Kako se priblizava 22. juli (navodno to je dan kad ce MSP saopstiti svoju odluku o Kosovu) tako rastu tenzije na Kosovu. Srpska i Kosovska strana pripremaju polako teren za odluku koja moze al i ne mora, da bude dvosmislena i da pruzi satisfakciju i jednoj i drugos strani da povice "Pobeda" , ali i ne mora. Kao u sahu-remi, ali sa pesakom vise. Oglasili su se u Mitrovici i oni, koji bi ponovo da isprovociraju Srbiju da potegne, zarad kratkog fitilja, i unutarnjih politickih poena, neki neplaniran potez. Ali, za sad Srbija igra mudro, ali zarad istine treba reci- i nema neko drugo resenje ili opciju.
Bice ovo dugo , toplo leto, leto u kome ce se srpska politicka elita suociti sa nekoliko problema -od kojih, moze vrlo lako da se desi, Kosovski bude najmanji.
Tu je stvar cista-Srbija nikad nece priznati Kosovo- sto je razumljivo i lako branjivo- nalazi se u Ustavu i sve dok se Ustav ne promeni ta obaveza stoji bez obzira sedeo Tadic ili Nikolic u Dvoru preko puta Pionirskog parka.
No, projekat EU se komplikuje, vise tudjom, nego nasom greskom. Nemacka, cim je platila ceh-postala je Kerber EU, odlucuje ko i kad ce uci. Srbija joj je par puta stala na zulj. Slaba vajda od podrske Malte, Spanije ili Grcke i Italije. Zlatnu akciju EU u ovom trenutku drze Nemci, ali njihova kancelarka nema mnogo strpljenja za kad je Balkanska muvanja i domundjavanja.
Nas ulazak bice veoma tezak, licno mislim ne pre 2020. godine a mozda smo i dobro prosli. Bar smo dobili bezvizni rezim, jer pojacan strah od terorizma moze Bosnu da stavi na jos duzu listu cekanja.
Sve to komplikuje polozaj vladajuce stranke, koja nikako da obavi svoje unutrasnje izbore, sredi stanje, i ne izbaci one koji joj donose los ugled, izabere neke nove mlade ljude, a one druge posalje na neke pocasne funkcije.
Mozda se DS nada da ce se ipak nesto lepo desiti, ali avaj toga je sve manje. Afera sustize aferu, od kojih ova na Onkoloskom institutu samo pokazuje moralni pad i krah srpskog tranzicionog drustva. Za taj moralni sunovrat niko se ne oseca krivim.
Cak jedan ministar porucuje medijima (normalno, uvek udri po medijima) da ne dizu paniku, jer nemoguce je da su deci davane jace doze citostatika.
Pa ako je tako, Gospodine Ministre, gde su onda citostatici, il su sklonjeni u neki magacin, a mi ih placali, pa ako je tako sto ih Dacicevi policajci nisu nasli i lepo vratili farmakoloskoj mafiji.
Tacno je da rejting DS raste, ili bar nije opao, ali nije li to rezultat srpske politicke scene po sistemu :”Daj sta daj, ko zna kavi su ovi drugi.”
Ili rejting ostaje isti jer opozicija se iscrpljuje besmislenim nadmudrivanjem u parlamentu, umesto da glasno i jasno kaze:”Ljudi, mi kad dodjemo na vlast-uradicemo to i to”. Kao stu su britanski konzervativci pred izbore publikovali svoj manifest u kome je pisalo sta i kako. I podelise pobedu i vladaju.
Opozicija se vrti kao pas koji pokusava da uhvati svoj rep, a Borski votergejt jos nikako da dobije epilog a vrhunac pritiska srspkog opzicionog pritiska je najava Vucica da pocinje strajk gladju i zedju. Ogroman pritisak na DS, verujem da veceras vrh DS-a raspravlja kako da prezivi ovu volumenoznu politicku opasnost po vladu i nisam siguran kako ce veceras spavati :)))))))
DS polako ostaje usamljen. A kad je covek usamljen, moze realnost da vidi drugacije. Ne samo u politici, vec i u zivotu. Za neku buducu usamljenost krivi su sami.
U svetu diplomatije jako se gleda ko i gde dolazi u kom sastavu na prijeme. Ako smo vec nadrdali Nemce, vidim isto radimo is a Amerima. Pored opravdano odsutnih Tadica, Cvetkovica i Sutanovca-DS kako pise beogradski “Press” je izgleda bojkotovao prijem. Prijem na kome su se americka ambasadorka i ruski ambassador poljubili onako posteno-tri puta.
A trebace nam Ameri.
Il smo opet nesto propustili na casu diplomatije i lepog ponasanja i korisnosti. Ali zato tamo su bili svi ostali, ukljucujuci Patrijarha koji je osvetlao obraz domacinske i lepo vaspitane Srbije.
I na samom kraju. Lepo je sto tadic ide u Crnu Goru. Red je da se sa komsijama Srbija ne svadja. Cak nije bitno da li ta poseta dolazi kao rezultat konacnog shvatanja da je Crna Gora nezavisna drzava i da je tu prica gotova, ili Tadica na put tera pritisak iz inostranstva da se svi sem Slovenije-polako vracaju duhu bratstva i jedinstva i maloj YU.
Medjutim, ako u delegaciji Srbije bude Mladen Djordjevic, bice to, bojim se, prst u oko Crnogorcima, a to Srbiji ne treba u ovom trenutku.
Jer, Srbija umesto da bude lider u razvoju, postaje lider u regionu po nezaposlenosti. a Drzava ima jos jedan otvoren front. Cuveni Klub privrednika iz Tolstojeve, koji je bogatiji, znaci mocniji od drzave, Cvetkovica i njegove mere vise ne ferma.
Lepo ja rekoh, bice to dugo, toplo leto, koje ce se po obicaju slomiti na medijima.
“Najveca je od svi gresaka, rekao bih, ne biti, ne biti svjestan nijedne” .rece neko davno.
Bojim se da DS upravo pravi takvu gresku. A dosadasnje i nisu nesto epohalno velike, da ne bi mogle biti ispravljenje, ali zahtevaju crstu ruku i dobru metlu, ali prvo unutar Partije. Da bude primer, pa je onda lako srediti druge. Ovako, postaje se zarobljenik sopstvenih politickih kompromisa.
Greske treba ispravljati sto pre i u hodu. Srbija hoce da vidi plan. Srbija hoce da vidi putokaz. Srbija nece da bude brod koga zaljulja i promeni mu pravac cak i mali povetarac koji svaki cas dune. Srbija hoce za kormilom kapetana koji drzi svoju posadu pod kontrolom, kapetana koji prvo postroji svoju posadu, kazni ili pohvali, pa tek onda druge. Jer posada koja se smeje putnicima u lice, istovremeno se sprda i samim kapetanom.
PS: Ala sam ga zavrsio patri(j)otski i parolaski, ali svaka kuca ako nema gazdu koji zna da lupi sakom o astal , ode na dobos, zar ne.
PPS: Ovo je mozda neka vrsta nastavka-reakcije na Blog nase drugarice Gordanac o potrebi dijaloga. Ako ga bas i nema mnogo u drustvu, bar da ga bude ovde. Dijalog o Srbiji i sta nam valja ciniti