Društvo| Gradjanske inicijative| Ljudska prava| Na današnji dan| Zdravlje

Zašto lekari ne treba da dobiju status službenih lica?

Hansel RSS / 24.08.2010. u 19:56

Pošto su se pre desetak dana potukli lekar i pacijent, a još se ne zna ko je prvi i kako počeo, pre neki dan nova drama - po lekarskim izvorima, pretučena je doktorka koja je, navodno, odbila da pomogne bolesnom dvogodišnjem detetu (dete ima tumor na mozgu), a optužena majka izjavljuje da se doktorka saplela o njenu nogu(!?). Bilo je raznih sličnih slučajeva i ranije i uvek bi se lekari oglasili tražeći status službenih lica. Ima opravdanja za zahtev, ali čini se da su razlozi protiv mnogo brojniji:

1. zato što se mnogi lekari NE ponašaju u skladu sa strukom i etikom (što, naravno, ne opravdava fizičke napade na njih), pa bi se s novom privilegijom osećali još zaštićenijim;

2. zato što država do sada nije zaštitila nijednog pacijenta u sporu sa zdravstvenim ustanovama;

3. zato što je tek nekoliko slučajeva korupcije isterano na čistac;

4. zato što bi takva asimetrična mera dodatno pogoršala položaj većine pacijenata koja je uljudna i (previše) strpljiva - svako insistiranje, u očaju i povišen ton mogao bi da bude smatran za napad na službeno lice, a pacijent bi u obrnutom slučaju bio potpuno obespravljen;

5. zato što državno zdravstvo ima skoro pa apsolutni monopol i zato što su građani prinuđeni da ga plaćaju i da trpe sve njegove mane koje nemaju nikakve veze s nedostatkom sredstava, na primer, već samo sa neorganizacijom i nedostatkom dobre volje, pa čak i elementarne humanosti;

... molim, nastavite. Ili imate drugačije mišljenje?

„Nedopustivo je da počionici za sve to dobijaju samo prekršajne prijave", kažu (za „Politiku") u Lekarskoj komori Srbije, a u Sindikatu lekara i farmaceuta (kom, ima ih bar dva i svaki negira legalnost onog drugog, ali možda nije ni važno?) da „lekari nisu uslužna delatnost i nisu servis koji ispunjava želje i zahteve". OK, kad bi lekari i mogli da budu delatnost (ma, shvatili smo), oni bi za početak morali da shvate da zdravstveni sistem postoji da bi bolesnima pružao neophodne medicinske usluge, a ne da se pacijenti ponašaju shodno očekivanjima lekara. Znamo da nas ima svakakvih i uvek mi je iskreno žao kada vidim bilo kog službenika koji bez pogovora mora (ili misli da mora) da izdrži razne neadekvatne izlive posetilaca (danas sam slušao kako je pacijent koji samo treba da zakaže pregled kod očnog lekara, samo na ljubaznu sugestiju sestre da ponese sve nalaze o npr. kardiovaskularnim bolestima i sl. nepotrebno ispričao  gotovo celu svoju anamnezu, dok drugi čekaju), ali mi je mnogo više žao nas koji trpimo bahatost ili "samo" nezainteresovanost onih za koje alternativu nemamo. Mogu sada samo da naznačim deo strašnog iskustva u odeljenju jedne bolnice gde nema elementarne profesionalne brige o pacijentima (na primer - ne zapuštanje, nego odsustvo bilo kakvog tretmana velikih, bolnih i tvrdih otoka od infuzije, odsustvo redovne kontrole stanja kritičnih bolesnika, nedavanja kiseonika bolesniku koji se guši i sl.) - kada sam u kritičnom trenutku tražio intervenciju lekara s drugog odeljenja (jer ovo nema svog tokom popodneva i noći) i kada je doktorka odbila da krene sa mnom jer „to nije etično, može tako svako sa ulice da dođe da je pozove", morao sam da joj kažem da to možda i nije po nekoj njihovoj proceduri, ali da etično svakako mora biti; tek kada sam je pitao ko će biti odgovoran ako pacijentkinja umre, pristala je da pozove odeljenje sa koga sam došao i proveri moje navode, pri čemu me je okarakterisala kao „neprijatnog gospodina" (u dva telefonska razgovora), a onda me je kasnije (kada je ipak došla da pregleda bolesnicu), s neskrivenom slavodobitnošću izbacila iz sobe rečima „Rodbina napolje!" Da li bih ja bio sproveden u lisicama te večeri da je ona imala status službenog lica?

_____________

Izbori u Pompeji

Na današnji dan (tako bar kažu), 79. god. pre nove ere, u erupciji Vezuva, stradala je Pompeja. Otkopavanja u kamenju i pepelu „zamrznutog" grada traju i danas, a na zidovima su ostale sačuvane predizborne parole: „Birajte Brutija Balbu, on neće opljačkati gradsku blagajnu!", „Marsal će biti dobar edil! On će prirediti veličanstvene Igre!"...



Komentari (303)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blokator blokator 17:06 27.08.2010

Kako to vide lekari

Cela prica dobila je na zamahu,sukobom roditelja deteta obolelog od tumora mozga starosti dve godine i lekara u reanimaciji,koji su zahtevali da roditelj napusti sobu reanimacije tokom ozivljavanja deteta.Nazalost,nijedan medicinski strucnjak,nije izasao u mediji da objasni evropski pristup lekara roditeljima cije dete se ozivljava ,kao i kompleksnost problema, nego su se svi fokusirali na masnice i navodne povrede lekara.Zalosno je,da nasi lekari uopste nisu upoznati sa evropskim preporukama za prava pacijenta i da tumace svoje pravo bez prava samih pacijenata.Jucer se dogodio novi incident u istoj ustanovi,Urgentnom centru u Beogradu,mlada pacijentica(18 godina)posle povrede glave u saobracajnom udesu, "ispala" je kroz otvoren prozor intenzivne nege i dozivela jos teze povrede, koje joj ponovno ugrozavaju zivot.Da li neko od lekara razume bol i patnju povrdjene devojke kao i porodice koja prolazi kroz novu dramu?Da li neko od novinara razume patnju porodice koja se suocila sa naslovima u novinama(mozda i naruceni tekstovi) da je pacijentica "skocila" kroz prozor u cilju pokusaja samoubistva?Ne,cak sta vise,danas mozemo procitati ocajnu majku,da njeno dete nije samoubica,vec da se radi o teskom i krivicnom delu zaposlenih u ovoj ustanovi.Kako su lekari reagovali,direktor Klinickog centra Srbije ili ministar zdravlja(koji je obilazio povredjenu doktorku i njeno koleno iz slucaja "premlacivanje doktora u reanimaciji",dovoljno je procitati danasnju,zakasnelu izjavu nacelnika neurohirurgije(poznata po slucaju profesora Slavika):
-Devojka je u teškom stanju i ponovo je priključena na aparate za disanje. Zadobila je višestruke povrede nekoliko organa, ali zasad nema potrebe za naknadnom operacijom. Pred njom je grčevita borba za život - kaže za „Blic“ prof. Dr Branko Đurović, načelnik Neurohirurgije Urgentnog centra.
Dr Đurović kaže da razume bol porodice devojke koja se drugi put bori za život u poslednje dve nedelje, ali smatra da zaposleni na neurohirurgiji nisu odgovorni.
-Ona je bila u sobi s još 12 pacijenata i svi oni su u veoma teškom stanju. Kritične noći sestra je bila u sobi, međutim pružala je pomoć drugom pacijentu. Za to vreme Milica se odvezala i krenula prema prozoru. Sve se odigralo maltene u deliću sekunde, sestra nije imala vremena da reaguje - tvrdi Đurović i dodaje da svakoga dana na Neurohirurgiji bude zbrinuto između 10 i 25 pacijenata.Njeno psihomotorno stanje bilo je poremećeno i upravo iz tog razloga ostala je na intenzivnoj nezi dva dana duže. Za sve to vreme morala je da bude vezana. Zbog teških povreda mozga devojci nismo smeli da dajemo sedative kako bismo pratili stanje vitalnih parametara - objašnjava načelnik Đurović.
"Oni" razumeju porodicu,ali smatraju da ne odgovaraju za lecenje pacijenata i njihovu sigurnost u bolnici."Oni"tumace prava pacijenata i roditelja dece pacijenata,kako oni zamisljaju ta prava,kao i sto traze status zasticenih lica,kako oni to zamisljaju.
Rejlem Rejlem 09:09 30.08.2010

Bravo, Hansele

Funkcionisanje zdravstvenog sistema sam imao prilike da iskusim u potpunosti dok mi se majka borila za zivot 2007-2008. To je bio najblaze receno horor. Najpre u Domu zdravlja Palilula (to je blago receno kriminalna ustanova, koja se bavi samo unutrasnjim uredjenjem prostora, plocicama i krecenjem, pravljenjem info pultova a ne zdravstvenom negom)pa redom. Svi su se trudili da je skartiraju, ili bar velika vecina. Najgore misljenje imam o postupcima lekara iz gerontoloskog zavoda, koji su odbili (formalno pravnim razlozima) da uvedu majku kod sebe na spisak za redovan obilazak i lekarsku negu, zato sto je na pitanje 'Kontrolisete li mokrenje?' rekla 'Da'. To se desilo nepunih 10 dana pred smrt, kada je jedva ustajala iz kreveta i veoma otezano disala, i mogli su na osnovu objektivno loseg stanja da donesu drugaciju odluku. Ali ne, trazili su samo povod da izbegnu preuzimanje obaveze lecenja teskog plucnog bolesnika na sebe. Da dodam i to da su, nakon sto sam predao uput u zavodu, dosli u ocenjivacku posetu (ciji je cilj da se utvrdi da li treba da preuzmu pacijenta pod svoju nadleznost ili ne) KAD JA NISAM BIO PRISUTAN, VEC JE MAJKA BILA SAMA KOD KUCE. Majka nije bila borac, i lako se predavala. Sigurno su to odmah osetili, i odyebali je ocas posla.
A drugi primer je vece pred smrt. Zvali smo hitnu jer keva nije ustajala ceo dan i pocela je da se gubi. Dosli su, videli sta je, napisali uput za bolnicu i otisli, uz neka nesuvisla obrazlozenja (ne secam se vise ni koja). Pitao sam je l bi mogli da je prevezu, nesto su promumlali. Dok su stajali, bilo mi je jasno da ocekuju novac da bi je prevezli. Samo smo je posle odvezli, i jedva su je primili na gerontologiji Gradske Bolnice, gde je umrla narednog jutra.
Hansel Hansel 18:45 30.08.2010

Re: Bravo, Hansele

Hvala, kamo sreće da nemamo ovo za temu.

Moje iskustvo, vrlo slično tvom, skorašnje je i za sada ne mogu da pišem o svim detaljima. Uz to, to nisu izuzeci nego su delovi - pravila.

Mislim da ćemo tek pričati. Pozdrav!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana