I deo
Ovih dana me zvahu iz Sony-ja, kažu imaju jedan posao ko za mene pa da dođem na razgovor. Lepo, pomislih se, daj da vidimo o čemu se radi. Na razgovoru svi lepo uparađeni, odelca, što bi se kod mene reklo muva da se satre.
Kažu oni samo da im kažem šta sam radio ovo vreme dok nisam bio kod njih, ostalo već sve znaju. Naravno da znaju mislim se ja, pa kad sam poznata ličnost, ko ne bi znao. Lepo popričasmo, izdogovarasmo se i na kraju mi žena iz njihove kadrovske službe kaže:
“Od papira i formulara ti ne treba ništa, jedino formular za radnu vizu.”
Ja, onako u čudu:”A ostali papiri, diplome, uverenja o državljanstvu, izvodi iz knjige rođenih, analize doktora da nemam neku retku zaraznu bolest...”
Ona:”Ne, ništa ti ne treba, sve mi to već imamo, osim toga, da li se nešto od svega toga menjalo?”
Ja:”Pa nije...(eventualno ako nisam nahvatao neku zaraznu bolest, mislim se u sebi)”
Ona:”Eto, zašto bi onda ponovo sve te papire tražio, prevodio i donosio?”
Ja:”U pravu ste, to bi stvarno bilo glupo da ponovo donosim izvod iz matične knjige rođenih, kad su mi roditelji isti, datum rođenja i mesto isti, moje ime isto...”
Ona:”Pa naravno, ko bi bio toliko glup da to sve ponovo traži?”
Ja:”Naravno, ko bi bio tako glup?”
U sebi se mislim sestro slatka, nisi ti bila u Srbiji pa da vidiš. Meni su kad sam predavao papire za pasoš vratili izvod iz matične knjige rođenih zato što je to bio međunarodni (izdat u Srbiji, naravno) a ne onaj na koji su navikli. Znači nije bio problem što je stariji od šest meseci (to su valjda sada ukinuli i hvalili se na sva zvona i u Dnevniku je bilo). Prijatelj koji je radio tamo nije ni umeo da prepozna šta je taj dokument i morao sam donosim drugi izvod. Taj izvod koji važi u celoj Evropi (i šire) jedino ne važi u Srbiji. Zašto li primaš platu, zašto li te ja plaćam kad pojma nemaš a radiš u SUP-u, ili je to možda preduslov za taj posao?
II deo
Ja:'De si prijatelju?
Prijatelj:Evo, samo što sam ušao u kuću. Išao sam do suda da pokupim neke papire i iznervirao se, a posle svratio do faksa da uključim jedan server koji se iz nekog razloga zagasio.
Ja:I bre, znači krenulo te?
Prijatelj:Ma da, evo, sad gledam kontakt ministarstva pravde da napišem jedan mail da se nakršim malo. Gledam gde im je kontrolna funkcija ili kako se to već zove.
Ja:Aha, znači dotle je došlo...
Prijatelj:Ma nije ništa strašno, al’ ja ne mogu da verujem da godinu i po dana ne mogu da napišu jedno rešenje i lupe pečat...
Ja:Pa bre ne može da se stigne, zatrpani su poslom a i ti svašta tražiš, da ti lupe jedan pečat i napišu rešenje, hehehe...
Prijatelj:Slušaj, ja sam predao zahtev marta prošle godine ili februara, imam negde datum. Posle jedno tri meseca sam se raspitao i saznao broj predmeta i da je dodeljen nekoj recimo Veci. Elem, posle toga sam ja naravno zaboravio na sve to i aprila ove godine sam se setio da bih mogao da vidim šta je sa tim. Elem, otišao sam i saznao da je zbog reorganizacije promenjen broj predmeta i da je sad zaduzena Kaća. E, sad ta Kaća je na obuci za rad na računaru. Posle dve-tri nedelje odlazim i nalazim Kaću. Od Kaće saznajem da će možda moj predmet da reše te nedelje ali kritično je zato sto Tasa ide na odmor pa ako on ode na odmor nema ko da potpiše
Ja:Hehehe, već vidim zaplet...
Prijatelj:E, sad danas kad sam otišao Kaće nema a neka snajka mi je rekla da moram to da vidim sa Kaćom pošto ona radi taj predmet a Kaća će da se vrati za desetak dana.
Ja: :D
Prijatelj:Znači kad nisu normalni...
Ja:Koja je to organizacija, na nivou..
Prijatelj:‘Bem li ga a primetio sam da je opet neka frka jer ga nema isti onaj Tasa. Nešto nije ostavio pa su se sad pokočili zbog nečega. Osećam da kad nađem Kaću da Tasa i dalje neće biti tu.
Ja:Ja se sve mislim da to ne može bez Pere da reše...
Prijatelj:Kog Pere?!
Ja: Ma bre u svakoj takvoj organizaciji mora da ima ili neki Pera ili Mile, tako da ti odma' kreneš na krupne ribe, zajebi tu boraniju...
Prijatelj:Znači kreteni. Prvo što mi daju neka bre ilegalna imena Kaća, Veca, Tasa. Šta glume bre? Partizane! Oću bre ime i prezime. Ja se svuda po službenoj dužnosti predstavljam punim imenom i prezimenom, nigde kad upoznam nekog prvi put a vezano je za posao ne kažem Aca. Mora bre da se zna neki red. Ako rade u ilgeali neka uzmu da se zovu Prle, Mrki, Zriki, Tihi. Ovde obavljaju bre službenu dužnost, ‘oću da znam kako im je puno ime i prezime. Nisam ja sa njima čuvao ovce i goveda. Kaća! Ma idi molim te.
Ja:Hehehe, smejem se a i ja bih pizdeo da se to meni dešava a da mi treba.
Prijatelj:Nema mail na koji mož’ se piše, ima samo telefon u ministarstvu za žalbe i pritužbe al’ isteklo im je radno vreme. Ako me ne mrzi sutra ću da zovem.
Ja:Ništa me ne čudi i da napišeš nešto opet to niko neće da čita a kamoli da ti odgovori.
Prijatelj:A ekstra, to sam zaboravio da ti kažem rade samo utorkom i četvrtkom 8-10.
Ja:Joj koji je to užas i za ta dva sata ne mogu da se oprave da urade šta god.
Prijatelj:Ma ne zna se tu ko ni ko pije ni ko plaća. Najluđi su bili kad sam poptisivao ugovor za kupovinu stana u stvari predugovor pa se nisam toliko nervirao.Za ugovor bi ih pobio pošto se plaća jedno 300EUR.
Ja:Šta je bilo?
Prijatelj:U nekom rešenju koje su dali bivšim vlasnicima zajebali su broj katastarske parcele na kojoj se zgrada nalazi. Znači snajka je loše prekucala iz posedovnog lista ili kako se to već zove i mi u predugovoru napišemo broj parcele iz rešenja o nasleđivanju. U banci to provale i reklamiraju mi grešku.Ja opet sakupim vlasnike i odem sa njima i napišemo novi predugovori jedan od bivših vlasnika lepo pita šta da oni sad rade sa rešenjem koje imajuna šta mu snajka kaže da je to njihova greška.Ona ladno prizna, ali kaže nema veze morate ponovo da pokrenete čitav postupakšto znači za njih cimanje od jedno par meseci dok se to sve reši i bar jedno 500EUR raznih taksi i troškova.
Ja: Koji su to indijanci, da ne poveruješ.
Prijatelj:Znači glavni problem ovde nije nerad i javašluk nego odgovornost.
Ja: Odnosno neodgovornost.
Prijatelj: Da bar jednog pozovu na odgovornost što nešto nije urađeno kako treba onda bi sve bilo u redu ako si pogrešio ispravi onda, reši jer je tvoja greška.
Ja: Naravno.
Prijatelj:Ovako nikom ništa.