Život

Mr. Murdoch i ubica

Ivana Knežević RSS / 26.06.2010. u 14:37

Prvo se uz prozor lepila jedna muva. Danima se upinjala da izađe, pela se gore, zaletala, padala, ustajala... - bio je to srčan performans u upornosti i uzaludnosti, dok je nisam ubila. Posle par minuta se na istom mestu pojavila druga. Potpuno identična onoj prvoj, što nije neobično kad su muve u pitanju: boja, veličina, zujanje, uvek isto, kao da nema malih muva, reumatičnih muva - ne, ili lete i zuje ili leže na leđima sa tankim nožicama u vis. Ova nije trajala koliko i ona prva. Dok sam otišla do WC šolje da bacim drugu po redu žrtvu i vratila se, po prozoru je svoj očaj širila treća. Tu sam zastala. Da li haluciniram - pitala sam se. Ako je uvek tu samo jedna muva, gde su one druge i kako znaju kad da izađu. Možda imaju gnezdo negde u prozoru, ili postoji rupa kroz koju ulaze. Možda zujanjem komuniciraju i kad ona prethodna zamukne, u brizi i panici druge se ohrabre i pošalju sledeću. Ako nisu hrabre onda su primorane. Sve što se da pomeriti sam pomerila, zavirila svuda i nigde prolaza ni kolonije za odgajanje muva. Zujala je dok i sa njom nisam završila. Kad se pojavila sledeća pustila sam je da živi neko vreme - halucinacija ili konspiracija, imam i drugog posla. Kod desete mi je ubistvo postalo rutina.

Prošlo je par nedelja u neobjašnjivoj pojavi muva. Sada su dolazile u parovima. Jednom ih je bilo tri. Sledeća tura nije izlazila dok sve prethodne nisu stradale. Kao bikovi koje puštaju u koridu, tajnim prolazom su muve ulazile u moj deo sveta i izazivale me. Ernestu se moj metod bez krvi na rukama ne bi dopao - ubijala sam ih isključivo sa papirnim maramicama. Verujem da posle nekog vremena mojoj uvežbanoj efikasnosti nije nedostajalo izvesne elegancije. Ovo je bila misterija koja je ostala podjednaka zagonetka kao i prvog dana. U misterijama ubice uvek imaju nekog šarma, ili su bar glavni likovi, tešila sam sebe. Ne jednom sam posumnjala da neko stoji iza muva. Nameravala sam da se požalim nastojnici zgrade, ali nije mi bilo svejedno da priznam šta se muvama dešava kad izađu pred mene.

Kad sam naletela na nju u prizemlju, i nakon što smo proćaskale o vremenu, rešila sam bila da predstavim sve kao misteriju kojoj nikako da pronađem rešenje. Ona se čak malo nasmejala i zajedno smo se čudile. Muve mi nisu puno smetale u suštini. Nikada ih nije bilo više od dve, jednog dana samo tri, a najčešće su se žrtvovale za svoju stvar jedna po jedna. Nisu ni zujale preterano. Čudom se čudila dobra žena koja brine o nama stanarima i onda se dosetila.
„Pitam se da li dolaze iz stana Mr. Murdoch-a," rekla je. „Jel' znate da je umro?"
Nisam znala ko je Mr. Murdoch a još manje da je umro. Zatim sam se prisetila džentlmena na 10. spratu, po našoj liniji tri sprata niže. To je Mr. Murdoch. On i njegova Mrs. su ušli u jedan moj zapis pre nekoliko godina. Nju nisam videla neko vreme, pomenula sam.
„Oh, pa ona je umrla pre tri godine," objasnila je žena koja u svom poslu vidi ljude žive i mrtve iako joj u opisu pozicije to sigurno nije bilo navedeno. Ponekad su mrtvi dugo. Ponekad su umrli prirodno, ponekad ne baš, a rezultat uvek bude isti.
Zar je moguće da su prošle tri godine otkad je nisam videla, pitala sam se ćutke. Ja bih rekla ne više od šest meseci. Pa i njega sam videla u liftu pre samo nekoliko dana. „Kad je umro?" pitam.
„Pre tri nedelje."
Mr. Murdoch nije bio prijatan čovek. Nije bio ni neprijatan, prosto mi se nije sviđao. Nije mi se dopadalo kako me je gledao. Jednom me je uhvatio kako trčim uz stepenice, i od tada me je svaki put, ali baš svaki bogovetni put pitao jedno te isto - da li i dalje trčim. To moje trčanje mu je pričinjavalo veliko zadovoljstvo, izgledalo je, i davalo mu je dozvolu da odmeri rezultate tako zdrave aktivnosti, što bi on sa odobravanjem uvek činio. Ja bih rekla 'da' i on je zadovoljno klimao glavom, pa me pogledao malo postrance. Kasnije je to postalo  redovno 'ne' i tako već godinama, ali Mr. Murdoch nije slušao. Možda me je tako zapamtio, kao tog dana kad me je video, ili je mislio da ću se predomisliti i vratiti starim navikama, možda sam ga podsećala na nekoga. Niko više i ne pamti da sam trčala uz te stepenice, ja sve lakše zaboravljam, ali na Mr. Murdoch-a sam mogla da računam da neće zaboraviti.

