Život

PERO

mikele9 RSS / 14.07.2010. u 11:44

300px-Arfs.jpg

 

Astal – Tiš

Riba – Fiš

Koža – Leder

Pero – Feder

 

Ovo je jedino što sam zapamtio od nemačkog jezika koji je moja majka Radmila uz francuski, pokušavala da udene u moju tintaru kao malom, pre polaska u školu a bogami i kasnije. To neodoljivo podseća na ono Nušićevo iz Autobiografije:

Kvadrat nad hipotenuzom, to zna svako dete,

jednak je zbiru kvadrata nad obe katete.

Zato sam i zapamtio, to mu dođe kao laka i zanimljiva pesmica, rimuje se, šta više da tražiš od edukacije?

Ah da, konj se kaže Pferd ali se ne rimuje ni sa čim, zapamtio sam onako usput.

U školi sam nastavio da učim francuski jezik i potpuno zabatalio nemecki, koji mi je uzgred zvučao rogobatno. Em sam imao osetljive uši, em su mrski nemački okupatori i krvnici još itekako bili prisutni u životu svih pa i mom. I čuj, Feder!

Federi su u madracima, divanima, otomanima, Yogi dušecima...automobilima, hemijskim olovkama. Nežnije i suptilnije zvuči na francuskom: La Plume.

 

Nego da se vratim peru. E ne mogu ja bez digresije: U doba jenjavanja Hipi pokreta a ja već anticipirao sopstveni Punck, u grad sam izlazio po mišljenju pomenute mi majke Radmile, unakarađen, šta će komšije da pomisle, može neko od prijatelja i rođaka da te sretne...još ti samo peruška fali! Ergo, pero me prati od najranijih dana, nezaobilazno!

 

Pa Lepo Pisanje! Imali smo sveščice pravougaonog oblika sa oštampanim linijama i na vrhu krasnopisom: Beograd je glavni grad FNRJ i slična mrsomuđenja a naš zadatak je bio da umačući pero, držalja se podrazumevala, u mastilo, što preciznije vodeći računa o tankim i debelim linijama, prepišemo gornji tekst. Pera su u ono vreme bila sumnjivog kvaliteta a istine radi moram priznati i da su naši prsti bili drveniji od Pinokija pa se svima dešavalo da mastilo kapne na sveščicu i napravi tz krmaču. Imali smo mi i upijače ali krmaču bi mogao da odstrani jedino Veniš, koji tada nije bio ni u povoju. Pismene zadatke smo takođe pisali perom umakanim u flašicu s mastilom pa uzimajući u obzir prethodno rečeno, pre su ličili na Roršarhove mrlje nego na čist i uredan izliv osećanja koji su teme zahtevale. Pera su najčešće bivala raskrečena, cepala su drvnu (za razliku od bezdrvne) hartiju, stavljali smo nova u držalju ali ni to nije dugo trajalo. Jednom sam od strica koji se vratio iz Amerike dobio paket lepog, belog, glatkog papira. Kako me bog dao preduzetnog, to veče sam seo za kuhinjski sto i uz plamen petrolejke i zamršenu igru sopstvenog mi jezika, na amerikanskom papiru prepisao sve tekstove iz sveščice za Lepo Pisanje. Nigde ni mrljice, bio sam oduševljen, tu noć sam probdeo jedva čekajući da pođem u školu. Sav ushićen pokazao sam svoje delo učiteljici Milanki. Ne trepnuvši, Milanka ga je ovlaš pogledala i pocepala na sitne parčiće. Kako nisam zaplakao, nije mi jasno ni danas! U našoj školi nema izdvajanja, rekla je učiteljica okrenuvši mi leđa, uostalom, postoji sveska za Lepo Pisanje, kako za druge tako i za tebe. Jedva sam dočekao srednju školu i naliv pero! A kad su se pojavile tz hemihske olovke, radosti nikad kraja!

 

Istorijski gledano, pero je odigralo ogromnu i značajnu ulogu u usponu civilizacije. Guske jesu odbranile Rim ali su do dana današnjeg ostale nepoverljive spram poeta, romanopisaca i inih škrabala. Genetika na delu!

Iako svi kuckamo po tastaturama, ne mali je broj onih koji se vraćaju peru, posebice guščijem, da bi na hartiju u nekim krugovima zvanu papir, preneli svoju skroz otvorenu dušu. Ima među njima pisaca, dečjih (?) pisaca, pesnika, muzičara, skribomana svih provenijencija.

Pera nemaju samo guske iako se guščije pero dugom i znanstvenom eliminacijom pokazalo kao No 1. Svaka ptica ima perje, krestu ili kresticu, kljun. Ali ima tu i zajebancije. Australijski Kljunar ima kljun ali od pera ni traga!

 

Srpska Wikipedia kad ukucate pero, nudi istorijat veštine pisanja, od oštrog kamena, prsta umočenog u biljni sok ili životinjsku krv, pominje četkice od kamilje dlake kojima su Kinezi pisali svoje ideograme, pretpostavlja da su Egipćani prvi napravili pravo pero pričvršćivanjem bakarne zašiljene pločice na kraj šupljeg štapića. Grci su upotrebljavali pero od metala, kosti ili slonovače i time pisali po tablicama prevučenim voskom. U srednjem veku ljudi su naučili da šilje pera iz guščijeg, vraninog ili labudovog repa.

Čelična pera su prvi put proizvedena u Engleskoj 1780 godine ali su u opštu upotrebu ušla 40 godina kasnije. Pa zatim: Prva naliv pera su napravljena u SAD

1870 godine. Pero s kuglicom napravljeno je u XX veku, kuglica je od hromiranog čelika.....

 

Ipak, najomiljenije pero za pisanje je bilo i ostalo guščije pero. I guščije ali i pera svih ptica su sačinjeni od rožnate tvari skoro identičnog sastava kao naši nokti, krljušt kod riba, rogovi antilopa, kozoroga, muflona, bivola...

 

Ako pero kao sredstvo za pisanje (i crtanje, umal’ zaboravih da sam slikar!) ostavimo za kratko po strani, perja ima tušta i tma u raznoraznim ljudskim delanjima. Istom mi pada na pamet Dedalusov sin, nesrećni, nemoguće želeći, očeve savete ne slušajući, Ikarus. Sad bih lako mogao umuvati priču o sunčevim zracima omekšalom vosku, vezivnom elementu pernatih Ikarovih krila ali bih onda morao da se upustim u relativno mi nepoznato područje pčelarstva a to mi nije namera. Vekovima kasnije pronicljivi i u sve se petljajući Leonardo Da Vinči je skicirao krila koja bi mogla čoveka učiniti letećim. Verovatno ili sigurno znajući hudu Ikarovu sudbinu, umesto pera, Da Vinči je je kao materijal za letenje pored letvica raspoređenih poput kostiju netopira, izabrao platno. Ikar je bar po mitu uzleteo a Leonardova platnena slepomišasta krila ostadoše da čekaju Orvila i Vilbura Rajta. A pitam ja vas, pored letećih ptica ko sve danas ne leti, svaka šuša i šumider nafatiran lovom.

 

Sledstveno prethodnom nameće mi se, bode oči, poslovica: Ko visoko leti nisko pada. Notorna je činjenica da narod iako je iskustveno iznedrio gomilu poučnih poslovica i izreka, nikada nije bio sklon da ih se pridržava. Sabrane, ostaju da čame u zaturenim i zaboravljenim, da ne kažem, prašnjavim knjigama. Ili: Kiti se tuđim perjem. Jeste u pitanju metafora ali je perje itekako prisutno!

 

Perutnina Ptuj! Neupućen čovek bi pomislio da se bave prodajom perja ali ne!

Bave se preradom (prethodi ubrzani tov pa klanje) mesa pernate živine. Nisam sasvim siguran ali nešto mislim da u živinskim paštetama, salamama i sličnim proizvodima, ima i tehnološki savršeno obrađenog perja. Što da se baci?

 

Ko se ne seća Igumanije (Rahela Ferari) i Belog Bore (Bekim Fehmiju) iz Skupljača perja, kad diplomatski pregovaraju o prodaji i kupovini guščijeg perja?

 

A jadni Nojevi? Očerupaše ih na hiljade između dva rata zarad uresivanja ženskih šešira, toaleta i lepeza. Jedva te pretekoše!

 

Vrlo pernati orao se, povinujući se zapovjedi Olimpijaca i Zevsa him selfa, kačio na grudi nesrećnom darovatelju vatre beslovesnom čovečanstvu, Prometeju i iz dana u dan mu predano i savesno kljucao i kidao komade džigerice, zvane ponegde jetra.

 

Bik Koji Sedi je mogao i da stoji, leži, trči....ali je nezamisliv bez orlovog pera u vranoj kosi prošaranoj razumljivim sedinama.

 

Tek sokolu prvo perje nikne,

On ne može više mirovati...

Pevaše (nekad srpski a sad isključivo montenegro pesnik) Njegoš.

Ima izgleda nečeg u tom nemirovanju, ne samo kod ptica, sokolova, kobaca, crvendaća... nego počev od Ikara i kod svih nas bez obzira na nedostatak perja.

Neobično je važno da te (nas) ne drži mesto celog života, ako ne možemo da perjarimo vazduhom, možemo da radimo hiljade drugih stvari. Pouka: Ne uparložiti se ni po koju cenu!

 

Ne bi bilo fer ne pomenuti Pauna, mužjaka naravno. Sećam se vremena kad se iole ozbiljnja kuća čiji ukućani držahu do sebe, nije mogla zamisliti bez velikog okatog repno paunovog pera, zabodenog u duboku vazu koja se kao po pravilu nalazila u antreu, na udar očima ulazećih.

 

A jastuci punjeni perjem, a perine? Nema te ciče Zime koja se podlo može uvući ispod ogromnoplaninske bačke (ne isključujem druge, govorim iz ličnog iskustva)

Perine!

 

Red je da i vi prozborite koju o peru, perju, peruškama. Izvolite



Komentari (120)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

arianna arianna 15:19 15.07.2010

Pero

mikele9 mikele9 19:29 15.07.2010

Re: Pero

Pero
Mostarske kiše - Pero Zubac

arianna to je najbolja Pero(va) pesma
A što se tiče Mostarskih kišurina, daleko im lepa kuća! Služio sam vojsku u Mostaru pa iz prve ruke znam da mi je i duša bila vlažna kad krenu Pero(ve) kiše
razmisljam razmisljam 00:17 16.07.2010

СЕТИХ СЕ...

Jelica Greganović Jelica Greganović 14:01 16.07.2010

Re: СЕТИХ СЕ...

mikele9 mikele9 14:48 16.07.2010

Re: СЕТИХ СЕ...

Фореста Гампа и пера...

Pa naravno, asocijacije su moćna stvar i očekivao sam ih
mikele9 mikele9 14:50 16.07.2010

Re: СЕТИХ СЕ...

Jelice ovo izgleda ...čudesno, vanprostorno, vanvremenski...
razmisljam razmisljam 15:29 16.07.2010

Re: СЕТИХ СЕ...

asocijacije su moćna stvar i očekivao sam ih


Што не кажеш ? На пример, перолака категорија у боксу. За имена ме не питај. Племенита вештина је за мене престала да постоји када су о клин рукавице окачили Касијус Клеј ( а крет'о се по рингу лако као перо ) и Мате Парлов. Можда сам још звирнула како млати Теофило, али ни један од њих не спада у горепоменуту.
Или чувена хамлетовска дилема : Шта је лакше, кило гвожђа или кило перја ?

P.S. Кад си већ сам узео СТОТКУ, шта нудиш за сто први ?

P.P.S. Jеси ли видео она осликана пера у споту? Ми се допадају.
mikele9 mikele9 16:30 16.07.2010

Re: СЕТИХ СЕ...

P.S. Кад си већ сам узео СТОТКУ, шта нудиш за сто први ?

Za sto prvu tri pera za večnu sreću


Или чувена хамлетовска дилема : Шта је лакше, кило гвожђа или кило перја ?

Ih, pa to sam znao još kao klinac, lakše je kilo perja!
P.P.S. Jеси ли видео она осликана пера у споту? Ми се допадају.

Razdragan sam i meni mi se dopadaju spotska pera
razmisljam razmisljam 16:41 16.07.2010

Re: СЕТИХ СЕ...

Благодарим и надам се да ће да делују ма колико вечност трајала.

Ih, pa to sam znao još kao klinac,


Свашта си ти нештА знао и као мали .
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:03 17.07.2010

Re: СЕТИХ СЕ...

Mikele, tuš uživo, šta Mami prirodi uspe, to niko ne ume.
mikele9 mikele9 09:12 17.07.2010

Re: СЕТИХ СЕ...

Mikele, tuš uživo, šta Mami prirodi uspe, to niko ne ume.

E moja Jelice, da više slušamo i poštujemo Mamu Prirodu, gde bi nam kraj bio
ivana23 ivana23 18:13 16.07.2010

Fontana

ivana23 ivana23 18:19 16.07.2010

Re: Fontana

Dragan Stojkov na mnostvu svojih slika, kao detalj ima pero...



mikele9 mikele9 20:10 16.07.2010

Re: Fontana

Fontana
Gde i kako je pronađe Ivana? Znaš li gde se nalazi i ko je autor?
mikele9 mikele9 20:12 16.07.2010

Re: Fontana

Dragan Stojkov na mnostvu svojih slika, kao detalj ima pero...

Vaistinu, ovo mu je jedna od boljih slika
ivana23 ivana23 20:57 16.07.2010

Re: Fontana

mikele9
FontanaGde i kako je pronađe Ivana? Znaš li gde se nalazi i ko je autor?

Ne znam nista, slika je bila na nekom blogu, samo kao ilustracija.
kukusigameni kukusigameni 18:30 16.07.2010

Ikar

mikele9 mikele9 20:14 16.07.2010

Re: Ikar

Nije dakle Sunce bilo u pitanju nego Bog Sunca Apolon him self, zavidni
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:05 17.07.2010

Re: Ikar

Mikele, znaš li da su mali Cincari nosili guščja pera za ušima, da ih štite od uroka? (pogledaj Sremčevog Kir Gerasa)
mikele9 mikele9 09:16 17.07.2010

Re: Ikar

Mikele, znaš li da su mali Cincari nosili guščja pera za ušima, da ih štite od uroka? (pogledaj Sremčevog Kir Gerasa)

Svašta znam ali to prvi put čujem! Znao sam za minđuše u ušima muške dece da bi pretekli ali pera za ušima...zanimljivo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana