...GI Majka Hrabrost!
„Nikad ne reci - nikad!" je zlatno pravilo na koje se često poziva u razgovorima, ali malo ko istinski primenjuje u praksi sve dok ga stvarnost ne osvesti i ne suoči sa svim izgovorenim životnim „nikad". Tako je i sa mnom. Koliko sam puta samo rekla „Nikad u životu neću biti šefica ili predsednica bilo kakve organizacije ili firme jer ne volim i ne želim tu vrstu isturenosti i odgovornosti", „Nikad neću govoriti niti gostovati na TV ili bilo čemu drugom gde me snimaju, jer mi to stvara grozan stres, tremu i osećaj bola k'o da mi neko zabija kolce pod nokte", „Nikad ne želim da budem u poziciji da javno nastupam, posebno kad treba da prezentujem licem okrenuta velikoj grupi ljudi".... I šta mi se desilo: preuzela sam kormilo GI Majka Hrabrost, poteralo me ne samo gostovanje po medijima, već i da učestvujem u pravljenju TV emisija, susrećem se svakodnevno sa ljudima kojima treba nešto da objašnjavam i prezentujem, a da ne spominjem nedavno održan okrugli sto „Porodilišta su zajednička briga" gde sam uz Ministra zdravlja Tomicu Milosavljevića i načelnika pančevačkog porodilišta dr Vladimira Vajsa imala prezentaciju u ime GI Majka Hrabrost pred 60ak ljudi, što načelnika i glavnih sestara porodilišta, predstavnika strukovnih tela, organizacija civilnog sektora, medija.... Kad je bal, nek' je bal! Sada strogo vodim računa kad i za šta upotrebljavam „nikad".
Inače, okrugli sto je bio više nego zanimljiv i pun pikenterija o čemu sam pripremila detaljan blog-izveštaj, uz zvučni zapis celog događaja. Jedna od posledica ovog okruglog stola je i to da ćemo dr Vajs, ja i glavna sestra pančevačkog porodilišta gostovati u emisiji „Globalno-lokalno" na TV Pančevo (22. jul 2010) gde ćemo više govoriti o situaciji u porodilištima u Srbiji. Pratite blog, jer novi, o okruglom stolu, izlazi VRLO brzo!
U kategoriju mojih „nikad" spadao je i EXIT ne zato što ne volim tu vrstu muzike i dešavanja, već što spadam u onu grupu ljudi koja bi na pitanja tipa: „Ćirilica ili latinica?", „EXIT ili Guča?" na prvo pitanje odgovorila sa „Oba", a na drugo „Oba i nijedno!". Ja sam koncerte i muzičke festivale izživela i izgustirala (zahvaljujući modernim roditeljima, starijoj braći i sestrama od tetaka, ujaka i stričeva koji su me svuda vodali, kao i činjenici da smo jedno vreme živeli u inostranstvu) još u višim razredima osnovne škole, tako da sam u srednjoj školi bila zainteresovana isključivo za pozorišta. Ako sam tokom studija znala da izlazim i zaginem do „sitnih sati" (prevashodno tokom letnjeg i zimskog „raspusta"), nisu mi smetale gužve i nisam bila osetljiva na buku, sada je sve suprotno. Gužvu i buku ne podnosim, od koncertne euforije i egzaltacije bežim glavom bez obzira, mrzim čekanje u redu za karte za bilo kakav događaj, a omiljena vrsta zabave su mi posete pozorištima, izložbama, koncertima ozbiljne muzike, poetske večeri, šetnja po prirodi ili otkrivanje prostornih „skrivenih bisera" ovoga grada ili staro dobro čitanje knjiga dok sam ušuškana u miru i spokoju svoga doma. Naravno da nikad nisam bila u ni iskušenju da posetim EXIT. Međutim, u skladu sa svim mojim „nikad" koji me zaskaču poslednjih meseci, zaskočio me i EXIT! Kad je GI Majka Hrabrost dobila poziv da učestvuje i prezentuje svoje aktivnosti na EXITu u okviru NGO sajma nisam imala dilemu da li treba poziv da prihvatim. Ipak, moram priznati da nisam imala velika očekivanja. Ono što je nam je učešće na EXITu donelo prevazišlo je čak i Divnin urođeni entuzijazam i sasvim razbilo moju uzdržanost i oprez.
Ne samo da smo upoznali mnoge divne i zanimljive ljude, uspostavili kontakte sa kolegama iz drugih organizacija civilnog društva (OCD) širom Srbije, već smo sakupili više stotina potpisa za peticiju i nekoliko novih priča (u pisanoj formi) žena o iskustvima sa porođaja (ove priče sadrže iskustva iz nebeogradskih porodilišta), čuli smo na stotine porođajnih iskustva od žena koje su posetile naš štand, a ne sećam se da nam je ikada prišao toliki broj očeva koji su želeli da izraze podršku našim aktivnostima, da nas pozdrave, da kažu koliko prate inicijativu, ispričaju iskustva svojih žena ili da žive u inostranstvu ali iz iskustva svojih prijatelja i rođaka ovde znaju koliko je ovakva inicijativa potrebna. Broj ljudi koji je posetio naš štand za 3 dana tokom ukupno 12 sati (3 dana x 4 sata) trajanja NGO sajma bio je neverovatan! Oko 70% onih koji su nam prišli već su čuli za GI Majka Hrabrost pa su dolazili da se upoznamo i da dovedu svoje prijatelje da se upoznaju sa našim aktivnostima i da nas podrže (posetio nas je i jedan mladić koji je želeo da upozna Krugolinu Borup, ali dobio je 2 u 1 - Divnu i Zorku, a Krugolini prenosimo pozdrave), dok je onih 30% koji nisu bili upoznati sa inicijativom kada bi čulo o čemu se radi bez ikakve zadrške odmah bi davalo svoju podršku. Dodatna vrednost ovog EXIT iskustva je saznanje koliko je sasvim različitih kategorija stanovništva ujedinjeno oko ove inicijative, redovno je prati i podržava. Podršku i ohrabrenje smo dobijali i tamo gde bi najmanje očekivali, kod veoma mladih ljudi za koje bi pretpostavili da su im ideje o majčinstvu, roditeljstvu, porođaju i građanskim inicijativama daleke i van sfere interesovanja.
U tom smislu, slike govore više od reči :-)
Hvala EXITu, svima koji su nas posetili i podržali tokom festivala i predstavnicima ISC koji su brinuli o nama. Do iduće godine :-)!
DODATAK: Od danas GI Majka Hrabrost zvanicna prezentacija i na Facebook-u:
http://www.facebook.com/pages/GI-MAJKA-HRABROST/120766477943999?v=wall