Stigao je i prtljag! Na kucu! Automobilom sa soferom! Ha, kakva organizacija - nemam reci! Sve je tu, konacno mogu do stana gde cu biti smesten. Dolazimo, isti ulaz kao u Kuala Lumpuru - medju prodavnicama, na sprat, pa u kancelariju, veliku, prostranu. A sa leve strane vrata - prolaz u moj deo. Hodnik, dve sobe, kupatilo, wc i kuhinja - i sve je moje! Opet kupatilo isto kao i predjasnje, nema tus, samo taj (nazovimo ga) bazencic. Ali odmah smisljam kako cu otici i kupiti tus, da mogu lepo da se tusiram, ako se u medjuvremenu ne navkinem na polivanje (mada, moram priznati - brze je, manje se vode trosi, i prakticnije je, ma koliko ludo delovalo - kinezi su to, ne treba sumnjati u njihovu prakticnost!). Soba taman tolika za jedan veliki dusek i policu za stvari. Kuhinja? Hm, nema nista, a onda pomislim - sta ce mi, jer se ovde svi i uvek hrane van kuce, jer je - em jeftinije em brze. Dakle, nepotrebna je skroz, ali ok, imam je. Ok, to je to, za pocetak - i vise nego sto treba. A u kancelariji cu provoditi vecinu vremena, ima kauc, lezaljka (gde sam trenutno), i sve to je moje da korisitim, samo sto ce za vreme radnog vremena Conan biti u jednom delu kancelarije, a ostatak sam ja gazda!
Sa takvim osecajem lezem u krevet, pokusavam da zaspim. Iako mi srce i dusa jos kucaju po evropskom vremenu, telo mi daje znake umora po ovdasnjim otkucajima sata. Gasim se polako...
Sledeci put se javljam sa opisom hrane, i sta mi se jos desi u medjuvremenu!
p.s. nesto zeza youtube pri kacenju, pa evo link: