U većini naroda jezički korpus sadrži u sebi kao nerazdvojan deo, psovke.
U većini naroda, psovke su uglavnom blage i kreću se u dijapazonu od: Idi u dupe, svinjska Madona, svinjska mizerija...do goveđe ili pileće govno, jebi se, guzičaru...But, ima i naroda koji su psovku izdigli do neslućenih imaginativnih visina. Uprkos svojstvenoj mi skromnosti ali zahvaljujući dugom životnom iskustvu, usuđujem se da tvrdim da je naš narod jedan od tih. Od Stefana Nemanje pa do danas, protekao je dovoljno dug vremenski period da bi psovka u Srba dostigla zavidan nivo koji se nalazi u samom svetskom vrhu. Pominjanje majke (najčešće), oca, sestre, bliže i dalje rodbine, delova tela...u običnom razgovoru upotrebljava se češće nego: Dobar dan! Uz pominjanje majke, sestre, tetke, strine... obavezno je locirati mesto u koje se smešta muški polni organ, kao npr: U pičku, u dupe, u sisu krvavu, u usta...
Digresija ali u prilog prethodnom. Pita baba dedu: Jeli, a šta je to puši mi ga...malo, malo pa čujem na televiziji...To ti je, počeše se deda po glavi, kao ono u naše doba, u usta te jebem.
Dušan Kovačević u Sveti Georgije ubiva Aždahu ima scenu (citiram po sećanju) u kojoj unuk pita dedu: Deda a zašto su na nas Srbe svi navalili, stalno se gine, zašto nam Bog ne pomogne? E moj sine, odgovara deda, a jel znaš ti ono: Jebem ti sunce krvavo, Bogorodicu ti jebem, Nebo ti jebem, Lebac ti jebem, jebem ti Panaiju, Boga ti jebem... pojebasmo sve živo i mrtvo, pa kako onda da nam Bog pomogne?
Karadžićev Crven Ban je samo malecki deo psovačko poetskog narodnog stvaralaštva, sočinjavan većinom na prelima za zimskih večeri, važećim i ustaljenim ali i novonastalim psovkama, bolje reći, upotrebom i korišćenjem naziva polnih organa, ženskih i muških i njihovom spajanju u najrazličitijim, uglavnom ili pretežno ruralnim situacijama.
Slušajući svakodnevno skarednosti kojima nas obasipaju TVeovi, novine, časopisi, Narodna Skupšrtina...Crven Ban mu dođe kao dečja poezija.
Pamtim jedan biser od pre četrdesetak godina: Romkinja, tada još zvana Ciganka sa gomilom sitne i krupne dece, unosila je na zadnju platformu trolejbusa gomile bala, bošči i zavežljaja. Zatrpali su je skoro do plafona.
To je trajalo i trajalo...jedan citoyen nervozno povika: 'ajde bre već jednom!
Ciganka mu unoseći i dalje zavežljaje, mirno odgovori: Ko žurio, vrat slomio.
Citoyen se iznerviran izbeči: Pička ti materina, ovo je trolejbus a ti ga zatrpavaš đubretom, praviš deponiju...more jebo bi vas ja...i nastavi da ređa psovku do psovke. Kad je unela svu bagažu, Ciganka mu se unese u lice i reče: A ti seronjo, krv iz pičku da mi piješ.
Čitao sam davno da je jedan sajantist lingvista (Amerikanac beše, čini mi se, ali evropskog porekla) proučavajući psovke, kao specifičan deo pisanog i govornog jezika, po preporuci prijatelja došao i odseo u Budimpešti na duže vreme. Ah, da, setio sam se, bio je mađarskog porekla. Obilazio je kafane i krčme po periferiji, zapisivao psovke i trljao ruke. Ono što bi se reklo, Mađari psuju k'o kočijaši. Već je bio spreman da stane iza tvrdnje da Mađari psuju najgore na svetu, kad ne lezi vraže! Sedeći jedno veče u nekoj rupi čija je osnovna svrha bila prodaja i konzumiranje enormnih količina alkohola, prisustvovao je svađi (bez tuče) dva
uklenjena Mađara. Bio je zadivljen! Skoro 50% psovki je čuo prvi put. Uredno ih je zapisivao, diveći se maštovitosti tih ordinaraca. U trenutku kad je psovanje dostiglo klimaks, jedan od Mađara je onom drugom sunuo u lice nekakvu dugačku i sveobuhvatnu psovku. Onaj drugi je pobledeo, zastao, okretao je glavu kao da traži pomoć i onda mu se lice ozarilo! Mirno je pogledao rivala i tiho mu izgovorio nešto što niko nije razumeo. Prvi je bio pobeđen! Sasuo je piće u grlo i izleteo iz krčme. Lingvista je pričekao neko vreme a zatim je prišao pobedniku i zamolio ga da mu kaže kojom je to psovkom uspeo da nadvlada protivnika. Pijanac mu je smejući se odgovorio da se setio jedne srpske psovke koju je, ne seća se gde i kada čuo. Baš zato što je nije razumeo, pobeđeni je pomislio da ona ima najstrahovitije značenje i zato je zbrisao iz rupe.
Lingvista je svoj rad razumljivo nastavio u Srbiji. Da li je ikad izdao knjigu, nije mi poznato.
Shvatite ovo kao šlagvort.