koje još nije završeno, samo se pravi...
Ne volim:
Pitanja postavljena do pola…
jer ako ih završim, već sam odgovorila.
One pola papuče, pola čizme...
jer kriju najlepše na ženskoj nozi.
Učitelje tolerancije..
jer im mržnja prema dušmanima izleti kad se najmanje nadaš.
Bruseve...
jer je vruće u njima.
Neki par prosjaka ...
jer su detence od tri godine ostavili u kolicima na suncu na +40 stepeni i još mu pretili da ne plače.
Mrmljanje sebi u bradu...
Jer ne čujem.
Klime...
jer kaplju na glavu i podešene su na + 18, kada je napolju +38.
Motore i njihove jahače...
Jer.. ipak neću da psujem.
Pesimiste...
Jer ni oni mene ne vole.
Hladno vreme...
Jer mu vreme nije.
Mleko od 0.5 % mlečne masti...
Jer nije mleko.
Volim:
Onu reklamu za crnogorsko primorje...
Iako neću tamo.
Njegovo neću*...
jer je volim sve njegovo... da bacamo kamenčiće dok ne pobacamo celu plažu u vodu, da dižemo noge što više kad smešno hodamo, da gledamo kroz prozor u ništa, da se valjamo i golicamo dok i sam krevet ne počne da se smeje.
I njegovo neću...
Mada on uvek hoće... sve.
Volim njihove lokne jer su isti.
*netju, tj.