Putovanja

Home strange home!

robylad RSS / 29.06.2010. u 01:53

 

setnja
setnja

Stigao je i prtljag! Na kucu! Automobilom sa soferom! Ha, kakva organizacija - nemam reci! Sve je tu, konacno mogu do stana gde cu biti smesten. Dolazimo, isti ulaz kao u Kuala Lumpuru - medju prodavnicama, na sprat, pa u kancelariju, veliku, prostranu. A sa leve strane vrata - prolaz u moj deo. Hodnik, dve sobe, kupatilo, wc i kuhinja - i sve je moje! Opet kupatilo isto kao i predjasnje, nema tus, samo taj (nazovimo ga) bazencic. Ali odmah smisljam kako cu otici i kupiti tus, da mogu lepo da se tusiram, ako se u medjuvremenu ne navkinem na polivanje (mada, moram priznati - brze je, manje se vode trosi, i prakticnije je, ma koliko ludo delovalo - kinezi su to, ne treba sumnjati u njihovu prakticnost!). Soba taman tolika za jedan veliki dusek i policu za stvari. Kuhinja? Hm, nema nista, a onda pomislim - sta ce mi, jer se ovde svi i uvek hrane van kuce, jer je - em jeftinije em brze. Dakle, nepotrebna je skroz, ali ok, imam je. Ok, to je to, za pocetak - i vise nego sto treba. A u kancelariji cu provoditi vecinu vremena, ima kauc, lezaljka (gde sam trenutno), i sve to je moje da korisitim, samo sto ce za vreme radnog vremena Conan biti u jednom delu kancelarije, a ostatak sam ja gazda!

parada
parada

Malo se sredio i krenuli smo na veceru, i da mi posle pokaze taj njihov praznik, kao nas Bozic. Pao je mrak, a sa prvim mrakom dolaze svetla. Ali ne obicna svetla, nego svetla kolone, parade nakicenih kola sa ukrasima, kocija sa monasima i platformi sa budistickim obelezjima, praceni sa dva velika razigrana zmaja, sve kao na filmu. Nekako mi je sve i dalje cudno, ali sada je lepo, osecam se da sam tu, pored njih. Slikam se sa monasima, pored kola, ljudi me gledaju, komentarisu kako je lepo da ljudi sa zapada (ha, ironije li) dolaze kod njih. Magicna noc, kao da sam redom ulazio u sve Diznijeve crtane, od Aladina, preko Knjige o dzungli, do Mulana, i da sam ja jedan od onih likova u crtanima koji samo prodje u pozadini a da ga niko ni primeti da je tu, bez kojeg bi bilo prazno. Osetio sam se ipak potrebnim,nekome sam potreban.


Sa takvim osecajem lezem u krevet, pokusavam da zaspim. Iako mi srce i dusa jos kucaju po evropskom vremenu, telo mi daje znake umora po ovdasnjim otkucajima sata. Gasim se polako...


Sledeci put se javljam sa opisom hrane, i sta mi se jos desi u medjuvremenu!

 

p.s. nesto zeza youtube pri kacenju, pa evo link:

setnja

Atačmenti



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 02:55 29.06.2010

Dobro je da pises blog...

Posle ce sve to sto ti je u pocetku bilo cudno postati obicno, a onda ces, kad dodjes ponovo ovamo sa cudjenjem shvatiti koliko ti se tih "cudnih" navika uvuklo pod kozu i koliko ti nedostaju...

Da citiram moju Princezu u jednom od njenih "filozofskih" nastupa:
- Mummy, this is weird, I'm here, and this is my home, but I'm homesick for Botswana!

Uzivaj!
robylad robylad 03:35 29.06.2010

Re: Dobro je da pises blog...

To sam skoro tek shvatio kada mi je otac rekao: "pa sto ne pises i o tome, znas kako je to sve cudno?" A, ja se vec navikao skoro..

p.s. cestitke na tvom prvom blogu!

mlekac mlekac 15:14 29.06.2010

Re: Dobro je da pises blog...

Hvala, hvala.
Pa jeste, prosto je neverovatno kako se brzo naviknes na neke stvari i tek posle ukapiras da je to tamo odakle si, u stvari, vrlo neobicno.
radekokic radekokic 00:22 30.06.2010

U Diznijevim filmovima...

Pa dobro se ti snalazis tu gde jesi: prvo, kao da si usetao u neku lepu kjnigu i nestao medju koricama, a sada kao da setas kroz Diznijeve filmove... Ne bi valjalo da ti bas sve postane sasvim obicno.. lepota je u otkrivanju razlicitosti u lepoti sveta...
robylad robylad 02:28 30.06.2010

Re: U Diznijevim filmovima...

Da, ali je sve manje i manje cudno, a sve vise i vise obicno

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana