Društvo

"Kašnjenje" istorije

gordanac RSS / 24.06.2010. u 09:41

- ...i "nanošenje" istorijskih modela, opisi istorijskih stanja iz ugla jednog molekula i druge letnje priče... -         (i upozorenje uz izvinjenje: ovo je vrlo dugačak tekst, nemo` posle...yawn.jpg

venturi-tube.jpg Postoji u fizici fluida jedan prilično dobro razjašnjen fenomen - fluid neke gustine dok struji kroz cev koja ima različite poprečne preseke, struji različitim brzinama i ima i druge parametre kojima se opisuje pojedinačan molekul sasvim različito (što je sve moguće izračunati), a sve to u zavisnosti od dimenzija cevi kroz koju teče i od mesta na kojem se, unutar fluida, molekul nalazi. Stvar se malko komplikuje kad fluid nije idealan, a nemerljivo se komplikuje kod turbulencija.I sve to naučimo još u osnovnoj školi.

Kakve to veze ima sa istorijom (ili - "kašnjenjem" istorije) i ljudskim društvima?

Direktne. I to ne samo kao metafora.

Tako kako možemo, mereći i posmatrajući, da uočimo da se u jednoj istoj sredini molekuli isti po vrsti i sastavu ponašaju sasvim različito u zavisnosti od toga kojom se brzinom  kreću, tako se (metaforično) ponašaju i ljudska društva. "Kreću" se različitim brzinama i deleći prostor na kojem postoje, ne dele i vreme koliko god bili, na prvi pogled, "istovremeno postojeći" na planeti Zemlji. Delimo prostor, ne delimo vreme, istorijsko vreme ima različit tok (i oduvek je  imalo) kod društava koja dele globalno vreme. A sa "nedeljenjem" vremena gledanog kao istorijski tok - ne delimo i mnoge druge parametre.Otuda, možda, nastaje ljudska potreba za nalaženjem univerzalija, a skoro sigurno zbog toga nastaju bajke, mitovi i legende, smišljenih da podsećaju da je nalaženje univerzalija među ljudima - moguće. Da bi se molekulu u idealnom fluidu promenilo stanje, mora mu se dodavati ili oduzimati ventSPH.jpgenergija nekakvim dodatnim, posebnim i spoljnjim uticajem.

Da bi se nekom ljudskom društvu menjali društvani procesi i tekli drugačijim tempom (gradijentom) od spontanog, mora se odvijati proces ubrzavanja istorijskih procesa, što za rezultat (paradoksalno, ali tačno) ima - očito "kašnjenje" istorije.

Prekidanje spontanog civilizacijskog razvoja pojedinih ljudskih društava i "nanošenje" tuđe istorije, ima ustvari dva rešenja:

   1. - potpuni nestanak civilizacija čiji se spontani razvoj prekida

  2. - "nanošenje" razvojnog puta koji su istorijski prošla društva koja prekidaju spontani razvoj drugih, svojevrsno "nanošenje sopstvene istorije" 

Prvo rešenje je tragično i - neproduktivno, postoji samo kao urušavanje, prekid, singularitet istoijskog toka razvoja.

Dočim, drugo rešenje ima neverovatno broj različitih ostvarenih oblika.

"Kašnjenje" istorije proizvodi "zgusnute" događaje u društvu kojem se događa i ma kako se ceo proces činio kontrolisanim i predvidljivim, često je eruptivan, iznenađujući, a skoro po pravilu - veoma buran.

Evropska (ili judeohrišćanska) civilizacija nametnula se svojim istorijskim tokom kao "nanosač istorijskog razvoja" skoro svih drugih. Ona kao da nosi monopol spontanog istorijskog razvoja i, nemajuću nijedan drugi model pred sobom, nudi ga svim drugima koji nisu za sobom zabeležili takav tok istorije, nemaju takav tehničko-tehnološki, humanistički ili socijalni razvoj.

To "nanošenje sopstvenog istorijskog iskustva" obavlja se i legalno i legitimno (jer uostalom, ljudi sami prave svoja pravila) i postaje sasvim očito i očigledno tek razvojem interneta koji je, nesputano i bez jasnih prethodnih modela uspostavio komunikaciju koja je dvosmerna i koja iz društava u kojima "istorija kasni" šalje snažnu i jasnu reakciju (delotvornu i uticajnu) u društva koja sama sebe smatraju vrhom na piramidi ukupnog istorijskog razvoja. Ta povratna veza, ta interaktivna komunikacija u realnom vremenu, a virtuelnom prostoru, brže nego ikada ranije (ili prvi put ikada) formira jedan potpuno nov tok ZAJEDNIČKE ISTORIJE i ISTORIJSKE ISTOVREMENOSTI za sva ljudska društva koja trenutno postoje na planeti.

Inače je istorijski tok vremena nekog (bilo kog) ljudskog društva vidljiv po dvema vrstama intervencija, vidljiv je u dva sektora koja ljudi kroz svoju istoriju menjaju.

Prvi je MENJANJE PROSTORA, a drugi  je MENJANJE  SOCIJALNIH, DRUŠTVENIH VEZA I MODELA u društvu.

Kako danas izgleda "MENJANJE PROSTORA" ?

Politike kojima ljudi menjaju  prostor, sve do industrijske revolucije judeohrišćanskih društava, sve su te promene vršile (manje-više) održivo i skladno u odnosu na životnu sredinu. Pojedinačne velike štete na prostoru nastajale su i vekovima ranije krčenjem šuma radi dobijanja plodnog zemljišta i širenjem u životne prostore drugih živih vrsta koje su ljudi uništavali i na kraju - istrebljivali. XX vek je vek potpune bezobzirnosti prema prostoru, prema životnoj sredini, vek oštećivanja i uništavanja resursa potrebnih za život i istovremeno vek stvaranja svesti o tome da se moraju primenjivati politike koje će iskasapljeni prostor lečiti, popravljati i unapređivati, ali ljudi traže da to bude samo tako da to ne menja puno ustanovljene socijalne veze u tim duštvima, da se ne menjaju puno navike stečene bezobzirnim trošenjem resursa. To je malko komplikovano za ostvariti, ali - izvedivo.

Ljudska društva koja u istom realnom vremenu, spontano i u sopstvenom istorijskom toku NISU načinila štete prostoru i NISU uništavala životnu sredinu, danas u XXI veku nemaju ni šansu da to učine. "Nanošenje" istorijskog iskustva drugih uspostavlja se kao opomena i kao zabrana. Ali - uništeni resursi si jednima doneli velike dobiti (u svakom smislu) a drugima čuvanje tih istih resursa ne čini se da (samo kratkoročno) donosi bilo kakvu dobit.Tako istorija menjanja prostora u društvima koja "istorijski" kasne predstavlja ne njihovu autentičnu ideju o tome kako treba menjati, već nastavak "nanete" istorije onih koji su trajno menjali svoj prostor decenijama ili vekovima ranije.

Kako danas izgleda "MENJANJE DRUŠTVENIH VEZA I MODELA" ?

Po pravilu, te su veze i modeli menjani burnim promenama, revolucijama, ratovima, nasiljem, skupom eksplozivnih procesa kojima se nepovratno menjana pisana  i nepisana pravila i regulacije o tome kakav je model "unapred" namenjen bilo kom pripadniku društva pojedinačno ili društvenoj grupi u celini. Najjednostavniji primer "kašnjenja i nanošenja istorije" su društveni modeli koje su razna ljudska društva namenjivala ženama, marginalnim grupama, manjinskim grupama koje su ispoljavale svoje kulturološke razlike kroz i zbog različitog etničkog, rasnog, verskog, klasnog ili ekonomskog statusa. Regulacije do kojh su, nakon sopstvenog istorijskog toka razvoja, došla judeohrišćanska društva, definisane su kroz ljudska prava i slobode čoveka i građanina i razvoj parlamentarne demokratije kao jedinog (ili "najmanje lošeg" ) sredstva i mehanizma kojim je moguće na kontrolisan, jasan i vidljiv način sprovoditi intervencije i promene i u sektoru prostora i u sektoru društvenih veza i modela.

Kod društava koja nemaju takav razvojni istorijski tok, primenjuje se svojevrsno "nanošenje" demokatije, a taj proces onda ogoljuje i čini vidljivim - "kašnjenje istorije" u društvenim procesima društava koja su imala različit tok istorijskih procesa i nose sobom različito kolektivno pamćenje na intervencije u prostoru i u društvenim vezama.

Šta bi bio osnovni pokretač, primarni motiv i bazični razlog "nanošenja" sopstvenog istorijskog iskustva i svojevrsno nametanje sopstvenog modela razvoja svim drugima, kao najboljeg (ako ne i jedino mogućeg)? (osim čisto evolucionih, predatorskih razloga i motiva)

Prvi je odgovor trivijalan - niko ne nudi ništa drugo, prostor ponuda je prazan. Postojala je jedna druga i drugačija ponuda jedno kratko vreme - revolucionarna ideja jednopartijskih društava i monopol-socijalizma, ali to su očigledno ostale samo ideje koje su katastrofalno primenjene u stvarnosti. Urušavanje tih ideja moglo se očekivati, jer su pretpostavljale organizaciju društava bez političkih, ekonomskih, medijskih i ljudskih sloboda, a to se prosto kosi sa - ljudskom prirodom, koja "teži" upravo slobodama svih vrsta, makar kao prostora koji treba osvajati.

Drugi odgovor nije trivijalan i tiče se "praćenja tokova i tragova novca", odnosno regulacija (ili nedostatka istih) u sektoru ekonomije i kapitala.

Ne bez malo zdravog cinizma, lako je utvrditi da se judeohrišćanskih društvima menjanje prostora i menjanje socijlanih veza - itekako isplatilo, da je stvorilo bogatstva mnogo brže nego da tok njihove istorije NIJE podrazumevao nasilno prekidanje razvoja drugih civilizacija, osnivanja kolonija i crpljenje resursa iz njih, ratove, pokolje, razaranja i osvajanja tuđih prostora silom i krvlju. Itekako se isplatilo i omogućilo tehničko-tehnološki razvoj. Nasilno prekidanje spontanog razvoja društava Severne i Južne Amerike, Afrike, Australije i delimičmo Azije, dalo je evropskim društvima ekonomske resurse i izuzetno visoke zarade koje su se mogle ulagati u sopstveni razvoj.

Da li živimo vreme svojevrsnog "vraćanja dugova" iz prethodnih vekova?Da li kroz "nanošenje" sopstvenih istorijskih, kulturoloških iskustava i demokratskih modela živimo vreme u kojem se od judeohrišćanskog istorijskog iskustva očekuje da uspešno rešava krize, konflikte i probleme koji nastaju "kašnjenjem" istorije? Da li smo stigli do svesti i saznanja da je neravnomeran razvoj i oštra podela na dobitnike i gubinike istorije u globalizaciji pokazala svoje ružno lice u celosti i sasvim? Da li je moguća (re)distribucija resursa i minimalan, krhak balans razvoja kroz nove regulacije, kroz nove istorijske dogovore, a bez konflikta, ratova ili sukoba višeg ili nižeg intentziteta? Da li je moguće kanalisati terorizam i religijske netrpeljivosti u dijalog najmanje dveju strana od kojih jedna na svojoj strani ima spontan, autentičan istorijski razvoj, a drugi istoriju "prekida sopstvene istorije" i tok "kašnjenja" istorije u raznim sektorima?

Da li je išta od navedenog - moguće?

Da se vratim na cev kroz koju struji idealan fluid, sav od istih molekula koji su među sobom sasvim različiti na nivou sopstvenih mikroparametara koji im opisuju stanje, jer je u tom, "molekularnom"  slučaju odgovor na pitanja o tome šta je moguće - lak i tačan - DA, u fizici fluida bi sve to bilo moguće jer prirodni fizički zakoni po kojima se fluid kreće važe i primenjeni su bez obzira na "volju" pojedinog molekula da to ipak ne bude tako. Molekul idealnog fluida nema volju kojom bi odbio pokoravanje prirodnim zakonima, nema volju da nekom drugom molekulu "nanese" bilo kakvu reakciju osim onih dozvoljenih definicijama prirodnih zakona.

Dočim - ljudi takvu volju poseduju. I čini se da je koriste sasvim retko.

evolution-1.jpgLjudska društva nemaju spontanu, evolucionu sposobnost uviđanja opšteg dobra, opšteg interesa (Garrett Hardin "Tragedy of the Commnos"), ljudi moraju da kroz konflikte ili dogovorom dolaze do saglasnosti o tome ŠTA je opšte dobro i opšti interes. A u svakom ljudskom društvu uvek postoje pojedinci kojima se to, definisanje opšteg interesa,  čini sasvim očigledno i samodokazivo i često ne razumeju "u čemu je problem?", zašto ljudi jednostavno ne donose odluke koje bi davale dobre, zdravorazumsko dobre rezultate. Zato što - ne mogu i ne umeju, zato što ljudska društva funkcionišu kroz kontrapunkte o tome šta je sadržaj odgovora na pitanje "šta je naš opšti interes, šta je zajedničko dobro?". Humanističke vrednosti, humanizam kao kontrapunkt predatorskoj ljudskoj prirodi. Ako za sliku, refleks i okvir tog i takvog kontrapunkta postoji prostor - ljudi će stupiti u dijalog, verbalizovaće svoje slike i tada postoji nada da se, uz mnogo napora, dogovor o opštem dobru postigne. Ako pak, taj kontrapunkt ostane nejasan, sakriven, maskiran - tada će ljudi započeti konflikte različitih tragičnih i užasnih dimenzija i tek nakon njih - stvoriti prostor za dijalog.

 I vraćam se na metaforu o samo jednom molekulu koji se kreće nekom brzinom u idealnom fluidu i o - internetu.

Živimo vreme u kojem virtuelna, internet zajednica funkcioniše vrlo slično kao fliud (ne kao idealan i svakako ne podložan istim prirodnim zakonima), ali dovoljno slično da bi opravdao metaforu.

Internet je prostor u kojem je jasan, očigledan i ogoljen svaki kontrapunkt u kojem ljudi učestvuju, prostor potpune demistifakacije i demitologizacije svega što su se ljudi trudili da stvore kao "neporecive" parametre koji se ne mogu dovoditi u pitanje i koji su ugrađeni u same temelje pojedinih društava. Internet je, po prvi put otkad je ljudi, omogućio ISTOVREMENOST vesti o događajima, sa mogućnošću da se sve okolnosti pojedinog istorijskog događaja verbalizuju, tematizuju, procene, ocene, analiziraju. Internet je prostor u kojem humanizam kao kontrapunkt predatorstvu ima i svoje sliku i svoj refleks i svoj okvir. I zato je povremeno strašno zbunjujući za mnoge učesnike, 

Prisustvovala sam dijalogu pre koju nedelju, u kojem se jedna osoba (iz zemlje članice EU) iskreno zgraža nad prizorima luksuza i neverovatnog trošenja novca jednog od enormno bogatih ljudi iz centralne Azije, rečenicom "pa, zar u vreme opšte krize da se ovako raskalašno razbacuje, ovo je za gađenje!", a odgovor koji je usledio glasio je "ne, madam, to nije ništa neobično, to je Hofburg, Versaj i Šenbrun, samo vek ili dva kasnije, zaboravili ste...".

Da nema Interneta, ne bi bilo nikakve nade da se između njih dvoje razvije dijalog, da se predatorstvo kao kontrapunkt humanističkom ikako osvetli, ali ovako - dijalog je već odavno počeo, bili učesnici Internet zajednice toga svesni ili ne. Tema je "kašnjenje istorije", a rezultati razmena informacija u virtuelnom, fluidnom svetu - umeju da budu iznenađujući i za one koji za sebe misle da su "nanosači" istorije i za one koji za sebe misle da im se istorija "nanosi".

I kao i uvek kad su ljudi (tako sasvim šašavi!) u pitanju, jedina prava nada, mogućnost i verovatnoća da se za vreme pred nama definiše šta je opšte dobro, šta je opšti interes, je taj paučinasti, nevidljivi, a sve prisutni virtuelni prostor kojim strujimo različiti, a isti, poput molekula u fluidu.

Ψηλαφαω na delu...

 Desnica-1.jpg

 

 



Komentari (65)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

petar_p petar_p 09:54 24.06.2010

voleo bih neku

odrednicu po pitanju kovanice "judeohriscanstvo" -- google search vraca cela 33 (opskurna) rezultata na tu temu, dok 190.000 rezultata za "hriscanstvo". Dakle, zamima me sta ta kovanica znaci, ko, gde, kada, i kako je upotrebljava.
gordanac gordanac 09:59 24.06.2010

probajte...

..."judeohrišćanska društva", Гоооогле daje drugačije rezultate...

Dve od tri biblijske religije kao preovlađujući kuluturološki, istorijski, vrednosni parametar za par hiljada godina, to je (otprilike) smisao izraza "judeohrišćanska društva"
docsumann docsumann 10:07 24.06.2010

Parcijalna vremena

Delimo prostor, ne delimo vreme, istorijsko vreme ima različit tok (i oduvek je imalo) kod društava koja dele globalno vreme


Pretpostavljam da se ovo odnosi na istorijsko vrijeme, a ne na fizičko.
gordanac gordanac 10:49 24.06.2010

: Parcijalna vremena

docsumann
Delimo prostor, ne delimo vreme, istorijsko vreme ima različit tok (i oduvek je imalo) kod društava koja dele globalno vreme


Pretpostavljam da se ovo odnosi na istorijsko vrijeme, a ne na fizičko.

Da, otprilike.
Vreme kao kontekst u kom su sadržani i ostali parametri nekog društva, ne kao datumsko vreme (to, naravno, delimo svi trenutno živući, tu nema spora)
pleonazam pleonazam 20:16 25.06.2010

Re: : Parcijalna vremena

U knjizi "Ulje na vodi" Dubravka Stojanović razmatra teoriju o tri vremena. Čini mi se da se sjajno nadovezuje na ovaj odličan blog.
margos margos 10:07 24.06.2010

Jel skapirala?

Prisustvovala sam dijalogu pre koju nedelju, u kojem se jedna osoba (iz zemlje članice EU) iskreno zgraža nad prizorima luksuza i neverovatnog trošenja novca jednog od enormno bogatih ljudi iz centralne Azije, rečenicom "pa, zar u vreme opšte krize da se ovako raskalašno razbacuje, ovo je za gađenje!", a odgovor koji je usledio glasio je "ne, madam, to nije ništa neobično, to je Hofburg, Versaj i Šenbrun, samo vek ili dva kasnije, zaboravili ste...".

Meni izazivaju gađenje ti skromni i u pocepanim čarapama - čija se današnja moć ne vidi u dvorcima i odorama već je na bankovnim računima i uticaju da od neke države naprave, što bi rekla Katica u Radovanu: ...od kafanče poljanče.
Ljudska društva nemaju spontanu, evolucionu sposobnost uviđanja opšteg dobra, opšteg interesa (Garrett Hardin "Tragedy of the Commnos",

Evolutivne promene se mere u milionima godina, a mi smo nestrpljivi, pa stoga i tvrdimo kako su ljudi često gluplji od životinja. A nisu, samo lošije koriste ono što im je Majka Priroda dala - prečesto na svoju štetu.
ivana23 ivana23 10:16 24.06.2010

Re: Jel skapirala?

margos
Meni izazivaju gađenje ti skromni i u pocepanim čarapama - čija se današnja moć ne vidi u dvorcima i odorama već je na bankovnim računima i uticaju da od neke države naprave...


Znam na koga si mislila...



Naravno, ne samo na njega.
docsumann docsumann 10:40 24.06.2010

Re: Jel skapirala?

Evolutivne promene se mere u milionima godina, a mi smo nestrpljivi, pa stoga i tvrdimo kako su ljudi često gluplji od životinja.

Neke biološke promjene na ljudskoj vrsti (npr. prosječna visina) uočjive su posmatrano na samo par vjekova unazad, a već postoje prognoze kako će izgledati naši potomci polovinom ovog milenijuma - bez malja po tijelu, prosječna visina muškarca preko 2m, izduženi ekstremiteti i sl.
Interesantno je da se ovi "rezultati" očekuju iako naučnici smatraju da klasični mehanizmi biološke evolucije ne funkcionišu više u ljudskom društvu. Nema preživljavanja samo najsposobnijih, najačih, najbržih; nikakve fizičke ni mentalne predispozicije (date u normalnim okvirima) nisu ključ u vezi sa ostvarivanjem potomstva.
Sad, kako će se razvoj transhumanističke teorije i prakse odraziti na ukupnu sliku čovjeka budućnosti, ostaje da se vidi.
margos margos 10:44 24.06.2010

Re: Jel skapirala?

Naravno, ne samo na njega.

Naravno. :)
lavandablue lavandablue 20:03 25.06.2010

Re: Jel skapirala? (mala digresija)

docsumann

Neke biološke promjene na ljudskoj vrsti (npr. prosječna visina) uočjive su posmatrano na samo par vjekova unazad, a već postoje prognoze kako će izgledati naši potomci polovinom ovog milenijuma - bez malja po tijelu, prosječna visina muškarca preko 2m, izduženi ekstremiteti i sl. Interesantno je da se ovi "rezultati" očekuju iako naučnici smatraju da klasični mehanizmi biološke evolucije ne funkcionišu više u ljudskom društvu. Nema preživljavanja samo najsposobnijih, najačih, najbržih; nikakve fizičke ni mentalne predispozicije (date u normalnim okvirima) nisu ključ u vezi sa ostvarivanjem potomstva.Sad, kako će se razvoj transhumanističke teorije i prakse odraziti na ukupnu sliku čovjeka budućnosti, ostaje da se vidi.


upravo suprotno.
nedavno je na ovom sajtu bila objavljena neka naucna studija (ne secam se vise iz koje drzave), po kojoj ce potomci coveka biti nizi, jer ce zene koje su nize a sa sirim kukovima radjati vise dece, a samim tim prenositi svoje gene na njih.
meni je to logicnije.

jos kad pogledam moju generaciju (70 i neku) i ove mladje, narocito iz devedesetih, primetno je da su nizi rastom.


Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:43 24.06.2010

hvala ti

za inspirativan tekst, toliko je krcat, plus tera na asocijacije, u sirokim potezima:)

ja obozavam da gledam BBC seriju Top Gear, iako ništa ne znam o automobilima, ali su emisije nevidjeno duhovite, pametne i inspirativne:)

pa da krenem od onog o čemu ništa ne znam...

ako bi makrosvet ljudi prebacili u mikrosvet automobila, onda bi isplovilo da jedni stalno izmišljaju nove modele, koji su brži, s boljim performansama, ekološki i šta ja znam, drugi se drže proverenih, oprezno uvode nove linije, a treci - voze u rikverc svako malo, sve vičići al jurimooo:)



Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:57 24.06.2010

univerzalije

Otuda, možda, nastaje ljudska potreba za nalaženjem univerzalija, a skoro sigurno zbog toga nastaju bajke, mitovi i legende, smišljenih da podsećaju da je nalaženje univerzalija među ljudima - moguće.


jedno vreme u mom malom zivotu, bavila sam se strukturalnim analizama mitova i legendi i da, zaista, totalno je fascinantno, koliko su simboli, tabui, predrasude, plus naravno same price mitova i legendi iste, bliske, slicne, jednako motivisane itd, od brazila do islanda preko srbije i dalekog istoka:)

ali, nisu ih ljudi pleli, te bajke, mitove i legende, da bi pronasli univerzalije, univerzalije nalaze naknadno,s pravom, istrazivaci, a ljudi, ljudi su ih prosto konstruisali, živeli, kreirali, jer JESU tako slični, čak i kad ne znaju za postojanje onih drugih i kad umišljaju da se bitno razlikuju:)


gordanac gordanac 11:06 24.06.2010

Re: univerzalije

Vesna Knežević Ćosić
Otuda, možda, nastaje ljudska potreba za nalaženjem univerzalija, a skoro sigurno zbog toga nastaju bajke, mitovi i legende, smišljenih da podsećaju da je nalaženje univerzalija među ljudima - moguće.


jedno vreme u mom malom zivotu, bavila sam se strukturalnim analizama mitova i legendi i da, zaista, totalno je fascinantno, koliko su simboli, tabui, predrasude, plus naravno same price mitova i legendi iste, bliske, slicne, jednako motivisane itd, od brazila do islanda preko srbije i dalekog istoka:)

ali, nisu ih ljudi pleli, te bajke, mitove i legende, da bi pronasli univerzalije, univerzalije nalaze naknadno,s pravom, istrazivaci, a ljudi, ljudi su ih prosto konstruisali, živeli, kreirali, jer JESU tako slični, čak i kad ne znaju za postojanje onih drugih i kad umišljaju da se bitno razlikuju:)



Amen!
:))

I kad to pokušaš da saopštiš nekome ko je na sebe dobrovoljno stavio "svih sedam velova" predrasuda o inim i različitim, ondaK tek uvidiš svu blagotvornu efikasnost bajki, mitova i legendi, jer ćeš na pominjanje bilo čega drugog doživeti ratoboran otpor, ali - spominjanja bajki, mitova i legendi, eeeee....to već može!
Ljudi su, beskrajno i divno - sasvim šašavi.
docsumann docsumann 10:51 24.06.2010

Geri Larson

vishnja92 vishnja92 12:11 24.06.2010

Re: Geri Larson

savrseno :)
docsumannu autorsku opciju (niste znali da sam dosadna? znali ste? e.)


gordanac, sjajan tekst (i prekratak)

"ne, madam, to nije ništa neobično, to je Hofburg, Versaj i Šenbrun, samo vek ili dva kasnije, zaboravili ste...".


tako ja dozivljavam religije - kao ziva bica u razlicitim fazama razvoja. u vreme svog puberteta hriscanstvo je imalo gotiku, inkviziciju i razna samosvojna dobra i losa preterivanja, a islamu su to pobrkali nacisto, upravo zbog ubrzavanja istorije: kao da detetu koje se naglo razvija u svim pravcima poturis steroide, otprilike.
docsumann docsumann 12:41 24.06.2010

Re: Geri Larson

docsumannu autorsku opciju (niste znali da sam dosadna? znali ste? e.)


iz sata u sat
naši časovnici su sve precizniji
_
_
_

na kraju vječnosti
vrijeme ćemo mjeriti
savršenim uređajima



P.S. nadam se da pristaje uz temu bloga
P.P.S. višnja, ako nastaviš sa ovim insistiranjem, pomosliće neko da pišem poeziju
djole63 djole63 13:22 24.06.2010

Re: Geri Larson

gordanac, sjajan tekst (i prekratak)


"ne, madam, to nije ništa neobično, to je Hofburg, Versaj i Šenbrun, samo vek ili dva kasnije, zaboravili ste...".



tako ja dozivljavam religije - kao ziva bica u razlicitim fazama razvoja. u vreme svog puberteta hriscanstvo je imalo gotiku, inkviziciju i razna samosvojna dobra i losa preterivanja, a islamu su to pobrkali nacisto, upravo zbog ubrzavanja istorije: kao da detetu koje se naglo razvija u svim pravcima poturis steroide, otprilike.


Tekst je zaista sjajan. Cesto i sam razmisljam na temu razvoja (zaostalosti) drustava, prava jednih da namecu svoje sisteme vrednosti drugim drustvima (kao sto anglosaksonska civilizacija smatra da ima pravo da silom "uteruje druge u red" sve pozivajuci se na ne znam ni ja koje vrednosti a opet sve kao i ranije radi pljacke ...

A gde smo tu mi? Koliko "dobrovoljno usvojene" vrednosti na putu u Evropu zaista mogu da ubrzaju i evoluciju odredjene populacije koja zivi na odredjenom prostoru? Ili je to sve Sizifov posao?

I za kraj mogu da preporucim jedan tekst sa kojim se bas i ne slazem, koji se ne tice direktno teme "kasnjenja ili pozurivanja istorije", ali koji tera na razmisljanje, kao i da citiram jedan deo koji ga odlicno opisuje:
Za svoju moc u svetskoj trgovini, zapad treba da zahvali Britanskoj istocnoindijskoj kompaniji (East India Company) koju bi danas u kompletnom sastavu sigurno izveli pred haski sud, izmedu ostalog i zbog trgovine opijumom u Kini. Za sve sto danas poseduje, zapad je obavezan pred ljudima koji su branili svoju slobodu, svoju imovinu i svoja prava. Ni jednom od prvih osnivaca Amerike, ljudi koji su stitili svoju slobodu boreci se protiv engleskih poreza, ni na kraj pameti nije bilo da prosiruje prava koja proisticu iz principa Deklaracije o nezavisnosti i na Indijance, jer da su kojim slucajem to ucinili, danas se SAD ni po cemu ne bi razlikovale od, recimo, Bolivije.
mirelarado mirelarado 14:11 24.06.2010

Re: Geri Larson

Уз изванредну Ларсонову вињету некако ми иде ова фотографија младог антрополога који се припрема за истраживање "на терену".



Одличан текст, Горданац. Људи јесу сасвим шашави молекули, а њихове заједнице нису идеални флуиди, стога је и историја скуп разнородних, неусклађених и противречних кретања у свим правцима. Бојим се да несумњиви технолошки развој тек незнатно утиче на замршено клупко међусобних односа тих заједница.
gordanac gordanac 14:45 24.06.2010

-----

djole63:
A gde smo tu mi? Koliko "dobrovoljno usvojene" vrednosti na putu u Evropu zaista mogu da ubrzaju i evoluciju odredjene populacije koja zivi na odredjenom prostoru? Ili je to sve Sizifov posao?

Mogu (i to se dešava) neverovatno da "ubrzaju" (stavljam pod navodnike da izbegnem nesporazume) SVE procese kojima se uređuje država, to je ogromna stvar i velik dobitak.
Evropske integracije su SREDSTVO, a ne CILJ i njihova uspešnost je upravo u dobrovoljnosti, niko to ne mora da započne, niko te ne tera, ali uspešni primeri drugih (očigledni) te teraju da se odmah zapitaš "ako nećeš to i tako, ako nećeš tamo i s njima, a šta hoćeš?".
EU integracije su sistem prenosa znanja, iskustva i veština u upravljanju javnim poslovima. I još ti daju novac njihovih poreskih obveznika (priličnu sumu!) da bi najteži procesi promena išli koliko-toliko lakše i podnošlivije.
Da li su savršene, EU integracije ili EU, takva kakva je?
Naravno da ne.
Odlična stvar je osposabljavanje da sam rešiš svoj problem i da imaš prostor u kome rešavaš zajednički problem (kakv god bio).

Da li je sve to Sizifov posao?
Nikako.
Mit o Sizifu je mit o tlapnji, a EU i promene koje se sprovode po EU receptu su - život, svalodnevica, dobra stvar.
dragan7557 dragan7557 15:09 24.06.2010

Re: Geri Larson

iz sata u sat
naši časovnici su sve precizniji

Jedino nemamo apsolutno nikakvog pojma šta merimo ovim potpuno neadekvatnim mašinama.

Vreme je dimenzija koji će ubrzo nasilno provaliti u naš svet.

cerski
djole63 djole63 15:11 24.06.2010

Re: -----

Gordanac,

Hvala na odgovoru. Integracije - da ili ne - nema dileme - DA. Sami, tesko da bi negde stigli.
Ostvarivost i brzina svega toga - e to je ono oko cega imam bojazan.
Sta je starije koka ili jaje?
Da li promenom svesti stvaramo bolji zivot oko nas, ili samo "odlukom da stvari kalupom promenimo" dovodimo na kraju do promene svesti? Mozda i jedno i drugo. Ne znam. Praksa EU integracija ima puno uspesnih slucajeva (Ceska, Slovenija, ...) ali i kilavijih resenja (Rumunija, Bugarska - nastancovase zakona, a korupcije koliko hoces ...). Opet - radi se o kolektivnoj svesti koliko se meni cini.

Druga stvar je i donesenje odluke:
Ako odluku donosi neko ko kaze - hocu ja integracije (i borbu protiv korupcije, transparentnost, ...), ali ako mozemo ja i moj Kum i nasi biznisi da se izuzmu iz toga, slaba vajda. A to je nazalost solidan deo danasnjih politicara/bizmismena. Cisti se i to polako, ali koliko je istoriju bas u tom slucaju moguce ubrzati, to ne znam.
docsumann docsumann 15:12 24.06.2010

Re: Geri Larson

Vreme je dimenzija koji će ubrzo nasilno provaliti u naš svet.


Što bi se reklo - svakog časa.
Kazezoze Kazezoze 15:15 24.06.2010

Re: -----

EU integracije su sistem prenosa znanja, iskustva i veština u upravljanju javnim poslovima. I još ti daju novac njihovih poreskih obveznika (priličnu sumu!) da bi najteži procesi promena išli koliko-toliko lakše i podnošlivije.

stvarno nebi trebali da se zavaravamo da ce ti neko dati nekakav novac tek tako.
od onih koji su naucili da otimaju od drugih i da na tome izgrade svoju "uspesnost", sigurno ne mozes ocekivati da udju u bilo kakav novcani biznis, a da u tome ne traze licnu korist.
nase je da se okanimo svih vrsta pozajmica i sumnjivih poklona, jer i ovi krediti koje imamo nas teraju u velike probleme, a primjer grcke nam moze biti smernica EU darezljivosti.
na kraju krajeva svi politicki sistemi su utopijski, pa tako i model "demokratije" koju nam EU nudi.
gordanac gordanac 15:31 24.06.2010

: -----

djole63
Gordanac,

Hvala na odgovoru. Integracije - da ili ne - nema dileme - DA. Sami, tesko da bi negde stigli.
Ostvarivost i brzina svega toga - e to je ono oko cega imam bojazan.
Sta je starije koka ili jaje?
Da li promenom svesti stvaramo bolji zivot oko nas, ili samo "odlukom da stvari kalupom promenimo" dovodimo na kraju do promene svesti? Mozda i jedno i drugo. Ne znam. Praksa EU integracija ima puno uspesnih slucajeva (Ceska, Slovenija, ...) ali i kilavijih resenja (Rumunija, Bugarska - nastancovase zakona, a korupcije koliko hoces ...). Opet - radi se o kolektivnoj svesti koliko se meni cini.

Druga stvar je i donesenje odluke:
Ako odluku donosi neko ko kaze - hocu ja integracije (i borbu protiv korupcije, transparentnost, ...), ali ako mozemo ja i moj Kum i nasi biznisi da se izuzmu iz toga, slaba vajda. A to je nazalost solidan deo danasnjih politicara/bizmismena. Cisti se i to polako, ali koliko je istoriju bas u tom slucaju moguce ubrzati, to ne znam.


Oba i sve. :))
A redosled je jasan:
- prvo moraš doneti odluku, a oni (EU) tu odluku prihvatiti (i kasnije se podvrgavati svim fazama procesa, oni su "rule maker", mi smo "rule taker", o pravilima nema pregovora, samo o rokovima može da se pregovara i - to se i čini)
- onda moraš zasukati rukave i raditi, raditi, raditi,...(tu mislim na ljude na javnim poslovima, da ne bude zabune, mora mnogo više da se radi)
- istovremeno sa mnogo više rada moraš stvoriti (otvoriti, kreirati) prostor za dijalog, za komunikaciju među raznim (do skora nezamislivim za dijalog) jer bez toga nema zajedničke slike o tome kuda idemo i šta se radi i šta valja i šta ne valja
- sve to moraš raditi u uslovima u kojima ne postoji "institucionalno pamćenje" o stvarno dobroj upravi, u post-konfliktnom, post-kriznom i post-ratnom društvu u kojem ima previše neznanja na mestima gde ne bi smelo da ga bude

Da li se menja na bolje (od kada smo počeli, zvanično 2003.?) Da, nesporno. Dovoljno brzo i dovoljno vidljivo? Ne, nesporno. Ima li iko kakav drugi predlog? Ne, nema.
Mora mnogo više da se radi.Eto.
djole63 djole63 16:15 24.06.2010

Re: : -----

Hvala jos jednom.

Ovo vidim kao najveci problem:
- sve to moraš raditi u uslovima u kojima ne postoji "institucionalno pamćenje" o stvarno dobroj upravi, u post-konfliktnom, post-kriznom i post-ratnom društvu u kojem ima previše neznanja na mestima gde ne bi smelo da ga bude


A ovo mu kao i uvek dodje limes - koliko uradis, tako ti je:
Mora mnogo više da se radi.Eto.
tigrks tigrks 16:49 24.06.2010

Re: Geri Larson

Jedino nemamo apsolutno nikakvog pojma šta merimo ovim potpuno neadekvatnim mašinama.

Vreme je dimenzija koji će ubrzo nasilno provaliti u naš svet.

Ти си дефинитивно нови Тарабић, али модернизован. Нема више сокоћала, сад користимо машине. Ајде мало прошетај у историју, макар је ти сматрао будућношћу, џангризави метузалему.
gordanac gordanac 19:06 24.06.2010

Re: -----

Kazezoze
EU integracije su sistem prenosa znanja, iskustva i veština u upravljanju javnim poslovima. I još ti daju novac njihovih poreskih obveznika (priličnu sumu!) da bi najteži procesi promena išli koliko-toliko lakše i podnošlivije.

stvarno nebi trebali da se zavaravamo da ce ti neko dati nekakav novac tek tako.
od onih koji su naucili da otimaju od drugih i da na tome izgrade svoju "uspesnost", sigurno ne mozes ocekivati da udju u bilo kakav novcani biznis, a da u tome ne traze licnu korist.
nase je da se okanimo svih vrsta pozajmica i sumnjivih poklona, jer i ovi krediti koje imamo nas teraju u velike probleme, a primjer grcke nam moze biti smernica EU darezljivosti.
na kraju krajeva svi politicki sistemi su utopijski, pa tako i model "demokratije" koju nam EU nudi.

Taj novac NIJE pozajmica, ni kredit ni bilo šta slično - to je novac budžetskih obveznika država EU koji je - bespovratan, kojim se plaćaju razne stvari u državama koej se pridružuju, a za koje države koje se pridružuju nemaju sopstvenih sredstava. (sada se to zove IPA, a imalo je razna imena i oblike od kada se EU proširuje).

I ne daje se taj novac "tek tako", već po unapred poznatim pravilima i uz kontrolu.
Ima li (bilo li je kod raznih) zloupotreba?
Naravno!
I - verovao ili ne, većina država koje su se pridruživale nisu uspevale da iskoriste sva sredstva koja su im odlukama Budžeta EU bila stavljena na raspolaganje, bez obzira što je - poklon novac.
dragan7557 dragan7557 12:51 25.06.2010

Re: -----

EU integracije su sistem prenosa znanja, iskustva i veština u upravljanju javnim poslovima. I još ti daju novac njihovih poreskih obveznika (priličnu sumu!) da bi najteži procesi promena išli koliko-toliko lakše i podnošlivije.

U pitanju je koncept transfera kulturnog nasleđa ili imitacija, inače nazvan replikacija sisitema ili njegovih delova.

Nije ni nov. Zipf 1935, takođe predstavljen u Wiener seminal monografiji Cibernetics 1948, a Dawkins introdukuje kao pojam "meme" 1976.za deskripciju jedinica (units) kulturne transmisije imitacije.

Definicija eng. A replicator is anythig of which copies are made.

Reference to ideas and collections of ideas as interacting systems.

Da kopije mogu da budu veoma loše ali i dobre je posebna priča. Kava će biti vaša, ostaje da se vidi.

cerski
krkar krkar 12:21 24.06.2010

Izvinjenje


Fenomenalan blog osobe koja ozbiljno razmišlja i raspolaže zavidnom količinom znanja iz raznih disciplina. Ovo je zadovoljstvo čitati, ovo bi bilo zadovoljstvo čitati sve i da se ne slažem ni sa jednom iznetom tezom.

I zato sam ti dužan jedno zakasnelo izvinjenje. Na tvojim, kao na retko kojim drugim blogovima, primećujem koliko sam i sam prihvatio opšteprisutnu i prevlađujuću (ne)kulturu komunikacije u kojoj se najviše raspravlja o najplićem i najtrivijalnijem. Izvinjavam se što prečesto svoje blogovreme trošim na bezvezne blogove i bezvezne ljude.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:06 24.06.2010

La biblioteca de Babel


gordanac
... jedina prava nada, mogućnost i verovatnoća da se za vreme pred nama definiše šta je opšte dobro, šta je opšti interes, je taj paučinasti, nevidljivi, a sve prisutni virtuelni prostor kojim strujimo različiti, a isti, poput molekula u fluidu.


Borhes
Kada je objavljeno da Biblioteka sadrži sve knjige, prvo je zavladala neopisiva sreća. Svi ljudi su se osećali kao gospodari nedirnutog i tajnog blaga. Nije bilo ličnog ili svetskog pitanja za koji ne bi postojalo sjajno rešenje .... Univerzum je naglo zadobio neograničene dimenzije nade... Očekivalo se razrešenje temeljnih tajni čovečanstva.... Ali, kada odgovori nisu pronađeni: Posle bezgranične nade nastupila je, kako to već biva, preterana utučenost.

Ovoga puta, na žalost, skloniji sam da poverujem Borhesu.
gordanac gordanac 09:19 27.06.2010

različito čitamo JLB...

...kokanda, probaću (najkraće što umem) da objasnim zašto mi se čini da različito vidimo poruke koje je Borges ostavio svima nama...

Vojislav Stojković

La biblioteca de Babel
gordanac
... jedina prava nada, mogućnost i verovatnoća da se za vreme pred nama definiše šta je opšte dobro, šta je opšti interes, je taj paučinasti, nevidljivi, a sve prisutni virtuelni prostor kojim strujimo različiti, a isti, poput molekula u fluidu.


Borhes
Kada je objavljeno da Biblioteka sadrži sve knjige, prvo je zavladala neopisiva sreća. Svi ljudi su se osećali kao gospodari nedirnutog i tajnog blaga. Nije bilo ličnog ili svetskog pitanja za koji ne bi postojalo sjajno rešenje .... Univerzum je naglo zadobio neograničene dimenzije nade... Očekivalo se razrešenje temeljnih tajni čovečanstva.... Ali, kada odgovori nisu pronađeni: Posle bezgranične nade nastupila je, kako to već biva, preterana utučenost.

Ovoga puta, na žalost, skloniji sam da poverujem Borhesu.


Tebi je Borges (citatom, a možda i inače) očigledno poslao jasnu poruku o "nemogućnosti postojanja ikakve nade" i ta je poruka (heh, skoro kao kontrapunkt :) postavljena naspram citiranog dela mog teksta koji je poruka o "neprekidnom i stalnom postojanju nade".
Zato što se tebi čini da je JLB opaskom o "utučenosti" poslao poruku o tome da - nema nade.
Tzvrtz! - kažem ja.
Tih i takvih odgovora i ne može biti u knjigama, ti i takvi odgovori su uvek u onima koji knjige - čitaju (bez obzira kakve nam odgovore ponudili oni koji knjige pišu), ja tako čitam JLB.

I - još: tako maestralno kako je JLB ispisao svoje reči o haosu koji vlada svetom i fantastičnim snovima koji vladaju ljudima, tako se meni čini da je ceo taj niz reči - poruka nade, per se. Paradoksalno? Moguće, ali istovremeno i pokušaj dokaza da sve ono što čitamo ima značenja u zavisnosti od onog ko smo i šta smo.

Da dodam primer (koji naizgled nema veze sa JLB i našim različitim čitanjem njegovih spisa):

- Većina nas, u nekom trenutku, svedoči priči (ili napisanom) savremenika koji istražuju, opisuju ili rešavaju zagonetke ljudskih društava i civilizacija koje su davno nestale, a o sebi ostavile ili intervencije u prostoru ili zapis o svojim društvenim vezama i modelima. I ondaK - istraživač ne zna KAKO su nešto uradili, KAKO im se nešto dogodilo, KAKO su nešto sagradili čemu se taj današnji istraživač iskreno - divi, pa obično kaže:
"Kako je moguće da je u tako davnoj prošlosti bilo znanja i veština za takve poduhvate, kako je moguće da su oni nešto takvo činili tako davnim vremenima udaljeni od naše civilizacije?"
A ja bih takvog istraživača uvek zapitala:
"Kako je moguće da ti ne možeš da ukapiraš KAKO su oni radili ako već sam sebe zoveš civilizacijom na vrhu svih dosadašnjih, moralo bi ti biti писофкејк, a ipak - nije, ha?
Paradoksi?
Ne, samo drugačije čitanje.
mirelarado mirelarado 14:57 27.06.2010

Re: različito čitamo JLB...

gordanac
sve ono što čitamo ima značenja u zavisnosti od onog ko smo i šta smo.


И не само оно што читамо, додала бих. Ми непрестано тумачимо све што нас окружује, тумачење је део процеса опажања. А пошто смо међусобно различити молекули (ма колико у суштини слични или истоветни били), и тумачења речи, гестова, природе и њених закона, бивају различита.


dirtyharry dirtyharry 13:13 24.06.2010

Taman uhvatih

zalet u čitanju a ono kraj.
Ima više stvari koje ne znam a interesuju me pa da ne nabacam sve odjednom.

Regulacije do kojh su, nakon sopstvenog istorijskog toka razvoja, došla judeohrišćanska društva, definisane su kroz ljudska prava i slobode čoveka i građanina i razvoj parlamentarne demokratije kao jedinog (ili "najmanje lošeg" ) sredstva i mehanizma kojim je moguće na kontrolisan, jasan i vidljiv način sprovoditi intervencije i promene


Što se tiče državnog uređenja, da li ovo znači da će pre ili kasnije svi po ugledu jedni na druge krenuti da menjaju svoje uređenje po ugledu na one razvijenije (manje razvijena društva i države).
Kako se određuje "bolje" uređenje (pošto sam bio balav kada se to kod nas desilo)? Što je nekome lek drugome može da bude otrov.
Pre nešto vremena ugostih jednog kolegu iz SAD. Mislio je da je kod nas još uvek komunizam i da se protiv toga treba boriti, kao da je prespavao prošlih 20 godina a kada sam mu recimo rekao da je glavni trgovinski partner SAD Kina i da sa njima najviše trguju a kod Kineza vlada komunizam onda je to bilo nešto drugo.
(Kad već pomenuh Kineze, kod njih jeste komunizam i jednopartijski sistem ali nije ko u Severnoj Koreji nego znatno labaviji (bar mi se čini) pa mi nije jasno kako to kod njih funkcioniše).

Sve u svemu odličan blog i preporuka.

docsumann docsumann 13:36 24.06.2010

Re: Taman uhvatih

(Kad već pomenuh Kineze, kod njih jeste komunizam i jednopartijski sistem ali nije ko u Severnoj Koreji nego znatno labaviji (bar mi se čini) pa mi nije jasno kako to kod njih funkcioniše).

Misliš socijalizam?
dirtyharry dirtyharry 14:05 24.06.2010

Re: Taman uhvatih

docsumann
(Kad već pomenuh Kineze, kod njih jeste komunizam i jednopartijski sistem ali nije ko u Severnoj Koreji nego znatno labaviji (bar mi se čini) pa mi nije jasno kako to kod njih funkcioniše).

Misliš socijalizam?

Pa može i tako
gordanac gordanac 10:05 27.06.2010

: Taman uhvatih

dirtyharry
zalet u čitanju a ono kraj.
Ima više stvari koje ne znam a interesuju me pa da ne nabacam sve odjednom.

Regulacije do kojh su, nakon sopstvenog istorijskog toka razvoja, došla judeohrišćanska društva, definisane su kroz ljudska prava i slobode čoveka i građanina i razvoj parlamentarne demokratije kao jedinog (ili "najmanje lošeg" ) sredstva i mehanizma kojim je moguće na kontrolisan, jasan i vidljiv način sprovoditi intervencije i promene


Što se tiče državnog uređenja, da li ovo znači da će pre ili kasnije svi po ugledu jedni na druge krenuti da menjaju svoje uređenje po ugledu na one razvijenije (manje razvijena društva i države).
Kako se određuje "bolje" uređenje (pošto sam bio balav kada se to kod nas desilo)? Što je nekome lek drugome može da bude otrov.
Pre nešto vremena ugostih jednog kolegu iz SAD. Mislio je da je kod nas još uvek komunizam i da se protiv toga treba boriti, kao da je prespavao prošlih 20 godina a kada sam mu recimo rekao da je glavni trgovinski partner SAD Kina i da sa njima najviše trguju a kod Kineza vlada komunizam onda je to bilo nešto drugo.
(Kad već pomenuh Kineze, kod njih jeste komunizam i jednopartijski sistem ali nije ko u Severnoj Koreji nego znatno labaviji (bar mi se čini) pa mi nije jasno kako to kod njih funkcioniše).

Sve u svemu odličan blog i preporuka.


Kako se određuje "bolje" uređenje...?
Dva načina nam se "nude" ako posmatraš "unatrag" uređenja ljudskih društava pojedinačno:
1. revolucije, društvene erupcije, "iskakanje" iz "dotadašnjeg reda stvari" - primera ima koliko ti volja...
2. dijalogom, verbalizacijom, tematizacijom, kompromisom - i tu primera ima koliko hoćeš

Šta "odlučuje" koji će od načina nastupiti?
Mislim da je ključno - nedostatak sloboda svih vrsta. Volja za slobodom je pokretačka, stalno.
I ta dva predložena načina umeju da pokažu kako krhak ume da bude balans u kontrapunktu "humanističko vs. predatorsko" ljudske prirode.

Zašto je parlamentarna demokratija - "najmanje loša" ?
Meni se čini da ima nekoliko uzroka:
1. stvorena je - dogovorom (kroz sukob, naravno, ali - verbalizovan sukob, osmišljena je kroz debatu, kroz dijalog u najširem smislu, pa kroz konflikt suverena i plemstva, kasnije)
2. legalizovala je stanje da je svako ljudsko društvo - konfliktno i nema nameru da iskoreni konflikte već da neprekidno gradi mehanizme kojima se konflikti rešavaju
3. u njoj je legalno i legitimno ono što je u srži predatorske prirode pojedinca ili grupe - sopstveni, uski interes za koji se mora stvoriti prostor da se o tom interesu sve izgovori i sasluša, što je pokušaj kontrole opštedruštvenog licemerja kad su pojedinačni interesi u pitanju
4. ima svest i prihvata potrebu neprekidnog samomenjanja i to čini merljivo (ne)uspešno
5. postoji prostor za "osvajanje sloboda", nedostajućih u nekoj fazi razvoja parlamentarne demokratije (upravo, globalno, živimo jednu takvu fazu)

Ima li (bilo li je) šta bolje u ponudi?
Da je bilo bolje - opstalo bi. Ali - nije opstalo.

I ko god bude smislio bilo šta novo - neće biti uspešan ako izostavi osnov na kojem počivaju parlamentarne demokratije takvekakvesu - ljudi imaju neverovatnu strast za slobodama svih vrsta : ličnim, građanskim, političkim, ekonomskim, medijskim, komunikacijskim, ... koje god.
Da li su današnje parlamentarne demokratije - savršene, najbolje moguće?
Pogrešno pitanje.
One ni ne žele da budu savršene jer znaju da ne mogu biti.
Ali s vremena na vreme, mogu dobrom upravom sasvim ličiti na "najmanje loše" kako se ljudi uopšte mogu organizovati i urediti živeći u nekoj državi.
gordanac gordanac 11:05 27.06.2010

i da dodam...

...jednu današnju ilustraciju za sve ovo što rekoh:

Neredi na demonstracijama u Torontu protiv G20



"Samit G20, na kome će lideri 20 vodećih ekonomija sveta razmotriti najbolje načine da se konsoliduje oporavak svetske privrede, počeo je u Torontu. Šefovi država ili vlada, kao i visoki finansijski zvaničnici tih država, tokom dva dana razmotriće reforme u monetarnoj oblasti i ulogu međunarodnih finansijskih institucija, finansijske regulative i nove poreske stope za banke, zatim, liberalizaciju trgovine i investicija, trgovinska i pitanja deficita, a pozabaviće se i evropskom dužničkom krizom. "

"Nekoliko sati pre početka samita G20, u kanadskom gradiću Hantsvil završen je samit grupe osam najrazvijenijih, pretežno bogatih zemalja, poznatih kao G8. "

Odluke, zaključci, procene i strategije sa ovakvih sastanaka - daju naše globalno uređenje sutrašnjice (i današnjice).
Otkud prvo G8, pa G20?
Na osnovu čega se oni sastaju i odlučuju?
Niko nije imao nikakav drugi predlog i - voila!, kroz teškoće, finansijski slom i ekonomsku krizu pojavljuje se jedan promenjeni, u mnogome drugačiji oblik "uređivanja", ali bazični principi - ostaju i važe.



(ovde obratiti pažnju na kadar sa zastavom na 1:30 )

docsumann docsumann 11:40 27.06.2010

Re: i da dodam...

(ovde obratiti pažnju na kadar sa zastavom na 1:30 )

Kanađani su inače jako ponosni na kvalitet svojih zasada...
jasnaz jasnaz 13:36 24.06.2010

makar kao prostora koji treba osvajati

Jelena Gall Jelena Gall 14:10 24.06.2010

blogčina

kobne 1999. godine - da li neposredno pred bombardovanje ili tokom bombardovanja, a povodom srbija-(ni)je-kosovo-problema - vođena je diskusija na stranicama (hm, seti se, lektorka, seti se...), ako se ne varam, nemačkog FAZ-a. ili nekih drugih čitanih nemačkih novina, naći ću večeras, pa ću javiti. u svakom slučaju, bila je to diskusija na ovu tvoju temu, goco. recimo da je crvena nit pitanja bila: može li se jugoistočna evropa, suženo srbija s kosovom, suženije kosovo koje trpi srpsku agresiju, prisiliti na "istorijski" skok, ili jugoistočna evropa, odnosno njen sporni deo, prolazi kroz fazu kroz koju mora da prođe, pa je, prema tome, treba pustiti da kroz nju prođe kako zna i ume.
ostatak ne moram da dopišem, piše se sam. a ionako žurim.
sjajan tekst, gordano, bre.
gordanac gordanac 15:06 24.06.2010

raskršće

Jugoistočna Evropa je - raskršće, mi smo svi nama kuće sagradili na sred raskrsnica puteva, ukrštenih voda, skoro svih poznatih civilizacija, raznih kultura, svih ideologija, nekoliko religija....pa se posle žalimo )

Kad pogledaš unazad, ceo taj prostor je hiljadama godina granični, raskrsni prostor - podeljen ideologijama u drugoj polvini XX veka, podeljen carstvima tokom prethodnih desetak vekova, podeljen šizmom, podeljen religijski, podeljen antičkim imperijama, podeljen...sve do Gilgameša.
I prvi put sada, prvi put otkad nas je - bićemo svi negde unutra, to nije uobičajen društveni događaj ili generacijska stvar - to je istorijski proboj izuzetne vrste.
Raskršća se pomeraju istočno od nas...

Ali - ostajemo raskršće kultura, religija, tradicija, neverovatni šareniš koji ja ne bih menjala ni za šta, koliko god to neobično zvučalo...

Lista problema koju kao region imamo?
You name it, we have it.

Ali - odluka o dobrom pravcu je doneta i nema nazad, samo napred.


tigrks tigrks 14:44 24.06.2010

Fomenko

Predivan tekst.
Nisam ga procitao do kraja, ali u jednom trenutku se iz dubine secanja pojavise teorije matematicara A. Fomenka (isti dogadjaji pomereni vremenski i prostorno).
Da li postoji korelacija izmedju tvog teksta i njegovih teorija.
Mala digresija pa nazad na uzivanje u docitavanju.
gordanac gordanac 14:50 24.06.2010

:)

tigrks
Predivan tekst.
Nisam ga procitao do kraja, ali u jednom trenutku se iz dubine secanja pojavise teorije matematicara A. Fomenka (isti dogadjaji pomereni vremenski i prostorno).
Da li postoji korelacija izmedju tvog teksta i njegovih teorija.
Mala digresija pa nazad na uzivanje u docitavanju.

Fomenko?
:))
Ne, nemam dobro mišljenje o njegovim "hronologijama", nimalo.
Meni je svejedno koja godina ili vek je u pitanju, moja priča je o - kontekstima, uporedno, a on se bavio nečim drugim, čini mi se.
tigrks tigrks 17:25 24.06.2010

Re: :)

Meni je svejedno koja godina ili vek je u pitanju, moja priča je o - kontekstima, uporedno, a on se bavio nečim drugim, čini mi se.

Нисмо се добро разумели, нисам под корелацијом ни подразумевао његову тезу о сажетој историји заснованој на истим-сличним појавама у различитом времену, различитим цивилизацијама и простору. Мислим да ти његовој статистици (на којој он и базира своје теорије), дајеш једно другачије и прихватљивије тумачење.
assabah assabah 16:58 24.06.2010

svaka čast

Odličan tekst koji se čita sa uživanjem i divno jedno jednostavno razmišljanje koje većini tako nedostaje, a sve zbog onih "sedam velova"....
Preporuka naravno.
expolicajac expolicajac 18:30 24.06.2010

Spreman za izbacivanje

Živimo vreme u kojem virtuelna, internet zajednica funkcioniše vrlo slično kao fliud (ne kao idealan i svakako ne podložan istim prirodnim zakonima), ali dovoljno slično da bi opravdao metaforu


Vredna je poštovanja hrabrost autora, da poveže i inetlektualno i obradi, prirodna kretanja obrađena i definisana zakonima prirode i društvena kretanja koja su iako prirodna vrlo često van okvira zakona. Liči mi na altruizam, iako su u životu koji smo ili izabrali ili nam je nametnut dominanatni hedonistički principi. Pokušaću na praktičan način da dočaram da i u društvenim kretanjima mogu da se primene prirodni zakoni.

Osnovini zakoni koji se koriste u analizi fluida su
1. Zakon o održanju mase. Masa ne može da se stvori nit uništi, može samo da menja mesto. Ovaj zakon u mehanici fluida izražava jednačina kontinuiteta.
2. Tri Njutnova zakona kretanja:
a. Masa fluida zadržava ravnotežno stanj, odnosno miruje ili se kreće jednolikom brzinom u istom smeru sve dok se ne pojave sile koje mogu da na ruše ovo stanje.
b. Promene količine kretanja mase fluida izaziva proporcionalnu silu koja dejstvuje na tu masu. Ovaj alternativni oblik drugog Njutnovog zakona u praksi se najčešće koristi za određivanje sile kojom fluid deluje na čvrstu granicu. Drugi Njutnov zakon u mehanici fluida predstavljen je dinamičkom jednačinom kretanja koja je osnov za rešavanje strujnih problema.
c. Svaka aktivna sila im jednaku po veličini i supotnu po smeru reaktivnu silu

Kako ti isti zakoni mogu da se interpretiraju u društvenim kretanjima

Основни закони који се користе у (političkoj) анализи су:
Закон одржања ( biračkog tela) . (Biračko telo) не може да се створи нити уништи, може само да мења političko opredelenje. Овај
закон у političkoj analizi изражава једначина континуитета.
Три Politička закона кретања.
1. Biračko telo задржава равнотежно стање, односно мирује или се креће једноликом брзином у истом смеру све док се не појаве političke snage (partije) које могу да наруше ово стање.
2. Промена количине кретања Biračkog tela изазива пропорционалну силу која дејствује na ukupan sistem. Овај алтернативни облик другог Političkog закона у пракси се најчешће користи за одређивање сила којима biračko telo делује на чврсте sistema границе. Други Politički закон у Političkom životu представљен је динамичком једначином (Vanrednih izbora), која је основа за решавање nagomilanih društvenih problema .
3. Свака politička stranka na vlasti има једнаку (по величини) и супротну (по смеру) političku stranku u opozicji (нпр. DS i SNS, SPS i DSS, LDP i SRS ). Ова природна и добро позната законитост користи се
често без посебних напомена. Она је у склопу једначине о промени количине
кретања na našoj političkoj i društvenoj sceni
gordanac gordanac 18:57 24.06.2010

:))

expolicajac:
(Biračko telo) не може да се створи нити уништи, може само да мења političko opredelenje.

Ovo je netačno.
Birači ne menjaju svoja politička opredeljenja (stavove i ubeđenja), a itekako ih se može stvarati...

Sve ostalo je - baš zgodno! :))
s tim što promena količine kretanja ne može da izaziva proporcionalnu silu
expolicajac expolicajac 20:35 24.06.2010

Re: :)) pošto nisam izbačen

s tim što promena količine kretanja ne može da izaziva proporcionalnu silu

A mogli smo 2000. Bio sam prisutan.
gordanac gordanac 23:01 24.06.2010

: :)) pošto nisam izbačen

expolicajac
s tim što promena količine kretanja ne može da izaziva proporcionalnu silu

A mogli smo 2000. Bio sam prisutan.

E, sada sam ti tek ukapirala - naslov komentara...("...o izbacivanju..." )
Idi, bre, expolicajac!

(a ni 2000. nije bilo pretvaranja količine kretanja u "proporcionalnu silu" )

I još - sad mi je palo na pamet (nema veze sa tvojim komentarima) da bi zgodan tekst na blogu bio nešto kao "najveće zablude koje ljudi imaju o fizici..." ilivećtakonešto ili "šta sve ni ne znate da želite da znate o fizici..."
jinks jinks 21:22 24.06.2010

Mozda je kasnjenje

istorije neophodno da bi uopste postojala "strela razvoja". Jedno proistice iz drugog. Necije istorijsko zaostajanje proizvodi neciji istorijski razvoj i obratno. Ako bi sva drustva bila na istom stepenu razvoja, onda bi mozda i prestao svaki dalji razvoj.

Ustvari, mozda je kasnjenje istorije karakteristicno upravo za judeohriscansku predominantnu kulturu (koju po nekima upravo i karakterise "strela razvoja" i "strela vremena" ).

U vremenima kada su, nasuprot njoj, predominantne bile ciklicne paganske kulture, vi ste na potpuno razlicitim meridijanima imali vrlo slicne civilizacije koje su se razvile otprilike do istog nivoa razvoja i tu se zakucale milenijumima (Egipat, J. Amerika, Srednji Istok, Indokina).

Svi su graduckali neke priramide, obozavali idole, razumeli se u astronomiju otprilike na isti nacin ... i neverovatno licili jedni na druge iako nisu verovatno imale nikakve veze jedna sa drugom. A onda se pojavila evropska "strela vremena" koja je za nekoliko vekova poslala coveka na Mesec.
gordanac gordanac 23:24 24.06.2010

strele vremena...

...po osnovnoj ideji "strele vremena" usmerene su ka svemu što je prošlo i što se već desilo, one dopiru od našeg "sada" ka bilo kom trenutku (koji je ostavio materijalni trag) u prošlosti, ma koliko dalekoj, ali razumem šta govorite, ima smisla.
Jedino što u mom univerzumu ne postoje "strele razvoja", postoje "lavirinti razvoja", to mi nekako - zgodnije za metaforu, iz mnogo razloga.
jinks jinks 08:07 25.06.2010

Re: strele vremena...

po nekim pricama judeohriscanska "strela vremena" usmerena je od trenutka stvaranja sveta, dzenezisa, pa sve do poslednjeg (sudnjeg) dana kada istorija po toj mitologiji prestaje da tece.

Tako da je progresivni razvoj "vremena", razvoj drustava, razvoj coveka, svesti, medjuljudsih odnosa, razvoj tehnologija, po tome ustvari inherentan judeohriscanskim kulturama, posto je pojam o promeni i razvoju, toku ka necem na visem stepenu razvoja ugradjen u osnovni arhetip ove kulture.

Taj usmereni tok vremena (razvoja) razbija ciklicni tok vremena karakteristican za prethodne kulture (koje su obozavale ciklicni tok sunca i zvezdanog neba, ciklicne faze reka, ciklicni tok godisnjih doba, ...), i koje verovatno zbog toga i nisu dostigle stepene razvoja koje dostizu judeohriscanske kulture (bar tako govori judeohriscanska istoriografija :)

Interesantno, zbog cega naprimer komun. ideologija [koja je takodje pokusavala da "kopira" judeohriscansku strelu vremena: krecemo od nesavrsenog drustva, sprovodimo revoluciju, i onda kroz petoletke postepeno tezimo ka kraju strele vremena, ka idealu komunizma u kome se dostize savrsenstvo (nesto kao poslednji dan u judeohriscanstvu)] nije uspela da ponovi taj razvojni uspeh iako je i ona u osnovu svoje mitologije imala taj razvojni arhetip.

A mozda se ustvari desavaju ciklicne smene impulsa lokalnih strela razvoja u odredjenim pravcima, tako da ako se gleda na duzem vremenskom periodu nesto sto je u odredjenim kracim vremenskim periodima delovalo kao linearni razvojni tok, ciklicno slozeno izgleda kao krivudavi hod (kroz neki lavirint sto kazete). Jedino je pitanje da li se u tom krivudavom hodu kroz lavirint kruzi i vraca na pocetno mesto, ili se ipak zbirno pomera u nekom pravcu ka izlazu iz lavirinta.
nsarski nsarski 21:42 24.06.2010

Jednacina kontinuiteta

strujanja fluida, a koja je uzeta kao metafora za protok istorije, zasniva se na bitnoj pretpostavci da je fluid nestisljiv.
Drugim recima, zapremina koja protekne kroz jedan kraj cevi, za neko vreme, jednaka je zapremini koja se pojavi na drugom kraju cevi za to isto vreme. Kako je ta zapremina jednaka v*S*t, gde su v, S i t brzina, poprecni presek i vreme, izjednacavajuci zapremine na jedno i drugom kraju (fluid je nestisljiv!) i kracenjem vremena, dobije se metafora o kojoj je rec: v1*S1=v2*S2. (Zato je, na primer, Dunav brzi kod Djerdapa nego kod Beograda). Tj., proizvod izmedju poprecnog preseka ("prostora" ) i brzine toka ("hod istorije" ) je konstantan.

To chew the metaphor to the bitter end, ovo bi znacilo da se smanjenjem prostora (globalizacijom?) povecava brzina hoda istorije. Ovo jeste donekle tacno, ali u pitanju je prost, linearan model. Istorija je, meni se cini, samo-organizujuci proces koji nema mnogo linearnosti u sebi. Ona se, rekao bih, kao takav proces, bolje adaptira uslovima koje su ljudi stvorili. Ona sadrzi ciklicna ponavljanja, kolapse, nestabilnosti svake vrste.

Uzmimo, na primer, istoriju telefonije. Pre 30 godina je u USA skoro svaka kuca imala telefon, dok je u Gani dolazio 1 telefon na, recimo, 5000 stanovnika. Pojavom mobilne telefonije, danas je takva telefonija u Gani razvijenija nego u USA. Tome ima vise razloga, a osnovni je sto su u USA provajderi u kompeticiji i ne isplati im se da se dogovore. (Danas je situacija nesto bolja). U ovom primeru, uslovi koje su ljudi stvorili je otkrice mobilne tehnologije koja je telefoniju nacinila stisljivom.

Epilog: Dakle, jeste, na nekim skalama, istorija se moze posmatrati u okviru linearnog modela, i evropski primer poslednjih godina je takav. S druge strane, ako bi o tome pitali americke Indijance ili Indiose Srednje i Juzne Amerike, njihova istorija je jednostavno kolabirala pod pritiskom "modernizacije" koju su im naturili osvajaci s druge strane Atlantika. Pod tim pritiskom, ona je istisnuta iz svog sadrzaja kao pasta za zube.
gordanac gordanac 23:15 24.06.2010

:))

nsarski:
U ovom primeru, uslovi koje su ljudi stvorili je otkrice mobilne tehnologije koja je telefoniju nacinila stisljivom.

:))
Stišljivost neverovatnih stvari:
- i šporete na drva i parne lokomotive i vetrenjače...

Kad pogledaš malko izbliza, postoji samo par stvari koje su oduvek i koje se uopšte i nikako - ne menjaju, totalno idealne i totalno nestišljive...

I - nema linearnosti, naravno i ustvari, ali je metafora o idealnom fluidu prilično neosetljiva na (ne)linearnost, tako mi se čini, mada stoji sve što ti reče, nemasetuštaprigovoriti
nsarski nsarski 23:27 24.06.2010

Re: :))

nemasetuštaprigovoriti

Pa, ima i kontra primera.
Kad je Metju Peri dosao u Japan (u sustini ga "otkrio" za Zapad), on je na brodu imao i potkovane konje. Japanci su munjevitom brzinom uvideli prednost te tehnologije i za par meseci su svi japanski konji imali potkovice (pre toga su konjima na kopita nekako vezivali slamu koja se brzo raubovala). Generalno, taj mentalitet brze i otvorene implementacije novih otkrica je Japanu doneo uspeh u globalnom ekonomskom takmicenju. Ameri su otkrili tranzistor, ali su Japanci poceli da prave najbolje radio-aparate na svetu. Slicno za automobile.
Dakle, imasetustaprigovoriti
GajaR GajaR 23:33 24.06.2010

Re: Jednacina kontinuiteta

fluid neke gustine dok struji kroz cev koja ima različite poprečne preseke, struji različitim brzinama i ima i druge parametre kojima se opisuje pojedinačan molekul sasvim različito (što je sve moguće izračunati), a sve to u zavisnosti od dimenzija cevi kroz koju teče i od mesta na kojem se, unutar fluida, molekul nalazi. Stvar se malko komplikuje kad fluid nije idealan, a nemerljivo se komplikuje kod turbulencija.I sve to naučimo još u osnovnoj školi.
Kakve to veze ima sa istorijom (ili - "kašnjenjem" istorije) i ljudskim društvima?
Direktne. I to ne samo kao metafora.
Tako kako možemo, mereći i posmatrajući, da uočimo da se u jednoj istoj sredini molekuli isti po vrsti i sastavu ponašaju sasvim različito u zavisnosti od toga kojom se brzinom kreću, tako se (metaforično) ponašaju i ljudska društva. "Kreću" se različitim brzinama i deleći prostor na kojem postoje, ne dele i vreme koliko god bili, na prvi pogled, "istovremeno postojeći" na planeti Zemlji.


Gordanac, sjajno I preporuka…
Međutim da dodam sledeće:
Naša se istorija zgušnjava, a protok vremena zahuktava... Pitam se, da li to nas primiče kraju istorije? Imam utisak da se prostor-vreme zgušnjavaju (kao oni gore narečeni molekuli) i mi se približavamo SINGULARITETU kada više nikad ništa neće biti isto kao sada; kada dolazi kraj istorije čovečanstva i nastupa nešto drugo. To drugo je Stanislav Ulam – kada veštačka inteligencija nadmaši ljudsku –nazvao singularitet, a o tome je nešto više pisao naš blogokolega nsarski ovde.
Daklem: Ova tema otvara mnoštvo asocijacija...te da otvara teme za, kao što reče gordanac-na početku- beskrajnodug blog
docsumann docsumann 00:57 25.06.2010

Re: Jednacina kontinuiteta

nsarski
Ovo jeste donekle tacno, ali u pitanju je prost, linearan model. Istorija je, meni se cini, samo-organizujuci proces koji nema mnogo linearnosti u sebi. Ona se, rekao bih, kao takav proces, bolje adaptira uslovima koje su ljudi stvorili. Ona sadrzi ciklicna ponavljanja, kolapse, nestabilnosti svake vrste.


gordanac
Jedino što u mom univerzumu ne postoje "strele razvoja", postoje "lavirinti razvoja", to mi nekako - zgodnije za metaforu, iz mnogo razloga.


Kako je lijepo biti u društvu pametnih ljudi.

Kao student (mašinstava) učen sam da je ključ u riješavanju koplikovanih nelinarnih sistema, nezgodnih za direktno matematičko analiziranje, u njihovom svođenju na linearni oblik koji ih zadovoljavajuće aproksimira u tačci posmatranja.
Kad sam se prvi put pobliže upoznao sa teorijom haosa, koju nismo imali u redovnoj nastavi na fakultetu, shvatio sam da se u tom uprošćavanu, nerjetko, gubi čitav spektar fantastičnih fenomena...
E, sad, koju matematičku analogiju primjeniti na istoriju ?
Da li je samo vrijeme fraktalna struktura ?
Otežavajuća okolnost pri analiziranju istorijskih tokova je vjerodostojnost podataka koji se uzimaju u obzir. Matematički gledano - To je neodređenost ili šta?
Kako tek uvesti humanizam u obzir? Da li moral ima samo praktičnu svrhu ?
Nemam pojma...Jedino što mi se čini izvjesnim jeste postojanje nekakvih nelinearnih skokova (kao poslijedica revolucija najrazličitijeg tipa - tehnološke, informacione, energetske, političke...) u daljem toku istorijskog vremena. Budućnost nam svakako priprema ekskluzivna iznaneđenja...

P.S. Naravno, ne očekujem nikakave konkretne odgovore, ovo je tek onako , u dokolici...

gordanac gordanac 12:54 28.06.2010

: Jednacina kontinuiteta...

...i druge priče...:))

Nemam ni ja neke konkretne odgovore, ali - ko zna, ako probamo da popričamo...
<šalamala>

Elem:

E, sad, koju matematičku analogiju primjeniti na istoriju ?

Analogiju - nijednu.
Metafore - moguće, razne.
Raspodele i modeli - rutinska primena matematike za društvene procese, sasvim rutinska pri istraživanjima ili pri procenama kod pravljenja strategija (za budućnost, istina, ne naravno za prošlost)
Da li je samo vrijeme fraktalna struktura ?

Ne znam da je vreme "fraktalna struktura", znam da ga mi (ljudi) tretiramo kao da je linearno, a - nije, naravno, niti je linearno, niti može biti mereno odvojeno od x,y,z dimenzije s kojom tvori četverodimenzionalni prostor-vreme.
Otežavajuća okolnost pri analiziranju istorijskih tokova je vjerodostojnost podataka koji se uzimaju u obzir. Matematički gledano - To je neodređenost ili šta?

Ne postoji oblast u koju možemo "pobeći" tako da izbegnemo Hiesenberg-ovu relaciju neodređenosti, tako ja mislim. Nemogućnost istovremenog tačnog merenja dveju veličina može biti nevažna za nešto što razmatramo, ali - ne možemo to izbeći, nikako.
Kad su istorijski podaci u pitanju sklona sam da najviše verovatnoće za verodostojnost poklanjam onome što je o istoriji rekao Vico - "verum factum" - istina je ono što istinom učinimo.
Kako tek uvesti humanizam u obzir? Da li moral ima samo praktičnu svrhu ?

Humanizam se nekako uvek - "sam uzima u obzir", tako ja mislim.
Moral ima dokazivo različit sadržaj, u zavisnosti od onih koji ga definišu i od nivoa opštedruštvene prihvatljivosti tog sadržaja. I čini mi se - neodvojiv je od licemerja, to mu je praktična svrha...
docsumann docsumann 15:58 28.06.2010

Re: : Jednacina kontinuiteta...

Nemam ni ja neke konkretne odgovore, ali - ko zna, ako probamo da popričamo...

Svakako, baš prijatna čašica razgovora
E, sad, koju matematičku analogiju primjeniti na istoriju ?

Analogiju - nijednu.
Metafore - moguće, razne.

Još je čuveni Mandelbrot uočio da iste matematičke zakonitosti važe za mnoge prirodne procese kao i za različite vidove ljudskih aktivnosti (model populacionog rasta kod divljih životinja, tok cijene pamuka na berzi...).
To što mi nismo u stanju da sagledamo matematički obrazac koji se javlja u istorijskim procesima (ako ga uopšte ima) ne znači da on ne postoji. Do daljnjeg, matematičke metafore su sasvim prikladne za sagledavanje ljudskog društva na jedan drugačiji, zanimljiv način.

Ne znam da je vreme "fraktalna struktura", znam da ga mi (ljudi) tretiramo kao da je linearno, a - nije, naravno, niti je linearno, niti može biti mereno odvojeno od x,y,z dimenzije s kojom tvori četverodimenzionalni prostor-vreme.


Slažem se, s tim što bih dodao - nema vremena bez događaja (može i obrnuto) i nema događaja bez posmatrača.
Ako se istorija vremena posmatra kao zbir istorija po događajima, a koje nastaju račvanjem toka vremena uslijed kolapsa talsne funkcije na kvantnom nivou, onda fraktalna struktura ima smisla.

Kad su istorijski podaci u pitanju sklona sam da najviše verovatnoće za verodostojnost poklanjam onome što je o istoriji rekao Vico - "verum factum" - istina je ono što istinom učinimo.


Budimac je nedavno imao interesantan blog o revidiranju istorijskih dokumenata i manipulaciji sa istima. Ako pokušavamo da na osnovu analize istorijskih činjenica, objasnimo nešto od onog što nam se upravo dešava, neophodno je da raspolažemo pouzdanim i validnim podacima.
Čini mi se da naši političari, uslijed nesposobnosti da promjene sadašnjost (na bolje), često posežu za mjenjanjem istorije. Slično kao u "1984" - Dnevno slijedovanje čokolade je povećano sa 50 na 30 grama.

Moral ima dokazivo različit sadržaj, u zavisnosti od onih koji ga definišu i od nivoa opštedruštvene prihvatljivosti tog sadržaja. I čini mi se - neodvojiv je od licemerja, to mu je praktična svrha...


S ovim se slažem bez ikakvih dopuna.
yugaya yugaya 21:47 24.06.2010

potreba za nalaženjem univerzalija,

Otuda, možda, nastaje ljudska potreba za nalaženjem univerzalija, a skoro sigurno zbog toga nastaju bajke, mitovi i legende, smišljenih da podsećaju da je nalaženje univerzalija među ljudima - moguće.

Svi jezici sveta, a ima ih blizu 7000 , poseduju odredjeni broj apsolutnih univerzalija.
Jezik, bas kao i mitovi, uvek moze dobro da posluzi kao ogledalo razvoja naroda, civilizacije, pa cak i celokupne evolucije.
Pitanje je pogleda na stvari i lingvistickih preferenci da li cete te apsolutno univerzalne, svima zajednicke osobine posmatrati kao osnovu tumacenja ili samo zanemarljivu belesku na margini.


...a o monopolu civilizacije ( EU nowadays) nad nama, i o tome koliko nam 'pasuje' novo, lepse i bolje odelo sto nam ga uvek iznova neko kroji vanvremenski Pekic:
Tek što se rodismo staviše nas u modele, koje je civilizacija vekovima pripremala za nas, ne znajući nam meru, ali pretpostavljajući da se ona ne može mnogo razlikovati od prirodne mere svih ljudi.

Ukoliko donesemo sobom neka razlikovanja behu ona vrlo brzo uništena – u ime čovečanstva i, naravno, po nekoj katoličko-inkvizitorskoj logici, u ime nas samih i našeg dobra.

Nikad me niko nije pitao šta je zapravo za mene dobro? A kad sam i bio pitan, moje dobro nije uzimano u obzir. I ovoga puta u ime mog dobra.


P.S. Vasi tekstovi su uvek za - citanje u povratu i svako iscitavanje otvori nov i drugaciji tekst :)
gordanac gordanac 23:06 24.06.2010

---

yugaya:
P.S. Vasi tekstovi su uvek za ...

Jezički ispravno kaže se "Tvoji tekstovi...". :))
I - hvala za linkove, sve mi je žalije što ne mogu da se organizujem da o jezicima i govoru naučim dovoljno...čudesna stvar, to sa ljudskim jezicima.
mariopan mariopan 23:54 24.06.2010

Re: ---

Jutros mi je prijateljica donela poseban poklon - preslicu. Veoma staru jer je i ona stara i nema gde da je drži.
Pravu, drvenu, obojenu jednom lepom nijansom zelene boje, nekada se ta boja koristila zato što je lepa. Odavno tu boju nisam videla.
Nekada se ta preslica koristila u svakoj kući.
Njen tata je ovu preslicu napravio svojim rukama i sačuvana je sasvim, sve radi i vrti se nečujno - kao što to i treba u kući u kojoj bebe spavaju dok neka žena prede pređu, tanku i beskrajnu.
Gledam je danas ceo dan i u vremenu sam koje je prošlo, stalo je u jednom momentu i nije krenulo dalje.
Tako mi se dopada.
Da li je to vreme malo skrenulo, zastalo, ili sam to ja?
gordanac gordanac 06:11 25.06.2010

Re: ---

mariopan
Jutros mi je prijateljica donela poseban poklon - preslicu. Veoma staru jer je i ona stara i nema gde da je drži.
Pravu, drvenu, obojenu jednom lepom nijansom zelene boje, nekada se ta boja koristila zato što je lepa. Odavno tu boju nisam videla.
Nekada se ta preslica koristila u svakoj kući.
Njen tata je ovu preslicu napravio svojim rukama i sačuvana je sasvim, sve radi i vrti se nečujno - kao što to i treba u kući u kojoj bebe spavaju dok neka žena prede pređu, tanku i beskrajnu.
Gledam je danas ceo dan i u vremenu sam koje je prošlo, stalo je u jednom momentu i nije krenulo dalje.
Tako mi se dopada.
Da li je to vreme malo skrenulo, zastalo, ili sam to ja?


Mislim da svako od nas (pojedinačno ili kao manja ili veća grupa) ima nešto u čemu mu/joj je "opredmećeno neko vreme", predmeti, mirisi, boje, muzika (nemam pojma, već nešto) što nam izgleda kao "vremenska kapsula" i kad smo u kontaktu s tim (šta god to bilo), to "zarobljeno vreme" kao da počne da neprestano ponavlja svoj tok.
Jedan od najboljih simbola za to je "rosebud" koji nam je Orson Welles ostavio kao metaforu.

Slična stvar (ne nužno vezana sa vremenom, već više sa verovanjem ili sujeverjem) je sa ljudskom navikom da traži, ima i čuva - amajlije. Predmete koji (po verovanju) imaju moć da u sebi zarobe razna čarobna svojstva.
myredneckself myredneckself 11:40 25.06.2010

Re: ---

...i u vremenu sam koje je prošlo, stalo je u jednom momentu i nije krenulo dalje.
Tako mi se dopada.
Da li je to vreme malo skrenulo, zastalo, ili sam to ja?

ψηλαφαω na delu...

Da, možda si malo zastala mariopan, što je sasvim ljudski.
Događaj s preslicom malo ti probudio čežnju, a možda čak i ljubomoru prema vremenu preslica, kad je vreme bilo sporije, i kad ga je bilo na pretek u odnosu na danas. Šta bi dala da možeš da proživiš, podeliš ili još bolje dotakneš, psilafao-neš, šmek tog "vremena preslica", kad je njega, vremena, bilo tušta i tma? Po cenu da izgubiš otiske prstiju od uvrtanja one vune, ili dobiješ upalu nožnih mišića od pritiskanja one preslicine "papučice"? Ja bih ponekad dala bogatstvo, kao pravo šašavo biće. O tempora... I ko bi meni ugodio!? Nemam ništa protiv današnjeg vremena, naprotiv, mi ljudi smo ga priželjkivali i prizivali, vekovima.
Ali je nekad prebrzo, i preteško, pa uživaj u gledanju u tvoj "poklon, pra-gadget", i odmori malo mariopan, zaslužila si
gordanac gordanac 06:43 25.06.2010

*****

Prenosim odličnu priču o dokumentarcu BEBE (svetska premijera bila, prikazi su - neverovatni), mislim da su se autori setili jednostavno - fantastične ideje...



BEBE - nećete se pokajati!(vesti B92)

"Zamisao francuskog reditelja Thomasa Balmesa bila je vrlo jednostavna- on je odlučio da snima četiri bebe, na četiri različite strane sveta, od trenutka kada se rode do trenutka kada prohodaju. Nezahvalan zadatak da svojom prvom godinom stasavanja raspletu „misterije života“ pala je na: Ponijaoa iz Namibije, Mari iz Tokija, Bayara iz Mongolije i Hattie iz Amerike."



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana