Klub "Crossover"

 "Unhappy with the elitist attitude there and penniless, he started his wandering years. He worked and lived as a shrimp fisherman on the Gulf of Mexico, factory worker in Texas, office clerk in New York City and kitchen help in London. These jobs provided his basic expenses and at the same time gave him insight into diverse ways of living. He ended up in Europe"

Sišao je sa vlaka /Trieste Centrale 21:20/, u crnini, sa ruksakom i koferom na točkiiiiće. Kupio je nekakav bezvezni sok i cigarete. Crveni marlboro. Sjeli smo u auto i odveli se dalje. Putem smo razgovarali o životu u Americi vs. životu u Evropi, o razlozima mog odlaska tamo, tj. njegovog dolaska ovamo. Na granici je prepričavao anegdote vezane za članove benda s kojima inače svira. Sve je prošlo ok, ja sam naravno - standardno - dobila 2 pečata (in and out of Slovenia, EU), ali na neku već "iskorištenu" stranu pasoša, pa me nije puno nerviralo. Tek nešto malo kolutanja očima. Njega nitko od službenih ništa nije pitao. 

Razgovarali smo o njegovom putu Srbijom. Jako mu se svidjela Šumadija, jako mu se svidio i Beograd. (kasnije će se ispostaviti da ima kompoziciju posvećenu Beogradu). Razgovarali smo o tome kako će Srbija lakše sačuvati "svoje", pošto će Hrvatsku "pojesti" EU. Složili smo se oko jako puno stvari. 
Po dolasku u selomojemalo, bilo mu je interesantno što ja nazivam neki "tajni broj" da mi dignu rampu i uđem s autom u stari grad, da ga smjestimo. 
Iskrcao je stvari u sobu u potkrovlju stare kamene kuće i sišao na rivu, na terasu. 
Pili smo pivo i dogovorili se za sutradan u podne. 

Sutradan u podne sam ga našla u foajeu hotela na rivi. Provjeravao je mail. 
Odvela sam ga u koncertni prostor, upoznala ga sa još nekim ljudima, pokazala mu back door koja se ne mogu otvoriti izvana, tako da može sve sam i ne moramo se ganjati oko ključeva. 

Ponovo smo se sreli sat prije koncerta. Opet u crnini, ovaj put je preko crnog T-shirta imao sako. Kasnije ga je skinuo. Konzumirao je enormne količine jana vode i prijavio da u restoranu kod mog prijatelja iz razreda, kamo je bio upućen, imaju sjajne lignje. 
Svirao je fenomenalno.

"Čuvarima ključeva" sam najavila da će to biti koncert bez pauze, gotov do nekih 22:15...aaaajde 22:30. Iz dvorane smo izašli u 15 do ponoć. Publika oduševljena, pa čak i ona za koju je sve poslije Haydna jako suvremeno. ; )

S društvom smo otišli u restoran koji je još radio. 
Jeo je riblju juhu. Popio 2 velika piva. 
Nije dozvolio da mu se plati večera. 
Umjesto toga - častio je: "drago mi je da sam tu. Hvala". 
Saznala sam da predaje povijest glazbe u nekoj školi u Njemačkoj, da je živio svugdje i radio štošta, da sluša isključivo klasiku, iako svira nešto potpuno drugačije. 

Kiša popraćena grmljavinom nas je zaustavila u nekom koktel baru sa stravičnom muzikom. 
Preživjeli smo. 

Pretpostavljam da se ujutro uspio ukrcati na brod za Veneciju, odakle je trebao krenuti dalje. 

Ostajemo u kontaktu za dogodine. 

Mrzi mobitel. Posjeduje, ali ne koristi. 

Sjajan lik. Sjajan muzičar. 

p.s.

upozorena sam da sa bratom Keithom nije u nekim odnosima, pa nisam ništa pitala.