Ljubaznošću prosvetnih radnika nazive dela Dobrice Ćosića upoznao sam veoma mlad. Predstavili su mi ga kao „pisca, romasijera i esejistu“ takođe i kao „partizana, političkog i nacionalnog teoretičara, političkog komesara partizanskog odreda“. Što je škola više odmicala sve su ga češče nazivali i „duhovnim ocem srpske nacije“ i „redonim članom Akademije“. Jednom smo, gluvareći na nastavi, na papiru sastavili tekst predloga za izradu Ćosićeve vizit-karte i na njemu nabrojali 26 titula koje je do tada nosio.
Pažljivom analizom sadržaja (inače svojstvenom deranima tinejdžerskog uzrasta) uočili smo da se uz njegovo ime nikada nije pominjala uobičajena titula za spisatelje te generacije – „vizionar“. Međutim zaslugom grupe mojih savremenika u bermudama predstavljam izvode iz nacrta Rezolucije o dodeli titule vizionara Dobrici Ćosiću u odnosu na razvoj naučno-tehnološke revolucije u Srbiji.
Slede neautorizovani odlomci iz delimično sačuvanog teksta Nacrta tinejdžerskih savremenika:
· Dok je svetom narastala pomama za tehnološkim rešenjem u obliku metalnog ormara obavijenog kablovima nazvanom „computer“ u našim krajevima se o tome malo znalo. Akademski krugovi odbacivali su čak i pomisao da makar jednog socijalističkog radnog čoveka može u bilo čemu zameniti mašina, a pisac-vizionar Ćosić kao da je rekao „mi tako nećemo nikad’“ naslovom dela „Daleko je sunce“. Stavio je tačku na tadašnje kolaboracionističke misli o IBM-u, Comodore-u i inim proizvođačima.
· Nekoliko godina kasnije, Srbiju osvaja svetska atrakcija traženja nebeskih objašnjenja za ljudske gluposti - u zemlju stiže horoskop. Ovo vreme poklapa se sa velikim astronomskim otkrićima dokaza o Srbima kao „nebeskom narodu“ te naučne ekspedicije opsedaju svemir da utvdre precizne podatke. Bivajući nosilac horoskopskog znaka jarca (čuvenog takmičara) Ćosić uviđa neophodnost da u narodu pronađe elemente začetaka informatičke tehnologije, te naziv njegovog dela „Koreni“ postavlja osnove budućeg kompjuterskog razvoja.
· Tadašnji jugoslovenski tenk proizvodio se na više mesta u zemlji, a tender za proizvodnju domaćeg kompjutera izazvao je žestoke podele među uticajnim svetom. Vizionar Ćosić ne želi da informatičko društvo u zemlji zamre, delom „Deobe“ utvrđuje razlike u hardverskim kapacitetima republika-članica i otvara vrata softverskom rešenju.
· Na dan kada prvi računar dobija svoje mesto u armiji radnog naroda i narodnosti (inače smešten u ćošak jedne velike banke, kod stola sa geštetnerom) vizionarski nastrojeni pisac svojim delom „Vreme smrti“ najavljuje konačni poraz civilizacije kakvu smo do tada znali.
· Direktori sektora za razvoj ljudskih resursa Socijalističke federativne...sve češće su tih godina na konkursima za saradnice birali mlađe i zgodnije žene, posebno one koje su umele da barataju NSK (novim svetskim kompjuterom). Socijalna raslojavanja i nestajanje srednje klase koje je tada započelo, pisac-vizionar mudro smešta u naslov dela „Vreme zla“.
· U godinama kada zemljom vladahu vidovnjaci, bingo-igre, lozovi, lutrije i kada su kompjuteri odlučivali o sretnim dobitnicima, nulama na inflatornim novčanicama i kada se čovek nije pitao ni šta će jesti (jer jela bilo nije) vizionarski naziv dela „Vreme vlasti“ potvrdio je da tehnologija vlada čovekom, a ne on njome.
· Milioni duša koje lutaju Fejsbukom, moćni virusi koji otimaju kodove platnih kartica, tone poruka kojima afričke zemlje zovu na deobu dijamanata i blaga, orvelovski zapis o računaru koji određuje šta ćemo i kako ćemo, nostradamusovski scenario biranja oblika grudi iz baze podataka sisa po lekarskim ordinacijama, dominacija servera izbornih komisija i elektronskih baza podataka – vizionarski su opisane u nazivu Ćosićevog dela „Vreme zmija“.
Danas, kad počnete radni dan, u računar prvo morate da ukucate šifru. Da sprečite da vam maloletno dete napadne Mr. Internet takođe ubacite šifru, svoju kreditnu karticu štitite šifrom, mobilni telefon ima sopstvenu, kad plaćaš gorivo na pumpi ukucaš šifru...šifra za biblioteku, zdravstveni karton, aranžman za letovanje, izvod iz banke, ulaznice za utakmicu...
Gospodine Dobrice Ćosiću, mislite li da je sazrelo za „Vreme password-a“.