U skori potop, vidim, uopšte ne veruju Mađari u Rumuniji, koji tek kroje planove za bolji život. Njihove glavešine su, kao što se i očekivalo, prve proslavile mišljenje međunarodnog suda američke pravde. Po kosovskom modelu, zeleno svetlo za komadanja i otimačinu svake vrste je uključeno, pa bi bilo gre'ota ne iskoristiti priliku koja se pruža jednom u veku, a možda i ređe.
Mađarski reformatski sveštenik Laslo Tekeš, poznat po tome što je srušio Čaušeskua, izgleda da je sve manje otac, a sve više Veliki brat, jer je u nadgledanju svojih stada toliko hiperaktivan da ga ima tamo i gde ga ne vidite. Osim iz crkve, na ovčice već izvesno vreme motri i sa političke pozornice, a i iza nje (čitaj: potpredsednik Evropskog parlamenta). Svojoj braći - rumunskom Baseskuu i mađarskom Orbanu, nedavno je očitao molitvu „Kad može Kosovo, možemo i mi" i oborio ih s nogu. Međutim, za razliku od Orbana koji se na zemljici našao valjajući se od sreće što nije morao lično da se petlja s temom koja obično izaziva žvale, kod Baseskua je ta molitva izazvala teži oblik padavice, sudeći barem po tome što je Tekeša tužio sudu za pogane reči, tj. pretrpljeni strah i potonje nemirne snove. Svedoci kažu da je na licu mesta pokušao da mu otme neku prošlogodišnju medalju, ali se ovaj istog momenta snašao i podvrisnuvši „Viki, tvoj sam!" hitro skočio u naručje svom malom bratu iz Mađarske. Otuda nastavlja da krca rumunske orahe, a naročito onaj najveći, erdeljski, ali nikako da se izbori. U poređenju sa ovim, onaj kosovski je izgleda bio mekušac.