Posto sam se ovde zatekao za vreme svetskog prvenstva u fudbalu, imao sam tu cast da prenose gledam iz zemlje kojoj fudbal znaci isto koliko nama hokej na travi! Mislim, znaju pravila, skoro sva, poznaju neke fudbalere (nazovimo ih tako) poput laznog Ronalda, patuljka Mesija i neke buldozere iz Premijer lige kao sto su Runi, Lampard i drugi. Za polovinu reprezentacija koje su ucestvovale na prvenstvu, a dolaze iz Evrope nisu culi! Tako da sam za vreme trajanja (nazalost samo) prve faze takmicenja bio pravi ambasador moje male zemlje!
U pocetku je zaista bilo tesko nekome objasniti odakle sam, gde je Srbija i ko su nam najpoznatiji igraci. Ako ne znaju za Vidica koji igra u najpopularnijem klubu ovde - Mancesteru, onda se nisam ni hvalio drugim nasim fudbalerima iz Intera, Ajaksa ili Celzija. Kako se prvenstvo priblizavalo svakojake statistike su se pojavljivale po medijima, a izmedju ostalih i jedna za njih najinteresantnija - najvisa reprezentacija na prvenstu je upravo Srbija! Ha, bar se po necemu isticemo! Ta informacija mi je apsolutno prijala, jer su sada konacno svi shvatili da ja nisam izrod Gulivera, nego obicni gradjanin prosecne visine najviseg tima na takmicenju.
Argentina, Brazil, Engleska,Italija i Francuska - to su zemlje koje su ovde najcesce pominjane kao buduci osvajaci trofeja. Dok za Slovacku, bratsku (po imenu) im Sloveniju i Srbiju niko nije ni cuo do ovog prvenstva. Ruku na srce nikome (osim nama i Rajevcovim tamnoputim podanicima) utakmica izmedju Srbije i Gane nije zvucala kao magnet za gledanje. Potpuno razumljivo. Ali to me nije sprecilo naravno, da se nacrtam u prve redove u kaficu ispred velikog platna sa Konanom iscekujuci prvi sudijin zvizduk. Kako je pocelo predstavljanje timova ja pocinjem Konanu da nabrajam evropske timove u kojima nasi igraci igraju a on me gleda blentavo, za pola timova nije cuo, za drugu polovinu nije znao da nasi igraju tamo. Ok, ipak je ovo Azija gde dominiraju kriket, badminton i stoni tenis.
Kako se blizio drugi mec Srbije u meni je glas ponavljao "samo da ne primimo pet komada, samo da ne primimo pet komada". Svestan snage Nemacke, ali isto tako i cinjenice da Srbiji vise leze timovi iz Evrope nisam verovao u nasu pobedu, ali sam se potajno nadao da mozemo do iznenadjenja. Ovu utakmicu smo gledali u indisjkom kaficu punom ljudi, jer ipak igra Nemacka - svetska sila u fudbalu! Kako je krenula utakmica ja primetim da opet svi redom navijaju za Srbiju! Opet u cudu pitam Konana zasto je sada tako,on odgovara da ne vole nesto Nemacku, valjda zbog rivaliteta sa Engleskom. Ok, prihvatam i ovo, nas i Indijaca - milijarda i 140 miliona! Kako je utakmica odmicala glas u mojoj glavi je potpuno utihnuo jer je igra nase reprezentacije bila totalno drugacija nego par dana ranije. Krasic do Zigica, ovaj spusta do Laneta - GOOOOOOOL, Srbija vodi protiv Nemacke!!! Povucen emocijama i adrenalinom skocih sa stolice zamalo probivsi nastresnicu iznad mene, uplasivsi pritom macke, pse i ostale zivotinje oko kafica! Skacem, derem se i primecujem da nisam jedini! Indijci na nogama, smeju mi se, cestitaju i raduju sa mnom! Ali, ne lezi vraze opet, orlovi jos jednom lete po sesnaestercu poklonivsi grogiranom protivniku sansu za povratak u mec! U trenutku dosudjivanja penala kroz glavu mi prolazi scena iz filma "Kad porastem bicu kengur" i u tom momentu se setim poruke druga iz Hrvatske koji mi je za vreme utakmice protiv Gane poslao: "Ma, brani kengur ovo". Nije mi misao ni dosla do kraja kad - kengur zaista odbrani penal i ja skocih sa rukama visoko poput brata mi Vidica i Kuzmanovica! Bar po necemu da nas poznaju - rukama u visu! Opste narodno veselje svih nacija u sred Malezije, i sav srecan i zadovoljan odlazim nasmejan kuci da citam komentare na netu naseg velicanstvenog poduhvata!
Dan posle, sada vec istorijske pobede nad fudbalskim velikanom, blize okruzenje me drugacije gleda. Sada mi se svi obracaju sa pricom: Nice game, strong team Serbia! A, klinci za susednim stolom pokusavaju da izlome jezik izgovarajuci Jovanovicevo prezime sto zvuci nekako: " Džo..Džouvan..Džouvanoviđš". Docekah i taj momenat - svi znaju za zemlju iz koje sam! Lep osecaj.
Trecu i poslednju utakmicu Srbije na prvenstvu necu da opisujem, jer sam je gledao u 3 posle ponoci u tisini svoje sobe, pa ni ne znam za komentare domordaca. Jedino po cemu smo ostali poznati, osim naravno po pobedi nad Nemackom i kosarkasem u napadu je fraza: SERBIAN STYLE PENALTY! U svim mecevima posle prve faze kako neko takne loptu rukom u sesnaestercu eto odmah komenatatora sa tom izjavom. Nije ni cudo, na svakom mecu koji se ovde prenosio (treci mec nije bio na programu jer je logicno, utakmica izmedju Nemacke i Gane bila zanimljivija zbog borbe za dalji prolaz) Srbiji je sudjen penal po onoj nasoj staroj "sve je u nasim rukama". Sto im neko ne rece da u ovom sportu treba da bude sve u njihovim nogama!?
Sve u svemu, odose vuvuzele u istoriju, Francuska u rasulo, Spanija na krov sveta a Srbija kuci ponosna i visoka, i ja joj od srca pruzam ruku za relativno uspesan prvi nastup pod tim imenom. Sledeci put bih ipak voleo da nam neko podmetne nogu, nego da opet uzmemo stvari (loptu) u nase ruke!