Hobi| Putovanja| Sport| Život| Životni stil

Glissade

srdjan.pajic RSS / 07.07.2010. u 16:05

Posvećeno Svetlani Vuković, Svetlani Lukić i Peščaniku.

 

SRK_1879.jpg

 

Uzan vremenski prozor za uspon na fourteeners-e je napokon otvoren. Snegovi su okopnili taman toliko da planinarima, željnim sunca i pogleda na široka prostranstva, otvore prolaz do visoke tundre i upečatljivih vrhova koji lenjo dremaju u svojoj subarktičkoj samoći. 

 

Castle Peak je smešten u samom srcu Kolorada. U Pitkin kauntiju, poznatijem po najčuvenom skijaškom centru u Stenovitim planinama - Aspenu. Najviši je vrh planinskog venca Elk, i zajedno sa susednim  Conundrum-om uzdiže se do preko 4500 m nadmorske visine, uz dramatičnu reljefnu tranziciju karakterističnu za vrhove posejane na Continental divide-u. Uobičajeno je da se oba vrha popnu o istom trošku, dakle u jednom danu.

 

SRK_1856.jpg

 

Odabrali smo ih kao prve u ovoj sezoni, ne samo zbog toga što su proteklih par godina iscrpljene zalihe vrhova u neposrednoj blizini gradića u kome živimo, niti  zbog umerene dužine rute, već pre svega zbog čuvenog snežnog tobogana podno vrha, kojim smo planirali da se u povratku spustimo, dupeklizećom tehnikom. U nadi da pri tome ne slomimo vratove.

 

SRK_1735.jpg

 

Do Aspena je potrebno 4 sata vožnje, i posle toga još oko sat vremena lutanja po zabačenim planinskim putevima, koji postepeno prelaze u makadam, potom kolske puteve za izvlačenje drvne gradje i na kraju kamenjar i blato. Sve dokle poluosovina na automobilu može da izdrži. Pošto ovo automatski isključuje mogućnost jednodnevnog izleta,  skovan je prosto/prošireni plan: subota, ustanemo - kad ustanemo. Posle doručka utovarimo opremu, dokupimo galon vode i goriva, nešto za grickanje usput, i pravac - planine. Kad stignemo, stigli smo. Zabodemo šatorče na kakvom proplanku, ili ivici šume, večerinka sa primusa, ostatak u krošnju, pa rano u vreće za spavanje. Ustajanje je dosta pre sunca, da bi najkasnije do 11 sati izašli na vrh, slikali se za prijatelje i familiju, i bež' nazad u podnožje pre nego šte krenu uobičajene koloradovske popodnevne grmljavine. Cela tura bi trebalo da dobaci 16-17 km, dakle oko 5 sati uzbrdo i jedno 2 sata "nuzbrdo".

 

Kako kamperske stvari držimo u stanju pripravnosti, pakovanje je bilo trivijalno, uz uobičajenu tuču sa Ušketom oko sitnih delova planinarse opreme i mesta u rancu. I najnoviji moj zajeb sa novom plinskom bocom za primus, koja ne paše na šporet, čime sam nas oboje osudio na suvu hranu. Šabani u REI-ju su eliminisali "evropske" boce, bez navoja, kao tobože "nebezbedne za transport" i sada prodaju kineske. Sa navojem. Koji ne paše.

 

SRK_1746.jpg

 

Na teren smo stigli malo kasnije nego što je planirano. Ljubazni kamperi sa mnoštvom male dece i kučića, koji su se razbaškarili na mestu do kojeg je moj jadni automobil bio u stanju da prodre, dozvolili su nam da se skućimo u šumarku pored njih. Nahranjeni hladnom musakom od plavog patlidžana i Eva sardinama, zavukli smo se u vreće s prvim sutonom, dok su se sove ušare još lenjo protezale na granama i pitale se: "jel ima bre u ovoj šumi nešto se jede?!". Vukojebina u kojoj smo bili pružala je fenomenalnu tonsku podlogu za glasno hrkanje koje rasteruje medvede i pume. U planini je temperatura uveče već pala blizu nule, tako da su zimske vreće pružale odlično utočište. I spavali smo dugo i dobro, kao dva oposuma u zimu.

 

 SRK_1740.jpg

 

 SRK_1774.jpgVeć oko 6 ujutro, nahranjeni i natovareni, lagano smo šibali uzbrdo. Izgledalo je da na putu neće biti nikog drugog osim nas dvoje. Ali ubrzo nas je prestigla manja grupa veselih planinara, koja je sa puno entuzijazma prašila uzbrdo, naoružana cepinima i specijalnim rancima sa nastrešnicom, iz kojih su virile male plavooke i pospane dečje glave. Lako smo se probili kroz gustu četinarsku šumu u podnožju planine, prateći u početku pitomu planinsku reku, koja se uskoro razbesnela i zapenila, pa smo je ostavii dole, duboko u kanjonu. Odabrali smo severoistočnu rutu, onako nasumice, prateći pomalo mapu, pomalo planinare koji su odmakli ispred nas, ali ponajvše dobar pogled i nešto što liči na planinarsku stazu.

 

SRK_1813.jpg

 

SRK_1793.jpg

 

Prva ozbiljnija prepreka je bila delta koju je načinila reka izlivena iz korita, nabujala zahvaljujuci ogromim snegovima u dolinama iznad nas koji su se uveliko topili. Ali lepo jutro bez oblačka na nebu obećavalo je dobre uslove za hajk, tako da se na male neugodnosti, kao sto su mokre čarape, nismo preterano obazirali.

Ali uskoro smo izašli na sneg. Impozantni amfiteatar visine od skoro 1000 metara, koji formiraju ova dva vrha je u kaskadama bio pokriven večitim snegom crvenkaste boje, od prašine koju je vetar doneo sa okolnog stenja. Zaobilazne staze nema, već se mora preći preko prilicno strme strane planine pokrivene dubokim, vlažnim snegom. Prema knjigama, ovo ne bi trebalo da predstavlja preveliki problem ako se pažljivo gazi i koristi ivica planinarske cipele, tako da nas nije zaustavilo to što nismo poneli dereze ni cepine, kao pametne kolege ispred nas.

 

Panorama_1.jpg

 

I loše iskustvo je dobra stvar u planini, naročiti ako se stekne bez gubitka glave, dragih delova tela ili opreme. Ono što nismo pravilno predvideli je opasno kamenje koje viri iz snega, a koje prosto mami da se na njega popne i odmori od napornog prćenja snega. Izloženo suncu, kamenje se zagreva i omekšava okolni sneg. Sve je to ok, ali sneg po čijoj kori gazimo je dubok preko metar, i ispod njega se u boljoj varijanti nalazi vazdušni džep, ko zna koliki, a u goroj varijanti oštro stenje. Jedan neoprezan korak i planinar sa teškim rancem na ledjima može do pojasa da propadne u sneg i da pri tome na kamenju ispod opasno povredi noge. 

 

SRK_1833.jpg

 

Ovoga puta se to dogodilo meni, dok sam neoprezno uživao u prelepom prizoru amfiteatra koji se isprečio ispred nas. Propao sam, dakle, do pojasa, jedino me je ranac na ledjima saustavio da ne odem dublje. Cipela, sa nogom u njoj, mi je ostala zaglavljena ispod velikog iskošenog kamena koji se nije video na površini. Srećom, ništa nisam polomio, ali nikakvim naporom nisam mogao da se izvučem. Nestišljivi mokar sneg ne dozvoljava da se na silu napravi nikakav prostor oko noge da bih je izvukao. A prokleta cipela koju planina čvrsto drži dole duboko ispod snega je školski upertlana, tako da ni izuvanje nije bilo moguće. Rebeka je pokušala da me izvuče iz rupe, takodje bezuspešno. Onda smo shvatili da je jedini način da se izvučem - kopanje. Ili ako to ne upali,  da vadim švajcarca iz ranca, pa da probam da onako naslepo presečem pertle i tako se oslobodim. Ako uspem da uhvatim gojzericu da ne upadne u vazdušni džep, super, pertle ću posle lako da zamenim dobrom starom samolepljivom trakom. Ništa, navukli smo oboje rukavice i iz rupe oko moje noge baclili se na kopanje, dok konačno nismo napravili dovoljno mesta da izvučem nogu.

 

SRK_1840.jpg 

 

Pošto smo se malo pribrali, krenuli smo dalje i ostatak snega lako preprečili, sada naučeni pameti, vrlo oprezno gazeći i mereći čvrstinu nanosa pri svakom koraku. Ubrzo  je sneg zamenila strma litica, pokrivena opasnim okrunjenim kamenjem, po kojoj smo krenuli da bauljamo i prečkamo, da bi se približili vrhu. Izašli smo na veoma eksponiranu i usku hridinu, sa čije se obe strane pruža po pola kilometra dubok ambis, koji je i kod mene izazivao vrtoglavicu. Najbolje je ignorisati ga, kao da nije tu, mislim, ko ume. Kako smo na otkopavanje mene izgubili dragocenih pola sata, Rebeka je kao NOAA-in radar pomno pratila situaciju sa oblacima, koji su se već navlačili. Ipak, gromova nije bilo i uz manje ili više muke, ispeli smo se na Castle Peak.

 

SRK_1843.jpg

 

Nakon što smo se nauživali sjajnog pogleda na prelepe planine Kolorada i nadisali se razredjenog ali svežeg vazduha, sa grupicom planinara koju smo sustigli krenuli smo da prečimo ka drugom vrhu, Connundrum-u. Medjutim, prvi zvuci udaljene grmljavine su učinili da odustanemo od njega i preusmerimo se pravo na Tobogan!

 

SRK_1880.jpg

 

 

 

SRK_1853.jpg 

 

Tobogan (glissade) je mala bob-staza koju su nebrojeni planinari izrovarili u dubokom večitom snegu, a kojom se po sistemu gravitacije, ultrabrzo, spusta par stotina metara niže, najpre do kaskade sa zaledjenim ledničkim jezerom, a potom dalje, sve do kamenjara u kome mi se zaglavila noga.

 

 SRK_1885.jpg

 

Sledi prepakivanje opreme, oblačenje ozbiljnih zimskih jakni, skijaških pantalona, kapa i rukavica. I guranje sa nekim snowboard-erima  oko startne pozicije. Potom poslednja provera da li je sve na rancu na mestu, ušuškano i zamandaljeno kako treba, da bi se izbegao "garage sale" na padini, i SWOOOSH!!!!  Za samo par sekundi smo dole. Tobogan nas kao paket isporuči tik uz obalu zaledjenog jezerca koje čeka u dubini ispod nas. Kočimo tu i tamo malo rukama i nogama, malo štapovima, tek toliko da izbegnemo kamenje koje štrči u sred dupeklizne staze i da od prevelikog entuzijazma baš ne završimo u bolnici.  

 SRK_1886.jpg 

Potom slede još dve kaskade, malo manje strme ali podjednako zabavne, i eto nas za nepunih par minuta na mestu od koga nam je do vrha trebalo skoro 2 sata teškog uspona. Prvo što mi je prošlo kroz glavu kad sam se malo pribrao od adrenalinskog šoka je bilo - e, idemo još jednom! Ali sa Rebekom nema pregovaranja kad se naoblači u planini, tako da sam kao malo dete čežnjivog pogleda na ringišpil odvučen nizbrdo do podnožja Castle Peak-a, gde nas je konačno sustigao težak letni pljusak.

 

Još fotografija možete videti ovde

Preporuka za čitanje:  Aron Ralston: "Between a Rock and Hard Place"

 

SRK_1872.jpg 



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

crossover crossover 16:37 07.07.2010

Nikon?

Пајићу, зашто си обрисао све џејпег метаподатке?! Како сад да те зезам да немаш појма!

Не знам да ли ти је Ребека помагала али фотографије су ти све боље и боље. Препорука.
bauer. bauer. 01:36 08.07.2010

Re: Nikon?

Nikon D300, 100%. Ja imam još bolji model, D3000

Nema nam domaćina, da nije usvojio onaj elitistički pristup, da ne komentariše na svojim postovima

Edit: @ njanja (da ne remetim odnos broja preporuka i komentara)

Pajiću, pa čak i takvi Vipovci komuniciraju bar sa nekima, ajde ne pravi se tu sad neki baja. jes da si se popeo na vrh brda, ali mislim ...


Ma, nije, bre, on takav, zezamo se. Mora da mu je Uške pregrizao kabl
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 02:07 08.07.2010

Re: Nikon?

izgleda domaćin imitira neke VIP blogere. ne zamara se uopšte da odgovara blogokolegama. Pajiću, pa čak i takvi Vipovci komuniciraju bar sa nekima, ajde ne pravi se tu sad neki baja. jes da si se popeo na vrh brda, ali mislim ...
pozz za tvoju dragu
NNN NNN 13:49 08.07.2010

Re: Nikon?

crossover
Пајићу, зашто си обрисао све џејпег метаподатке?! Како сад да те зезам да немаш појма!

Не знам да ли ти је Ребека помагала али фотографије су ти све боље и боље. Препорука.
Super sličke (tekst će pročitam za vikend, možda )

Ps. Nabavi još širi objektiv za pejzaže

Pps. Ova slika s knjigom se vidi da je Nikon (malo Krosu didem niz dlaku )
bauer. bauer. 17:09 07.07.2010

...

Prva ozbiljnija prepreka je bila delta koju je načinila reka izlivena iz korita, nabujala zahvaljujuci ogromim snegovima u dolinama iznad nas koji su se uveliko topili.


Hoce li sva ta voda nekada stici i do mene, ovde? Lepa prica i jos bolje fotke, komso! Jeste li to isli sada, za praznik?
sesili sesili 17:19 07.07.2010

Re:Žalim ...

što nisam mogla više da putujem, dok sam bila mlada. Kakvi divni, moćni predeli. Osvojila me ta lepota. Hvala ti.
Dr M Dr M 17:20 07.07.2010

Posveta


Posveta Cecama i Pescaniku me je navela da procitam ovaj sjajni tekst o ledenim stencugama kojih se uzasavam, (ja sam ravnicarski tip)..

Ovo je jos jedan dokaz da treba upoznati i ono sto ti se ne dopada, ne da bi ga "vise voleo" nego da bi ga razumeo i, mozda, lakse podnosio..

Preporuka iz Pescane ravnice..

vishnja92 vishnja92 18:10 07.07.2010

au bre pajicu

ti nista, nista, pa duplu porciju...

super ti blog :))
mirelarado mirelarado 18:35 07.07.2010

Re: au bre pajicu

Прелепо.
talicni talicni 18:50 07.07.2010

.

Sad je jasnije zbog cega se lometas po vrletima. Zbog takve cure bi i ja postao planinar entuzijasta.

Slike su super.
Time Bandit Time Bandit 19:06 07.07.2010

de si bre Pajiću

samo da preporučim pa se bacam na čitanje, tačnije gledanje odličnih fotografija
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 19:20 07.07.2010

Eh, Pajiću

kak' si me sad vratio u detinjstvo...
Pa to sankanje upotrebom samo dupeta ili eventualno nečeg vodonepropusnog, ali tankog
smo mi zvali vuzanje.Ala je to zabavno bilo...dok nas ne uhvati sa tako mokrim dupetima neko zainteresovan za naše zdravstveno stanje.
To su bili dani!


E, pazi tamo šta radiš
antioksidant antioksidant 19:35 07.07.2010

Re: Eh, Pajiću

...dok nas ne uhvati sa tako mokrim dupetima neko zainteresovan za naše zdravstveno stanje.

Мислиш неко матор у души?
dobrosavljevic_m dobrosavljevic_m 19:39 07.07.2010

Re: Eh, Pajiću

Мислиш неко матор у души?

Da, suvoguzi neprijatelj
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 19:39 07.07.2010

boli glava

kako su ti fotke super! a blog je fenomenalan!
Colorado je veoma lep. nikad nisam isla na ova tvoja mesta, najdalje sto sam stigla je bilo Estes park i jos neka mesta blizu Golden-a gde ima puno otisaka od dinosaursa. Ali secam se da dok smo se vozili prema Estes parku pomislila sam na to kako podseca na neke planinske krajeve tamo po Makedoniji i Crnoj Gori. bas lepo, ne bih imala nista protiv da se preselim u Colorado. meni fale planine na horizontu.

Doctor Wu Doctor Wu 20:30 07.07.2010

Pescanik nije radio

emisija, to je stanje uma: nadjes neku cuku u nekoj vukojebini Kolorada, pentras se na nju danima i nocima, ispustis dusu i na kraju sta? Posvetis pentranje Ceci & Ceci!

Zezam se, posvecuj kome hoces, super su fotkice, mrzi me sad da citam tekst, mozda kad budem imao malo vise vremena.
omega68 omega68 14:48 08.07.2010

Re: Pescanik nije radio

Posvetis pentranje Ceci & Ceci!

Posvećeno Svetlani Vuković, Svetlani Lukić i Peščaniku.

A što, je l' se i one dobro penju?
Fenomenalan blog i jos fenomenalnije fotke !



masovna_keva masovna_keva 23:04 07.07.2010

^

Fenomenalan blog i jos fenomenalnije fotke !
robylad robylad 04:22 08.07.2010

wow

Prava slikovita reportaza! Za tren sam osetio kao da sam tamo...
antioksidant antioksidant 09:20 08.07.2010

Зар ти није пало на памет да одсечеш ногу?

Propao sam, dakle, do pojasa, jedino me je ranac na ledjima saustavio da ne odem dublje. Cipela, sa nogom u njoj, mi je ostala zaglavljena ispod velikog iskošenog kamena koji se nije video na površini. Srećom, ništa nisam polomio, ali nikakvim naporom nisam mogao da se izvučem. Nestišljivi mokar sneg ne dozvoljava da se na silu napravi nikakav prostor oko noge da bih je izvukao. A prokleta cipela koju planina čvrsto drži dole duboko ispod snega je školski upertlana, tako da ni izuvanje nije bilo moguće. Rebeka je pokušala da me izvuče iz rupe, takodje bezuspešno. Onda smo shvatili da je jedini način da se izvučem - kopanje. Ili ako to ne upali, da vadim švajcarca iz ranca, pa da probam da onako naslepo presečem pertle i tako se oslobodim. Ako uspem da uhvatim gojzericu da ne upadne u vazdušni džep, super, pertle ću posle lako da zamenim dobrom starom samolepljivom trakom. Ništa, navukli smo oboje rukavice i iz rupe oko moje noge baclili se na kopanje, dok konačno nismo napravili dovoljno mesta da izvučem nogu.

Мислим да би се тако много брже извукао... Какво црно копање по том сунцу...
topcat topcat 12:40 08.07.2010

Fenomenalne

fotke prije svega.

Svaka čast.

Unfuckable Unfuckable 19:18 08.07.2010

Pajiću

...opet si se ponašao po gudurama?
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 02:32 14.07.2010

Pajiću

jesi dobro?
brineš me, nešto te nema.
srdjan.pajic srdjan.pajic 10:31 14.07.2010

sorryyyyy

Ljudi, izvinjavam se na nejavljanju, u medjuvremenu sam se prebacio na stari kontinent i odma me razvukli ovi moji pecinari po Crnoj Gori. Evo samo sto sam izasao iz jama na Kamenom moru i nasao nekakv kafe u Kotoru gradu. Ne ljutite se na mene, ko boga vas molim :).


srdjan.pajic srdjan.pajic 10:31 14.07.2010

sorryyyyy

Ljudi, izvinjavam se na nejavljanju, u medjuvremenu sam se prebacio na stari kontinent i odma me razvukli ovi moji pecinari po Crnoj Gori. Evo samo sto sam izasao iz jama na Kamenom moru i nasao nekakv kafe u Kotoru gradu. Ne ljutite se na mene, ko boga vas molim :).


vishnja92 vishnja92 12:59 14.07.2010

Re: sorryyyyy

:)
ima blog o mojoj skoli a o tvojoj ne, tako ti i treba.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana