S uživanjem listam najnoviju prinovu na svojoj polici, Ptice Afrike južno od Sahare (Birds of Africa south of the Sahara) Sinklera i Rajana (Sinclair & Ryan) u izdanju južnoafričkog Struika: 750 strana, 2100 vrsta i 3000 ilustracija. Da vidim... u predgovoru sponzora se kaže da je knjiga začeta nakon dana sjajnog ptičarenja, praćenog s nekoliko hladnih piva. Eto još jednog dokaza kako pivo inspiriše i podstiče napredak nauke.
Priručnik je impresivan, po svim kriterijumima. Ilustracije, posebno Normana Arlota (Arlott), su prekrasne i verovatno (nisam imao u rukama nekoliko regionalnih priručnika) najbolji prikazi afričkih ptica ikada. A u uvodu autori kažu kako su hteli da ohrabre interesovanje za afričke ptice, te kako su ptičari u prošlosti svoju pažnju posvećivali izdvojeno istočnoj, južnoj i zapadnoj Africi, pa su i političke razlike dodatno ojačavale takvu balkanizaciju... Izvinite??!
Čitam ponovo, „balkanizaciju“, lepo piše balkanizacija. Balkanizacija ptičarenja u Africi??? Mislim, stvarno... valjda sam, pišući „Ptice Srbije“, trebao u uvodu da naglasim kako sam holističkim pristupom celovitosti republike izbegao... hmm, aparthejd? Mislim, stvarno??!