa anti-izraelaca. Mislim da je međunarodni konvoj na ovom putu zato što ljudi, iz celog sveta, na tim brodovima pokušavaju da urade ono što naši navodno humani lideri nisu uspeli. Oni nose hranu, gorivo i bolničku opremu onima koji pate. U bilo kom drugom kontekstu Obame, Sarkoziji i Kameroni bi se takmičili da pošalju marince, kraljevsku mornaricu ili francuske snage sa humanitarnom pomoći - kao što je Klinton to uradio u Somaliji. Nije li, bogu nalik, Bler verovao u humanitarnu "intervenciju" na Kosovu i Sjera Leone?

U normalnim okolnostima Bler bi možda i stavio nogu preko granice.

Ali ne. Ne usuđujemo se da se uvredimo Izraelce. Tako da obični ljudi pokušavaju da urade ono što njihovi lideri, za svaku osudu, nisu. Njihovi lideri su ih izneverili.

A mediji? Da li danas prikazujemo dokumentarne snimke berlinskog vazdušnog mosta? Ili Klintonovog pokušaja da spase izgladneli narod Somalije ili Blerovu humanitarnu "intervenciju" na Balkanu, samo da bi podsetili naše gledaoce i čitaoce - i ljude na tim brodovima - da se radi o hipokriziji masovnih razmera?

Đavola! Mi preferiramo "competening naratives". Malo političara želi da se putovanje u Gazu završi na cilju - bez obzira da li bi kraj bio uspešan, farsičan ili tragičan. Mi verujemo u "mrovni proces", "mapu puta". Držite "ogradu" oko Palestinaca. Pustite "ključne igrače" da to reše.

Dame i gospodo, ja nisam vaš "ključni govornik" ovog jutra.

Ja sam vaš gost i hvala vam na strpljenju što ste me slušali.

Izvor: Journalism and 'the words of power'

 

******************************

Beleške na margini

Pošto mi je Lakoff svež u glavi ovo Fiskovo predavanje mi je proizvelo efekat "u jee, Fiski je čitao Lakofa". No, onda se setih njegovih eseja i članaka o jeziku koji su prethodili Don't Think of an Elephant, a svodili su se na "uramljivanje" jezikom. Jedan od tragikomičnih Fiskovih tekstova je poglavlje o proizvodnji i prodaji oružja u knjizi Veliki rat za civilizaciju. Poglavlje počinje analizom jezika brošura koje reklamiraju tenkove, rakete i slične igračke za generale [jezik "pročišćen" do vrtoglavice - nigde nema reči smrt].

***

"Zvaničnici kažu", kratki audio fajl sa jednog Fiskovog predavanja.

***

Pišući o knjizi Džona Pilgera Tell me no lies, koja je skupila prilično šarenu grupu novinara između svojih korica, napisao sam: Međutim i pored te raznolikosti zajednički imenitelj se može naći za sve novinare zastupljene u ovoj knjizi. To su ljudi koji dokazuju da se novinarski cinizam može ograničiti na vlade i zvaničnike, a nestati istog momenta kada se govori o onima koji žive posledice odluka i delanja istih - dakle o "običnim ljudima". Oni su dokaz da se može biti čovek pa novinar, a ne samo novinar. Fisk je jedan od tih.

***

Sutra flotila o kojoj govori Fisk treba da stigne do Gaze. Blog o tome sutra.

 

Atačmenti



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

deberzerak deberzerak 20:02 28.05.2010

Fisk

Cini mi se da ovaj covek ima nesto protiv Medjunarodne zajednice. Pravi sumnjivac.
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:06 28.05.2010

Re: Fisk

deberzerak
Cini mi se da ovaj covek ima nesto protiv Medjunarodne zajednice. Pravi sumnjivac.

Misliš "Međunarodne zajednice" -- on bi to sasvim sigurno smestio među navodnike.
deberzerak deberzerak 20:14 28.05.2010

Re: Fisk

Nisam hteo da bude previse ocigledno
dragan7557 dragan7557 07:14 29.05.2010

Re: Fisk

Bojan Budimac
deberzerak
Cini mi se da ovaj covek ima nesto protiv Medjunarodne zajednice. Pravi sumnjivac.

Misliš "Međunarodne zajednice" -- on bi to sasvim sigurno smestio među navodnike.

Čak i ako se potpuno nepostojeća forma smesti među navodnike ona ipak ostaje nepostojeća.

Iole razuman čovek zna da u današnjem isto kao i u prošlim vremenima nije postojalo ama baš ništa što bi se moglo označiti ovom kovanicom.

Bojane, jednom prilikom si istu nazvao sa: "ma šta to bilo."

Međunarodna zajednica je sve drugo osim zajednice, takođe je sve drugo osim međunarodne, i svakako je bolje govoriti o međunarodnoj razbojničkoj pećini, jer je adekvatnija deskripcija.

Izraz "razbojnička pećina" je svojevremeno upotrebio, čini mi se, Patrijarh Pavle kao oznaku za Našu Skupštinu

cerski
nsarski nsarski 20:11 28.05.2010

Mislim da sam ovo jednom napisao,

ali vredi da ponovim:

U leto 2002., posto sam u Eskvajer magazinu bio napisao clanak, koji se Busovoj Beloj Kuci nije dopao, o Busovoj bivsoj direktorki komunikacija, Karen Hjudz, sastao sam se sa visim savetnikom Busa. On mi je preneo nezadovoljstvo Bele Kuce, i onda mi je rekao nesto sto tada nisam potpuno razumeo - nesto sto se, verujem, sada nalazi u srcu Busovog predsednikovanja.
Taj mi je savetnik rekao da ljudi kao ja zive u 'zajednicama osnovanim na stvarnosti' koje definisao kao ljude koji veruju da se 'resenja pojavljuju iz analitickog proucavanja prepoznatljive stvarnosti'. Ja sam klimnuo glavom i promrmljao nesto o principu prosvetljenja i empiricizmu. On me je prekinuo. "To nije nacin na koji svet danas funkcionise", nastavio je. "Mi smo imperija, i kada delamo, mi stvaramo svoju stvarnost. I dok vi proucavate tu stvarnost - analiticki ako zelite- mi cemo ponovo nesto uraditi i stvoriti drugu stvarnost, koju vi takodje mozete da proucavate, i tako ce se stvari razresiti. Mi smo tvorci istorije...a vi, svi vi, cete preostati da proucavate sta mi to radimo."
Ron Suskind, New York Times, 17. Oktobar 2004. godine. Naslov je Without a Doubt.

(In the summer of 2002, after I had written an article in Esquire that
the White House didn't like about Bush's former communications director,
Karen Hughes, I had a meeting with a senior adviser to Bush. He
expressed the White House's displeasure, and then he told me something
that at the time I didn't fully comprehend -- but which I now believe
gets to the very heart of the Bush presidency.

"The aide said that guys like me were 'in what we call the
reality-based community,' which he defined as people who 'believe
that solutions emerge from your judicious study of discernible reality.'
I nodded and murmured something about enlightenment principles and
empiricism. He cut me off. 'That's not the way the world really works
anymore,' he continued. 'We're an empire now, and when we act, we create
our own reality. And while you're studying that reality -- judiciously,
as you will -- we'll act again, creating other new realities, which you
can study too, and that's how things will sort out. We're history's
actors . . . and you, all of you, will be left to just study what we do.'


(Ron Suskind, Without a Doubt, New York Times Magazine, October 17, 2004)

Pametnom dovoljno.
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:39 28.05.2010

Re: Mislim da sam ovo jednom napisao,

Pametnom dovoljno.

Tačno, ali moramo se makar malo gicati, zar ne? :)
nsarski nsarski 20:42 28.05.2010

Re: Mislim da sam ovo jednom napisao,

ali moramo se makar malo gicati

Pa, gicamo se koliko se moze...
dolybell92 dolybell92 21:04 28.05.2010

Re: Mislim da sam ovo jednom napisao,

Male tajne velikih majstora - kuhinje
dolybell92 dolybell92 22:31 28.05.2010

Re: Mislim da sam ovo jednom napisao,

"Mi smo imperija, i kada delamo, mi stvaramo svoju stvarnost. I dok vi proucavate tu stvarnost - analiticki ako zelite- mi cemo ponovo nesto uraditi i stvoriti drugu stvarnost, koju vi takodje mozete da proucavate, i tako ce se stvari razresiti. Mi smo tvorci istorije...a vi, svi vi, cete preostati da proucavate sta mi to radimo."


Što jeste - jeste.
Mi tu ništa ne možemo.
Tako je uvek i bilo, sa svim imperijama.
dragan7557 dragan7557 06:49 29.05.2010

Re: Mislim da sam ovo jednom napisao,


Pametnom dovoljno.

Postoje li uopšte pametni?
Tačno, ali moramo se makar malo gicati, zar ne? :)


Umno gicanje je u stvari smrtni hropac nedostižne i nespoznate sadašnjosti.

cerski
loader loader 10:13 29.05.2010

Re: Mislim da sam ovo jednom napisao,

Tačno, ali moramo se makar malo gicati, zar ne? :)


.. Delujete toliko rutinski (pozotivno rutinski) kad ovo izgovarate :)
dolybell92 dolybell92 20:57 28.05.2010

Malo ti je tekst

...predugačak, a nabijen informacijama,
kao i obično, i nije ga lako ni pročitati
a tek komentarisati...

ps. nisam ga još pročitala
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:05 28.05.2010

Re: Malo ti je tekst

dolybell92
...predugačak, a nabijen informacijama,
kao i obično, i nije ga lako ni pročitati
a tek komentarisati...

ps. nisam ga još pročitala

Pa nije moj, nego je prevod Fiskovog predavanja/govora, a bilo bi gre'ota štrihovati Mr Roberta. Nadam se da će ti se dopasti kad pročitaš
dolybell92 dolybell92 23:16 28.05.2010

Re: Malo ti je tekst

Pa nije moj, nego je prevod Fiskovog predavanja/govora


Tako to biva kad mislim unapred...
pa to još i napišem.
libkonz libkonz 21:35 28.05.2010

Hvala za prevod

Čitanje ovog teksta je bilo zaista poučno.
Istorija je puna onih koji su smatrali da im je dužnost da kreiraju svet. Većina od njih u startu nije imala loše namere, ali su ostali zapamćeni kao najveći zločinci u ljudskoj istoriji.
Volim da citiram poslednju rečenicu filma "Đavolji advokat", kada đavo kaže: "Sujeta, moj omiljeni greh".
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:50 28.05.2010

Re: Hvala za prevod

Nema na čemu :) Pleasure was mine.

Fisk je svojevrsna novinarska zvezda [u određenim krugovima]. Od "stare garde" koja polaže na jezik. Ja ga čitam sad već decenijama i imam mnogo poverenja u njegov integritet. Ovo predavanje/govor je jedan od razloga za to.

[Indipendent ima još jednog sjajnog dopisnika sa Bliskog istoka -- Patrika Koburna (Patrick Cockburn)]
filvas filvas 22:25 28.05.2010

A mi?

E, a sad da se podsetimo šta to behu "evroatlanske vrednosti", "Evrointegracija", "evroatlantski procesi", "puna saradnja sa Hagom", "nova realnost", "tehnička pitanja"...
lakipingvin lakipingvin 00:18 29.05.2010

Re: A mi?

filvas
"evroatlanske vrednosti", "Evrointegracija", "evroatlantski procesi", "puna saradnja sa Hagom", "nova realnost", "tehnička pitanja"...

False Prophecy's but enough to scare the kids with...

ps.Boki
dolybell92 dolybell92 22:26 28.05.2010

Odlično

Ovaj tekst Fiskovog predavanja i tekst koji je nsarski naveo (ponovio)
su sjajno povezani, i zapravo bi mogli biti jedan, pod A (nsarski) i B (Fisk).
-------------------------------------------------------------------

Novinari su negde između čekića i nakovnja.
Ne valjaju ni onima gore ni onima dole, i uvek su krivi (mislim na krivicu),
kada govore istinu.
Svi bi da je znaju, ali o drugome a ne o sebi samima.

Ovde se pravim novinarstvom odavno retko ko bavi, a onaj ko to čini
rizikuje da bude otpušten, što se uglavnom i dešava.

Opšte neznanje, koje mnogi ovdašnji novinari poseduju je
posebna priča, na koju niko ne obraća pažnju -
najčešće nemaju pojma o temi koju vode - a to rade.
Takozvani novinari opšte namene, za jednokratnu upotrebu, mislim
na temu kojom se bave jednom i više nikada. Površno i isprazno do bola,
e da bi se jednog dana mogli pozvati na to: da su se i oni "bavili tom temom".

Svesno se vodi takva uređivačka politika.
Narod se zamajava kojekakvim glupostima - a sve o njima
sami stručnjaci, analitičari, istoričari.... govore.

Kako vam zavidim što niste u prilici da to slušate i čitate
svakodnevno... ne bi vam bilo lako.

Naime, čak ni jedan polu-Fisk je ovde nezamisliv.
Dobro, mislim da to znate.

Sadržaj samog predavanja ne bih komentarisala, jer praktično
nama nije ni namenjen kao takav.
Meni je dragocen. Thanks.

ps.
I čitajte knjige - prave knjige, sa papirnim stranicama, što znači dubinsko čitanje.
Knjige o istoriji naročito.


Kako ovde neko da odabere knjige o istoriji, kada ih čak i
sami istoričari, koji istoriju sigurni znaju, pišu iskrivljujući je
i sakrivajući bitne istorijske činjenice ?
Ovde istoriju mora sam da otkrivaš, ne vredi većina knjiga,
posebno knjige novokomponovanih autora.
Bojan Budimac Bojan Budimac 06:34 29.05.2010

Re: Odlično

Kako ovde neko da odabere knjige o istoriji, kada ih čak i
sami istoričari, koji istoriju sigurni znaju, pišu iskrivljujući je
i sakrivajući bitne istorijske činjenice ?

Da, previše je "competing naratives" na tim prostorima.
draft.dodger draft.dodger 22:38 28.05.2010

Kada se koka dobro zavrti, manje se gica!


Ovaj novorečnik liči na one stare advokatske verbalne trikove kojima se zbunjuje porota.

Dakle, nije POSKUPLJENJE, već KOREKCIJA CENE...
dolybell92 dolybell92 23:38 28.05.2010

Re: Kada se koka dobro zavrti, manje se gica!

Ideju o raznoraznim jezičkim konstrukcijama,
mislim da su od nas pokupili.

Ja za njih znam od kad-ikad ...
ko bi ih se sve setio... npr. od "tehnokratije" pa raznoraznih
SOUR-a, OUR-a, individualnih poljoprivrednih proizvođača,
nastavnika razredne nastave i ko zna još kojekavih besmislica.
Sad mi pade na pamet "čišćenje terena" ... šta sve tu tek spada !

Kakva bi se ovde tek semantička analiza dala napraviti!
Garantovano je da smo mi izmislili takav način pravljenja
novih sintagmi, ako ništa drugo stalno ih usavršavamo
Bojan Budimac Bojan Budimac 06:46 29.05.2010

Re: Kada se koka dobro zavrti, manje se gica!


Dakle, nije POSKUPLJENJE, već KOREKCIJA CENE..

Ovo me podseti, pre neku godinu slušam na Democracy Now nekog, sociologa ekonomistu, koji se bavi working poor delom populacije. Pošto je Ejmi Gudman insistirala na izrazu "poor" on je u jednom momentu prekine i kaže da u svojim radovima više ne koristi reč "poor", naročito ne "working poor", zbog negativne konotacije tog izraza -- on koristi "economically distressed".

Korekcija cena, kažeš? Sjajno!
yugaya yugaya 09:38 29.05.2010

Re: Kada se koka dobro zavrti, manje se gica!

"economically distressed".




* Plagiarism: Previously Owned Prose (as in 'this list was plagiarized from a Washington Post column')
* Road Kill: Vehicularly Compressed Maladapted Life Form
* Cowardly: Challenge Challenged
* Cannibalism: Intra-Species Dining
* Vomiting: Unplanned Reexamination of Recent Food Choices
* Alcoholic: Anti-Sobriety Activist
* Vice President: Post-Coronary Leader of the Free World
* Abortion: Near-Life Experience
* Rudeness: Tact Avoidance
* Assassination: Involuntary Term Limitation
* Shoplifter: Cost-of-Living Adjustment Specialist
* Dead: Actuarially Mature
* Homelessness: Mortgage-Free Living
* Corpse: Permanently Static Post-Human Mass
* Loser: Second Place

Doctor Wu Doctor Wu 07:19 29.05.2010

Zasto Fisk nema isti odnos

prema BBC-ju i CTV kao i prema Al Dzaziri? Zasto osudjuje medije u vlasnistvu britanskih poreskih obveznika a 'razume' medij koji je u vlasnistvu 'Emir of Qatar, Sheikh Hamad bin Khalifa'? Da li se radi o ljutnji zbog uzurpacije poreskih para ili necem drugom? Nadam se da Fisk nije samo court jester koji pazljivo bira svoj court.
Bojan Budimac Bojan Budimac 07:49 29.05.2010

Re: Zasto Fisk nema isti odnos

Doctor Wu
prema BBC-ju i CTV kao i prema Al Dzaziri? Zasto osudjuje medije u vlasnistvu britanskih poreskih obveznika a 'razume' medij koji je u vlasnistvu 'Emir of Qatar, Sheikh Hamad bin Khalifa'? Da li se radi o ljutnji zbog uzurpacije poreskih para ili necem drugom? Nadam se da Fisk nije samo court jester koji pazljivo bira svoj court.

Mislim da je odgovor u samom tekstu prilično jasan: Al Džazira je je uradila više nego ijedna televizijska mreža koju poznajem izazivajući autoritete, kako na Bliskom istoku tako na Zapadu. [A ja ne koristim reč izazov (challenge) u smislu "problema", kao u "'Predamnom je mnogo izazova,' kaže general Mekristal" ]

Al Jazeera has done more than any television network I know to challenge authority, both in the Middle East and in the West. (And I am not using 'challenge' in the sense of 'problem', as in '"I face many challenges," says General McCrystal.')

Onima koji ne gledaju Al Džaziru je prilično teško to da shvate i prihvate, naročito posle sramne kampanje koju je Pentagon vodio protiv nje, a koju je krunisao ubistvom Tarika Ajuba.

A kad već pominješ BBC, Mark Kurtis, čiju novu knjigu čekam, kaže o istom: The BBC, for example, is simply a joke, in my view; it is impossible to watch for anyone with a basic knowledge of Britain’s real role in the world except as a study of propaganda – to regard it as a source of information is simply delusional. Journalists working in the mainstream seem to me to be one of two kinds – there are those who absolutely know how the system works, but just feel they have no choice but to do what they can within it, and then those who literally do not understand that anyone could possibly believe they are serving an ideological function. There is some hope with the former, but the latter are invariably the editors.

To što je BBC nebrojeno puta bolji od CNN-a ili FOX-a, ne znači da je savršeno istinoljubiv. Biti najbolji među lošima i nije neko postignuće [dokumentarni program BBC-a je odličan i često se dešava da "uskoči u usta" informativnom, doduše sa određenim delay-em].

Uzgred, Al Džazira im je pokupila crème de la crème reportera, voditelja i TV persona [uključujući i legendarnog sir Dejvida Frosta].
Doctor Wu Doctor Wu 08:25 29.05.2010

Re: Zasto Fisk nema isti odnos

Ne razumes. Ni na kraj pameti mi nije da branim BBC (pseudo-drzavnu korporaciju sa budzetom od 6 milijardi funti, koja se, potpuno nedemokratski i bez da me iko ista pitao, finansira i iz mojih para, izmedju ostalog i da bi neki direktori boardova ili neki potpuno banalni likovi delili milione funti godisnje), nego samo pitam zasto se ne koriste isti arsini.

S druge strane, citat koji navodis upravo i govori da je Al Dzazira 'uradila više nego ijedna televizijska mreža' bas zato jer je koristila metode BBC-ja. Pored toga sto ovakvi stavovi vise govore o nacinu na koji svet funkcionise nego o kvalitetu medija, stvarno me zanima koje je to autoritete na Bliskom Istoku challengeovala Al Dzazira? Navedenog Emira od Katara i njegove rodjake i ortake? Saudijske princeve?

Uzgred, taj crème de la crème reportera koje Al Dzazira pokupila BBC-ju, su upravo oni koji su godinama i decenijama hranili deluziju o kojoj pise Curtis,
uključujući i legendarnog sir Dejvida Frosta
Bojan Budimac Bojan Budimac 09:12 29.05.2010

Re: Zasto Fisk nema isti odnos

nego samo pitam zasto se ne koriste isti arsini.

Pa aršin je program i challengeovanje. Nije Al Džazira toliko popularna u Arapskom svetu zato što se bavi west-bashingom [toga u regionu ionako imaš koliko 'oćeš, sa svih mogućih ideoloških pozicija], nego upravo zato što challengeuje i te koje pominješ [Mr Emir exluded, jbga, on to plaća*], o "sekularnim" satrapima tipa egipatski Mubarek ili sirijski Asad, da ne govorimo.

Više puta sam do sada na blogu napisao da je Al Džazira 1:1 BBC, sa malim pomakom kada se radi o Bliskom istoku, e taj pomak pravi ogromnu razliku.

Naravno, da je metod isti, upravo zato sam i pomenuo taj "crème de la crème", to nije namenjeno tebi, jer verujem da ti razumeš da taj kanal nije anti-zapadnjački, kako se obično predstavlja. Mislim, kao što ti nećeš da braniš BBC ni meni ne pada na pamet da branim Al Džaziru [nijedan msm for that matter], samo da dam credit where credit is due, a kad je reč o pokrivanju Bliskog istoka, daleko od savršenog, Al Džazira malo odskače od drugih. Verujem da je to bila i Fiskova namera.

-------

* Mada, sad se ne sećam tačno, ali prošle godine su i njega očepili u vezi nekih zakona o pravima žena [malo, blago, ali za te krajeve to je ihahaaj]
skyspoter skyspoter 13:34 29.05.2010

Re: Zasto Fisk nema isti odnos

Al Džazira 1:1 BBC

radije bih Al dzaziri platila pretplatu nego BBC!
Ervin Dervisevic Ervin Dervisevic 07:39 29.05.2010

Atalah

na istom forumu, izvestava Amjad Atallah... Osmanlije at the gates

Turkey, Turkey, Turkey...That was the refrain at the Al Jazeera Forum last weekend in Doha, Qatar and a clear indication of who was the new rising star in Middle Eastern politics. In panels and in private conversations, Arab, Turkish, Pakistani, American and Afghani analysts, old-school Arab nationalists, members of resistance groups, and journalists discussed in mostly positive terms how Turkey was trying to act as a corrective to the general vacuum of leadership among Arab states.
...
Behind the admiration for Turkey, however, one could detect the first traces of jealousy. The United States and Israel, however, should not misconstrue jealousy arising from a lack of self-confidence for antipathy.
...
The recent rejection by the US of the Turkish-Brazilian-Iranian deal, despite an April letter by President Obama to Brazil outlining the terms he would accept, and the lack of attention to Qatar's and Jordan's attempts to alleviate the suffering of Gazan civilians or to support efforts by the former to help Palestinians achieve reconciliation, will only reinforce a trend in the region to think of the United States either as a problem to be solved or in the past tense.
Bojan Budimac Bojan Budimac 08:03 29.05.2010

Re: Atalah

na istom forumu, izvestava Amjad Atallah... Osmanlije at the gates

Hvala na linku. Juče sam veći deo dana bio offline, pa mi je potreban apdejt. FP, inače pratim. Još jedan citat iz tog teksta:

Iran is not viewed as an existential threat to any Arab country and its nuclear ambitions (civilian or military) are not as problematic as is Iran's sheer dynamism in an area of mostly comatose Arab states.

Stvari se ponavlaju. Irak nije bio egzistencijalna pretnja nijednoj susednoj zemlji. Februara 2003. u Istanbulu je organizovan sastanak ministara spoljnih poslova zemalja koje se graniče sa Irakom. Na tom sastanku je napravljena deklaracija o tome da se niko živi ne oseća ugroženim. Zapadni mediji su taj sastanak jednostavno izignorisali.
loader loader 10:06 29.05.2010

Ključić velikih vrata

... Dozvolite mi da pokažem na šta mislim...




Neslućeno, neslućeno značajna rečenica !!

mladen.mladen mladen.mladen 16:04 29.05.2010

uf uf

uf. ovo važi za toliko drugih oblasti pisane komunikacije.. naravno, kad se direktno tiče priča o ljudskim životima ima veću snagu, ali i čitaoci su nekako navikli na te fraze.. sto puta sebe uhvatim kako pišem neku frazu kad sastavljam tekstove o građevini, još se i pitam kad sam stigao da je pokupim jer tako ne pričam niti pišem o bilo čem drugom..

hvala na prevodu.
Bojan Budimac Bojan Budimac 13:49 30.05.2010

Inside Iraq

je redovna emisija na Al Džaziri. Evo sad gledam reprizu ove epizode za koju je Fiski rekao: "Prvi put učestvujem u komediji na Al Džaziri." Obratiti pažnju na Džeka Burkmana, čovek je politički konsultant i strateg. Ouch! što bi rekao Fisk.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana