ENDE…
Kako pocelo, tako se i zavrsilo….Tuzno, razocarano, bezidejno, kukavicki, malodusno, neborbeno, nesrecno…Sve ili samo ponesto? Ni jedno ni drugo….
Nedovrseno…kao seks tokom kog se javljate na telefon...eto tako…nema nazad…
Mala, relativno “nova” al istorijom svakako bogata, drzava Srbija je svoje “prvo” ucesce na Mundijalu zavrsila pre nego su i pocele kombinacije oko toga koga cemo da oderemo u cetvrtfinalu, posto smo Amere vec prosli…to smo znaci vec bili obavili.
Realno, tog jutra nista nije slutilo da ce se nesto kasnije plakati, pogotovo imajuci na umu surovo Made in USA kaznjavanje za ne bas visprenu slovenacku igru protiv ocajnih Engleza i cinjenicu da nas drugo mesto u grupi vodi u americki zagrljaj, pa ukrstanje sa sexy parom Urugvaj-Koreja (normalna ne ona koja izgladnjuje svoje gradjane i ciji moronski vodja zove trenera nacionalnog tima u poluvremenu ne bi li mu rekao kako treba da postavi strategiju na terenu protiv imperijalisticko nastrojenih Portugalaca). Ako se tome doda prilicno furiozan pocetak i odlicna igra momcica u suludo dizajniranim dresovima, plus Turcinov gol Gani, onda je komplet uzicka lepinja bila spremna za serviranje…
Ali…
Kakva bi to srpska melodrama bila ako ne bi imala tuzan kraj? Da bi taj tuzni kraj postao realnost potrudili su se rezervni igraci zemlje u kojoj se jedrenje, surfing, ragbi, kriket i pustanje zmaja na vetru, tretiraju kao nacionalni sportovi, (mada su to manje vise razni vidovi aktivnosti i rekreacije) a fudbal je tu i tamo rezervisan za imigrante, Aboridzine i jos ponekog. Osim njih, pomenutih rezervista australijskih, veliku ulogu u vracanju na pocetak svega imali su i suludo beskrupulozni urugvajski sudija, koji je morao da svira taj bezobrazno napravljeni penal, ako nista drugo onda zbog toga sto su upravo nama, s’ pravom, svirana dva istovetna penala u svakoj utakmici koju smo poceli na Mundijalu.
Ali, osim svih pomenutih ucesnika u reziraju vecno tuzne srpske price, zvane fudbal, odlucujucu ulogu su imali igraci i covek koji ih vodi….usudicu se reci, pre svih igraci….
Osim nesrecnih, sapetih i isfrustriranih Nigerijaca, na Mundijalu ne postoji reprezentacija koja je promasila vise izglednih, realnih sansi za gol. Cak i takva Nigerija je dala tri, a mi jedan plus jedan, sve ukupno dva (oba iz peterca!). Kako u drugu fazu, bez obzira na igru, moze da se ide ako das samo dva gola, a nisi Italijan (a i tu se stvari menjaju)? Odgovor je: ne moze.
Zato i necemo moci da se za cetvrtfinale borimo sa dosadnim Amerima i preporodjenim Urugvajcima/ vrednim Korejancima za ulazak u polufinale…ali zato, na Mundijalu slucajno zateceni Milovan Rajevac hoce….pa sad vidite. Racunica je ovih dana bila prosta: pobedis i ides dalje..razvoj situacije je bio takav da je ispalo da je bilo dovoljno samo ne izgubiti i dati gol i sve bi bilo drugacije. Znaci, das gol, taj esencijalno sadrzajan element fudbalske igre i ides dalje….moze li jednostavnije biti?
Pokazalo se, po ko zna koji put, da srpkom bicu jednostavnost nije bliska osobina, te je sve ispalo na kraju onako kako se malo ko nadao, ukljucujuci i moju malenkost, iako sam sve vreme zazirao da bi neki suludi splet okolnosti mogao sve to da pokvari. Pocetak me je demantovao, nastavak takodje, priblizavnje kraju prvih odlicnih 45 minuta me je unervozilo, jer gola nije bilo, a kada sam do 65 minuta video da krstasima niko nije javio da je drugo poluvreme vec pocelo i da treba da nastave da igraju kao u prvih 45 minuta, bilo je ocigledno prekasno...za njih na terenu nazalost, za mene ne, jer znam da je u fudbalu 20+ minuta ludilo veliko vreme, samo oni to ne znaju…Tih 20+ min je velikim timovima dovoljno da sve (pokusaju) vrate na svoje mesto (obostrana pokazna vezba SVK-ITA, cak i Donovanova epizoda ). Velikim da, provincijalnim ne. Da bi neki tim bio veliki, on cak ne mora da bude ni sastavljan od vrhunskih igraca, kao sto ni skup istih takvih ne garantuje da je tim veliki, ali…pronalazenje tog nevidljivog elementa koji kontrolise i pokrece i odvodi te do velikih dela je….uzasno tezak posao i moze ga obavljati samo neko ko ima znanje, strast, umesnost, mudrost, mentalnu snagu, viziju i mogucnost da sve to umrezi i sprovede u delo…Takvih je u celokupnoj ljudskoj istoriji u bilo kojoj delatnosti bilo svega nekoliko desetina, u igri 11-11 jos manje samim tim, a u nasem slucaju? Odgovor je manje vise suvisan.
Iskren da budem, svoj licni optimizam tacnije nadu spram uspeha sopstvene reprezentacije sam bazirao na verovanju da je Antic sposoban da bar neke od ovih elemenata implementira. U necemu i jeste uspeo, svakako…ali sa druge strane, pokazalo se nedovoljnim za bilo kakav repsektabilniji rezultat na velikom takmicenju. Uspeo je da pokupi krhotine sistema koji je nasledio, da formira ekipu i da je dovede na Mundijal, dobije Nemacku i da vrati ekipu kuci. Nije ni malo…svakako…Ali, da li je dovoljno, spram onoga sto je mogao i trebao, a i sam sa svih osam miliona ocekivao...licno mislim da je premalo. Kako je i sam rekao, bio je fasciniran svojim dolaskom na Mundijal..Ja moram da kazem da to apsolutno ne razumem…sta to znaci? Ok je da budes pocastvovan i sve, ali…sta dalje ima da se o tome misli, pogotovo u njegovim godinama i sa njegovim portfolijem…stvarno ne razumem…Njegov prvi Mundijal...pa sta…na koliko je Mundijala mislio da ce u zivotu biti? Poenta je u tome da je on trebao da bude ta prevaga i faktor odluke koji ce spreciti beskrvnost ekipe i prodrmati je kada treba u vaznom trenutku; da ce uspeti da ih dovede u stanje mentalnog reda da ne prave gluposti po terenu; da ne srljaju kada treba da budu mirni; da ne panice i budu malokrvni kada treba da stisnu i dokrajce protivnika….To sam mislio i ocekivao, jer su to i radili u kvalifikacijama…Nesto od toga, svakako i jeste uradio i zato smo tu gde jesmo: bili na Mundijalu, dobili Nemacku, sve ostalo izgubili, napravili dva vezana suluda penala, ispromasivali se k’o nijedna druga reprezentacija, potrosili poslednjih 20+ minuta ucesca ni na sta (osim jednog gola i nedosudjenog penala) i to je to…idemo kuci, kao poslednji u prilicno jakoj i izjednacenoj grupi….Kako god bilo, mi na Teslu, a Rajevac se nada polufinalu. Dovoljno za srpski fudbal i njegovu buducnost ali i za africki fudbal i njegovu buducnost jer ce ipak bar jedna africka selekcija igrati u 1/8 finala…eto jos jednog apsurda, Srbi spasise Mundijal u svakom pogledu, a sami odose kuci da sacekaju da im Blater posalje zahvalnicu.Kada se sve to ima na umu, mora da se kaze jos nesto, mozda i najvaznije: nijedan igrac koji je imao priliku da zaigra nije pokazao vise od 80% (i to sam ih castio) onoga sto su do sada pokazivali igrajuci za SRB. Apsolutno nijedan. Cak su vise pokazali oni od kojih se ocekivalo da ce da budu kikseri…Ceo esalon, sto etabliranih sto dolazecih zvezda srpskog fudbala, je manje vise podbacio, bez obira na dosta herojsko izdajnje protiv Nemacke, gde nas je pratila i sreca i vrlo dobro (odlicno prvo poluvreme i besmisleno i snisholdjivo drugo) izdanje protiv Australije, gde nas je sreca definitvno napustila. Dakle, ukupno gledano niko, ni u jednoj liniji tima nije odigrao na nivou na kome je inace u reprezentaciji do sada igrao.
Zasto je tako, neka o tome misle oni koji su bili fascinirani dolaskom na Mundijal i oni koji ne znaju rec stranog jezika ali kazu da su licni prijatelji Blatera i Platinija, a isto su pricali i danas ne kriju, za one koji su Srbiju u crno zavili, na celu sa onim sto sada mirno spava u svom dvoristu u Pozarevcu.
U toj cinjenici da su bez obizra na povremeno dobre igre, manje vise svi pruzili manje od moguceg i ocekivanog i lezi objasnjenje zasto ce Mundijal sa zarom i uzbudjenjem gledati neki drugi, a nama ce po obicaju biti omoguceno da u miru i bez nerviranja propratimo Maradonin put ka Dungi, Del Boskeu ili ko zna mozda Rajevcu…mada svi znamo da zivot nije bas toliko sladak…
Apendix:
"Australija, zaista, nikako nije trebalo da pobedi u ovoj utakmici jer, niti su po klasi ravni svom evropskom rivalu niti su imali ni približno pola šansi koliko ih je Srbija stvorila. Ali su, nekako, protivno svim očekivanjima i stanju na terenu, uspeli da za pet minuta postignu dva gola, uliju nešto energije u sopstvenu odbranu i uguše Srbiju", dodaje Times.
"Srbija je zaista igrala lepo, doterano i sređeno i kao da je bila na korak do narednog kruga takmičenja. Pokazala je, međutim, da nije u stanju da bilo šta privede kraju. Što zbog propusta kršnog i nepokretnog napadača Nikole Žigića, delom zato što je Krasić izvodeći ludorije zaobišao golmana i promašio, a delom i zato što je australijski čuvar mreže dobro blokirao udarac Branislava Ivanovića", zaključuje Times.
"Mislili smo da će Srbija uleteti u drugi krug takmičenja ali je nepojmljivo koliko je taj tim u stanju da svakog iznervira očitom klasom u igri i nemoći da od nje napravi bilo šta", pišeTimes.