..novog vala.
Feral tribune 1993 :
“…Mene su zabranjivali i krali mi novac da bi se od toga snimala "Crvena jabuka". I tko im sad sluša tu njihovu "Crvenu jabuku"?! Eto im, Što su tražili, dobili su.
Ma čuj, dobro, ozbiljno govoreći, bilo je tu još dobrih stvari. "Parafi" i "Pankrti" bili su dobri. Imao je "Haustor" dvije pjesme, Mlinarec je imao dvije, Arsen Dedić isto dvije-tri. "Film" je imao dvije do tri dobre stvari, ali fakat ja sam ih imao šezdeset dobrih.
Jebi ga, dao sam sve. Sve emocije, sav novac, sve što sam htio najbolje... i opet me nitko nije slušao, pa me još i preziru.
Bilo je uzaludno, ali... ima vas valjda trideset još uvijek normalnih. Čuj, izgubio sam točno trideset godina, koristi nemam, samo patnju i bol, noću ne spavam i zbog toga beštimam. Boli me…”
„Postulat kineske estetike da "ako imaš nešto da kažeš, uvek reci manje nego što je potrebno" jer je "nesavršeno forma savršenog" ono je što stalno navodi kao osnov svoje poetike, i čega će se godinama sve više pridržavati, sa nepredvidivim posledicama.“
“Vidiš kako jedna grupa glupana napravi pizdariju za tren!"
“Uvijek sam bio za to da svatko producira sebe. Imaš li što reći, tko ti brani? Ali, nemoj se producirati kroz mene. Otkači se! Ozbiljno kažem.
To govorim od prvoga dana, samo se oni prave ludi. Uvijek sam bio za to da svatko producira sebe.”
“..Ono je što svira tek "tvrda stolica muzike uz proliv reči" i poluismevački odnos na račun njegovog umeća sviranja gitare i načina pevanja, nerazumljivih tekstova dalekih metafora koji su "intelektualno buncanje i isprazno politiziranje po svaku cenu "
„U brojnim intervjuima izgradio je naročitu sliku o sebi kao o čoveku koji je sam i svoj i nije for sale, prokleto ljut na glupost koja ga okružuje i guši, a koji ima naročit sistem vrednosti i čvrst filozofski kredo koji mu daje za pravo.
U njima je referisao na stvari koje su bile van medija u kojem je radio te dižući svoj poziv na nešto više od pukog zabavljačkog, što ga je distanciralo od tada vladajućeg angažmana tipa "svi marš na ples".
....mladi Vojislav Šešelj ga napada povodom jednog intervjua, jer "usred Beograda poziva narod na anarhiju".
„...od onih poraženih neposrednošću muzike, energije i poetike čoveka koji je uhvaćene deliće gradskog očaja ponovo povezivao u stvaran svet svojih pesama, svet sa one strane vladajuće korupcije, licemerja i laži, dajući ga u širokom registru tonova, od straha i besa do delikatne ljubavi.“
….na arapskom znači da je to najčišći pijesak, nastao nakon pješčane oluje, koji još nijedan novi vjetar nije dodirnuo, ni ljudska, ni životinjska noga. To je opisni prijevod, a konkretno, riječ ima značenje ‘čista’.
Dok se po anketi jednog zagrebačkog lista njegova zbirka pesama svrstava u deset najuticajnijih knjiga objavljenih u Hrvatskoj, Piko Stančić se u domoljubnom zanosu javlja da "zna čovjeka kome bi trebalo urezati šahovnicu na čelo".
„prve snimke nastale su 1969. u haustoru njegova nebodera u zagrebačkom naselju Siget.“
Houra :
‘Slušaj, ako ta tvoja pesma ikad postigne bilo kakav uspjeh, ja ću gol trčat od Zvečke do Zdenca i natrag’.
Postigao je uspjeh, ali Jajo nikad nije gol trčao od Zvečke do Zdenca i natrag.Radio je, doduše, gore stvari...
„Na stranu obožavatelji, ali dok je bio prisutan, nekako je bio manje zanimljiv. Sem s početka karijere, nikad nije bio sasvim prihvaćen od medija. Što je snimao bolje ploče, dobijao je sve gore kritike.
Nekako je previše pesama napravio, previše je albuma snimio, previše pričao o politici, psovao, previše filozofirao, previše mu je bilo stalo do toga što je radio, previše je bio težak, prgav, tvrdoglav i nestrpljiv.....
Danas njegove pesme zvuče kao sa druge galaksije. Nekonfekcijske i neprepričljive. Retko ih možete naći u etru.“
„U svakom intervjuu su izvrnuli smisao mojih riječi ili promijenili kontekst situacije u kojima sam nešto rekao. čak su potpuno izokrenuli i moju izjavu da pametni rade za svoje dobro, a inteligentni za dobrobit cijelog društva..
Na području bivše Jugoslavije danas djeluje 36 televizija. Zamislite da mi sad na vrata počnu kucati svi koji imaju neke planove sa mnom ili žele snimiti film o meni.
Nakon prve izjave, više nikog ne bih mogao odbiti. Tako bi mi se jednog dana na vratima mogao pojaviti i Emir Kusturica, a s onom svojom velikom glavom ne bi ni mogao proći kroz njih. I što bih onda ?“
“ Upoznala sam ga 1978., u vrijeme kad sam se razvodila od tadašnjeg supruga. Imala sam 26 godina i šestogodišnju kćer Idu. U to vrijeme bila sam zaposlena u Građevinskom institutu, imala sam dijete, mnogo obaveza na poslu i doma, tako da se nismo često viđali. Sastajali bismo se uglavnom jedanput tjedno, i to navečer. Prvih mjeseci uvijek smo bili sami: to malo vremena koje smo mogli jedno drugome posvetiti, željeli smo imati za sebe.
Naš prvi sastanak bio je na Mažurancu, gdje je bilo okretište autobusa broj 43, koji je povezivao Novi Zagreb s centrom grada. On je dolazio autobusom iz svog dijela grada, a ja sam ga na Mažurancu čekala u bijelom Spačeku. I onda bismo otišli u noć….
…bio je iskren, bilo nam je lijepo zajedno, ali nije bilo lako”
Pa, u čemu se sastoji njegovo ludilo ?
„...Najpre u tome što je besramno odbio da profitabilno evoluira u ustašu ili četnika, ali i da danas bude nostalgičan za počivšom Jugoslavijom.
Dalje, što je ostario bez grotesknog "Petar Pan sindroma", pa ne glumata okolo ocvalog pankera pokušavajući nešto na sitno da ušićari. I što usred glamuroznog kapitalizma kojem prisustvujemo tvrdoglavo odbija ogromnu lovu koja se meri desetinama hiljada evra za samo jedan nastup. A ko danas odbija lovu ….?”
Ja sam kralj ,
sudbina je metresa ;
sa zastakljenim ocima
upravo prelazi ulicu ,
ponekad je osjetim
na vrhovima prstiju;
grobnica za borisa,
covjece ,
ako zelis da saznas,
pristani na sve ,
ako zelis da mijenjas ljude ,
ne odmeci se .....