Život

Proizvoljno izabrane tačke A i B

Ivana Knežević RSS / 22.06.2010. u 18:00

Kad sam stigla do raskrsnice College & Yonge ulica zaključila sam da imam vremena i mogu i do kuće da hodam, sada već veteran dugostaznih štenji po gradu. Yonge ispod Bloor-a se puno razlikuje od onog dela iznad. Dok Yonge deli grad na istok i zapad i završava tj. počinje na obali jezera na čijoj obali sedi ovaj grad, Bloor razdvaja downtown od ostatka.

E pa u tom delu downtown-a na Yonge ulici između Bloor-a i Dundas-a na jugu, skupilo se neobično šarenilo urbanizma i sitnog kapitalizma, i toliko je toga nagurano i upakovano da kad bi se raspakovali downtown bi bio bar duplo duži. Ovako se utisak stiče da samo jedno dugme pukne na tako sapetom dupetu, sve će poleteti napolje - i azijske jedaonice sa jeftinom hranom, i pizza shop-ovi, sex shop-ovi i strip barovi, unisex frizerski saloni, radnje za prodaju kožne odeće među kojima ima fetiš komada, radnje sa obućom u kojima su štikle previsoke i vrlo šiljate, butici, knjižare, uramljivači slika i umetnosti, kafići i pub-ovi, specializovanje radnje za ljude svih orijentacija, i seksualnih i religioznih, i još puno, puno više, i sve to ne bez karaktera ali karakter nije naročito lep ni poželjan, ako mene neko pita, dok je arhitektura iznad sve te buke atraktivna, bar ona sačuvana iz davnina, što je veći deo jer vlasnici ne ulažu preterano u održavanje a oni koji iznajmljuju ne žele da plaćaju skuplju najamninu, i tako svi oni opstaju jedni sa drugima. I ulica je uvek puna ljudi. Ovako lep dan ih je izmamio još više. Oko 5 popodne su napolje izašli i oni koji su radili celog dana da krenu kući, protegnu malo noge, ili odu na piće i klopu.

Ja hodam polako. Ne žure ni drugi, ali odjednom je taj spori ritam mojih koraka najbolja stvar koja mi se desila unazad bar nedelju dana. Sve je usporilo i ja sam za to vrlo zahvalna. Pravo je olakšanje da negde u meni kucaju redovnim ritmom mehanizmi koji sve ovo vode bolje od mene i brinu o sebi pa i o meni.

Prolazim kraj ljudi, ili me oni prestižu; do mene dopiru odlomci konverzacija, ili mi izrazi lica uđu u vidokrug i ja ih pročitam, kao kratke oglase lične prirode. Dvojica mladih muškaraca pričaju o biznisu i share-holder ubeđivanju. Oni su budućnost sistema. Jedan muškarac, prerano ostareo, mršav, mi prelazi put sa štapom. Verovatno je AIDS u pitanju; viđala sam slične figure i ranije i Church Street je nekoliko blokova odatle. It's just fucking, ali nije nimalo jednostavno. Svako ko hoda tom ulicom i bilo kojom je proizvod slične delatnosti. Ne, nije jednostavno. Ulica je zakrčena automobilima. Na prelazima oni svi žure. Ljudi koji hodaju trotoarima nisu u žurbi. Jedan podeblji čovek silazi sa trotoara nespretno i umalo naleti na mišićavog biciklistu koji leti niz ulicu i baš je tada pogledao u zemlju. Da su se omašili je bilo pitanje delića sekunde. Sa svim automobilima oko njih, bar bi jedan od njih gadno nastradao, ali niko nije ni oklevao, i svi nastavljaju dalje putem svojih inercija i intencija.

Dalje uz ulicu, trotoar je zakrčila manja grupa muškaraca koji su svi slični po ispupčenim stomacima i preko njih razapetih košulja i majica koje rade prekovremeno da ih održe obučenim. Oni prete jedan drugom. Normalno bih se uplašila takvih situacija, ja sam velika kukavica, ali endorfini fino posluju u mom kraju danas i ja istim tempom napravim prečicu izmedju jednog trbušastog koji preti da će razbiti nos jednom drugom isto takvom koji mu odgovara ‘yeah, pa šta čekaš' i maše debelim rukama, izaziva ga. Nisam mogla da ih razlikujem i kad bi me policija stavila iza onog stakla za identifikaciju ako se sve to završi krvavo, ne bih umela da kažem ko je ko.

Na par koraka od Bloor-a iz opšte kakofonije se izdvoji glas koji sam slušala par blokova unazad kako se dere na vozače i ko zna koga sve. ‘Hey, Miss, what the fuck are you walking so slow for?' Glas je tik iza mene i ponovio je to svoje još jednom pre nego što sam povezala da se možda obraća meni i da bih trebala da se okrenem da proverim iako mi je samo napred orijentacija savršeno odgovarala. Ni centimetar rastojanja iza mojih leđa su jedna dečija kolica i njih gura jedna mlada crnkinja, ne više od 18 godina, i dere se na mene. Ja stojim comfortably numb, i gledam je; čudno mi je zašto se tako ponaša. Pogledam sporim pomeranjem glave u levo pa u desno - ima puno mesta i za duplo veća kolica. Ona mi sada preti da će me pregaziti kolicima ako se ne pomerim. Kraj nje stoji jedan visoki mršavi dečak, njen brat ili otac bebi u kolicima koja će se za koji tren pretvoriti u bojno vozilo. Njena pretnja bi bila smešna i da nisam dobro raspoložena, osim što sam ja vrlo sitna i ona bi apsolutno mogla i da me gurne i povredi tim kolicima. A ja stojim u čudu otkud joj toliki bes, i njoj i onoj devojci od pre koju nedelju koja je jedva bila malo starija od nje, i ona se dere na sav glas, gledaju nas sada i drugi, a onaj dečak okreće glavu na drugu stranu. Ja krenem da se pomeram sporo jer nije lako premestiti toliki apsurd i napravim joj mesta i ona ne čeka, gura kolica preko mog stopala, ali nisu teška i ništa me ne boli; oni nastavljaju dalje i skreću na prelazu, ona komentariše da će me jašta pregaziti kad se ne sklanjam i tako sam fuckin' slow, i ja krenem dalje putem kojim sam i išla, začuđena svojim tako prijatnim mrtvilom, i blago tužna nad njom, ali ne previše, to ću ostaviti za neki drugi dan.

U knjizi ‘Freakonomics', koju je uz pomoć jednog novinara napisao ekonomista Steven D. Levitt, on pomoću statistike i ekonomske obrade podataka nudi nesvakidašnja rešenja ili bar poglede na društvene pojave koje obično prođu sa glazurom trenutno popularne političke klime i retko kada imaju veze sa pravim stanjem stvari. Jedno od poglavlja u knizi koje je najviše polemika zavrtelo se bavilo fenomenom iznenadnog opadanja kriminala u većim gradovima Amerike krajem 80-ih i početkom 90-ih, koji je bukvalno eksplodirao u prethodnoj deceniji i duže i pretio kolapsom svega urbanog i svetog i humanog sakupljenog velikom mukom do tada. Steven je obradio podatke i povezao stvari kojih se niko nije setio ranije i njegov zaključak je da nisu političari očistili korupciju u policiji ili se policija pojavila sa savešću, niti su građani postali hrabriji a kriminalci manje hrabri, već je novi naraštaj među kriminalcima koji uglavnom dolazi iz siromašnih slojeva i gradskih geta zakazao - usled legalizacije i dostupnosti abortusa. Drugim rečima, dobar broj budućih kriminalaca se uopšte nije rodio. U uslovima savremene ‘jednakosti' ili kako se ovde zove ‘equal opportunity' to je vrlo neprihvatljivo objašnjenje. U uslovima bogonaloženih - kojih se ne može izbrojati ovih dana - to je još manje prihvatljivo. Meni se knjiga jako dopala. Lepim stilom je napisana, što je kredit Stevenu, da je uzeo za partnera Stephena, koji ume lepo da objasni njegove koncepcije i podatke, i ono o čemu Steven priča je izuzetno zanimljivo. Konačno da neko priđe ljudskoj životinji kao životinji a bez milovanja po glavi - nije kućni ljubimac u pitanju. Nikako nije kućni ljubimac u pitanju.

Među ostalim stvarima u knjizi, Steven je analizirao i različite izvore i uzročnike smrti među mladim naraštajima. On i njegova žena su izgubili majušnog sina od jedva 3 godine, koji se udavio u bazenu, i Steven je pokazao statistikom da iako su sve smrti strašne i potpuno sprečive, veći deo dece se udavi u bazenima nego što pogine od vatrenog oružja. Potom sam se setila intervjua koji je on imao na ovdašnjoj nekomercijalnoj televiziji, sa voditeljem koji je pretpostavljam dobro znan intelektualac, i koji ga je pitao o knjizi, i Steven je vrlo zanimljivo odgovarao po ko zna koji put te godine kao deo svog ugovora da knjigu promoviše, i onda se Allan, intervjuista, dotakao te epizode o davljenju malog dečaka. Steven je pomenuo da radije ne bi o tome govorio, ali to nije sprečilo našeg kanadskog intelektualca da prekrši sve zakone uljudnosti i empatije i sledeći svoju novinarsku dužnost on je baš ubo prstom u tu bolnu tačku. Čudom sam se čudila Stevenu tada kako mu nije razvalio jednu preko lica, ili mu bar rekao - majmune nevaspitani - ustao i izašao sa seta. Sa Stevenom u mislima, shvatila sam da je vrlo verovatno da smo mi danas savremenici oprečnom trendu, jer ovde je u velikoj modi dvadesetak godina unazad da deca rađaju decu, naročito u geto formacijama, i novi kriminalci uveliko stasavaju. I ta dobra stara vremena abortusa i relativne bezbožnosti.

Iznad Bloor-a počinje bogat kraj koji se u tom delu zove Rosedale. Razlike su raznorodne, ali glavna među njima je odsustvo pretrpanosti. Monetarna veličina zahteva i druge veličine. Uspon je poznat, prijatan, malo mi je vruće. Skinula bih lanenu jaknu, ali ne mogu jer imam mrlju na majici. Uočila sam je tek nakon što sam je oprala, što je još jedan paradoks u nizu daleko većih i mislim da je ovo dobro mesto ako ne i najbolje da priznam - dosta više i sa tim shitom.

Ne znam otkud mi ta žućkasta mrlja na majici, možda od breskvinog soka koji je curio niz bradu, ili niz ruku. U svim drugim sferama života postižem neki nivo pristojnosti ali voće jedem kao svinja. Srećom nije preterano vruće pa nije napor da hodam dalje. Vozila prolaze velikom brzinom. Neobično je da je sredstvo prevoza postalo ne način da se pređe od tačke A do one obično zvane B efikasnije i brže, ako je brzina potrebna,već je u pitanju nadmetanje u odnosu na sve ostale koji guraju među svojim tačkama. Brže stizanje je bitno u svega nekoliko situacija u životu i obično ima veze sa početkom ili završetkom istog, sve ostalo je pitanje taštine.

