Kultura| Muzika| Život| Životni stil

31

Inner Party RSS / 29.08.2010. u 02:32


 

 

.. I stojimo tako nas dvojica na izlazu iz sela zvanog Idvor, autobus nam je utekao ispred nosa, niko neće da nas poveze, pada mrak... a ja pojma nemam šta da radimo. Pitam ga - a čiji si ti momak? A on mi kaže - ja sam od tih i tih… A ja mu kažem - znaš ja sam sa tvojom sestrom onomad išao u gimnaziju, šta je sa njom? Kaže mi – ima troje dece i muža koji je biznismen u Slovačkoj. Kažem mu – vidiš eto ja u tim istim godinama stopiram na koncert jednog domaćeg pank benda. Moja je situacija u isto vreme i sjajna i neverovatno jadna…

 

 

 

 

Pre dve nedelje, sećam se bio je to prilično dosadan dan u kancelariji, čuo sam da u Zrenjaninu nastupaju Goblini na svojoj povratnickoj turneji. Odmah sam otkucao SMS koji sam poslao svim drugarima i već tog prepodneva je bilo jasno da idemo na Dane Piva, 25. po redu, u Zrenjanin. Ipak trebalo je čekati dve nedelje, podsetiti se pesama, dakle provesti neko vreme u traganju za diskovima i kasetama bez kojih nam nekada ne bi prošla ni jedna žurka…

 

Kada je konačno stigao taj 27. avgust trebalo se snaći se za prevoz. Šinobus, koji je zadnih meseci prililčno redovno saobraćao, je odlučio da se pokvari baš dan pre koncerta pa od opuštenog putovanja vozom nije bilo ništa. Pošto uvek kasnim sa šemama, dok sam se ja skontao cela moja ekipa je sebi već našla neku vrstu transporta i kao za inat ni u jednoj  kombinaciji nije bilo mesta za mene. Prilično zabrinut i razočaran izađoh na put za Zrenjanin u nadi da ću nešto ustopirati. Na svu sreću, osim mene  stopirao je samo još jedan momak. Prošlo je petnaest minuta, pa dvedeset, pa pola sata i ništa. Niti previše automobila ide u mom pravcu, niti se preterano trude da mi učine uslugu i stanu. Konačno ovaj lik, sada vidim tek stariji tinejdzer - koji je stopirao desetak metara dalje - mi prilazi i pita me ima li šanse da nam nešto stane ovde za Zrenjanin. Rekoh mu da pojma nemam, ali da nam odgovara i prevoz do susednog Idvora, pa da odatle idemo autobusom. Dogovorismo se tako da stopiramo zajedno i par minuta kasnije nam staje jedan moj poznanik. Odvozi nas do autobuskog stajališta u Idvoru, a tamo ni žive duše nema. Retki prolaznici žure svojim poslom i u rani sumrak bivamo ostavljeni u zastrašujućoj tišini banatskog sela. Posle desetak minuta meni dosadi i upitah neku stariju ženu kada stiže autobus… Baba nam reče da nam je autobus otišao pre pola sata i da sledećeg nema. Nije nam ostalo ništa drugo do da izadjemo van sela, na raskrsnicu za Zrenjanin, pa da tamo nastavimo sa stopiranjem…

 

.. I stojimo tako nas dvojica na izlazu iz sela zvanog Idvor, autobus nam je utekao ispred nosa, niko neće da nas poveze, pada mrak a ja pojma nemam šta da radimo. Pitam ga - a čiji si ti momak? A on mi kaže - ja sam od tih i tih… A ja mu kažem - znaš ja sam sa tvojom sestrom onomad išao u gimnaziju, šta je sa njom? Kaže mi – ima troje dece i muža koji je biznismen u Slovačkoj. Kažem mu – vidiš eto ja u tim istim godinama stopiram na koncert jednog domaćeg pank benda. Moja je situacija u isto vreme i sjajna i neverovatno jadna…

 

U tom prilično iluminantnom trenutku za mene zvoni mi mobilni telefon i kaže jedan moj poznanik da imaju dva mesta u kombiju za Zrenjanin, pa ako bih hteo da idem sa njima… Naravno pristajem iz prve i za oko pola sata stiže dvadesetak godina stara mašina u kojoj se vrti tridesetak godina stara muzika. Ipak, bio sam srećan što se krećem napred i što sam iza sebe ostavio mrak, komarce i egzistencijalnu upitanost …

 

U Zrenjanin, pravo u centar zbivanja, stižemo oko 21:15, taman u  momentu kada jedan od meni omiljenih domaćih bendova – Oružjem Protivu Otmičara – svira pesmu Tik Tak (sa danas sasvim zaboravljenog BK Sound albuma Maštoplov iz 2002.). Zvanična web prezentacija grupe kaže da poslednju postavu benda (2010) čine: Marko (bas), Srđan (bubnjevi), Nikola (gitara) i Jovana (vokal). Dakle ovo je već četvrta pevačica i opet je to neki novi koncept – dakle de fakto novi bend (pre par nedelja sam gledao na TV-u intervju sa Nikolom Pavkovićem osnivačem i danas jedinim originalnim članom benda koji je tu rekao da OPO svira u kojoj postavi se zatekne, što je zaista daleko od sjajne situacije). Iako su nova pevačica (mlada, lepa i željna da zabavi publiku) i novi bubnjar (najenergičniji i najživlji do sada, na ovom koncertu je bukvalno izgarao) davali sve od sebe – ovoj grupi je očajnički potreban novi hit, novi album i - možda najvažnije - novi menadžment. Njihov status iz devedesetih je prevelik da bi se sada sveli na neku vrstu OPO-tribute benda. Svirali su još i pesme Budi tu, Januar, i za kraj - Mladiću moj.

 

Oko 23:15 je sledio nastup Orthodox Celtsa, grupe koja već par godina igra na veoma tankoj žici između statusa kultnog benda i neke vrste zabavnjaka. Ceo njihov repertoar već više manje znam, nekih impresivnih noviteta nema i konačno sam shvatio da ne treba da stojim i gledam bend na bini već da odem po pivo i uživam u atmoferi… Ipak, gužva je bila neopisiva pa sam batalio i pivo i koncert i otišao do štandova sa knjigama, tu sam ubio nekih pola sata i pazario knjiga za par hiljadarki, dve pune kese toga. Nazad na svirku stigoh taman na vreme da čujem moju omiljenu If I should fall from grace with God.

 

Završiše Kelti i bilo je vreme za Gobline. Atmosfera je pred ključanjem. U gužvi sam a iščekivanje je postajalo frustrirajuće. I onda na binu izlazi voditelj programa Panta Šiklja Nafta da nam najavi početak takmičenja u ispijanju piva. Malo je reći da je publika bila razočarana. Mnoge od psovki i uvreda na račun organizatora sam zaista čuo prvi put, što i nije mala stvar za mojih tridesetak godina…

 

Takmičenje je bilo zaista montipajtonovsko. Na primer. žene su se takmičile u ispijanju piva tako što je jedna gospođica (zaista - samo jedna dama) ispila kriglu piva za nekih 25 sekundi. Šta je to značilo - ni sa kime se takmičila, ni protiv koga - pojma nemam… Onda su se takmičili muškarci  i to tako što su se dvojica trudila da što brže popiju kriglu piva, dok je treći to pivo naprosto sasuo u sebe. Milsio sam da je to već poznata caka iskusnih i sposobnih pivopija (da izbegnu gutanje piva), ali ovde izgleda nije bilo puno onih koji su to znali. Dakle ova dvojica su pili za impresivnih 8-9 sekundi, dok je ovaj treći sasuo to pivo u sebe za oko tri sekunde… A onda je usledilo takmičenje u držanju krigle u isprženoj ruci. Kao, ovo je test izdržljivosti, ali je brate mnogo dosadno za gledanje. Neki lik je tu kriglu držao sedam minuta, smori’ nas sve…

 

Konačno, oko 25 minuta posle ponoći, se Zrenjaninom zaorilo: Kada mislis da si sam, ti podigni ruku, nek' ulice gore, za novi dan … Pesmom Ima nas počinje jedan od najboljih pank koncerata koje sam video u životu. Pominjao sam već neopisivu gužvu na festivalu piva, e sada zamislite tu užasnu gomilu ljudi kako skače i divlja! Posle par sekundi od prvih taktova bio sam mokar i od znoja (mind you - znoja drugih ljudi) i do piva. Iznad moje gleve lete plastične čaše i limenke, svaka bar do pola puna, od neke vrste povrede ili čak moguće pogibije me spasava samo to što sam nizak i debeo. Ipak uz sve to osećam se sjajno, iako Goblini više od deset godina nisu bili u centru moje pažnje - ove večeri  znam svaku pesmu i svaki stih.  Ono što ne znam zna devojčica ispred mene za koju bih po izgledu mogao da se zakunem da je upravo na kratko sišla sa splavova …

 

Ona (misli da zna) i LSD se vraća kući samo doprinose opštem haosu oko mene. Ljudi su u nekoj vrsti sumanute ekstaze, siguran sam da ni bend na bini ne zna šta se dešava. U momentu sam pomislio da je možda najpametnije da se pomerim negde sa strane i da tamo budem siguran da mi se zaista ništa neće desiti… Ali ne može. Sa svih strana oko mene i iznad mene ljudi skaču, urlaju, divljaju. Ipak u svoj toj frci uspevam nekako da držim glavu iznad klučale mase. Očekujem da će se valjda vec jednom umoriti…

 

I zasta,  kao da mi neka viša sila daje za pravo, kada je publika već postajala opasna sama po sebe - crko Maršal! U stvari crkla su dva Maršala i obojica gitarista ostaju bez ozvučenja. Dok se pojačala popravljaju Golub i publika pevaju pesmu Tamara.(exYU hit Borisa Novkovića). Sledi mala pauza… Inače malo kasnije je seriji kvarova na bini dodat i slomljen doboš.

 

Bend se vraća na binu pesmom Privatni rat. Nakon nje idu Daleki put, Ne trebam nikome, i moja omiljena Dan posle - prva obrade te večeri je obrada pesme Wir ham' noch lange nicht genug grupe Böhse Onkelz – sa albuma Istinite Priče. Slede obrade pesama O Bella Ciao i Marina, Marina (Đorđe Marjanović je imao verziju na srpskom). Nakon bloka obrada sledi pesma U Magnovenju pa onda Na ivici, Petra, Bolje soko u ruci nego guska u krevetu, On je ona jeSedam loših godina, Punk’s not dead, Voz, Cipjonka, Anja volim te. Tokom pesme Za Lorenu Golub predstavlja bend (Branko Golubović, Milan Arnautović, Vlada Kokotović, Alen Jovanović, Saša Šetka) i tako je završen glavni deo koncerta (oko 01:45h).

 

Na bis grupa izvodi novu pesmu pod nazivom Luna (prethodi joj neka Golubova priča o opasnostima narkomanije, što je tema ove pesme). Onda ide Sam-phone glas,  pa ponovo Tamara a kao poslednja pesma Kako bih voleo da si  tu. U svakom pogledu perfektan koncert je konačno završen u 2 i 5.

 

Ostalo je mi još nešto više od jednog sata do prvog jutarnjeg voza pa sam otišao da potražim nešto za jelo. Posle odlične pljeskavice u tortilji, šetajući zrenjaninskim ulicama pronađoh svoje drugare ispred štanda slovačke pivare Steiger, u različitim stepenima pijanstva. Probrao sam one koji su mogli da na sopstevnim nogama idu do željezničke stanice i krenusmo polako kući. Od nas petorice samo smo dvojica zaista i stigli do stanice da bi tamo uz viku i trčanje za šinobusom konačno i ušli u voz. Pred nama je bilo sat i po klackanja po banatskoj ravnici…

 

Pravo sa voza odosmo do kafane gde sam ja konačno te večeri (u stvari ono je već jutro bilo) popio pivo. Naime iako sam bio na Danima piva - u Zrenjaninu nisam popio ni kap omiljenog mi napitka!  Takav sam ti ja čovek. Moja je situacija u isto vreme i sjajna i neverovatno jadna…

 

 

 

 



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Drago Kovacevic Drago Kovacevic 02:53 29.08.2010

Baš lepo...

Sjajna ti je priča..Pročitao sa zadovoljstvom..
Inner Party Inner Party 02:56 29.08.2010

Re: Baš lepo...

Drago Kovacevic
Sjajna ti je priča..Pročitao sa zadovoljstvom..


Hvala Drago! Ni tebi se ne spava?!
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 03:11 29.08.2010

Re: Baš lepo...

Inner Party
Drago Kovacevic
Sjajna ti je priča..Pročitao sa zadovoljstvom..


Hvala Drago! Ni tebi se ne spava?!

Sutra je nedelja...odspavaću..
Evo, čitam i pijuckam pivo...crno, nikšićko..
antioksidant antioksidant 08:06 29.08.2010

.

tnx
bocvena bocvena 08:35 29.08.2010

Ovo

bi trebalo da se uglazbi! Pa da nam bude himna.
Moja je situacija u isto vreme i sjajna i neverovatno jadna…
4krofnica 4krofnica 09:21 29.08.2010

*

dvadesetak godina stara mašina u kojoj se vrti tridesetak godina stara muzika


mnogi su zauvek zaglavljeni u vremenu...

lepa prica.
myredneckself myredneckself 12:47 29.08.2010

Re: *

u Zrenjaninu nisam popio ni kap omiljenog mi napitka! Takav sam ti ja čovek. Moja je situacija u isto vreme i sjajna i neverovatno jadna…

Inner Party, kakav post!
Usput, podsetio si me na mene, kako svake godine idem uredno na grožđenbal u Sr. Karlovce (gde uvek ima i po neki dobar koncert), a ponekad u svoj onoj veseloj atmosferi, ne popijem ni kap omiljenog mi bermeta. Tek kad siđem s pijanog voza i dođem kući, otvorim kupljenu buteljku... uživancija i sređivanje utisaka
miloradkakmar miloradkakmar 12:59 29.08.2010

To putovanje

kroz noć, muziku i pivo i za mene je izazovno.
Hvala ti.
screwdriver screwdriver 13:16 29.08.2010

Daleki put

Inneru, ja sam ih slušala na šabačkom letnjem festu, 13., rasturili su potpuno:) Jedino meni pljeskavica ni je bila nešto, al' to već nije do Goblina
Dva dana nisam mogla da progovorim (na sreću mojih bližnjih), koliko sam se tamo drala
I da, bila sam najstarija- pa šta :) Jedva čekam da ih opet čujem, obećali su veliku turneju :)
libkonz libkonz 18:18 29.08.2010

Baš mi prijalo čitanje

Ovo sa OPO me podseti na Trigerovu metlu:
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 10:11 30.08.2010

.

vidiš eto ja u tim istim godinama stopiram na koncert jednog domaćeg pank benda

domaći pank band u 21. veku...what-a-success
shumska shumska 22:30 30.08.2010

Re: .

BebaOdLonchara
vidiš eto ja u tim istim godinama stopiram na koncert jednog domaćeg pank benda

domaći pank band u 21. veku...what-a-success

а шта ово значи Бебо? као глупо је да постоји панк бенд јер је 21. век? не разумем
razmisljam razmisljam 00:24 31.08.2010

Мало је оних

који се не би сложили са овом реченицом и не би је присвојили као савршен опис својих сопствених живота.

Moja je situacija u isto vreme i sjajna i neverovatno jadna…
medjutim92 medjutim92 11:10 31.08.2010

Staješ mi na muku..

.. bio na Danima Piva (i nisam preskočio crni Steiger ), čekao Gobline, i morao da odem pre no što su počeli..

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana