Istina je: posle bitke svi su generali. Istina je: najteže je dokazati teoriju zavere. Istina je: izgubili smo 1:2. Istina je: nismo pobedili = izgubili smo. Istina je: ko gubi ima pravo da se ljuti.
Ipak, ne mogu da ne napišem ovaj blog. A vi slobodno udrite.
Sećanje ide četiri godine unazad. Katastrofa naše reprezentacije protiv Argentine i obećavajući poraz protiv Obale Slonovače (ovo mogu da objasnim ako treba) nisu me toliko pogodili koliko rezultati osmine finala. Ista ova nesrećna Australija, koja je nama zastala u grlu večeras, izbačena je nepostojećim penalom u nadoknadi vremena da bi kasnije "srećniji" tim postao prvak sveta. Ista ova "srećna" Gana takodje je završila takmičenje na Svetskom prvenstvu da bi Brazil nastavio dalje. Bio sam ogorčen, ljut - videvši da igra ne znači ništa, da jednostavno reprezentacije nekih zemalja moraju biti u četvrtfinalu, polufinalu, da neko od njih mora osvojiti titulu.
Jutro je sve nagoveštavalo. Na medjunarodnom Eurosportu vesti su davale priloge sa konferencija za štampu Engleske, SAD i Alžira (ne Slovenije) i Nemačke, Gane i Australije (ne Srbije). Smrdelo je od ranog jutra.
Današnji dan proveo sam u Bačkoj, sa grupom starih dobrih izvidjačkih prijatelja. Na samom polasku iz Beograda, jedan od njih mi je rekao da je iz Niša dobio poruku da je namešteno da dalje idu Nemačka i Gana. Prirodno, odbijao sam svaku pomisao na takav scenario, koliko god je on bio odlučan da njegov prijatelj ima proverene informacije.
Posle utakmice čuo sam se sa bratom. Pokušao sam da mu kažem. Nije vredelo. Njegov odgovor je bio: nismo pobedili - dakle ispali smo. Istina je: 1 + 1 = 2.
Ne mirim se sa ovim iz dva razloga. Prvi je da sam gledao, na drugom televizoru, meč Nemačka - Gana. Nije uopšte trebalo gledati našu utakmicu, onu u kojoj nismo pobedili. Samo gledajući ovu predstavu svako je jasno mogao da zaključi da mi ne možemo proći. Es ist nicht möglich. Da smo dali gol iz bilo koje od šansi koje smo imali, ubedjen sam da bi se našao način da se to poništi. Videlo se to iz drugog razloga: nedosudjenog penala u poslednjim minutima. Amerika je dala gol u poslednjim minutama nadoknade, nama to nije omogućeno.
Razlozi su sasvim jednostavni. FIFA odavno nije udruženje nacionalnih fudbalskih saveza, već moćna mašinerija koja ima za cilj da sebi i ponekima obezbedi zamašan prihod. Da upotrebim paralelu sa našom situacijom: FIFA odavno ne spada u sportsku nego u zabavnu redakciju. Oni jednostavno nisu mogli da priušte sebi da nijedna afrička reprezentacija ne prodje u drugi krugposle svih akcija koje su preduzeli na promociji fudbala u africi, da jedna nemačka i engleska (ne grešim - namerno koristim mala slova) ne prodju u drugi krug. Nažalost, pre četiri godine žrtve su bili Australija i Gana, a danas su ove dve reprezentacije učestvovale u farsi u kojoj smo mi ispali žrtveni jarci.
Jedino me birnu posledje reči čoveka koji je znao da ćemo izgubiti: "Nemoj da zanemariš mogućnost da je neko od naših učestvovao u ovome".