Urbani i obrazovani ljudi odavno ne veruju Bibliji i biblijskim čudima, ne veruje ni sveštenicima i njihovim propovedima, a ni političarima i njihovim ideologijama. Vreme u kome živimo je vreme nauke. Ljudi danas veruju naučnicima, veruju u neumoljive naučne dokaze i u logičku snagu naučnih argumenata. Sa svoje strane naučnici, svesni svoje odgovornosti i značaja nauke za opsatanak i dalji razvoj civilizacije, danonoćno i predano istražuju. Sudeći po broju novih naučnih otkrića kojima nas naučnici zasipaju nije daleko dan kada ćemo o svemu znati sve.
U svetu nauke oduvek su visoko kotirali naučnici sa izraženom osetljivošću za uočavnje krucijalnih problema koje, polazeći od interesa nauke i potreba prakse, treba istražiti. Jer, uočavanjem problema, njegovim jasnim definisanjem i postavljanjem polaznih hipoteza gotovo pola naučnog posla je obavljeno, sve ostalo je samo istraživačka rutina.
Među hipersenzitivne naučnike svakako spada dr Kolin Friman i njegove kolege sa engleskih univerziteta Šefild i Vorik. Oni su, kao tvrde, razrešili večitu dilemu šta je starije kokoška ili jaje.
"Dugo se verovalo da je jaje starije, ali sada imamo naučni dokaz da je prvo nastala kokoška", tvrdi dr Friman. Koristeći moćni edinburški kompjuter HECToR, dr Friman i kolege su dokazali da protein pod nazivom ovokledidin-17 ima ključnu ulogu u ranoj fazi razvoj ljuske i zaključili da je jaje moglo da nastane samo ukoliko se nalazilo u organizmu kokoške i zato su kokoške nastale prve.Ako bi hteli da budemo ozbiljni i cepidlake mogli bi ustvrditi da su vrli naučnici napravili ozbiljnu logičku grešku poznatu pod latinskim nazivom fallaciae consequentis. Ova greška se javlja kad se pri analizi uzroka neke pojave sva pažnja usmeri na jedan uzrok, a izgubi se iz vida postojanje drugih uzroka. U konkretnom slučaju nisu uzeti u obzir uzroci o kojima je pisao Darvin u Postanku vrsta.
Ali, zašto zamerati Frimanu i njegovim kolegama kada se primedbe, glede uzroka, mogu staviti i na opšteprihvaćeni kosmološki model Velikog praska koji, kako tvrde gotovo svi savremeni astrofizičari, predstavlja najveći trijumf ljudske misli, jedan od najčvršćih delova našeg ukupnog znanja o prirodi.
Za one kojima i nije toliko važno šta je starije kokoška ili jaje, i šta je uzrokovalo Veliki prasak, naučnici nude čvrste naučne odgovore na mnoga važna životna pitanja. Primera radi, muškarcima koji za sebe traže vernu partnerku ili suprugu, a takvih i dalje ima mnogo, pomoćiće rezultati istraživanje dr Kristine Durante i dr Norm Li, nedavno objavljeni u Spisima kraljevskog naučnog biološkog društva iz Londona.
Njihovo istraživanje je pokazalo da je estradiol, hormon koji luče jajnici, uzrok neverstva. Durante i Li su svoje naučne dokaze izvele merenjem nivoa estradiola i merenjem seksualne motivacije kod 52 studenkinje. Uz pretpostavku da je estradiol meren vrlo precizno, sa dosta osnove se može sumnjati u valjanost merenja seksualne motivacije, sklonosti ka neverstvu i promeni partnera. Naime, do tih podataka doktorke Durante i Li su došle intervjuom i anketom, a ta vrsta instrumenata ima prilično nepouzdane metrijske karakteristike. To što su nezavisni muški posmatrači, tokom merenja estradiola, procenjivali fizičku atraktivnost ispitanica ne doprinosi mnogo objektivnosti istraživanja, jer ni skale procene nemaju mnogo veću metijsku vrednost od intervjua i ankete. Uostalom, i starim Latinima je bilo poznato da su ukusi različiti. Ukoliko se uzme u obzir i mali uzorak ( N = 52), hotimično odabran iz samo jednog socijalnog miljea (studentice) i po mnogo čemu burnog životnog doba ispitanica (17 - 30 godina), valjanost ovog naučnog dokaza bi se mogla lako dovesti u pitanje.
Ipak, muškarcima koji veruju nauci, a traže vernu suprugu za čitav život, uvek ostaje mogućnost da pre nego stupe pred matičara, svoju izabranicu povedu na merenje estradiola. Ukliko je taj hormon koji luče jajnici njihove buduće životne saputnice visok, treba da još jednom dobro razmisle.
Treći primer će definitivno pokazati da granica između klasične nauke i Ig nauke nije tako oštra.
"Pivske flaše se često koriste u fizičkim obračunima", kaže se u apstraktu koji je objavljen u aprilu 2009.g. u časopisu Journal of Forensic and Legal Medicine.
"Ako se razbiju, one izazivaju traumu. Međutim, ako ostanu neoštećene, mogu da izazovu ozbiljnije povrede. Da bi ispitali da li su jače prazne ili pune polalitarske flaše, testirali smo njihovu lomljivost u kuli za bacanje. Pune boce se lome pri energiji od 30 džula, a prazne pri 40 džula. Obe ove energije loma prevazilaze minimalni prag loma ljudske lobanje. Zbog toga obe vrste razbijaju ljudsku lobanju, te predstavljaju opasan instrument u fizičkom obračunu", zaključuju švajcarski istraživači.
Za navedeno naučno otkriće od dalekosežnog značaja Stefan Boliger, Stefan Ros, Lars Oesterhelweg, Majkl Tali i Bit Kneubuehl sa Univerziteta Bern u Švajcarskoj postal su laureati IG Nobela u 2009.godini.
I ove godine, po dvadeseti put, mesec dana pre nego što Nobelov komitet u Stokholmu objavi imena laureata koji su svojim genijalnim otkrićima zadužili čovečanstvo, na Univerzitetu Harvard u SAD dodeljuje se Ig Nobel za besmislena naučna istraživanja koja ljude prvo nasmeju, a zaim ih navedu na razmišljanje. Spisak laureate od 1991. pa do 2009.g. po oblastima možete pronaći ovde i opredeliti se za svog laureat u protekle dve decenije.Lično preferiram Ig Nobela za književnost u 2009.godini, a kojeg je osvojila grupa autora – irskih policajaca. Laureati su tokom 2008. godine napisali 50 saobraćajnih kazni na ime iste osobe, izvesnog gospodina Pravo Jazdi. Kazne su ispisane isključivo poljskim državljanima, na čijem jeziku Pravo Jazdi znači – vozačka dozvola.