(bloga)... ali...
Vanja Udovičić ostao je bez kluba.
Vest kaže kako i zašto.
Na stranu što je lep kao lutka...
Na stranu što deluje kao pristojan momak...
Na stranu i to što je odabrao da igra baš za srpsku reprezentaciju...
Na stranu to što je jedan od najboljih vaterpolista današnjice, po mom skromnom mišljenju trenutno najbolji odbrambeni igrač...
Na stranu sve što je osvojio sa klubovima i reprezentacijom...
Samo sam se fascinirala činjenicom da jedan profesionalni sportista stavio svoje lične stavove, htenja, emocije i planove iznad finansijske strane, one koja je na žalost danas u sportu prva, a često i jedina. Gest Vanje Udovičića je nesumnjivo patriotski i to bez mlataranja frazama, srcem, Kosovom, tradicijom.. Prosto je patriotski. I više od toga. Njegova odluka je primer, ako još ima mladih ljudi koji se ugledaju na sportiste, da se može biti svoj, da se ne mora uvek ići za novcem, da se ne mora uvek podleći pritisku. Do sad sam ga cenila zbog toga kakav je igrač i kakav je dečko. Sad ga cenim i zbog toga kakav je čovek. Sjajan.
KAPITENSKI!