12. avgust je međunarodni Dan mladih. Mislim da tu činjenicu valja pomenuti ovde. O mladima sam, ne tako davno, već pisao jedan tekst, tako da će ovaj biti nešto kraći.
Mladi su verbalno uvek podržani od strane društva, odnosno pojedinaca, posebno ako ljude o tome pitate javno, u uličnim tv-anketama.. U praksi je priča, uglavnom, sasvim drugačija. Ne postoji istinski stav da mladima treba jedan malo aktivniji, iskreniji pristup - tako da se pomaci u ovoj oblasti dešavaju veoma sporo.
Čitavog dana su se kroz vesti provlačile i informacije o Danu mladih, kao i da je cela godina, do sledećeg 12. avgusta, proglašena godinom mladih. Sticajem okolnosti, sa puno ljudi sam komunicirao. Mnogi od njih su nesumnjivo slušali, ili čitali vesti. Ipak, niko, ali baš niko, ne pomenu ništa. Makar ono, da je to zaista lep praznik, baš stoga što je tematski vezan za mlade. Eto, i to može da posluži kao jedna vrsta „lakmus papira", koji pokazuje koji nivo ticanja vlada kad je svet mladih u pitanju.
Nekad je dovoljno makar opomenuti javnost, ljude, na temu mladih. Makar da ih budu svesni kao činjenice. Jer, čitave generacije su izrasle, a da taj proces njihova bližnja okolina maltene nije ni primetila. Samo se pojavi odrastao čovek. U koga skoro ništa nije ulagano, osim onih stvari koje idu po „defaultu". Maltene, kao samonikla biljka.
Vreme u kome mladi odrastaju nipošto se ne može okarakterisati kao podesno. Ambijent porušenih vrednosti, ekonomska kriza... Ako se mladima ne pozabavimo drugačije i iskrenije nego do sada, oni će biti upravo kao taj ambijent, u kome odrastaju. A to nikako nije dobar ishod.
Mladi su uvek lepi. Jer je lepa mladost na njima. Ali to ne sme da zavara. Ispod te ljupke pojavnosti generacija koja pristiže krije čitav niz nedorečenosti.