....gube korak sa ex-YU.
Ono što me je pogodilo, je sledeći komentar koji ceo prenosim:
" Imam 20 godina, veliki broj mojih vršnjaka planira da ode odavde zauvek, ja sam jedini koji je verovao da će biti bolje, izgleda da sam davao sebi lažnu nadu, nikad neće biti bolje, mnogo mi je žao ali je ipak tako."
prim. boldovanje je moje.
Ne ulazeći u sadržaj samog "pozorišnog komada" Srpske plate, koji bi se ako bi bio nedatumiran mogao strpati u bilo koje vreme srpske novije i starije Istorije, Istorije YU (iz 60/70 godina) itd. sve do Osmanlija (koje to nisu ni bili - Dahije su bile domaći proizvod) i dalje. Kao neizbrisivi pečat Neuspeha, stoji begstvo iz "domovine" koja se pretvorila, ili je uvek i bila, užasavajuća noćna mora uuzrokovana jednim jedinim faktorom, permanentnom nesposobnošću organizatora društva da stvore pristojne uslove za život svojim sunarodnicima, da ih zadrže kod kuće i ne teraju iz "Ostajte ovde" u neko drugo "Gorki su Tamo.." društvo, kojima su izgleda potrebniji nego onima koji su ih porodili.
U gornju izjavu u potpunosti verujem na osnovu vlastitog iskustva, mada je u vreme kada sam ja ovako mislio (i sada mislim isto) moja motivacija bila sasvim drukčija.
Svedoci smo vremena u kojem su, a šta bi bili drugo, organizatori društva predmet sami sebi dok građani oni mlađi (radno sposobno, nezaposleno stanovništvo), koje, kao što autor sa žaljenjem konstatuje, ima samo jedan izlaz(?) koji po ko zna koji put, u svojoj nemoći, traži u tuđem Suncu i Nebu gde nema "ovog kamena Srbije."
Lažna nada koja je u Paketu servirana društvu 2000 godine evo traje 10 godina i opravdanja poput:"tek smo došli na vlast, dajte nam vremena" su danas u najmanju ruku deplasirana, pošto su ovi koji sada imaju 20 godina rođeni sa početkom (ko zna kojim po redu) destrukcije srpskog društva. Seobe se ponavljaju do besvesti pa nije ni čudo što je filmski projekt, RTS "Seobe" (Crnjaski) sa filmskog platna iz virtualne realnosti, zamenjen svakodnevnicom gorke stvarnosti, i ostao nedovršen.
Katastrofalnih trideset godina ili katastrofalnih trista godina !? Šta je razlika ? U vremenu ? U prostoru ? Ili u nama ? Ili, nema razlike?
"Moderan" čovek zahteva u svom vremenu samo dve stvari : normalanost i stabilnost, kako bi svoj za druge nevažan život mogao da proživi na što bolji način, u kome on sam definiše šta je za njega dobro.
Društvo koje nije u stanju da obezbedi više od osnovnih egzistencijalnh potreba svih svojih članova, u konkurenciji gubi utakmicu, vrlo brzo i sigurno nestaje u nepovrat, bez obzira na Ideologiju, Veru ili Uređenje. Hleb i "Igre" oličeni u Farmi, Velikom Bratu, nude i drugi (mada ne na srpskom) ali kao pristojan (neukusan) dodatak Glavnom Jelu.
Nikakav Jauk ni pesnički, ni idealistički, ni patriotski, ma on počinjao i sa "Ostajte Ovde" nije zamena za kompetitivne mogućnosti koje današnje Globalno Selo nudi. Sloganologija je samo za one koji hoće da čuju potvrdu svoje gluposti, za druge je to suma propuštenih šansi za promenu dugotrajnog stanja i osnovni argument za napuštanje društva koje nema Glavno Jelo i nudi samo neukusne dodatke.
cerski
p.s. po ko zna koji put se zaklinjem (samom sebi) da ću naustiti svakodnevne teme.