Sada ga više nije bilo. Ko zna koliko je dugo živeo u zgradi. Shvatila sam da ja sama ovde živim predugo. Sa svojim fiokama manjim i većim, ova zgrada nije ništa drugo do mauzolej u kome se mladi parovi pronađu, rode decu, presele u kuće u suburbiji da tu decu podignu i kad ostare vrate se ovde da žive od penzije i ušteđevine. To je put kojim se ovde putuje. Neko će sa njima popričati u liftu, ili neće veće su šanse, izbegavaće da ih pogleda, i dan za danom, jedna za drugom, fioke se otvaraju i zatvaraju dok se jednom svetla u njima ne ugase, ili se uopšte ne upale.

Oh, bilo je jako ružno da sam ubijala tolike muve dok oko mene sve umire i samo od sebe. Takva arogancija, nedostatak respekta, čista obest, i te jadne muve. Odlazak Mr. Murdoch-a me je ispunio stravom. Ako su muve imale neke veze sa njim, možda je to bio poslednji pokušaj da u prelazu iz postojanja u ništavilo krene put neba, i nije računao na stanare sa viših spratova. Muve su bile moje žrtve, ali neću ni ja izbeći svoj red, ili će sve ići preko reda - to su jedine opcije, za ljude i muve.

Muve su prestale da dolaze nakon tog dana.

Rešila sam da istrčim jednu počasnu za Mr. Murdoch-a.



Komentari (50)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Bojana Maljević Bojana Maljević 15:35 26.06.2010

red

Muve su bile moje žrtve, ali neću ni ja izbeći svoj red, ili će sve ići preko reda - to su jedine opcije, za ljude i muve.

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:54 26.06.2010

Re: red

I ja sam za red, od sveg srca
myredneckself myredneckself 15:35 26.06.2010

...

Rešila sam da istrčim jednu počasnu za Mr. Murdoch-a.

Tako je Ivana, istrči jednu u dahu, u cugu
I ja volim da trčim, posebno kad ponekad ne znam šta ću i kako ću
Nekako dobijem dodatnu hrabrost i snagu
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:57 26.06.2010

Re: ...

To uz stepenice je bilo jedino moje trcanje (ja sam vise za ples).
Bio je izazov, mora se priznati. I kad bih stigla do vrha, osecala sam se bas tako - on top.
Well, ne bas. Jedva sam hvatala dah
Ali bilo je dobro.

Ovo mu dugujem, osecam.
docsumann docsumann 15:49 26.06.2010

“...tamo gdje ljetnje muve nestaju “


trebalo mi je sedam udaraca
da ubijem prvu ljetnju muvu
ali nisam to učinio

to
svejedno je
i nije

ni meni
a kamoli njoj


Ivana Knežević Ivana Knežević 17:02 26.06.2010

Re: “...tamo gdje ljetnje muve nestaju “

Cula sam nedavno jedno objasnjenje, o mravima.
Naime, kukuruzno brasno je vrlo efikasno za ubijanje nepozeljnih mrava - netoksicno, biodegradable, savrseno.
Ali mravi od brasna umiru danima, u mukama, od gladi i muka, od uzasa, gladi i muka...
I kaze mi ta osoba: gadni smo kao vrsta, nema ulepsavanja. Zadovoljno sobom da smo pronasli tako nesto prirodno sto ce ih ubiti. Prosto nismo krivi.
Zamerili smo se svemu sto zivi, a ni jedni prema drugima nismo bolji.

Nije svejedno, slazem se.
I drago mi je da nisi.
docsumann docsumann 17:16 26.06.2010

Re: “...tamo gdje ljetnje muve nestaju “

Zamerili smo se svemu sto zivi, a ni jedni prema drugima nismo bolji.

Slažem se da smo prilično samoživi, ali vjerujem da polako raste ukupna svijest o našem mjestu na ovoj planeti...u protivnom - ima da nadrljamo

E, da - preporuka
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:21 26.06.2010

Re: “...tamo gdje ljetnje muve nestaju “

docsumann
...ali vjerujem da polako raste ukupna svijest o našem mjestu na ovoj planeti..


Nadam se da si u pravu, doc. Ja nisam narociti optimista. Sve raste, i dobro i lose. Ko pre do kraja... njemu kraj, valjda

Hvala.
radulence radulence 16:38 26.06.2010

opcije


muve imaju opciju vishe.

mogu da polete.
lete.
dolete.


poleteo bi' i ja.
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:05 26.06.2010

Re: opcije



Da, tu sam propustila nesto bitno. Poleteti bi vredelo probati.
Jedino sto cesto ne iskoristimo ni opcije koje imamo, i kad su vrlo skromne.
loader loader 16:47 26.06.2010

Eterični čelik

Ako su muve imale neke veze sa njim, možda je to bio poslednji pokušaj da u prelazu iz postojanja u ništavilo krene put neba, i nije računao na stanare sa viših spratova.

Tako je to. Kada činimo stvari, makar i najobičnije, možda se nesvesno upetljavamo u neki od tranzita suštine :)

Ne znam više kako da pohvalim vaše priče :)

docsumann docsumann 16:58 26.06.2010

Re: Eterični čelik

Tako je to. Kada činimo stvari, makar i najobičnije, možda se nesvesno upetljavamo u neki od tranzita suštine :)


Fino zapažanje, loader, baš fino ... ipak vjerujem da se svaki suštinski gest odaje propratnim efektima (ne mislim na blijesak munje u pozadini)
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:11 26.06.2010

Re: Eterični čelik

loader
Tako je to. Kada činimo stvari, makar i najobičnije, možda se nesvesno upetljavamo u neki od tranzita suštine :)


O, da. Zasto samo nismo pazljiviji, to ostaje nerazjasnjeno. Nepokriveno.

Meni je drago da price delite sa mnom, loader-u :)
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:13 26.06.2010

Re: Eterični čelik

docsumann
.. ipak vjerujem da se svaki suštinski gest odaje propratnim efektima


Lepa stvar za poneti. Uocila sam kod sebe da mi neretko treba neko vreme da ako ne bas da uocim onda shvatim i povezem te propratne efekte. Fina zabava, ali u sustini odnosa, postojanja... ne narocito efikasno. Misljenja sam.
loader loader 17:43 26.06.2010

Re: Eterični čelik

O, da. Zasto samo nismo pazljiviji, to ostaje nerazjasnjeno. Nepokriveno.

Meni je drago da price delite sa mnom, loader-u :)

Nepažljivi... Pa, ne bi se moglo reći da smo nepažljivi. To bi bio slučaj kad bismo imali potpun uvid u prirodu stvari i raspored pojedinačnih elemenata. Ako bismo imali taj uvid i uprkos njemu činili izvesne, remetilačke poteze, moglo bi se kazati da smo nepažljivi. Ovako, bez uvida, ne može nam se na teret staviti nepažnja. Reč je o nepoznavanju. To nepoznavanje, odnosno nedostatak uvida u Sve stvari, očekivano je i normalno za ovaj deo našeg razvojnog puta (evoluiranja) ka savršenom poznavanju stvarnosti.
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:08 26.06.2010

Re: Eterični čelik

Okay, mozda nisu svi medju nama nepazljvi, ili nisu stalno. Kod nemanja potpunog uvida to je sve puno teze.

loader
To nepoznavanje, odnosno nedostatak uvida u Sve stvari, očekivano je i normalno za ovaj deo našeg razvojnog puta (evoluiranja) ka savršenom poznavanju stvarnosti.


Sa ovim se ne slazem. Ne moramo da posedujemo savrseno poznavanje i razumevanje da bi radili prave stvari, bar neke prave stvari. Mi nismo deca. Iako na tu kartu previse cesto igramo.
Bez obzira sto imamo razlicita misljenja o evoluciji, to ne oslobadja ni Vas ni mene moralne duznosti/tereta da uradimo ono sto treba na pravom mestu i u pravom trenutku, u okviru nasih skromnih znanja i sposobnosti.

Ali ovo je prilicno suva prica
loader loader 18:21 26.06.2010

Re: Eterični čelik

Bez obzira sto imamo razlicita misljenja o evoluciji, to ne oslobadja ni Vas ni mene moralne duznosti/tereta da uradimo ono sto treba na pravom mestu i u pravom trenutku, u okviru nasih skromnih znanja i sposobnosti.

Apsolutno. To je prava mera odgovornosti. To je jedna od stvari koju možda i najčešće ponavljam u priči sa sobom i drugima...
Inače, prvobitni moj odgovor se odnosio na ono "Zasto samo nismo pazljiviji, to ostaje nerazjasnjeno." Kazao sam da smo nepažljivi, jer nemamo uvid u stvari, pa stoga iz neznanja činimo ponešto što baš i nije...


Ivana Knežević Ivana Knežević 18:32 26.06.2010

Re: Eterični čelik

Razumela sam na sta ste ciljali, i sa time se slazem. Ali ne i da nas treba osloboditi odgovornosti za nase postupke, sve i da imamo vrlo limitirano znanje o necemu.
Stav je najcesce u pitanju (a iza njega uvek stoji neki interes). Ako i ne znamo koliko su sume esencijalna stvar planetarno za vazduh, vodu, tlo, ziva bica - dakle za sve - izbor da se one poseku, sto vise pa i sve nije pitanje krhkog neznanja. Ispostavilo se da i kad se do znanja stiglo, nista ne moze zaustaviti masinu. Nasa evolucija bledi pred evolucijom masine, izgleda.

Ali dobro je da se mi razumemo, i slazemo
loader loader 18:49 26.06.2010

Re: Eterični čelik

Ali ne i da nas treba osloboditi odgovornosti za nase postupke, sve i da imamo vrlo limitirano znanje o necemu.

Nipošto oslobađanje od odgovornosti. Kazao sam ono samo kao svoje viđenje zašto se dešava nešto što se inače dešava. A nikako nisam želeo da kažem da to oslobađa od odgovornosti. Odgovornost uvek postoji. Jedino je njena objektivna mera za diskusiju.

Znanje je uslovna kategorija. Kad kažemo "znanje" u maločašnjem kontekstu, to je uslovno (ne)znanje. Inače nemam sumnju u to da svaki čovek poseduje dovoljno veliku količinu znanja da može da učini dobro.

Mašine su mi. One u potpunosti zavise od nas. One su alati našeg hedonizma i finkcionisaće onoliko i onako kako našem hedonizmu treba. Kao što sa traktora niko ne bi da se vrati na plug, tako ni bilo koji stupanj tehnološkog razvoja neće biti dobrovoljno zaustavljen i vraćen unazad, u po čoveka težu, odnosno manje lagodnu varijantu.

Da:
muaddib92 muaddib92 21:45 26.06.2010

Re: Eterični čelik

Inače nemam sumnju u to da svaki čovek poseduje dovoljno veliku količinu znanja da može da učini dobro.

... такође, једна од важнијих лекција нашег омиљеног професора, у чију сам се истинитост потом уверио у више наврата: свако је у животу довољно способан да вам нанесе зло.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:53 26.06.2010

Re: Eterični čelik

loader
.. nemam sumnju u to da svaki čovek poseduje dovoljno veliku količinu znanja da može da učini dobro.


Na to treba podsecati ljude redovno.

A mi fino razgovaramo, kao i uvek
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:55 26.06.2010

Re: Eterični čelik

muaddib92
... свако је у животу довољно способан да вам нанесе зло.


Ni to se ne sme zaboraviti.
Dve velike lekcije. Balansirati medju njima, jos uvek ne uspesno rasreseno.
loader loader 21:56 26.06.2010

Re: Eterični čelik

uvek


Uvek :)

Jelena Pavlović Jelena Pavlović 21:29 26.06.2010

crna muva

Muve poloze jaja u toplom, zasuskanom delu kuce, negde oko uredjaja za grejanje, na tavanu.....izlegu se kada pocne toplo i ne retko izlecu u rojevima iz onog zicanog dela na plafonu iz koga struje topao, ili hladan vazduh u zavisnosti od godisnjeg doba. Da ne ulazimo u detalje gde sve legu jaja. Siroti stari ljudi, napusteni i vise zatureni, nego zaboravljeni jer, neko ih ipak pronadje, jednog dana, kao sirotog Mr. Murdocha.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:59 26.06.2010

Re: crna muva

Naci mesto gde ce se smestiti kuca, dom, gnezdo, ili prosto poloziti jaja - svako se snalazi kako ume.

Ne znam da li je ziveti u starosti sam teze nego ziveti sam u mladosti. Starost nije laka, a opet, zivot je zivot. Treba uraditi sa njim sto god se moze. Sto vise.
muaddib92 muaddib92 22:30 26.06.2010

Konačno rešenje

Ивана, на тему о гдину Murdoch-у сам претходно набасао на твоме сајту 'Проза неуроза', па нисам ништа написао, али ево да се овде изјасним о дилеми које си пред нас изнела: убијати или не
Бубашвабе: да, живео у стану где су гмазале по мојим бебама, после грдних мука и тражења коначног решења, Галеника препоручила средство против стајских мува које је и сама после разних тестирања применила у својим магацинима;
Муве: да, пајалицом током лета, докон, напајам до 80-так дневно које ми у стан уђу са оближњих контејнера;
Голубови: хм, радо бих истребио те летеће пацове који ми засеравају терасу, ама не знам шта бих потом са лешевима;
Лутајући пси: хм, угрожавају нам децу и од лавежа не можемо спавати читаве ноћи, али би се бунила друштва за заштиту животиња;
Клинци који испод терасе током лета пију и урлају, надувани тако да вутра смрди до нашег стана: хм, где си хер Гебелсе
Next: нека се припреми
И тако даљше...
А ти нас и даљше провоцирај интригантним темама

Ivana Knežević Ivana Knežević 05:54 27.06.2010

Re: Konačno rešenje

Ne znam, dragu muaddibe, live and let live je pristup oko koga se vredi potruditi, ali kad dodje do bubasvaba tu, verujem, sve staje.

Nije verovatno ni dilema kod mnogih ljudi, ali nemoguce je ne zamisliti se, bar s vremena na vreme. Ili, zamislim se ja pa zamisljam i vas
miloradkakmar miloradkakmar 23:25 26.06.2010

I

mi smo nekom muve samo što toga nismo svesni kao što ni one nisu svesne nas.
Ivana Knežević Ivana Knežević 05:59 27.06.2010

Re: I

Ja to pokusam da zamislim ponekad, milorade, kako je insektima sa svim ovim dzinovskim bicima kraj njih. Svi se na sve naviknu, ali kad se prvi put nadjes u svetu vrlo velikih ili vrlo malih - tada svakoga treba zgrabiti. Da ne zaboravi osecaj.

Bakterije i virusi sigurno umeju sa nama, a za one velike, ne znam.
mikele9 mikele9 14:16 27.06.2010

Re: I

miloradkakmar
I
mi smo nekom muve samo što toga nismo svesni kao što ni one nisu svesne nas.

Sedeći pod svojom smokvom Buda jednom prilikom izgovori: Ako zgaziš (ubiješ) mrava, biće potrebno da se 10.000 puta reinkarniraš da bi se očistio počinjenog
docsumann docsumann 14:29 27.06.2010

Re: I

Sedeći pod svojom smokvom Buda jednom prilikom izgovori: Ako zgaziš (ubiješ) mrava, biće potrebno da se 10.000 puta reinkarniraš da bi se očistio počinjenog

Moguće da je broj potrebnih reinkarnacija nešto manji (9 854) ali ga je on elegantno zaokružio
mikele9 mikele9 14:57 27.06.2010

Re: I

Moguće da je broj potrebnih reinkarnacija nešto manji (9 854) ali ga je on elegantno zaokružio

Budimir je bio mudar i nije hteo da sitničari, brojka više, brojka manje...na isto mu se svodi
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:56 27.06.2010

Re: I

mikele9
Sedeći pod svojom smokvom Buda jednom prilikom izgovori: Ako zgaziš (ubiješ) mrava, biće potrebno da se 10.000 puta reinkarniraš da bi se očistio počinjenog


Sudeci po broju do koga je izbrojao, Buda je dugo sedeo besposlen pod drvetom, ubijao vreme, posmatrao mrave... Iako ne znam kako se pod smokvom moze sedeti. Ja bih se istezala da dohvatim, verala po njoj - obozavam smokve

Ali nije da ne odjekuje, mikele, drzim se slicnog stava - ne ubij. Uglavnom.
I zrno soli na to moje osetljivo mesto bi bilo dovoljno, a ovih 10 000... to je preveliki broj da se uopste i proba. Ostajem neiskupljeni ubica, nema mi druge

mikele9 mikele9 17:46 27.06.2010

Re: I

Sudeci po broju do koga je izbrojao, Buda je dugo sedeo besposlen pod drvetom, ubijao vreme, posmatrao mrave... Iako ne znam kako se pod smokvom moze sedeti. Ja bih se istezala da dohvatim, verala po njoj - obozavam smokve

I ja i najeo sam ih se vala u životu i svežih i suvih. Duhovita si kao i uvek a to mi prija jer je duh počeo da predstavlja retkost.
naravno da je gos'n Buda mislio
drzim se slicnog stava - ne ubij.

Pozdrav (sa smajlijem koji šalje tople pozdrave)- maznuo ideju od Unfa
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:56 27.06.2010

Re: I

Ja nisam ranije volela suve, ali dosao je trenutak kad sam bila spremna i za njih. Moje omiljene su sveze, plus juzna verzija slatka od smokava, koje je neodvojiv deo mojih secanja na detinjstvo, tako da je ljubav prema smokvama kod mene visestruka, viseznacna i u svemu preterana

Hvala na toplim pozdravima i lepim recima.
Duh razvedri, i sebe i druge, i ako je postao redak, a nadam se da nije, to je onda velika steta.
mikele9 mikele9 00:13 28.06.2010

Re: I

Ja nisam ranije volela suve, ali dosao je trenutak kad sam bila spremna i za njih. Moje omiljene su sveze, plus juzna verzija slatka od smokava, koje je neodvojiv deo mojih secanja na detinjstvo, tako da je ljubav prema smokvama kod mene visestruka, viseznacna i u svemu preterana

Slatko od smokava je redak specijalitet, ne možeš da prestaneš da ga jedeš kad počneš.
Moja strina Viljka je pre nego bi ih uvaljala u prah šećer, u smokve stavljala po jedan oćišćen od kožice badem i onda ih sušila. To je bilo kao iz 1001 Noći.
docsumann docsumann 00:24 28.06.2010

Re: I

plus juzna verzija slatka od smokava

nepodnošljivo slatko
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:27 28.06.2010

Re: I

mikele9
Slatko od smokava je redak specijalitet, ne možeš da prestaneš da ga jedeš kad počneš.Moja strina Viljka je pre nego bi ih uvaljala u prah šećer, u smokve stavljala po jedan oćišćen od kožice badem i onda ih sušila. To je bilo kao iz 1001 Noći.


Oh, mikele, ne znam da li pricamo o istoj vrsti slatka. Ovo moje je od zrelih smokava, i to treba doziveti.
Medjutim, ova slatka kreativna perverzija sa bademom, i to oljustenim, unutar smokve koja se potom susi, ukazuje da se svakakve prekrasne ludosti desavaju medju svetom unazad ko zna koliko - oduvek
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:30 28.06.2010

Re: I

docsumann
nepodnošljivo slatko


Ja sam juznjakinja, doc, i ne postoji takva stvar kao nepodnosljivo slatko, ali verujem da se razumemo
Cinjenica je da se nije moglo puno pojesti u jednom mahu. Prosto utrnu zubi.
docsumann docsumann 12:11 28.06.2010

Re: I

Cinjenica je da se nije moglo puno pojesti u jednom mahu. Prosto utrnu zubi.

Čak i kad ga jedeš dobro ohlađenog, usta ti prosto izgore...ali napraviš malu pauzu, pa može opet...
Ivana Knežević Ivana Knežević 13:16 28.06.2010

Re: I

docsumann
Čak i kad ga jedeš dobro ohlađenog, usta ti prosto izgore...ali napraviš malu pauzu, pa može opet...


Bas tako. Vrhunac uzivanja
Filip2412 Filip2412 02:56 27.06.2010

...

off topic... Canada finally feels like home :)




Ivana Knežević Ivana Knežević 06:03 27.06.2010

Re: ...

Mislila sam kako bi mozda vredelo proci gradom, pogledati proteste, sta se desava, ali subota se popunila brzo.
Kazu da je bilo mirno i neka grupica zestokih momaka se izdvojila i pocela da pravi lom. Prilicno je strasno gledati takve stvari i na TV-u, ili monitoru.
U ostatku grada, sve je kao i obicno.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 09:05 27.06.2010

volim

tekstove kojima ništa ne moraš da dodaš
kao komentar,
mislim.
pa ondaK,
ne komentarišeš
i ne komentarišeš,
jer ne znaš šta bi rekao. reči su već sklopile pakt o razoružavanju osmehom,
kakva god tema bila.
i tako, dok prolaze dani i nedelje,
i ti u liftovima srećeš i ne srećeš
raznorazne što nisu ni prijatni ni neprijatni,
shvatiš da možda ne bi bilo loše ostaviti nekakav trag o tim prokleto dobrim rečima u nekom zapisu, koje govore mnogo više od onog što se čini.
i tako,
iako komentar nema baš smisla,
ja ga ostavih,
pa nek ide život.
Filip2412 Filip2412 09:09 27.06.2010

Re: volim

iako komentar nema baš smisla,
ja ga ostavih...

sharmantno
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:02 27.06.2010

Re: volim

Neka je komentar bez smisla, ali se nece zaboraviti.

Ne samo to, dan pocinje i nastavlja se osmehom. Hvala

petar_p petar_p 15:56 27.06.2010

pomalo mi smeta

kada se kombinuju smrt coveka i smrt muva.
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:05 27.06.2010

Re: pomalo mi smeta

Poruka primljena, petre.
jasnaz jasnaz 19:50 28.06.2010

o ljubavi i drugim izvesnostima

Ivana Knežević Ivana Knežević 15:39 29.06.2010

Re: o ljubavi i drugim izvesnostima

Izvini, jasna, kasnim sa odgovorom.

Izvesnosti... dobro je da ljubav spada u to probrano drustvo bez stalne adrese.

Hvala na ovom izboru.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana