AleXandar Lambros
Jeste li gledali film „U Brižu"?
Dvojica irskih plaćenih ubica iznenada se nalaze u Brižu, gde su se sklonili na izvesno vreme jer su zabrljali neki posao u Londonu. Rej (koga glumi Kolin Farel) i Ken (Brendan Glison) stoje na glavnom gradskom trgu, osvrćući se i razgledajući. Ken je očigledno očaran mestom dok je Rej užasnut mogućnošću da u njemu ostanu zaglavljeni dve nedelje.
Moj prvi susret sa Brižom bio je sličan ovom filmskom - odjednom sam se našao na glavnom gradskom trgu, okružen svom tom gotičkom arhitekturom i doživeo senzaciju sličnu Kenovoj. Bejah očaran na prvi pogled. Očaran je prava reč, ali ne bih mogao da govorim o ljubavi na prvi pogled iako je Briž definitivno jedno od najlepših ako ne i najlepše mesto koje sam do sada imao prilike da vidim.
Štos je u tome što ja, kad god se nađem u novom i nepoznatom gradu, počnem da zamišljam svoj život u njemu, tj. kako bi mi se on činio iz perspektive nekoga ko tu živi, a ne iz čisto turističke perspektive. U Brižu mi je bilo potrebno čitavih nedelju dana da se otrgnem utisku da se nalazim u nekoj vrsti Diznilenda za odrasle gde možete obnoviti sećanje na naivnost i divlju maštu detinjstva kojih smo u procesu odrastanja i „sazrevanja" manje više bili prinuđeni da žrtvujemo. Svi ti gotički tornjevi, kuće koje podsećaju na one iz pesmice o „kućama od čokolade s prozorima od marmelade", kočije koje neprestano kruže ulicama, kanali sa čamcima i labudovima, nebrojene čokolaterije, restorani načičkani na malim trgovima rasutim po čitavom gradu, romantični hotelčići s atmosferom iz 18. veka .... Prvih nekoliko dana uopšte nisam imao utisak da se u ovom gradu živi, tj da ima svoje stanovnike, delovao mi je više kao mesto u kome ljudi ujutru dolaze da odigraju svoje dobro uvežbane uloge u ovom ogromnom tematskom parku da bi noću opet negde nestali do narednog dana. Tek kad sam počeo da se zavlačim u skrivene i zabačene uličice shvatio sam da u Brižu ljudi zapravo zaista žive. Čak mi se i javila i neka vrsta simpatije za ove ljude sa razvijenim osećajem za privatnost jer su mi delovali kao mala vojska naoružana čokoladnim bombicama koja svakodnevno izlazi na bojno polje da bije bitku bez kraja i konca sa hordama turista iz svih delova sveta. I tako sam došao do zaključka da je malo verovatno da bih u njemu mogao da živim iako je predivan i za nekoga ko je izložen hroničnom urbanističkom užasu boravak u njemu ima čak i terapeutsku dimenziju. Posle desetak dana vaspostavlja vam se osećaj za lepo koji u Srbiji neizbežno mora da kolabira pod teretom otomansko-socijalističkog nasleđa u kombinaciji sa divljačkim neourbanizmom koji se provlači kroz formu brzinskog i nasumičnog, i samim tim potpuno promašenog modernizovanja. Ali, iako se nadam da mu se jednog dana vratim, osećam da bi mi za život u njemu falila stimulativna dinamika velikog i istinski kosmopolitskog grada.
Nekoliko je načina da istražite Briž čiji je čitav širi centar, i to s razlogom, možete mi verovati na reč, stavljen na UNESCO-vu listu svetske kulturne baštine. Kočijama, brodićem (budući je ispresecan brojnim kanalima), iznajmljenom biciklom ili pešice. Pešačenje je uvek moj izbor, najpre zbog strasti prema fotografiji, a Briž prosto sam pozira sve i da nemate talenta za fotografiju i osećaj za kadar, a i zbog navike da se zavlačim po ulicama i ćoškovima van utabanih turističkih ruta.
Najpre će vas osvojiti autentičnost ovog grada, što je obično i prva stvar koja vas osvoji gde god da se po prvi put zateknete. Briž je, sa svojom arhitekturom koju karakterišu jedan veliki i više manjih gradskih trgova, uske i visoke kuće sa stepeničastim krovovima i pretežna upotreba cigle kao građevinskog materijala, crkvenim tornjevima kao gradskim orijentirima te još uvek kaldrmisanim ulicama gde sasvim uspešno koegzistiraju i biciklisti i kočije i automobili, jedan idealno tipičan flandrijski grad.
Iz istorijskog mraka Briž izranja negde u devetom veku kada grofovi Flandrije grade utvrđenje za odbranu od Normana. Početkom 12. veka konstituiše se kao pravi grad i od tada kreće njegov ubrzani razvoj koji traje nekoliko vekova. Krajem 15. veka Briž je bio najbogatiji grad severne Evrope i to je nešto što je vrlo očigledno na svakom koraku, pre svega zahvaljujući pomorskoj trgovini (do 15. veka grad je kanalom bio povezan sa Severnim morem; luka Zebriž - Briž na moru - nalazi se u neposrednoj blizini) ali i prvoj berzi na svetu koja je otvorena upravo u ovom gradu 1309. godine a koja je ime dobila po kući u kojoj su se trgovci sastajali (Ter Beurze).Kako to obično biva privredni razvoj pratio je i kulturni procvat. Briž je bio jedan od sedišta takozvane severnjačke renesanse i flamanskog slikarstva koje je na tako čudesan način objedinilo estetske ideale pozne gotike i renesansne i koje je prepoznatljivo po svojoj složenoj ikonografiji, iluzionizmu i strasti za detaljima. Ljubitelji umetnosti u Brižu u prilici su da uživaju u Van Ajkovim i Hans Memlingovim slikama, da pomenem dva opšte poznata imena umetnika koji su obojica izvesno vreme života proveli upravo u ovom gradu. Ukoliko ste u Brižu prava je šteta propustiti priliku da se poseti obližnji Gent gde se u katedrali Svetog Bava nalazi čuveni Van Ajkov oltar „Mističnog jagnjeta" koji mnogi istoričari umetnosti smatraju za jedno od najvećih slikarskih ostvarenja u istoriji zapadne umetnosti.
Šta još nećete propustiti da posetite dok ste u Brižu? Gotičku katedralu „Naše Gospe" koja je građena od 13. do 15. veka i koja je poznata po dve stvari - tornju od cigle visokom 122.3 metara što ga čini jednim od najviših tornjeva od cigle na svetu i Mikelanđelovoj skulpturi „Bogorodica sa detetom", jedinoj Mikelanđelovoj skulpturi koja je napustila Italiju za njegovog života. Nećete propustiti priliku ni da se uspentrate uz 366 strma stepenika na 83 metara visok, na jednu stranu malo krivi toranj na glavnom gradskom trgu. Toranj, prvobitno deo gradske tržnice koja je bila smeštena u velikom unutrašnjem četvrtastom dvorištu zgrade na čijem pročelju stoji, istovremeno je i simboličan centar grada ali i svojevrsni organizator ili makar podsetnik dnevnih aktivnosti njegovih stanovnika. Oglašava vreme, radno vreme, verske praznike i društvene događaje a budući ima mehanizam koji njegovim 47 zvona ukupne težine 27.5 tona omogućava da proizvodi melodiju, prazničnim i pijačnim danima kao i nedeljom začućete kakvu poznatu klasičnu melodiju izvedenu na zvonima.Podrazumeva se i poseta bazilici "Svete krvi" iz 12. veka u kojoj se čuva Hristova krv koju je navodno pokupio Josif iz Arimateje za vreme Hristovog raspeća a koju je iz svete zemlje posle Drugog krstaškog rata doneo flandrijski grof Tjeri od Alzasa.
Pošto smo odradili taj obavezan kulturološki deo možemo da se prepustimo daleko neposrednijim brižanskim čulnim zadovoljstvima. Od tri brižanska brenda, jedan je bezbedno da propustimo - čipka. Manje više svaka srpska domaćica u stanju je da iskukiča i ishekla stolnjak koji ni po čemu neće zaostajati za onim brižanskim. Druga stvar je što to kod nas niko nije brendirao. Ali .... preko 750 vrsta piva i na desetine vrsta domaće, tj. ne fabrički proizvedene čokolade !!!Briž ima birc koji bez prekida posluje još od polovine 16. veka. Otići iz Briža i ne probati „Garre" (čita se hare) pivo, ogroman je propust. Ko da niste ni bili u Brižu. Nikad nisam osetio takvu kombinaciju dobrog ukusa (jednostavno klizi) i jačine. Posle tri čaše poželećete i četvrtu ali će konobar odbiti da vam je donese.
A čokolada ... i posle tri nedelje još uvek se lepim na izloge čokolaterija oblizujući se ... Prava čokolada, s velikim procentom kakaovca i malim procentom šećera u najrazličitijim oblicima i s najrazličitijim mogućim punjenjima i kombinacijama ukusa .... Držim da je nedostatak apetita za čokoladu fiziološki poremećaj koji treba tretirati, a belgijska je u stanju da vas pretvori u ovisnika.Briž je i sedište Koledža Evrope na kome se školuje i usavršava budući kadar EU institucija a na kome pohađam intenzivan (nisu slagali) seminar o EU integracijama. Mislim da je vreme održavanje seminara vrlo srećno izabrano ... Naime, poklapa se sa ovdašnjim letnjim rasprodajama. Sva ta silna predavanja i stručnjaci i posete EU institucijama nisu uspeli da tako brzinski istope moj evroskepticizam i instant me integrišu u Evropu kao moj prvi pravi dvočasovni shopping spree ikada ...
Evo šta sam sve pazario za 110 evra pa vi vidite: jedne farmerke, jedne pantalone, 5 košulja, 3 majice, 2 duksa, jedan džemper, 12 pari čarapa, 3 para gaća, jedne japanke ...Kako? Pa lepo .... internal market, nema monopola ... e moja Srbijo!