Literatura| Muzika| Nostalgija| Život

"Nice and warm...

trener92 RSS / 27.08.2010. u 20:17


"Učinite da se moje kosti vrate u maloj urni da, i ako mrtav, ne ostanem u izgnanstvu."

Ovidije

...
-Skreni tamo i zaustavi kola!

Od vremena, kada je sleteo avion, kojim je doputovao, i njegovog prolaska kroz carinsku kontrolu , nismo progovorili ni reč.

Trgao sam se na zvuk njegovog glasa. Bio mi je čudan, nekako drugačiji ,
još ga nisam čuo tako...

Polako sam skrenuo s puta i zaustavio auto. Sedeli smo neko vreme , dok mi nije dosadilo izašao sam napolje  , i zapalio duvan.

Potpuno sam zaboravio da pred njim još nisam zapalio cigaretu, znao je ,verovatno,da duvanim , ali odavno o tome nismo razgovarali.. Naše rasprave o mom konzumiranju cigareta su se uvek završavale otprilike:

"Da dižem ruku na tebe, ne ide, dovoljno si odrastao,ojačao , a više od toga, užasava me i  sama pomisao šta bi se desilo ,da kojim slučajem pokušaš da mi vratiš.
Ako ti do sada , ono što sam  govorio i objašnjavao, nije došlo do mozga , batinama sigurno neće.
.Ali ako si tolika budala da se truješ, ja te ne mogu sprečiti u tome, ali to možeš da radiš tek kada budeš zarađivao svoje pare."
I tako nekako , naravno ja sam pušio k`o turčin, I grebao se od keve za lovu, I on je to verovatno znao , ali nije pominjao ...
I dok je on gledao negde kroz prozor kola , ja sam ispuštao dim cigarete I razmišljao šta da mu kažem I da li uopšte nešto da kažem.
Izgledala mi je neverovatno glupa situacija...

Videli smo se posle toliko vremena I osim pozdrava, iako je njegov stisak bio neverovatno snažan kada me je zagrlio, mislim da sam ostao bio bez daha , vozili smo se u tišini. Čula se , samo buka motora.

Čuo sam, vrata od kola ,kako se otvaraju , ali se nisam okrenuo.
Tek tada ukapiram da sam upalio cigaretu,I preplavio me neki nelagodan osećaj, ali sada bi bilo zaista idiotski da bacim. Šta je , tu je pomislim, I povučem još dim.

Došao je do mene, stavio mi onu njegovu veliku ruku na rame ,i stao .

Došlo mi je u trenutku da progutam onu cigaru, tako me je gušio dim koji sam progutao,ne ispuštajući ga, ne znam ni ja zašto. Počeli su da mi se znoje dlanovi , I osetio sam se nekako bez veze,postiđeno, da mi je bilo da propadnem u zemlju, ali ništa nisam uradio. Idem do kraja , pa šta bude.

Gledali smo u pravcu vode , čoveka u čamcu, koji je plovio površinom vode ,iz čamca je virilo nekoliko štapova, iz daleka , čini mi se da je bilo I bambusa, ne sećam se, videlo se da traži pogodno mesto da se uštica.
Kretao se polako, čini se lenjo, tek onako kao iz dosade, bi napravio blag zaveslaj, a čamac je plutao .
Voda je bila čista , učinilo mi se plava , pre nego sivo-zelena ,bez drezge, okolo tišina , koju bi narušavao samo prhut neke ptice.
Stajali smo tako , ne znam koliko, cigara mi je dogorevala između prstiju , opekla me i zgnječio sam je u ruci.
On je krenuo dole , do vode i stao na samu ivicu obale. Uzeo je rukom malo vode , protrljao i umio lice. I ostao da stoji i gleda.
Sećam se kad smo jedne godine, tu u blizini, pecali na kartoflice, uglavnom glodalice,( pravih mamaka nikad nema ,kada riba radi, kad ne radii ima ih ko pleve) on je zakačio jednu veliku štuku , na bandara, imala je dosta, ma bila je velika. Bio je pravi užitak gledati kako je vadi, onako mirno , bez uzbuđenja,a I ona se nije borila , kao što štuka ume, izvukao je , bez čerenca ,kao da je običan glupavi,melez u pitanju, a ja sam se borio I sa crvenperkama , kad god bi zapecalo , padao mi je napamet Hemingvejev starac , I očekivao sam uvek neku grdosiju kako je zgutala mamka, a ja je onako izvadim kao od šale.I to bez sajle i trokrake .


Gledao sam ga i ništa mi nije bilo jasno, čak mi je izgledalo i pomalo komično, mislio sam ,možemo da svratimo u neki restoran usput, bio je blizu ,ako je hteo da se umije ili već šta

...Vratio se , I krenuli smo dalje .U blizini grada skrenuli smo sa puta I stali pored neke njive , kukuruza razgrtao je lišće . svilu, ..."još nije za branje" rekao je. Stao je uzeo grumen zemlje I sitnio ga u šaci.
" Valjala bi mu dobra kiša..." Udisao je duboko vazduh , punim plućima , čulo se do mene
Ja u neverici. već sam počeo da mislim da mu nije dobro...

Sad mi je već bilo, mislim ,
on koji već godinama živi u gradu, živeo u metropolama,
proputovao pola sveta, govorio par stranih jezika,i radio nešto što nema blage veze sa poljoprivredom,, melioracijama, i sličnim stvarima... , Samo je gledao okolo , očima ,kao da je želeo da upije sve ono dokle mu pogled doseže.
Kod ulaza u grad smo opet stali , Gledao je čas grad, čas reku , čas u sunce , koje je počelo već opasno da greje.
Primetio je da ga gledam najblaže rečeno,začuđeno, Udahnuo je i zagrlio me

"Toliko mi je puno srce, da imam osećaj da će iskočiti iz grudi. Znam da ne razumeš, ali razumećeš jednog dana, ako planiraš da odeš.

Jedino što ima dobro u odlasku, , bez obzira zbog čega ideš,
je da se vratiš , ti si deo svega ovoga, to si ti,ovaj vazduh, reka, sunce , zemlja,ljudi koji su ovde .. To te i drži na nogama,i dok ta želja u tebi postoji, stalno i raste sve više ,do tada i možeš da funkcionišeš.Kada ta želja nestane nestaješ I ti. Razumeš li?"

Ništa nisam razumeo, ali sam klimnuo glavom , kao da razumem.

Mislim, zemlja voda vazduh, isto kao I bilo gde na planeti, ljudi, kao i ja što sam, samo pričaju nekim drugim jezikom, ali nije teško naučiti , sporazumeti se.
Mislim, šta tu ima da se filozofira, a tamo ima toliko dobrih stvari kojih ovde nema, da ti pamet stane ,Pomislim, stari mora da si malo...ali nisam ništa odgovorio...
...
Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota.
Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočaranjem, pa ma kako teško ono bilo.


"Moja je to zemlja, bre, kakva god da je! I ako ona u nečemu ne valja, ti ljudi odavde sigurno je neće popraviti. - ...**


Istina je , i niko ne može da ospori činjenice :

i da nije bogata , jasnije rečeno
vrlo je osiromašena,
što uranijumom, što...

i da nije tehnološki,
po (merilima) , moćnih, razvijenijih bogatih država,
ni blizu,

i da nam nedostaje modernih i pokretnih mostova preko reka,

i nemamo metro,

i železnica nam je u katastrofalnom stanju

i automobili koji se kotrljaju našim putevima ,većina od njih , ispunili su sve uslove za
"maturu", mnogi mogu na post-diplomske ...

i da su nam mnogi putevi neasfaltirani ,

prepuni rupa ,

kao i džepovi ,

i da nemamo Diznilende , Legolende,

i da u gradovima , polovina stanova nema čestito ni kanalizaciju, da ne pričam o grejanju


aerodrom (i) pre mogu da se koriste za trke , nego za sletanje i uzletanje aeroplana ...
o avionima da ne govorimo...


internet -komunikacija tek u povoju,


moderni restorani sa raznoraznim đakonijama ,na prste da nabrojiš

da , nemamo ni kosmodrom,

i ... moglo bi ovako , čini se do u nedogled

"Nezadovoljni sobom i prilikama u svojoj zemlji, mi često hvalimo druge zemlje i narode, stvaramo od njih nedostižne uzore.
Pri tom i preterujemo, hvaleći ih više nego što zaslužuju i pripisujući im svojstva i odlike kojih nemaju. "*
Tako da sve što govorimo odgovara manje stvarnoj slici dotične zemlje, a više idealisanom liku naše otadžbine, kakvom bismo hteli da je vidimo"*


I svega toga ima,što sam nabrojao, postoji preko, u nekoj razvijenoj, modernoj ,
Znamo dosta o tome, videli smo, čuli
i zavidimo im, (malo?) na tome,
što je normalno,ljudski i treba da bude tako,
i to je dobro, što znamo , što smo videli i čuli,
kakva sve "čudesa postoje".

, Može se primetiti da sve što je nabrojano,to su sve samo ,
stvari, građevine, mašine,
i sve su to osmislili napravili ljudi ,

Mnogo je naših ljudi, je otišlo odavde, želeći nešto bolje,
za sebe.
Mnogo je njih koji planiraju da odu
I to je ljudski.
ali šta će biti ako svi odu?
Šta će biti sa onim što su ostavili ?

„I , vremenom, to što si otišao prestane da te boli onako jako kao u početku, ali da te tišti - ne prestaje.
Ležeš uveče s tim u krevet , budiš se izjutra s tim.
Ja sam bio bokser, a celog veka sam mašinbravar, zanatlija; ruke su mi sve što imam.
To ti je otprilike kao da sam izgubio ruku.
Tako te i boli, kao kad je nemaš i mada je nemaš. poslednje što vidiš ležući u krevet, to je taj prazni rukav , prvo što vidiš budeći se izjutra , opet je isti onaj prazan rukav.
I tako će ostati dok si živ.
Navikavaj se ako ipak hoćeš da ostaneš živ , makar koliko ti srce pucalo...
...
A vi ako nekad odete na Dušanovac, pogledajte ga dobro. Čujem da se dosta promenio; ako.
Tada ćete se možda setiti da ovde živi jedan čovek koji i kad stoji i kad hoda , i kad se smeje i kad spava - plače za njim; ..."

"Kad su cvetale tikve"**

Dragoslav Mihajlović


Znaju sve to oni koji su otišli ,

"- sve su Drine ovog sveta krive;

- nikad se one neće moći svekolike ni potpuno ispraviti;

- nikad ne smemo prestati da ih ispravljamo." *

 


Samo , saznaju još nešto,

Džabe bilo svih tih čudesa ,
kad ne može čovek sa sobom da ponese sve ovo odavde,
ovo parče neba koje je, nekako drugačije,
i sunce nekako drugačije sija, i vazduh drugačije miriše,
drveće je nekako zelenije,
I muzika drugačije zvuči kada se ovde sluša,
I od svih raznoraznih đakonija
koje očima jedeš
Slađa je korica bajatog hleba,
negde na vodi , rano , u svitanje ,
dok šćućuren, u izmaglici, čekaš da razdani,

slušaš , zvuke , koje voda prenosi,
i razumeš, jer ti je u genima.,
ne možeš pobeći od onog  što jesi.

* Ivo Andrić

 

 



Komentari (64)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Spiridon Spiridon 20:30 27.08.2010

..

Poslednjih godina živim u Parizu, u desetom arondismanu, i ne bolujem od nostalgije; kad se probudim, ponekad ne znam gde sam: čujem kako se našijenci dozivaju, a iz kola parkiranih pod mojim prozorom sa kasetofona trešti harmonika.

Danilo Kiš
trener92 trener92 20:36 27.08.2010

Re: ..

Sad si me našao , i ne znam šta da ti odgovorim. Čekaj slušam mjuz , smisliću nešto .

jedna dobra njuška
JJ Beba JJ Beba 23:51 27.08.2010

Re: ..

Danilo Kiš


Milan Oklopdzic


....Tako sam oduvek delio srpske pisce: na žive (Crnjanski, Kiš) i mrtve koje i sam svakodnevno sreceš i š njima cakulaš....
Mika Oklop


SUMATRA

Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi snežni
vrhovi Urala.

Rastuži li nas kakav bledi lik,
što ga izgubismo jedno veče,
znamo, da, negde, neki potočić,
mesto njega, rumeno teče.

Po jedna ljubav, jutro, u tudjini,
dušu nam uvija, sve tešnje,
beskrajnim mirom plavih mora;
iz kojih crvčaja trešnje.

Probudimo se noću i smešimo drago
na Mesec sa zapetim lukom.
I milujemo daleka brda
i ledene gore, blago, rukom.

Miloš Crnjanski

warm?
Warm Beer Cold Women
trener92 trener92 06:31 28.08.2010

Re: ..

JJ Beba


Oklop
Crnjanski
Waits

Četiri sasvim dobra razloga zbog kojih vredi ,biti ovde

( Inače uz ovog Waits-a , baš uz ovu pesmu sam nešto pisao i mislio da postavim, još odavno,
Često me ostaviš bez reči,nisam ja uzalud napisao da si ona koja zna

kako je napisao jedan pesnik , (naš čovek u Holandiji)
"nije strašno živeti ovde , strašno je ne biti tamo"

ovo nisi slušala davno ,verovatno
njihova (meni )
omiljena pesma
(uz kašmir)
houp houp 20:35 27.08.2010

.....

ne možeš pobeći od onog što jesi




But look inside yourself … and if you don't see what you want
Maybe sometimes then you don't
But leave your mind alone and just get high …
trener92 trener92 20:52 27.08.2010

Re: .....

houp
ne možeš pobeći od onog što jesi




But look inside yourself … and if you don't see what you want
Maybe sometimes then you don't
But leave your mind alone and just get high …


houp
houp houp 22:35 27.08.2010

Re: .....

trener92



"Počeo sam da čeznem za zavičajem; za nekim toplim krevetom, ljudima koje sam poznavao, za nekim mirnim ulicama, za nekim lukama u kojima je voda ružičasta sa zalaskom sunca, za nekim devojkama koje sam ostavio iza sebe, na brzinu, pakujući se sebično za put. Kako je to kurvinsko osećanje, ta čežnja! Ne nostalgija, ne patnja zbog toga što si nekud daleko otišao - to je bila čeznja u najčistijem obliku, uvek sanjaš o nečemu DRUGOM."

C.A.Blues Milan Oklopdzic






trener92 trener92 07:55 28.08.2010

Re: .....

houp


"I kad me uhvati moje ludilo kad se smračim, Inge i Arne hodaju oko mene na prstima. "Inge" tada kažem mojoj ženi,"Inge srce mi puca".
A ona kaže:" Vidim ,Ljuba".
U početku je strahovala da ću otići:nastrahovala se ,jadnica, pored mene.
"Ti ćeš ,Ljuba" kaže"jednomotići od nas"Sešćeš na voz, i ostavićeš nam tvoja kola i tvoju kuću , i nećeš se vratiti .Ostavićeš nam kola i kuću umesto sebe. A šta će nam kola i kuća umesto tebe?"
"Ne budi luda", kažem ja njoj; a ona mi još ne veruje.;
"Ne budi luda, nikud ja neću otići .Nikud ja bez Arnea i tebe neću poći".
I kažem, u početku mi nije verovala , a sada zna: to moratako da bude; proći će me.
I kad me vidi takvog, srpski mi kaže: i ona se uči da govori srpski:" Pa Ljuba, idi malo u tvoja Jugoslavija. Sverijeje dobar, ali za tebe je Jugoslavija najbolji na svet.Idi malo u naša Jugoslavija"

-To naša Jugoslavija ona kaže zato što smo svi mi i ona , i Arne i ja, imamo dvojno državljanstvo.i švedsko i jugoslovensko.To sam takođe sredio.-

A ja joj kažem" Ti Inge, kao da si se na Dušanovcu rodila"

Tada uzmem od fabrike nekoliko dana neplaćenog odsustva- i oni su na to navikli, pa mi više ne prave pitanje- i sednem u kola. Pa po tri dana i tri noći vozim kao lud.
Ja sam inače , pažljiv , oprezan vozač,i ne volim da jurim, ali tada nemam vremenani za spavanje.
Za volanom samo po dva tri sata odremam.
Tek kada dođem do austrijske i naše granice , zaustavim se.Svratim u neki motel, okupam se, ljudski se ispavam – jedanput sam tako šesnaest sati prespavao- obrijem se , presvučem.I polako ,pređem preko granice.
Tada uđem u Ljubljanu, ili Celje ili Maribor –niže da idem nemam hrabrosti: o Beogradu da vam ne pričam – zastanem i parkiram se pored trotoara.I tako ostanem u kolima.Spustim prozore, gledam oko sebe i –slušam.
I verujte, Slovenci sasvim dobro žvalave po naški, ništa se ne razlikuju.
I tako, ne izlazeći iz kola, presedim po pola sata ili sat ili dva.
Onda polako krenem natrag. U povratku negdena benzinskoj pumpi napunim rezervoar benzinom.Zatim pređem austrijsku granicu, zastanem, pa iz dovoda natočimpo punu šaku.Trljam ga , njušim : i on mi miriše na Jugoslaviju.Namažem se po licu, po kosi , po grudima...
Kući se vratim umoran kao kuče. A moja žena mi kaže"Ti si se ,Ljuba, podmladio"
A o tome kako sam došao ovamo, o tome joj ne pričam .Šta će njoj to? Nije ni potrebno da zna.To ću sam nositi. To je moja stvar."

"Kad su cvetale tikve"

Dragoslav Mihajlović

mirelarado mirelarado 20:42 27.08.2010

*****



Куд год да се крећемо, коју год од безбројних стаза да одаберемо, сви ми путујемо с картом у једном правцу. Треба то путовање, једно једино, што ваљаније искористити.



Тренеру,

trener92 trener92 20:54 27.08.2010

Re: *****

mirelarado


Куд год да се крећемо, коју год од безбројних стаза да одберемо, сви ми путујемо с картом у једном правцу. Треба то путовање, једно једино, што ваљаније искористити.



Тренеру,


Mirela
sesili sesili 20:49 27.08.2010

Ostajte ovde

Nije lako... osetila sam tu nostalgiju. Svako primljeno i napisano pismo sam otplakala. A otac, kao svaki roditelj. Ti ćeš tako, ako već nisi. Često mislimo da mi nećemo TO sa svojom decom, ali uvek se ponavlja. U stvari, njegova ćutnja zbog cigareta više je pekla tebe, nego da ti je prebacivao. Lep tekst, pozdravljam te.
trener92 trener92 20:58 27.08.2010

Re: Ostajte ovde

sesili
Nije lako... osetila sam tu nostalgiju. Svako primljeno i napisano pismo sam otplakala. A otac, kao svaki roditelj. Ti ćeš tako, ako već nisi. Često mislimo da mi nećemo TO sa svojom decom, ali uvek se ponavlja. U stvari, njegova ćutnja zbog cigareta više je pekla tebe, nego da ti je prebacivao. Lep tekst, pozdravljam te.


Hvala ti sesili

sesili sesili 21:36 27.08.2010

Re: Ostajte ovde

Hvala za lepu pesmu, uživala sam. Pravi si domaćin!
trener92 trener92 16:19 28.08.2010

Re: Ostajte ovde

sesili
Hvala za lepu pesmu, uživala sam. Pravi si domaćin!


Zadovoljstvo je na mojoj strani,
ako sam uspeo u tome da ti ulepšam makar trenutak

bar dok traje pesma ,

ako ništa drugo

ivana23 ivana23 20:52 27.08.2010

***

Kakve emocije su Vas ponele da pustite suze?

Desilo se to kad je počelo bombardovanje. Tog dana sam svirao u Njujorku, teško sam svirao... Bilo mi je poražavajuće i tužno. Bilo je mučno gledati svoj grad kako ga ruše, a ne možeš ništa da promeniš. Nakon koncerta vozio me je pijanista kući i ja sam plakao u kolima. Da, baš mi je bilo strašno...



Šta je tad za vas značio taj “vaš Beograd”, kako ste nazivali grad u kom ste rođeni?

Ne znam... Kad sam otišao odavde, imao sam 15 godina, nisam dobro ni poznavao Beograd. U tom periodu vozio sam skejt i znao tek neki svoj kraj u radijusu od nekoliko kilometara. Ni sad ga ne znam dobro, ali... Beograd je divan. Dođem da se vidim s prijateljima, dragim ljudima, uživam u atmosferi grada, nekoj energiji, ali to je to. Sad, čak, dolazim češće nego pre. I to često u “civilu“, a ne samo zbog koncerta.

MAGAZIN STATUS
trener92 trener92 21:04 27.08.2010

Re: ***

ivana23


Hvala ivana23 ,
jedna pesma za tebe

Against the Wind
topcat topcat 21:08 27.08.2010

Prva asocijacija



Mačak,
trener92 trener92 21:25 27.08.2010

Re: Prva asocijacija

topcat


Mačak,


Cat

docsumann docsumann 16:09 28.08.2010

Re: Prva asocijacija

topcat


preporučeno
stefan.hauzer stefan.hauzer 21:09 27.08.2010

hey

i ipak na kraju...nikom nije lepse neg' je nam.

trener92 trener92 21:27 27.08.2010

Re: hey

stefan.hauzer
i ipak na kraju...nikom nije lepse neg' je nam.



gore dole
gedza.73 gedza.73 21:24 27.08.2010

Srce

Videli smo se posle toliko vremena I osim pozdrava, iako je njegov stisak bio neverovatno snažan kada me je zagrlio, mislim da sam ostao bio bez daha , vozili smo se u tišini.

Ovde su mi krenule suze.
Primetio je da ga gledam najblaže rečeno,začuđeno, Udahnuo je i zagrlio me

"Toliko mi je puno srce, da imam osećaj da će iskočiti iz grudi. Znam da ne razumeš, ali razumećeš jednog dana, ako planiraš da odeš.


'Hoće grudi da mi puknu'





trener92 trener92 21:38 27.08.2010

Re: Srce

gedza.73


Uh...šta da ti kažem , ni sam nisam imun ,
ne smem da priznam

organizam blues

urbansquares urbansquares 21:42 27.08.2010

Toronto

Hmmmm. to je [nostalgija] tacno samo u pocetku. Traje kod nekih par godina, kod drugih i vise ali kad se jednom uklopis u sredinu, kad shvatis da tu pripadas, kad nadjes prijatelje i komsije, ucestvujes u svemu i pre svega shvatis da imas prava da uzivas u zivotu, onda se polako gubi. Posle 17 godina u Torontu Beograd gde sam rodjen i ziveo 44 godine mi je blizak samo malo vise nego, Lisabon, Barcelona, New York, Rotterdam ili neki drugi grad koji volim. A grad moze da se voli, bavim se time intenzivno vec dugooooooo i znam. Upoznaje se i voli kao i svako drugo zivo bice. Stvarati misticko [nebesko??] od grada, drzave, nacije je prostiji oblik komunikacije sa drustvom, mi svi pripadamo i imamo puno pravo, moralno i ljudsko da pripadamo svetu.
Toliko ja ovde, vise: urbansquares.com, photoblog.urbansquares.com, 12cities.urbansquares.com itd.
Aleksandar
trener92 trener92 21:54 27.08.2010

Re: Toronto

urbansquares
Hmmmm. to je [nostalgija] tacno samo u pocetku. Traje kod nekih par godina, kod drugih i vise ali kad se jednom uklopis u sredinu, kad shvatis da tu pripadas, kad nadjes prijatelje i komsije, ucestvujes u svemu i pre svega shvatis da imas prava da uzivas u zivotu, onda se polako gubi. Posle 17 godina u Torontu Beograd gde sam rodjen i ziveo 44 godine mi je blizak samo malo vise nego, Lisabon, Barcelona, New York, Rotterdam ili neki drugi grad koji volim. A grad moze da se voli, bavim se time intenzivno vec dugooooooo i znam. Upoznaje se i voli kao i svako drugo zivo bice.
Toliko ja ovde, vise: urbansquares.com, photoblog.urbansquares.com, 12cities.urbansquares.com itd.
Aleksandar

Naravno , ne sporim ,da treba svako da radi kako misli da treba

Stvarati misticko [nebesko??] od grada, drzave, nacije je prostiji oblik komunikacije sa drustvom, mi svi pripadamo i imamo puno pravo, moralno i ljudsko da pripadamo svetu.

Možda smo se pogrešno razumeli, nije mi namera ,da stvaram nešto "nebesko" , ili mističnu sliku,, samo pišem onako kako osećam,
i naravno da sam svestan da se mnogi neće složiti sa ovim, ne bi ni bilo dobro kada bi se slagali oko svega

Hvala ti na komentaru
jedna pesma za tebe

Aleksandar
angie01 angie01 21:58 27.08.2010

meni najvishe za kosmodrom!

Unfuckable Unfuckable 04:09 28.08.2010

Re: meni najvishe za tastakuru

pazi kad si najzad angažovala tipkačicu, prepoznaje se
pametno & svaka čas'
preporuka
trener92 trener92 06:56 28.08.2010

Re: meni najvishe za kosmodrom!

angie01


I ja volim kosmodrom
angie

Whiskeybones
trener92 trener92 07:02 28.08.2010

Re: meni najvishe za tastakuru

Unfuckable

Veliki pozdrav i
nešto novo , za tebe

Peter Case
angie01 angie01 10:15 28.08.2010

Re: meni najvishe za tastakuru

pazi


vidish se!
gordanac gordanac 07:54 28.08.2010

nicest&warmest...

...Novi Sad. as it is...
Ko god da je ovde spojio sliku moje ulice sa zalaskom sunca iznad Nova Sada celog (rekla bih da na slici nije više od 4 - 5 popodne) sa muzikom koju Tab Benoit tako laHko svirka - ima moju večnu zahvalnost jer održava nadu u postojanje dobrih slučajnosti...



A šta nam rade mesta na kojima smo se rodili (ili gde smo proveli nezaboranvo vreme), na kojima smo živeli ili boravili, takođe zna da otpevuši Tab Benoit:

trener92 trener92 08:18 28.08.2010

Re: nicest&warmest...

gordanac


...Novi Sad. as it is...
Ko god da je ovde spojio sliku moje ulice sa zalaskom sunca iznad Nova Sada celog (rekla bih da na slici nije više od 4 - 5 popodne) sa muzikom koju Tab Benoit tako laHko svirka - ima moju večnu zahvalnost jer održava nadu u postojanje dobrih slučajnosti...


...ko li je taj , i ja se pitam?
(ali ćuti! nemoj nikom da kažeš ,"
"It is I, LeClerc!"
Još jedan, koji isto tako lako svira

I Won't Tell You No Lies
gordanac gordanac 08:49 28.08.2010

:: nicest&warmest...

trener92 trener92 09:04 28.08.2010

Re: :: nicest&warmest...

gordanac
:)))))))))Pa kako bi drugačije, kad Roy Buchanan isto tako kaže...


a tek "naš" Mika

"U meni večeras ova reka
razbi ogromna brda daleka,
muči se,
urliče,
razmiče klance
i kida svoje zelene lance
i rije kroz moje srce riđe
jer mora nekud da iziđe.

U tebi večeras ta ista reka
čudno je meka.
Sva je od mleka.
I čas je zlatna.
I čas je plava.
U njoj se ceo svet odslikava.

Svako u sebi reke druge
pod ovim istim mostovima sretne.

Zato su naše sreće i tuge
tako drugačije istovetne"

za tebe
myredneckself myredneckself 11:19 28.08.2010

Re: :: nicest&warmest...

Pomislila sam na "Kad duša zamire" i Zilahija
Ah... nije nice&warm, već tužno, sumorno... posebno kad je tužna nedelja
trener92 trener92 14:51 28.08.2010

Re: :: nicest&warmest...

myredneckself
Pomislila sam na "Kad duša zamire" i ZilahijaAh... nije nice&warm, već tužno, sumorno... posebno kad je tužna nedelja


...my ,

"I moj se život sastojao od samih posrtaja i polovičnosti,
sada oko mene leži bezbroj praznih,besciljnih misli,
ali neka ti nikada ne smeta ako kasnije otkriješ besciljnost tih misli,
neka ti nikada neuspeh ne oduzme radost,
jer nije uspeh važan,
nego put na kome za njim težiš.
Ne traži poslednji uzrok stvari,
ne istražuj njihovu tajnu,
jer je ona tamna i porazna.
Sjaj sitnih stvari je to
što daje toplinu.

...i ne meri život po tome što traje
deset,dvadeset godina,
više ili manje,
to je ionako svejedno uporedujući
koliko dugo nisi postojao i koliko te dugo neće biti."

body and soul
mirelarado mirelarado 17:29 28.08.2010

Re: :: nicest&warmest...

trener92
a tek "naš" Mika


И још једном Мика:

Неповратна песма

Никад немој да се враћаш
кад већ једном у свет кренеш
Немој да ми нешто петљаш
Немој да ми хоћеш-нећеш.
И ја бежим без повратка.
Никад нећу унатраг.
Шта ти значи старо сунце,
старе стазе,
стари праг?
Ту је оно за чим може да се пати
Ту је оно чему можеш срце дати.
Ал' ако се икад вратиш
мораш знати
ту ћеш стати
И остати.
Очима се у свет трчи
Главом рије млако вече
Од реке се дете учи
ка морима да потече.
Од звезда се дете учи
да запара небо сјајем.
И од друма да се мучи
и вијуга за бескрајем.
Опасно је као змија
опасно је као метак
да у теби вечно клија
и ћарлија твој почетак.
Ти за корен
ниси створен
Цео свет ти је отворен.
Ако ти се некуд жури,
стисни срце и зажмури.
Ал' кад пођеш - немој стати
Махни руком.
И одјури.
Ко зна куд ћеш.
Ко зна зашто.
Ко зна шта те тамо чека.
Ове су жеље увек беље
кад намигну из далека.
Опасно је као муња
опасно је као метак
да у теби вечно куња
и мучи се твој почетак.
Ти си увек крилат био
само си заборавио.
Зато лети.
Сањај.
Трчи.
Стварај зору кад је вече.
Нек' од тебе живот учи
да се пени и да тече.
Буди такво неко чудо
што не уме ништа мало,
па кад кренеш - крени лудо,
устрептало,
радознало.
Ко зна шта те тамо чека
у маглама из далека.
Ал' ако се и позлатиш,
ил' све тешко,
горко платиш,
увек иди само напред.
Немој никад да се вратиш.
topcat topcat 17:43 28.08.2010

Re: :: nicest&warmest...

Неповратна песма


Ovo je zaista nicest & warmest


gordanac gordanac 17:51 28.08.2010

:: :: nicest&warmest...

trener:
za tebe


Dobra, skoz, svaka pesmica u kojoj ima Dunava mora valjati, tako ja mislim :)
I ništa kao princeza i kraljica emocija - čežnja i patetika, kad su zajedno.
Čisti SODADE, warm&nice.
I ko ti kaže da je sve to bezveze - StiGaPu, gari, taj samo ne ume naglas da sluša Dunav, naučiće, StiGaPu...

Za Miku (i sve sa cipelama skitarkama), najbolja:

trener92 trener92 22:49 28.08.2010

Re: :: nicest&warmest...

mirelarado


Kad je tako , onda ....

" Dižemo ruke
Ulica se u nebo penje
Obaramo poglede
Krovovi u zemlju silaze
Iz svakog bola
Koji ne spominjemo
Po jedan kesten izraste
I ostaje tajanstven za nama
Iz svake nade
Koju gajimo
Po jedna zvezda nikne
I odmiče nedostižna pred nama
Čuješ li metak
Koji nam oko glave obleće
Čuješ li metak
Koji nam poljubac vreba
Evo to je to nepozvano
Strano prisustvo svoga
Jeza je na pučini čaja u šolji
Rđa što se hvata
Na rubovima našeg smeha
Zmija sklupčana u dnu ogledala
Da li ću moći da te sklonim
Iz tvoga lica u moje
Evo ga treća je senka
U našoj izmišljenoj šetnji
Neočekivani ponor
Između naših reči
Kopita što tutnje
Pod svodovima naših nepca
Da li ću moći
Na ovom nepočin-polju
Da ti podignem šator od svojih dlanova

Uznemirena šetaš
Podočnjacima mojim
Na nevidljivoj rešeci
Pred usnama tvojim
Nage reči me zebu
Otimamo trenutke
Od bezobzirnih testera
Ruke se tvoje tužno
U moje ulivaju
Vazduh je neprohodan

Šušte zelene rukavice
Na granama drvoreda
Veče nas pod pazuhom nosi
Putem koji ne ostavlja trag
Kiša pada na kolena
Pred prozorima odbeglim
Dvorišta izlaze iz kapija
I dugo gledaju za nama

Noćima nestaje tama
Čelične grane hvataju
Prolaznike za ruke
Samo nepoznati dimnjaci
Slobodno hodaju ulicama
Prosečenim kroz našu nesanicu
U olucima zvezde nam trule

Bdiš mi u bori između veđa
Čekaš da se razdani
Na mome licu
Voštana noć
Tek je dogorela
Do nokata praskozorja
Crne opeke
Već su popločale
Ceo nebeski svod

Nad mirnim vodama
Zubate oči lete
Oko nas modre usne
Na granama lepršaju
Krici udaraju o plavet
I padaju na jastuke
Kuće nam se kriju
Iza uskih leđa
Šake hvataju
Za nejake oblake
Vene nam valjaju mutne
Postelje i stolove
Izlomljenih kostiju
Podne na ruke nam palo
I smrknulo se
Otvorena raka na licu zemlje
Na tvome na mome licu

Na raskrsnicama
Podočnjaci dana
Sreću nam se modri
Ako okrenem glavu
Sunce će s grane pasti
Sahranila si osmehe
U dlanovima mojim
Kako da ih oživim
Senka mi je sve teža
Neko joj vezuje krila
Oči otvaraš dobra
Sklanjaš me nemo
Noć me iznenadna traži
U dnu drvoreda
Platan cigaretu pali

Otrovni zeleni
Časovi marširaju
Preko našeg čela
Putujemo iz tela
Ćutanjem koje vuku
Pogledi naši ludi
Između očnih kapaka
Stežem ti nagi pogled
Bol u njemu da zdrobim

Kako dugmadima ovim
Tučanim da gledamo
Smeje nam se tama
Kosama nas bičuje
Kako jezikom ovim
Papirnatim da govorimo
Reči nam ga suvog
Pod nepcima zapale
Kako sa telom ovim
Od živog peska da opstanemo
Razularene kašike
Odnose nam zrno po zrno
Kako drvenim rukama ovim
Lišenim lišća da se grlimo
Ginu nam karanfili sa usana
Ginu nam u vrelome pesku

Kuće su izvrnule
Gorke džepove soba
Da ih vihor pretraži
Duž naših rebara
Ulične svetiljke
Svlače haljine krvave
Dva smo lista novina
Surovo zalepljena
Na ranu večeri
Zapaljene ptice
iz obrva mojih
na ključnjače su ti pale

Teku nam hodnici mutni
Sa trepavica niz lice
Ljutom usijanom žicom
Gnev nam porubljuje misli
Nakostrešene makaze
Oko golorukih reči
Otrovna kiša večnosti
pohlepno nas ujeda

Ruše se stubovi koji nebo drže
Klupa sa nama polako
U prazno propada
Zar da dovek čamimo
U kamenom ćutanju
Kroz oči kroz čelo
Reči će nam prolijati
Razbežali se dani
Zar da dovek čekamo sunce
Da nam se kroz rebra zažuti
Slušamo kako nam srca
U grlu mrtvih stubova lupaju
Istrčali smo iz grudi

Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U slepom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo

Ulice tvojih pogleda
Nemaju kraja
Laste iz tvojih zenica
Na jug se sele
sa jasika u grudima tvojim
Lišće ne opada
Na nebu tvojih reči
sunce ne zalazi

Sijalicu dobru pališ
U tuzi mojoj smeđoj
Livadu mi prostireš
Na grudima svojim
Golubove okupljaš
U radosti mojoj bele
Cigaretu mojih briga
U srcu svome gasiš
U grozdu tamjanike
Na moje usne čekaš

U moru bih spavao
U zenice ti ronim
Na pločniku bih cvetao
U hodu ti leje crtam
Na nebu bih se budio
U smehu tvom ležaj spremam
Igrao bih nevidljiv
U srce ti se zatvaram
Tišini bih te oteo
U pesmu te oblačim

Dan ti bogat u naručju
Nosim
Mlade jele duž pogleda
Sadim
Gradovima tvog ćutanja
Lutam
Rosu ti sa trepavica
Berem
Noć vitku ti preko pasa
Lomim
Brižne zore sa krovova
Zovem

Mladost nam lista
Zelena duž svojih ulica
Obrazi kuće sjaje se
Kada prođemo
Stopalima našim
Pločnici igraju karte
Zvezda smo iznenadna
na licu prolaznika
Jata iznenađenja
Hranimo sa dlana

Iz tvojih dlanova
Piju živu vodu ptice
Plave i smeđe ptice
Koje nam iz očiju izleću
Kad nadaleko nema nijednog lovca
Tvoji dlanovi obasjavaju
Naše dve zamišljene grudve zemlje
Kad sunce kasni

Ruke tvoje plamsaju
Na ognjištu usred mog lica
Ruke tvoje otvaraju mi dan
Ruke tvoje cvetaju
U udaljenoj pustinji u meni
Gde još niko nije zakoračio
Ruke tvoje sanjaju u mojima
san svih ozvezdanih ruku na svetu

Naš dan je zelena jabuka
Na dvoje presečena
Gledam te
Ti me ne vidiš
Između nas je slepo sunce
Na stepenicama
Zagrljaj naš rastrgnut
Zoveš me
Ja te ne čujem
Između nas je gluhi vazduh
Po izlozima
Usne moje traže
Tvoj osmeh
Na raskrsnici
Poljubac naš pregažen
Ruku sam ti dao
Ti je ne osećaš
Praznina te je zagrlila
Po trgovima
Suza tvoja traži
Moje oči
Uveče se dan moj mrtav
S mrtvim tvojim danom sastane
Samo u snu
Istim predelom hodamo

Bez tvojih pogleda reka sam
Koju su napustile obale
Vetar me za ruku vodi
Tvoje ruke odsekao je suton
Bele ulice preda mnom beže
I prsti se klone moga čela
Na kome se svet zapalio
Reči su mi u travu zarasle
Tišina ti je raznela glas
Stvari mi siva leđa okreću
Po tami moga tela
Opaka svetlost šestari

Idem
Od jedne ruke do druge
Gde si
Zagrlio bih te
Grlim tvoju odsutnost
Poljubio bih ti glas
Čujem smeh daljina
Usne mi lice rastrgle
Iz presahlih dlanova
Blistava mi se pojavi
Hteo bih da te vidim
Pa oči zaklapam
Idem
Od jedne slepoočnice do druge
Gde si

Patos sam žut
U praznoj sobi u kojoj sediš
Samo da me tvoja senka uteši
I stepenište sam drveno
Kojim iz sobe na ulicu silaziš
Samo da se sa senkom tvojom poigram
Lišće sam suvo
Duž ulica kojim prolaziš
Da tvoju senku čujem
I stena sam naga kraj druma
Kojim se udaljuješ
Da me tvoja senka odene

U ovoj noći bez jutra
Ko je ta svetiljka sa ugla
Pogledom me tvojim obavija
I prati do našeg oslepelog stana
I svetli na pustim nasipima vena
I ko je ta ptica
Na napuklom nebu moga srca
Jedina ptica
Glasom me tvojim k sebi zove
Jer ne ume bela
na zemlju da sleti

Među dlanovima
grejao sam ulicu
Kojom si se vratila
Glas ti je po krovovima
Zaboravio belinu
Časovi sa kojima sam samovao
Dižu se pred tobom
Sa snežnih stolica

Pod očnim kapcima
Spavaju ti ljubičice
Pretvaram se sav u sunce
Nad tvojim ružnim snom
Otvaraš mi širom
Sve prozore na čelu
Berem za tebe bele
Lokvanje iz moje krvi
Daješ zeleno lišće
Mome stablu od pepela

Ovo su ti usne
Koje vraćam
Tvome vratu
Ovo mi je mesečina
Koju skidam
Sa ramena tvojih
Izgubili smo se
U nepreglednim šumama
Našeg sastanka
U dlanovima mojim
Zalaze i sviću
Jabučice tvoje
U grlu tvome
Pale se i gase
Zvezde moje plahe
Pronašli smo se
Na zlatnoj visoravni
Daleko u nama

Sa tela sumrak svlačim
Dan mi je našao lice
Vetar kosu razveselio
Pogled mi začuđen lista
Senka iz sunca niče
Svet na pragu srca stoji
Opet obroncima plavim
U glas ti bistri silazim
Po našu čarobnu lampu

Vasko Popa

mirelarado mirelarado 23:22 28.08.2010

Re: :: nicest&warmest...

trener92





trener92 trener92 00:06 29.08.2010

Re: :: nicest&warmest...


mirelarado







jasnaz jasnaz 11:52 28.08.2010

земља




никакве везе са овом земљом немам.
сем што је била део моје земље,
коју су ми објаснили да и није била земља.
та моја.
и ја настављам да волим земље
из те земље што је била моја
а није била нека,

научивши: да зовем Земља грумен који ја одаберем. и волим




trener92 trener92 15:00 28.08.2010

: земља

jasnaz,

ne mogu da objasnim
zašto
ovo ,
možda i ne treba , ne znam,

i ovako

miloradkakmar miloradkakmar 11:59 28.08.2010

Mene

još uvek proganja kamen, krivi bajam, smokva ispod kapije, drača, jaruge, vinograd...
Da odem iz ove prelepe ravnice poneo bih bagrem, jednu trešnju, miris Jegričke, pun džep crnice ...parče njenog prostranstva...
trener92 trener92 15:09 28.08.2010

Re: Mene

miloradkakmar
još uvek proganja kamen, krivi bajam, smokva ispod kapije, drača, jaruge, vinograd...Da odem iz ove prelepe ravnice poneo bih bagrem, jednu trešnju, miris Jegričke, pun džep crnice ...parče njenog prostranstva...


...a uz njena jedrila će
uzdah da me mine...
Milorade
Spiridon Spiridon 12:44 28.08.2010

..




I think I'd like to go
back home
And take it easy
There's a woman that
I'd like to get to know
Living there

Everybody seems to wonder
What it's like down here
I gotta get away
from this day-to-day
running around,
Everybody knows
this is nowhere.

Everybody, everybody knows
Everybody knows.

Every time I think about
back home
It's cool and breezy
I wish that I could be there
right now
Just passing time.

Everybody seems to wonder
What it's like down here
I gotta get away
from this day-to-day
running around,
Everybody knows
this is nowhere.

Everybody, everybody knows
Everybody knows.
trener92 trener92 15:56 28.08.2010

Re: ..

Spiridon


"Putovao sam ovom zemljom dovoljno da bih znao da nešto
nije u redu
pa bih i pokušao to da sredim ako mogu a mislim da
ću moći

Da,da,trudim se već to da sredim a mislim i da mogu.
mislim da mogu, mislim da mogu, i umreću prirodnom smrću
ali ću svakako probati da sredim to ako mogu

Bogati traće višenego što bismo mi ubogi mogli da potrošimo
a većina stopala nije oprobala nove cipele,
i zato ću svakako pokušati to da sredim ako mogu
a mislim da ću moći
da , da naumio sam da sredim ponešto i mislim
da ću moći "

Woody Guithrie
docsumann docsumann 14:21 28.08.2010

Sjećanje

Ostala mi je u sjećanju jedna rečenica iz filma "Frida Kalo" - U Meksiku smatraju blagoslovenim onog ko se rodi i umre u istoj kući.

muzika
trener92 trener92 15:26 28.08.2010

Re: Sjećanje

docsumann
Ostala mi je u sjećanju jedna rečenica iz filma "Frida Kalo" - U Meksiku smatraju blagoslovenim onog ko se rodi i umre u istoj kući.muzika


Mislio sam nešto od Tina
samo
ovo mi je sad došlo, pa neka bude

"Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi-
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, je neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No, vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići-
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim
Ili ne želim...

"Povratak"

Dobriša Cesarić

Hvala ti docsumann
docsumann docsumann 15:36 28.08.2010

Re: Sjećanje

"Povratak"

Dobriša Cesarić


Sjajan izbor.

Taj stih - Ko zna, niko ništa ne zna, krhko je znaje...

ljudi tako često izgovoraju kao svakodnevnu uzrečicu, a da mnogi od njih i ne znaju koja je to pjesma. Eklatantna antologija

uzvraćam ...


RADE DRAINAC

Rodni breg

Na peskovitoj padini nišu se tuje;
Pod njima bujni mravinjaci,
Često, ovuda, nečujni koraci
Gluvih noći do kolena gaze,
A koji put, kad dunu oluje,
Zelenom dolinom, sve do planinskog ždrela,
Glas neke kobne ptice zoru pomračuje.

Neki krupan, crveni cvet
Raste ispod mrkih senika,
Kao kandila šumskom bogu.
Sa tog sam brega, davno, odlutao u svet,
Te ne znam dal i još u kojoj brezi
živi slika
Mog prozeblog detinjstva,
Svetačkih i bosih nogu?...
trener92 trener92 16:13 28.08.2010

Re: Sjećanje

docsumann

Taj stih - Ko zna, niko ništa ne zna, krhko je znaje...

ljudi tako često izgovoraju kao svakodnevnu uzrečicu, a da mnogi od njih i ne znaju koja je to pjesma. Eklatantna antologija


Da i što je najtragičnije , gledati lice onoga koji je izgovara,i na koji način , kao da je on tog trenutka smislio,
kao još neizrečenu misao.imao sam priliku da prisustvujem takvim scenama Ježim se takvih ljudi , ali bar ih prepoznaš.
Hvala za Drainca
docsumann docsumann 16:19 28.08.2010

Re: Sjećanje

Da i što je najtragičnije , gledati lice onoga koji je izgovara,i na koji način , kao da je on tog trenutka smislio,


Možda je Dobrica samo zapisao tu jednu istinu što vječito svježa struji oko nas i upada nam u zatrpane i neuredne umove, uvijek iznova nevina ...

poslije dosta bluz momenata , evo jedne slike za podizanje raspoloženja, skroz je zarazna...

trener92 trener92 16:22 28.08.2010

Re: Sjećanje

poslije dosta bluz momenata , evo jedne slike za podizanje raspoloženja, skroz je zarazna


Odlična , hvala ti
jasnaz jasnaz 21:27 28.08.2010

trener92 trener92 22:13 28.08.2010

: •

jasnaz



ko kaže da drveće ne može da raste na svakom mestu
jasnaz jasnaz 23:07 28.08.2010

: : •

trener92
jasnaz


ko kaže da drveće ne može da raste na svakom mestu



trener92 trener92 23:26 28.08.2010

: : : •

jasnaz(a tebe)


i mesec iz mog dvorišta


razmisljam razmisljam 00:59 29.08.2010

Пре пар дана

пише ми брат од тетке са Острва, где је већ деценијама. Скућио се, основао породицу, добро му иде... Међутим, ухватио га некакав немир па не пушта. Свестан је да не би било паметно да се врати, а опет, угушила га туђина...
Нисам знала шта да му одговорим... Некако, на крају свако има неко решење само за себе и сасвим сам мора и да га нађе.
trener92 trener92 02:58 29.08.2010

Re: Пре пар дана


razmisljam
пише ми брат од тетке са Острва, где је већ деценијама. Скућио се, основао породицу, добро му иде... Међутим, ухватио га некакав немир па не пушта. Свестан је да не би било паметно да се врати, а опет, угушила га туђина...
Нисам знала шта да му одговорим... Некако, на крају свако има неко решење само за себе и сасвим сам мора и да га нађе.


Poznat mi je taj ,pa skoro neobjašnjiv , osećaj"gušenja"( da neko pogrešno ne shvati ,ko pročita, govorim samo iz svog iskustva koje sam imao), jednostavno naiđu trenuci, počinje sve da ti smeta, počev od onih banalnih stvari da neko ko te oslovi ne izgovara pravilno tvoje ime ,
nezahvalno je, u situaciji koju si opisala, davati nekom bilo kakav savet,i u pravu si , svako treba da pronađe rešenje , stavi na vagu, šta dobija šta gubi,
samo ,, mislim da je mnogo lakše prebroditi te teškoće ili nemir kako si opisala, ako imaš nekog pored sebe u ovom slučaju porodicu, ovako nešto mislim:
dopadalo se to nekom ili ne,reći ću ovako, malo će zvučati grubo, čovek (žena)svesno "žrtvuje" sebe,
lišava se slobode , samostalnosti , i što ne reći komotnijeg, bezbrižnijeg života,
kada odluči da osnuje porodicu i ako mu je stalo da je održi, a trebalo bi ,jer zašto bi uopšte osnivao porodicu,
tu više nema mesta za individualne poteze, odluke, i u ovakvim situacijama dolazi do izražaja ta “žrtva” koju sam pomenuo, to nije žrtva u pravom smislu reči , nego promena dotadašnjeg načina života i tu se vidi ,to je isskušenje, koliko je čovek jak i odlučan da istraje , i da li mu je stalo,
(u smislu da se čovek ponekad pita šta mi je ovo trebalo, bilo bi lakše da sam sam, odluke donosim samo u svoje ime i ako i pogrešim, sam ću snositi posledice, a i da sam sam lakše bih , uspeo da se povratim, jer ne moram da brinem o dvoje , troje ili već ne znam koliko, to je jedno od mogućih razmišljanja,)
I te svoje dileme potiskuje , taj nemir koji ima, taj problem će biti potisnut za dobrobit porodice i ukoliko mu je stalo da funkcionišu. , onda zajednički pronalaze rešenje , razgovaraju o tome, ako im , kao što kažeš dobro ide,prebrodiće . To su te životne , teške odluke koje se donose,prepreke na koje jedna porodica može da naiđe,jer ako jedan od njih nije zadovoljan, nije sretan ,ima problem, sve počinje da smeta i ko zna dokle to može da dovede.Zato se zajednički rešava , mslim da je tako najbolje, treba razgovarati. Toje neko moje mišljenje ,, svako treba da raščisti sa sobom neke stvari ,pre nego što stupi u neku vezu ,
drugačije je kada je čovek sam ( kao kada sam ja bio preko) ne postoji mnogo stvari koje mogu da ga zadrže,
Opet ,sve zavisi od mnogo okolnosti,i od čoveka samog ,šta ustvari želi da postigne tamo ,gde je krenuo.
Hvala ti jedna lepa pesma za tebe


razmisljam razmisljam 23:54 29.08.2010

Re: Пре пар дана

Хвала ти на времену које си посветио одговору на мој коментар .
Мислим да си сасвим у праву за све што си рекао. Наравно да је много једноставније доносити одлуке када си сам и када само ти сносиш последице истих. Било каква веза компликује ствари са једне стране, али зато их са друге чини много лакшим за решавање. Када је човек довољно одговоран и нормалан ( а мој брат то свакако јесте ) знаће како да се избори са искушењима странствовања. Но, то никако не искључује и тренутке у којима разум надвладају емоције, па се човек снужди... Претпостављам да се то барем по некад догоди и најјачима. И он ће то превазићи - знам. Само ми је било мало без везе што нисам у стању да му на ма који начин помогнем.
trener92 trener92 01:24 30.08.2010

Re: Пре пар дана

razmisljam
Хвала ти на времену које си посветио одговору на мој коментар .Мислим да си сасвим у праву за све што си рекао. Наравно да је много једноставније доносити одлуке када си сам и када само ти сносиш последице истих. Било каква веза компликује ствари са једне стране, али зато их са друге чини много лакшим за решавање. Када је човек довољно одговоран и нормалан ( а мој брат то свакако јесте ) знаће како да се избори са искушењима странствовања. Но, то никако не искључује и тренутке у којима разум надвладају емоције, па се човек снужди... Претпостављам да се то барем по некад догоди и најјачима. И он ће то превазићи - знам. Само ми је било мало без везе што нисам у стању да му на ма који начин помогнем.

Hvala tebi, što si ,svojim komentarom ,pružila priliku da napišem svoje neko viđenje,a najviše sam to uradio zbog ,kako mi se učinilo ,nekog osećaja krivice koji si imala posle tog pisma, što potpuno razumem.
Meni se dešavalo da mi bude jako teško, kada se čujem telefonom sa nekim ,preplavi me neka težina, jednostavno se gušiš,istog trenutka bi krenuo nazad , tako da se nisam javljao mesecima , pa su me prozivali,brinuli.
Teško je to objasniti,a možda ja sve to previše tragično shvatam, ali šta da radim ,nismo svi isti,neko bi s pravom rekao, "gluposti, čovek se navikne , potrebno je samo imati pravi film u glavi " , i znam mnogo njih koji su otišli, s kartom u jednom pravcu , i ne razmišljaju o nekom povratku,
Različiti smo ljudi.
...
houp houp 23:29 30.08.2010

neobična vrsta...



trener92 trener92 00:36 31.08.2010

Re: neobična vrsta...

houp




Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana