Kosovo nije Srbija, poručili su nam juče nepristojno plaćeni narodni poslanici, svi osim onih koji su tu istinu podelili sa građanima mnogo ranije, zbog čega su mnogo ranije poneli etiketu izdajnika.
Kosovo odavno nije Srbija, priznali su nam, jer isto toliko dugo se bore za njega. I nikada neće prestati da se bore, što znači da već sada znaju da je sve što rade uzaludno.
Kosovo odavno nije mit, ili ep, kako su se juče izražavali. Kosovo je realan život. Na njihovu žalost, i pored tradicionalno dobrih namera, kockarska sreća im nedopustivo dugo okreće leđa, zbog čega nemaju priliku da na taj život direktno utiču.
Srbija je dugo, možda predugo, bila nebeska, od juče je siromašna, zaostala, nerazvijena, sa nepristojno niskim stepenom obrazovanih građana, priznali su nam juče u Narodnoj skupštini, zbog čega su na istom mestu zagrlili jedni druge, oprostili jedni drugima i zakleli se u dugo čekano, na njihovu sreću postignuto, nacionalno jedinstvo, za koje su, neobično lako, pridobili i mađarsku i ljajićevsku manjinsku zajednicu.
Srbija će nastaviti gubitničku politiku za očuvanje "nacionalnih" interesa, poručili su nam narodni poslanici. Nastaviće da se bore za Kosovo, koje nije samo sveta zemlja, već prostor na kome egzistiraju ljudi, a to su svi oni koji su Srbi i nealbanci. Nastaviće da se bore za njihovu bezbednost, posao, jednom rečju za egzistenciju, i to više, snažnije, srčanije nego što to rade u Srbiji, gde je još uvek legalno i legitimno da se u gradskom prevozu, javnim parkovima, ulicama i trgovima ubijaju i prebijaju svi oni koji nikome ništa ne duguju, nikoga nisu pokrali, ne kohabitiraju sa političko-kriminalnom "elitom", nego su samo i jedino pristojni i odgovorni građani koji javno smeju da kažu ono što misle, iskreno verujući da je to elementarno ljudsko pravo i vrhunska vrednost civilizovanog sveta.
Kosovo nije Srbija zato što Srbija ne želi da bude deo tog sveta, zato što, osim deklarativno, ne želi da prihvati njegove vrednosti, poručili su nam juče narodni poslanici, na čelu sa Bobanom Markovićem tog velikog narodnog orkestra, cenjenim predsednikom Republike, koji je juče javno priznao da ne svira baš uvek po notama falsifikovanog Ustava, ali da njegovu preambulu poštuje od reči do reči. Poglavlje o zaštiti ljudskih prava građana Srbije, naročito ako su oni novinari, za njega je, očigledno, tek deveta rupa na toj papirnoj svirali.