U mom sporom stanju idealnog ekvilibrijuma u kome uživam jer neće trajati kao što ništa ne traje, uviđam koliko je ovaj grad napunjen agresivnim jedinkama, njih bezbroj iako neko može da kaže koji milion, ali to je prilično blizu moje procene. Nije naročito važno znati izvor te agresije, to bi bila samo još jedna beskorisna dijagnoza; činjenično stanje je to što jeste. Ne smeta mi danas, i ja sam neopisivo zahvalna za taj mali prekid rutine. Sutra ću opet krenuti sa brigom oko svega. Nakon što stignem kući, nakon što zapišem svoje misli, nakon što večeramo, nakon što slušam malo spore zvuke radija između 6 i 9, nakon što udahnem još malo ove fine spore metamorfoze koja čini život podnošljivim između njegovih tačaka, koje nemaju nikakvog značaja već su se tu zadesile kao sve što se zadesilo -sticajem okolnosti - i ja sam tu, evo ovde, i ne znam da li postoji mesto za mene, jer ja ga sama sigurno nisam napravila, ali dobro je da me niko uglavnom ne gura kolicima, i ne upire prstom i zahteva nešto pametno od mene, i uopšte je dobro ne morati ništa. It's just fucking. Ne znam zašto se toga nisam ranije setila.



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 18:30 22.06.2010

Prviiii.. :)

Uh... - ovo se zove uspešan dan .. :)

A sada malo i o tekstu. Evo izabranog, omiljenog citata:

"...Skupilo se neobično šarenilo urbanizma i sitnog kapitalizma, i toliko je toga nagurano i upakovano da kad bi se raspakovali downtown bi bio bar duplo duži. "

Reklo bi se, nešto kao zipovana stvarnost :)
Kad se pokrene UnZip... stvari postanu razbaškarene :)

Hej, Ivana, baš dobar post. Tempo, slike, fragmenti, boje, poluznačenja zgužvana uličnom vrevom... Leglo mi čitanje. Preporuka ko dvokrilna vrata :)

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:02 22.06.2010

Re: Prviiii.. :)

A ovaj komenatr je prica za sebe, dragi loader-u

Volim zivotnu radost u raznim njenim pojavama, i kod sebe i kod drugih, i ovo je bas dobar prvi komentar. Hvala!

UnZip-ovanje... pa da, popuste tacke koje nikada nisu znale da ne moraju toliko da se trude... ima tu neceg dobrog. Mogucnosti
loader loader 19:35 22.06.2010

Re: Prviiii.. :)

Cenim vaše razumevanje :)
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:43 22.06.2010

Re: Prviiii.. :)

Lepe stvari pocinju od razumevanja, a tek postovanja
loader loader 22:24 23.06.2010

Re: Prviiii.. :)

A cvet tek ?

Ivana Knežević Ivana Knežević 23:18 23.06.2010

Re: Prviiii.. :)

Cvetic govori sve jezike.
(naklon)
cassiopeia cassiopeia 18:31 22.06.2010

Brzo, brže, najsporije

Ivana kako ja volim svoju usporenost i nikad je tako ne bih nazvala...drugi je tako krste. Meni je moja brzina taman i potaman. A bilo je tu i smešnih situacija. Holandija, Lajden, potraga za botaničkom baštom, žurba da se stigne sve do 17h a mame mirisom poffertjes i ja laganim korakom prelazim put od stola do čiviluka i kao u usporenom snimku gleda me sestra i ostaje u čudu i imitira taj moj usporeni pokret kačenja jakne.

A agresivni...njih zaobiđem u širokom luku kad god mogu. Ako me kojim slučajem probaju uhvatiti na prepad i uvući u svoj film snađem se nekako i puf...nema ih.
Moje telo se buni. Ne volim buku, visoke tonove, preglasnu priču, ljude koji viču dok pričaju, ljude večito nezadovoljne...

p.s. čekala sam te u subotu a ulepšala si mi utorak
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:10 22.06.2010

Re: Brzo, brže, najsporije

Oh, jeste to prava brzina, draga cassiopeia, to joj je pravo ime. Meni je pomalo neobicno jer moja brzina ume da bude i vrlo vrlo brza. Ali sve dok je moja, i nisam na nju primorana, dobra je. Promene ritma su stvar inspiracije i unutrasnje kalibracije, i to su sve dobre stvari.

A ponekad jako prija promeniti ritam usred koraka. Ume da iznenadi na lep nacin.

I ja sam vrlo probirljiva i izbegavam ekstreme buke, agresivnosti, i mizerije. Ako je to ponekad nemoguce, kad se sve zavrsi, prosto je neverovatno shvatiti koliko su se stegli zubi, disalo se drugacije... instinktivne odbrane, a tako nepotrebne.

cassiopeia
p.s. čekala sam te u subotu a ulepšala si mi utorak


Oko ovoga se osecam malo krivom. Bila sam u guzvi ali ne bas tolikoj.
Drago mi je kad ulepsam dan.
cassiopeia cassiopeia 19:18 22.06.2010

Re: Brzo, brže, najsporije

Ivana
prosto je neverovatno shvatiti koliko su se stegli zubi, disalo se drugacije... instinktivne odbrane, a tako nepotrebne.


Uh, da. Samo osetiš kako se opuštaš i puštaš.



Oko ovoga se osecam malo krivom. Bila sam u guzvi ali ne bas tolikoj.


Nisam želela da izazovem osećaj krivice jer nema razloga za to. Upravo si time što te nije bilo u subotu promenila ritam usred koraka a mene iznenadila. Mislila sam da si na nekom lepom putovanju i da me čeka čitanje putopisa.


Drago mi je kad ulepsam dan.




Ivana Knežević Ivana Knežević 19:36 22.06.2010

Re: Brzo, brže, najsporije

cassiopeia
Uh, da. Samo osetiš kako se opuštaš i puštaš.


Rekla bih da ti znas prave stvari

cassiopeia
Nisam želela da izazovem osećaj krivice...


Razumela sam kako treba, bez brige. Krivica koju sam pomenula je do mene.

Ponekad je pravi korak pitanje ritma i dodje neosetno a ponekad treba odmeriti. Sve to ima svoje, samo sto ja najvise volim taj urodjeni beat. Promena ritma i istupanje iz udobnog jeste izazov i ne treba izbegavati.

Hm, sad sam samo zapetljala a nista nisam rekla

Subota je uglavnom moj dan. A na put cemo ici sredinom jula.
cassiopeia cassiopeia 20:00 22.06.2010

Re: Brzo, brže, najsporije

Ivana
Rekla bih da ti znas prave stvari





Razumela sam kako treba, bez brige.


kick68 kick68 18:09 23.06.2010

Re: Brzo, brže, najsporije

Vi ste izgleda naleteli na ovakvu jednu "porodicu":

SAN DIEGO - A 14-year-old South Bay boy, who is accused of stabbing the 13-year-old mother of his baby with a kitchen knife in a fit of jealousy, pleaded not guilty in Juvenile Court Monday to attempted murder and other charges.

The boy, whose name was withheld because he is a minor, allegedly attacked the girl at his parents' home in the 400 block of B Avenue in National City about 12:30 a.m. last Wednesday.

Medics took the victim to Rady Children's Hospital in San Diego, where she was treated for a non-life-threatening neck wound.

The boy fled immediately following the attack, but surrendered without incident later in the day.

The youth apppeared before Judge Polly Shamoon, who ordered him detained at Juvenile Hall. A readiness conference is scheduled for June 30.

In addition to attempted murder, the minor is charged with corporal injury on the mother of his child, assault with a deadly weapon, assault by force likely to cause great bodily injury and making a criminal threat, said Deputy District Attorney Jorge Del Portillo.

The defendant and his alleged victim have a year-old daughter together, police said.


http://www.sandiego6.com/mostpopular/story/Jealous-Boyfriend-Charged-with-Attempted-Murder/CBFMiwwhWE2osPV9xo15bA.cspx

Stvarno, odakle tolika agresivnost...? Vi ste jos dobro prosli...
Zaobilazimo mi mizerije ali one ne zaobilaze nas....
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:28 23.06.2010

Re: Brzo, brže, najsporije

Uprkos tome sto sam ja bila slo-mo bilo mi je jasno da nemam puno vremena za reakciju. Ta devojka - devojcica je bila toliko na ivici, da li od okolnosti svog zivota, ili su bile i hemikalije u pitanju, nisam znala, a opet... dobro sam prosla, bila sam svesna toga. I bilo mi je zao.

Nisam htela da se upustam u misli oko toga sta je nju sve guralo u takvu histeriju - bio je to moj slobodan dan od briga - ali sa tim kolicima ona je trazila centralnu liniju, prolaz, mozda po prvi put u zivotu. To je velika steta. Bilo je neceg u njoj, neceg sto je moglo vise i dalje. Svako dete to ima, svaka devojcica. Velika je sramota za svako drustvo koje ne ponudi svojoj deci bolje i vise od nasilja, oruzja, droge i seksa.
jasnaz jasnaz 19:23 22.06.2010

ne : bitno

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:39 22.06.2010

Re: ne : bitno

Draga jasna, tvoji komentari su kao performans.

Hvala.
bocvena bocvena 21:10 22.06.2010

Prekid rutine i spori hod...

Ne smeta mi danas, i ja sam neopisivo zahvalna za taj mali prekid rutine. Sutra ću opet krenuti sa brigom oko svega.


Što volim takve trenutke. A ti o njima tako upečatljivo pišeš!

On i njegova žena su izgubili majušnog sina od jedva 3 godine, koji se udavio u bazenu, i Steven je pokazao statistikom da iako su sve smrti strašne i potpuno sprečive, veći deo dece se udavi u bazenima nego što pogine od vatrenog oružja


Iako me ovo me baš lupilo po glavi. Kao i priča o agresiji kao činjeničnom stanju.

No, večeras ćemo da usporimo ritam i uživamo:)

Ivana Knežević Ivana Knežević 22:52 22.06.2010

Re: Prekid rutine i spori hod...

bocvena
Što volim takve trenutke.


Uz euforiju, nema boljih

Mnogo toga na ulicama gradova. Lepo je propustiti ono lose, narocito je dobro ne postati im zrtvom, ali ne mogu se ignorisati. Ne bi smeli.
Isto tako sa sudbinama drugih ljudi. Sve je to oko nas. Ali nekad se moze na sve zaboraviti
miloradkakmar miloradkakmar 22:53 22.06.2010

U većini slučajeva

mi je jasno otkud tolika agresija u čoveku, ali mi nije jasno kako tu agresiju ne mogu da kontrolišu. Agresija je svojstvena nemoćnicima, kukavicama kao napad je najbolja odbrana, a kada zatreba za stvarnu odbranu jednostavno splasnu kao probušena lopta.
Konačno da neko priđe ljudskoj životinji kao životinji...

Tačno. To što mi sebe smatramo iznad, naš je problem.
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:25 22.06.2010

Re: U većini slučajeva

Dobar broj ljudi prosto nema vestine, tehnike, sta vec, sa kojima bi resavali situacije u kojima se nakupi bes. Niko ih nije naucio, a opcije koje nudi popularna kultura su prilicno zastrasujuce. I glorifikuju zivotinju. Nisu nam neka vremena, to stoji.

A opet...ima lepih primera. Da ih je sto vise, to se trazi.
razmisljam razmisljam 00:32 23.06.2010

Богоналожени...

Допада ми се овај израз који сте употребили зато што јако лепо и тачно осликава ону категорију људи којима је вера питање престижа и моде а не духовног избора. Отуда, из те неусклађености, могуће и да кипи то насиље које нас необуздано пресреће куд год да кренемо.

Опет, колико је добро не морати ништа? Мада, уме да прија:)

Наравно, асоцијације навиру, као и увек када се појавите на овом месту .
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:30 23.06.2010

Re: Богоналожени...

Draga razmisljam, sve je pitanje mere. I to one unutrasnje prvenstveno. Treba se prilagoditi drustvu, ali trazenje ravnoteze i harmonije pocinje iznutra.
I ostaje izazov celog zivota, a opet, nije ni tako lose.
Kao kad se ne mora nista, na koji trenutak
mikele9 mikele9 09:24 23.06.2010

Proizvoljno...A,B,C,D...

Njena pretnja bi bila smešna i da nisam dobro raspoložena, osim što sam ja vrlo sitna i ona bi apsolutno mogla i da me gurne i povredi tim kolicima.
A ja stojim u čudu otkud joj toliki bes

Volim kako pišeš, volim što si bila raspoložena i puna endorfina, volim što ti je bio čudan njen toliki bes...Uživala si u šetnji, uživao sam u čitanju
Ivana Knežević Ivana Knežević 13:27 23.06.2010

Re: Proizvoljno...A,B,C,D...

Neophodna je ta izolacija od neposredne okoline ponekad. Znam da o distanci ne kruzi dobro misljenje, ali ona je mocna stvar. Malo jastuce utehe i zastite

Drago mi je da citanje prijalo. Volim da podelim kad je lepo.
myredneckself myredneckself 17:14 23.06.2010

Re: Proizvoljno...A,B,C,D...

Ja stojim comfortably numb, i gledam je; čudno mi je zašto se tako ponaša. Pogledam sporim pomeranjem glave u levo pa u desno - ima puno mesta i za duplo veća kolica. Ona mi sada preti da će me pregaziti kolicima ako se ne pomerim.

I ja se tako osećam kad kažem da su mi D. Gilmore i PF, naravno, još uvek ikone i među najboljima, a ovi mlađi me gledaju kao da sam alien. Ni ne znaju šta su propustili, i evo Ivana, proizvoljno...ne mogu oni u tačku B, a da preskoče tačku A, koja je obično početna, tj. ne možeš u gimnaziju, bez osnovne, jer se mnogo propusti i jalov je posao. Eto, u tvojoj prelepoj priči, ja sam se zakačila za ove tvoje reči, kao za neku slamku spasa, jer mi je ustvari muzika upravo to, u svoj današnjoj melanholiji koja me je preplavila.

bocvena bocvena 18:50 23.06.2010

Re: Proizvoljno...A,B,C,D...

ne mogu oni u tačku B, a da preskoče tačku A, koja je obično početna, tj. ne možeš u gimnaziju, bez osnovne, jer se mnogo propusti i jalov je posao.

Ah, MRNS, kakvo poentiranje!
Za melanholiju i (po)lako ćemo...
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:11 23.06.2010

Re: Proizvoljno...A,B,C,D...

Melanholija ima svoje mesto i u mojim danima, prilicno redovno.
Ume da pretera, ali preterujem i ja.

Preskakanje ima nekih privlacnosti, samo se pre ili kasnije uvidi da dobar deo stvari ne treba ili se ne sme preskakati. To su verovatno sve neizbezne stvari - i preskakanje i uvidjanje kod neke udaljene tacke.

Nije nam lako

Ali ima i leka.

Dance, darling

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:19 23.06.2010

Re: Proizvoljno...A,B,C,D...

Moze i Nick Cave.
Onda se zaljubis u melanholiju, i sve sto te je ikada cinilo mellow.
Filip2412 Filip2412 14:33 25.06.2010

Re: Proizvoljno...A,B,C,D...

You keep me very near and shoot me down, shoot me down...

U prva 2-3 meseca setkao sam se stalno tim delom grada, nevezano za tvoje utiske u tom zguzvanom i prenatrpanom okruzenju vise sam se osecao kao kod kuce nego prolazeci kroz sablasno prazne vukojebine po predgradjima. R
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:33 25.06.2010

Re: Proizvoljno...A,B,C,D...

Predgradja su zastrasujuca. Ima urbanih sredina koje su ruzne, pretprane, svakakve, ali da se planski stvore takve pojave kao predgradja, to je prilicno strasno.

Mene je put retko navodio na te strane.

Sad si me podsetio - i ja sam u pocetku vrlo cesto prolazila tim delom grada. Valjda svako. Nisam ni zivela tako daleko.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana