Dok se ocekuje odluka medjunarodnog suda pravde o nezavisnosti Kosova osvrnuo bih se na glavni argument druge strane.
Da ne bude zabune i ja se, kao obican gradjanin i pravni laik, slazem sa argumentacijom srpske strane. I sa tim da "krsenje ljudskih prava" nikako ne bi moglo da bude izvan i iznad svih drugih normi medjunarodnog prava. Izmedju ostalog i zato sto se radi o oblasti koja se moze tumaciti na vrlo razlicite nacine i, jos gore, vrlo lako zloupotrebljavati u politicke svrhe. Sto cu pokazati i na ovom konretnom slucaju...
Pored odbrane svojih stavova mislim da je srpska strana, bar po onome sto sam ja imao prilike da procitam, morala neuporedivo vise da se posveti pobijanju tog glavnog argumenta suprotne strane. I da ce taj aspekat biti jos mnogo bitniji u nastavku politicke/pravne borbe za pravednije resenje kosovskog problema (ako tog nastavka bude bilo).
Dva su elementa bitna kad se govori o pobijanju tog argumenta. Prvi se odnosi na suvise jednostrano prikazivanje i optuzivanje samo jedne strane - srpske za sve prekrsaje ljudskih prava koji su se desavali na Kosovu pre i za vreme "humanitarnog bombardovanja". Tacno je da je Miloseviceva vlast krsila neka ljudska prava Albanaca na Kosovu i da je, u nastojanju da spreci secesiju, u mnogim situacijama koristila silu vise nego sto je to u skladu sa medjunardnim normama. Ali postoje nepobitni dokazi da je i druga strana koristila teroristicke metode u svojoj borbi a i da je NATO vise puta prekrsio pomenute norme ...
Ono glavno sto sam hteo da istaknem ovim tekstom ustvari pocinje sa potpisivanjem kumanovskog sporazuma i povlacenjem JNA sa Kosova. Od tog momenta pocinju da se desvaju najdrasticniji prekrsaji ljudskih prava koje smo imali prilike da vidimo na prostorima ex-Yu u zadnjim decenijama. Kao prvo, za razliku od ranijih slucajeva do kojih je dolazilo u neregularnim ratnim uslovima oruzanih sukoba i gradjanskog rata (razlicitog intenziteta), sada imamo prekrasje ljudskih prava u POTPUNOM MIRU. Dok smo ranije imali etnicka ciscenja uperena protiv jedne etnicke grupe, sada imamo etnicko ciscenje svih drugih nacija - NEALBANACA. I, procentualno gledano, ovo je stoprocentno etnicko ciscenje: prakticno svi nealbanci su proterani sa onih prostora gde je nova albanska vlast imala kontrolu. I to etnicko ciscenje je ucinjeno trajnim - najveci deo proteranih ljudi se nikad nije vratio. A jedan deo onih koji su se vratili bili su stalno izlozeni raznim pretnjama, provalama nasilja i izlozeni permanentnom prekrsaju jednog od najosnovnijih ljudskih prava - pravu na slobodu kretanja...
Ako se prekrsaji ljudskih prava posmatraju kao bitan faktor u odlucivanju o nezavisnosti Kosova onda je nedvosmisleno jasno da je to jedan od glavnih argumenata PROTIV te nezavisnosti. Kosovo je vec vise od jedne decenije teritorija na kojoj se najdrasticnije krse mnoga ljudska prava i na kojoj je jedno od najvecih etnickih ciscenja posle drugog svetskog rata na tlu Evrope ucinjeno trajnim. Ako se prekrasaji ljudskih prava i mogu tumaciti na razlicite nacine ovde se radi o toliko ociglednim i drasticnim primerima da su sve dileme iskljucene. Priznati Kosovo kao nezvisnu drzavu u takvom (sadasnjem) stanju je bruka celog civilizovanog sveta na pocetku 21. veka...