Kultura| Literatura| Život

Izdaja domovine, čemu?

vladimir petrovic RSS / 02.09.2010. u 16:40

                                                                                  Osetljivima i onima sa urodjeno jakim rodoljubivim osećanjima ne preporučuje se čitanje ovog bloga

 

Postoji mnogo knjiga i filmova na temu ljubavi prema domovini. U književnosti su tome naročito doprinosili - pesnici.

A od malih nogu su nam govorili da je domovina svetinja. Sećam se, kao što se sećaju i mnogi drugi, da su nas u prvim razredima pučke škole, naglašeno učili  o domovini i rodoljublju. Govorili su, pored ostalog, da je domovina "nešto  najvažnije na svetu", nešto "što se voli više od majke", više od devojke/mladića (što je eufemizam za  ljubavnicu/ljubavnika), te da za domovinu treba da u svako vreme budemo spremni dati život, i tako to. 

A o izdaji domovine uglavnom se ćutalo. S prikrivenim prezirom. Nikoga od nas nisu učili kako se to radi. I tako, dok su nam prezentirali hiljade načina kako da volimo domovinu, nisu nam govorili kako se može izdati domovina. Prema tome, svako je morao da sam pravi svoj scenario, ako mu je to trebalo. Medjutim, ruku na srce, izgleda da načina i puteva kako izdati domovinu ima podjednako mnogo kao i načina i puteva kako voleti domovinu. Samo mnogi toga nisu svesni. Izdaju domovinu, a da toga nisu svesni.

S tim u vezi, ja ću danas, na svoj način, govoriti o izdaji domovine. Što bi rekli Englezi, this is going to be tricky.

Naravno, teško je definisati izdaju domovine.

Nije da ja ne čitam špijunske romane, čitam ih. Čak šta više, sećam se da sam, kao mali, bio uvideo da se ljudi odlučuju na izdaju domovine najčešće iz tri razloga: (1) zbog para, (2) zbog političkih uverenja (kada, pretpostavljam, padnu i pare, usputno) i -  (3) zbog lukrativnih nagona, što se, opet, svede na ono prvo - zbog para. A tek kasnije otkrio sam da se otadžbina može izdati na mnogo, mnogo više i suptilnijih načina. I dalje učim.

Možda bi trebalo da najpre malo elaboriram o samom pojmu domovine, ali za to nisam baš previše voljan. A odrastajući, počeo sam da shvatam da je domovina jedna - ideja, kao i da je Umberto Eko u pravu kada  kaže da za ideju, pa ma koliko ona bila velika i važna (uključujući i onu o Bogu), ne treba glavu gubiti.

Da se razumemo: nema malignih i benignih izdaja domovine. Prema tome, domovina se ili izdaje ili ne izdaje. A izdaja domovine je, izgleda, i svako napuštanje rodne grude,  odlaskom u inostranstvo radi bolje zarade, kada ne znate da li ćete se ikada vratiti, iako u početku verujete da svakako hoćete (ako ne zbog drugih razloga, onda zbog onog danojlićevskog - da je umiranje u zavičaju nekako lakše, he, he, he); a zbog toga što se dogodi da dugo ostanete izvan domovine, domovina pati, jer niste na licu mesta kako bi ste kontinuelno davali svoj doprinos da ona procveta i postane sve moćnija i moćnija... Kao i ako se ustručavate da pravite malo više dece, i tako to.

Ovo sve pominjem zato što sam naišao na tri zanimljiva citata koji se tiču te famozne „izdaje domovine".

Slučaj prvi:

E. M. Forster, koji je važio za finog britanskog književnika, jednog od pripadnika famozne Blumsberške grupe (Bloomsbury) u Londonu, čiji su romani "Putovanje u Indiju" i "Soba sa pogledom" mnogo prevodjeni širom sveta, jednom je zapisao:

‘If I had to choose between betraying my country and betraying my friend, I hope I should have the guts to betray my country'.

Tek tako. Čovek bi pre izdao svoju zemlju nego svog prijatelja. Može li se tako?

 

Slučaj drugi:

U filmu «Žudnja, oprez» (Lust, Caution) izvrsnog kineskog/američkog reditelja Anga Lija glavna junakinja, prelepa Kineskinja, u  jednom trenutku shvata da je spremna da izda svoju otadžbinu kada je poverovala da se njen partner (stranac) zaljubio u nju.

Izdaja domovine zbog ljubavi? Može li se tako?

 

Slučaj treći:

Ponovo se vraćam na Engleze, jer oni imaju dosta dobrih primera oko izdajstva domovine. Mnogi su izdavali Veliku Britaniju u korist neke druge zemlje, ali su i drugi izdavali svoje zemlje u korist Velike Britanije. Ne znam da li su kvit u tome, ali izdaja u bogatoj britanskoj povesti ima stvarno dosta.

Jedan od najeklatantnijih primera u istoriji izdaja na svetskom nivou jeste slučaj Kima Filbija (Philby). Gospodin Filbi bio je špijunčina par excellence, u dugom periodu tzv. «hladnog rata», kada je, zajedno sa još nekolicinom drugara, izdao Veliku Britaniju (činio je to u dugom periodu od tridesetak godina, believe it or not), da bi zatim uspešno prebegao u tadašnji Sovjetski Savez. Ostatak života proveo je u Moskvi, gde je, uz odredjene počasti, i sahranjen. SSSR mu se, pored ostalog, odužio i komemorativnom poštanskom markom, što nije baš mala stvar, jer je malo ljudi koji dožive čast da neka strana zemlja izda poštansku marku sa njihovim likom.

A na Kima Filbija podsetio me je Milovan Danojlić, koji je u knjizi «Dragi moj Petroviću» (o čemu sam nedavno pisao blog), zabeležio i ovo:

«I Greem Grin voli svoju zemlju, koliko ume i može; njegova ljubav mu, medjutim, dopušta da se zauzme i za jednog izdajnika otadžbine s kojim je nekad prijateljevao. Kad je špijun Filbi pobegao u Moskvu, Grin je njegovu knjigu uspomena srdačno preporučio engleskim čitaocima. Jeste, on je izdao svoju zemlju, piše u tom predgovoru, ali ko od nas nije počinio izdajstvo nekih bića i stvari mnogo važnijih od domovine?... To što u jednoj zemlji prijatelj može javno braniti osudjenog i omraženog čoveka, jeste znak da su ustanove te zemlje zdrave i jake».

Lepo je to Danojlić složio. Potpisujem svaku reč. Svaka čast i Greemu Grinu.

Kada sam već pomenuo Danojlića, da kažem, na kraju, i ove njegove reči iz pomenute knjige: „Pesnici pevaju o ljubavi prema rodnoj grudi, rodoljupci se nasladjuju takvim pesmama, političari nastoje da patriotsku energiju upotrebe za svoje ciljeve. Divim se prvima, poštujem druge, razumem i treće, i ni s kim ne pristajem do kraja".

I ovo je dobro rečeno.

A na kraju krajeva želim da navedem i ovo: Nedavno je jedna dama, koja se prilično eksponira u tzv. NVO, govorila na nekoj tribini o problemima s kojima se susreće društvo u Srbiji (najviše je lamentirala zbog pada stope nataliteta u Srbiji), kojom prilikom je rekla i ovo (parafraziram):

„ Ako malo bolje razmislimo, svaki odlazak iz zemlje 'trbuhom za kruhom' - jeste izdaja domovine, ma koliko mnogi ljudi o tome ne razmišljaju na taj način. Jer, napustiti svoju zemlju zato što se u nekoj drugoj zemlji bolje živi jeste nanošenje štete svojoj rodjenoj zemlji. Zar naša vlada ne izlazi povremeno sa tužnim saopštenjima kako je zabrinuta zbog evidentnog odlaska mladih iz Srbije? Mladih u čije uzdizanje i školovanje je ulagala mnoga sredstva, a oni sada odlaze da izgradjuju neke druge zemlje. Prosto našoj Vladi dodje da im peva onu staru pesmu „Ostajte ovdje, sunce tudjeg neba neće vas grijat...". Ali to ništa ne vredi, mnogi odlaze, a da pritom nemaju grižu savesti...  

A domovinu izdajemo i onda kada odlučimo da, umesto najmanje tri, imamo samo jedno (jedino) dete? Činimo to radi našeg komoditeta, jer nama tako odgovara, a to što je domovini potrebna armija mladih 'koji će da joj budu glavna snaga',  nikoga se više ne tiče. Kao da vele: Neka decu prave drugi! I tako, pada natalitet, i mi se smanjujemo i smanjujemo, i smanjujemo, jer više ljudi umire nego što se radja. To je ozbiljan problem u Srbiji.

Budimo ozbiljni. Svi smo mi izdajnici, na ovaj ili onaj način".

Mada lično mislim da dotična dama na stvari gleda sa suviše tamnim naočarima, nisam spreman da joj protivurečim i da kažem da nije u pravu. A opet, smatram da treba ljudima prepustiti neka svako radi šta i kako hoće, a taj kriterijum voljenja/izdaje domovine ostaviti po strani. Pa neka ispadne šta ispadne. Zar nismo u XXI veku? 

Addenda:  

Jedan moj dobar drugar, koji ima nadimak „Pivoljub"  (on se time ponosi, uvrnuto smatrajući da je bolje biti pivoljub nego rodoljub), nedavno mi reče: „Vladimire, ponekad imam utisak da ti u tvojim razgovorima/pisanjima pokazuješ 'sindrom mešane salate'. Suviše raznovrsnih sastojaka! Zapravo, svega kod tebe ima. Primetno".

Ja pokušavam da reagujem munjevito: „I don't fault your logic. A opet, podsećam te da je dobra mešana salata - dobra salata. Da bez dobre salate ne valja. Zapravo, od dobre salate nikome ne škodi. Naprotiv". I smejem se pomalo imbecilno, valjda od previše piva.

I naručujem sledeću turu piva. Neka smo veseli. A onda se setim da mi je nedavno i jedan uvaženi blogokolega uputio, ma koliko dobronamerno, prekor da u blog uvodim previše likova (Nurudin: ...Umberto Eko, Turgenjev, Meredit, Danojlić, Samjuel Beket, sredovečni muškarac, Ivo Andrić, Niče, Monikа, Šekspir, Lav Šestov, Tolstoj, Dikens, Gete, George Meredith prijatelj Petrović, Teofil Pančić, Brodskи, Sioran, Jejts, Ezrа Paund, И на крају prof. Nsarski...). Previše sastojaka, previše likova, - počinje da mi se vrti u glavi.

Onda udahnem duboko i pogledam u Pivoljuba, koji  mi se drugarski smeši. Nešto mi je milo u duši, pa počinjem da pevušim onu američku pesmicu koja počinje rečima: „It's lonely at the top"...

Atačmenti



Komentari (210)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

niccolo niccolo 16:48 02.09.2010

Ne slažem se

Jer, napustiti svoju zemlju zato što se u nekoj drugoj zemlji bolje živi jeste nanošenje štete svojoj rodjenoj zemlji

Mislim neki nanesu mnogo više štete time što ostanu...
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:05 02.09.2010

Re: Ne slažem se

Niccolo
...Mislim neki nanesu mnogo više štete time što ostanu...

Za prvoga.


Svako drvo je važno. A tek ljudi...
topcat topcat 17:11 02.09.2010

Re: Ne slažem se

niccolo
Jer, napustiti svoju zemlju zato što se u nekoj drugoj zemlji bolje živi jeste nanošenje štete svojoj rodjenoj zemlji

Mislim neki nanesu mnogo više štete time što ostanu...


A neki joj upravo pomognu time što su otišli, ali su ostali na neki način vezani. ; )

(mada, šta ja ono ovdje radim )

Idem sad pročitati sve.

(zar je već Četvrtak??????)
cult cult 16:59 02.09.2010

Bog je mrtav, živeo Vladimir

„It's lonely at the top"...


Čovek za sebe ima najrazličitija opravdanja.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:09 02.09.2010

Re: Bog je mrtav, živeo Vladimir

Cult
...Čovek za sebe ima najrazličitija opravdanja.

Slažem se.


P. S. Da ti nisi od onih što čitaju od pozadi?
docsumann docsumann 17:07 02.09.2010

Izdaja domovine

nije nešto ni loše ni dobro samo po sebi, kao što nije ni sama domovina.

Sabato ima jednu interesantnu misao, blisku ovoj temi - rat može biti besmislen i glup, ali drugovi koji spavaju dok si ti na straži, to je apsolutno.
mlekac mlekac 17:22 02.09.2010

Stvarno tricky question

Posebno na ovim prostorima.

Mislim, toliko puta su mi promenili domovinu, nista me ne pitajuci, da sad stvarno nemam predstavu sta bi ja trebalo da osecam i prema cemu?

Ispada na kraju da je tacna ona da ti je domovina tamo gde ti je srce...
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:40 02.09.2010

Re: Stvarno tricky question

Mlekac
... Ispada na kraju da je tacna ona da ti je domovina tamo gde ti je srce...


Da te podsetim na drvece u Botsvani, ispod ove slike pise da je to bas botsvanski (bocvanski) baobab


Uvek sam se cudio pred baobabom, bilo gde u Africi.

mlekac mlekac 17:56 02.09.2010

Re: Stvarno tricky question

vladimir petrovic
Mlekac
... Ispada na kraju da je tacna ona da ti je domovina tamo gde ti je srce...


Da te podsetim na drvece u Botsvani, ispod ove slike pise da je to bas botsvanski (bocvanski) baobab


Uvek sam se cudio pred baobabom, bilo gde u Africi.



Prica o baobabima je u planu, ali nikako nisam zadovoljna pa je zato jos nisam okacila.
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:05 02.09.2010

Re: Stvarno tricky question

Mlekac
...Prica o baobabima je u planu, ali nikako nisam zadovoljna pa je zato jos nisam okacila.

Kači! Ne teži prevelikom savršenstvu!

Jednom sam negde, više se ne sećam tačno gde, video u nekom hotelskom kompleksu da su u unutrašnjost jednog predivnog baobaba ugradili - WC.
Za goste.
Trebalo je da to deluje kao ekscentričnost koja će zapanjivati goste, a meni je izgledalo nekako kao skrnavljenje drveta.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:40 03.09.2010

Re: Stvarno tricky question

mlekac


Mislim, toliko puta su mi promenili domovinu, nista me ne pitajuci, da sad stvarno nemam predstavu sta bi ja trebalo da osecam i prema cemu?

Ispada na kraju da je tacna ona da ti je domovina tamo gde ti je srce...


kod nas u kući to barem nikada nije problem. i zavisi da li su oni koji su upisivali u tebe iskustvo bili na nacio ili internacio poziciji kada su te učili? u mom slučaju, sa pametne pozicije nacionalnog internacionaliste učili su nas od malih nogu da je pradeda poginuo na putu ka Krfu za otadžbinu, da je poginuo hrabro i apsurdno, da je bila stravična zima, da se ta otadžbina zvala Srbija, da je trenutno u stanovitim problemima (trenutno je bilo 80-ih ).

sa druge strane,
učili su nas i da negde daleko, izvan granica poznatog sveta postoji pustinja i u njoj zemlja, i da je tamo takođe domovina.

dve zemlje su se zvale drugačije, jedna otadžbina, druga domovina. naklonjeniji otadžbini su govorili da će biti izdajstvo ako odemo u domovinu. ovi iz domovine govore da je prvoklasno izdajstvo ako se vratimo u otadžbinu.

postoji već puno ljudi iz Srbije kojima je otadžbina, sa svim izmešanim osećanjima pripadanja, ostavljenosti, napuštenosti, razočaranja, čežnje... na jednom, dok im je domovina na drugom mestu. ima i onih koji su se potpuno razočarali i sahranili sve svoje emocije čije je poreklo u Srbiji, a i sa dosta traumatičnim nastojanjima pripadaju novoj sredini, iako ih ni ona neće nikada prihvatiti kao svoje, barem ne u potpunosti. postoji i poslednja skupina, koja iz ovog ili onog razloga živi a u Srbiji ali se uporno gadi od toga i ne želi da se poistoveti sa pripadnošću.
mlekac mlekac 13:50 03.09.2010

Re: Stvarno tricky question

Pazi ovako:
Jedna polovina familije dosla mi iz Like i Slavonije. Jedna cetvrtina iz BiH a jedna, zvanicno, iz Srbije, iako je bila tek druga generacija rodjena u njoj (Mudro su zaboravili odakle im je deda stigao, il' je on to uspeo vesto da skrije)

Ako ti kazem da su se pri tom bavili sve nekim 'stajacim' zanimanjima tipa, vojska, prosveta, zeleznica, trgovin - valjda ti je moja konfuzija po pitanju Otadzbine/Domovine potpuno jasna.

A ni kod Zmu-a nije nista drugacija prica (osim sto su tu u igri i Nemci i Chesi).

Uvek se setim mog komsije iz stare zgrade koji je na pitanje nacionalnosti uvek odgovarao "Novobeogradjanin". Mama mu je bila iz Bitolja, a tata iz Maribora.
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:43 02.09.2010

Pesnici su

poznati zlotvori...
Šta fali mešanoj salati? Što šarenije, to bolje...a i ne mogu da te ukebaju, ako ti padne na pamet da malo izdaješ, dok se oni fokusiraju, ti skokneš na drugu temu...
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:56 02.09.2010

Re: Pesnici su

Jelica Greganovic
... Šta fali mešanoj salati? Što šarenije, to bolje...a i ne mogu da te ukebaju, ako ti padne na pamet da malo izdaješ, dok se oni fokusiraju, ti skokneš na drugu temu...

Ma ja volim mešanu salatu, a opet ne bih voleo da me zovu Vladimir The Mešana Salata.

Volim i drveće. Veliko i malo...

mirelarado mirelarado 17:53 02.09.2010

Insalata mista

Мислим да у овој мешаној салати о родољубљу и издаји има свих састојака таман колико треба. Родољубиви патос ми је стран, политика тим осећањем манипулише, и зато мислим да је за човека много важније да не изда себе, а то значи и своје ближње и пријатеље. Све остало, па и појам домовине и љубави према њој, прилично је апстрактно и релативно.

„Pivoljub" (on se time ponosi, uvrnuto smatrajući da je bolje biti pivoljub nego rodoljub)





docsumann docsumann 17:56 02.09.2010

Re: Insalata mista

Родољубиви патос ми је стран, политика тим осећањем манипулише, и зато мислим да је за човека много важније да не изда себе, а то значи и своје ближње и пријатеље. Све остало, па и појам домовине и љубави према њој, прилично је апстрактно и релативно.


potpisujem
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:30 02.09.2010

Re: Insalata mista

Mirelarado
...Мислим да у овој мешаној салати о родољубљу и издаји има свих састојака таман колико треба.

Miksao sam (ponekad primećujem da mi je razmak izmedju dva četvrtka prekratak, to je bilo ovom prilikom), s tim što sam, u nedostatku dublje misaonosti, pokušavao da se šalim, ali vodeći računa da nečija osećanja, ipak, ne povredim. Bar ne previše očigledno. Zato sam pribegao mojoj dragoj navici - da pustim citate, da drugi govore... a i malo da se šegačim sa samim sobom!

Zeleno odmara:



antonacci antonacci 19:30 02.09.2010

Re: Insalata mista

Родољубиви патос ми је стран, политика тим осећањем манипулише, и зато мислим да је за човека много важније да не изда себе, а то значи и своје ближње и пријатеље.




antioksidant antioksidant 19:54 02.09.2010

Re: Insalata mista

Родољубиви патос ми је стран, политика тим осећањем манипулише, и зато мислим да је за човека много важније да не изда себе, а то значи и своје ближње и пријатеље.

dodao bih i fudbalski klub (ako je to njegov izbor)
mirelarado mirelarado 20:59 02.09.2010

Re: Insalata mista

vladimir petrovic
Zato sam pribegao mojoj dragoj navici - da pustim citate, da drugi govore... a i malo da se segacim sa samim sobom!


За овакву тему најбоља комбинација: спречава да коментатори падну у ватру и омогућује да се разговори о том толико различито доживљаваном родољубљу развију у свим правцима.

Пригодна песма о зеленој трави:


antonacci antonacci 18:04 02.09.2010

Uslovna izdaja

Možeš da kažeš da je Kim Filbi bio izdajnik, ali je pitanje da li on o sebi razmišlja na takav način?
To što je neko rođen ovde ili onde ne znači da će tu zemlju smatrati svojom domovinom.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:09 02.09.2010

Re: Uslovna izdaja

Antonacci
...Možeš da kažeš da je Kim Filbi bio izdajnik, ali je pitanje da li on o sebi razmišlja na takav način?

Bilo kako bilo, u pitanju je bio zanimljiv i hrabar čovek.
Sada, sa ove distance, teško je objektivno suditi o njemu. Jer, bila su to druga vremena.

Pada mi na pamet da je Niče (Nietzsche) veoma cenio Bleza Paskala (Blaise Pascal), ali mu je zamerao - pobožnost. A kako je Paskal rano umro, Niče je negde zapisao da bi on (Paskal), da je duže živeo, verovatno postao - nevernik!

Tako bi se moglo reći i za Kima Filbija. Da je malo duže poživeo, bio bi, verujem, duboko razoćaran da vidi kako se svršila priča sa SSSR.

No, neovisno od toga, on je svakako bio jedan od onih pasioniranih, koji su činili to što su činili iz dubokog (ličnog) uverenja.

Kao što sam naveo u tekstu, meni je veoma drago da sam saznao da se Greem Grin (Graham Greene) tako gospodstveno poneo prema Kimu Filbiju nakon njegovog prebega u Moskvu.

Naime, i iz drugih komentara, vidi se da većina naginje ka onom prvom navedenom slučaju (EM Forster) - da ako čovek mora birati izmedju domovine i prijatelja, uvek bira prijatelja.

Edit:
U vezi sa pominjanjem Ničea i Paskala, upravo sam video naslov u američkim medijima: Stephen Hawking (68) changes his view on God... Tako je nešto priželjkivao Niče kod Paskala, ali se nije bilo dogodilo, he, he, he...
yugaya yugaya 18:27 02.09.2010

ehm

...samo da okacim link za citav esej Forstera glede citata....onda odoh da patriotsko trece dete strpam u izdajnicki krevet u stranoj zemlji...

What I believe
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:58 02.09.2010

Re: ehm

yugaya
...samo da okacim link za citav esej Forstera glede citata....onda odoh da patriotsko trece dete strpam u izdajnicki krevet u stranoj zemlji


Hvala na dobrom linku.

Početkom ove godine u Njujorku se pojavila zanimljiva knjiga “Concerning EM Forster”, od F. Kermoda.

Ja volim da citiram čudjenje Antonija Bardžisa što je EM Forster bio napisao – samo pet romana! Pritom, on je mislio da je to bila šteta velika, pošto je u pitanju izuzetan autor, koji je posle poslednjeg romana (A Passage To India) apstinirao punih 46 godina (od 1924 do smrti, u 1970. godini), odnosno bavio se drugim stvarima, a ne pisanjem romana.

S tim u vezi, treba znati da je Bardžis bio izuzetno plodan pisac, otuda njegovo čudjenje glede Forster.

Anthony Burgess wrote, and wrote and wrote. The word “prolific” does not even come close to describing a man who produced over thirty novels, many studies of languages, music, Shakespeare and James Joyce, hundreds of reviews, film and television scripts, opera librettos, several symphonies, newspaper articles, a pair each of plays and books for children, one volume of poetry, a ballet, and a two-volume autobiography… “I can’t forgive E. M. Forster for writing only five novels” , A. Burgess has said…
nsarski nsarski 18:29 02.09.2010

Rodoljube, Horatio,

nekad se domovina poboljsa kada neki pojedinci iz nje odu, kao, na primer, Seselj u Hag.

Sto se nataliteta tice, ja se zalazem da se iznad svakog muskog pisoara u kafanama i drugim javnim mestima napise "Buducnost Srbije je u vasim rukama". Pa kada korisnik urinala stane ispred njega i, jelte, spremi se da odgovori zovu prirode, onda ima i food for thought, za razonodu mozga dok su mu ruke zauzete.

Najzad, podsetimo se da je Dzojs rekao: Neka malo domovina ucini nesto za mene. I otisao da zivi u inostranstvu.

EDIT: A sta da kazemo za Dantea koji je prognan iz voljene Firence i grob mu se nalazi u Raveni? Na grobu pise: "Here I am enclosed, Dante, exiled from my native country, whom Florence bore, the mother that little did love me”. (Ovde sam sahranjen ja, Dante, izgnan iz moje rodne zemlje, Firence koja me je rodila, majke koja me je malo volela.)
Tema izgnanstva je generalno interesantna - ko je koga tu izdao, pojedinac domovinu, ili domovina pojedinca?
nim_opet nim_opet 21:12 02.09.2010

Re: Rodoljube, Horatio,

Ovaj....Danteu sigurno ne pise na grobu "Here I'm enclosed...."; vec :
"IVRA MONARCHIE SVPEROS PHLAEGETONTA LACVSQVE LUSTRANDO CECINI FATA VOLVERVNT QVOVSQVE SED QVIA PARS CESSIT MELIORIBVS HOSPITA CASTRIS ACTOREMQVE SVVM PETIIT FELICIOR ASTRIS HIC CLAVDOR DANTES PATRIS EXTORRIS ABORIS QVIA GENVIT PARVI FLORENTIA MATRIS AMORIS."


nsarski nsarski 21:23 02.09.2010

Re: Rodoljube, Horatio,

nim_opet
Ovaj....Danteu sigurno ne pise na grobu "Here I'm enclosed...."; vec :
"IVRA MONARCHIE SVPEROS PHLAEGETONTA LACVSQVE LUSTRANDO CECINI FATA VOLVERVNT QVOVSQVE SED QVIA PARS CESSIT MELIORIBVS HOSPITA CASTRIS ACTOREMQVE SVVM PETIIT FELICIOR ASTRIS HIC CLAVDOR DANTES PATRIS EXTORRIS ABORIS QVIA GENVIT PARVI FLORENTIA MATRIS AMORIS."



Upravo tako.

I u slobodnom prevodu:

The rights of Monarchy, the Heavens, the Stream of Fire, the Pit,
In vision seen, I sang as far as to the Fates seemed fit;
But since my soul, an alien here, hath flown to nobler wars,
And, happier now, hath gone to seek its Maker 'mid the stars,
Here am I Dante shut, exiled from the ancestral shore,
Whom Florence, the of all least-loving mother, bore.

elis elis 16:44 03.09.2010

Re: Rodoljube, Horatio,

nsarski

Tema izgnanstva je generalno interesantna - ko je koga tu izdao, pojedinac domovinu, ili domovina pojedinca?


Sve hoću da nešto lanem na ovoj temi, pa gledam da se naslonim uz nečiji post.

Upravo tako, dragi moj nsarski, pitanje je ko koga izdaje. Jer, sadržaj pojma jednog, recimo, eskera, neupitan je i identičan za sve ljude sa iole razboritom glavom. Sadržaj tog pojma promeniće se tek ako nam neko taj ekser zakuca u glavu. Dočim sa sadržajem pojma domovine stvari stoje pomalo drugačije. Domovina, kao istorična i politična tvorevina, sa svakim pojedincom gradi više-manje drugačije odnose. Pa je tako i sadržaj pojma domovine različit kod različitih ljudi. (Dobro, mora se reći da u ovom slučaju oni bez razbora imaju konsenzus, oni domovinu, naime, doživljavaju na isti način, kao predmet, večan i nepromenjljiv.) Odnosi koje čovek gradi sa domovinom i način na koji ispunjava njen sadržaj u polju vlastite svesti izloženi su brojnim uticajima, spoljnim i unutrašnjim, među kojima nisu svi racionalni, već ima i emotivnih. Tako, u srazu dva živuća, menjajuća pojma, dakle pojedinca i domovine, uvek se može postaviti pitanje šta je to što čovek, u stvari, izdaje. Jer, ubeđen sam da će malo ko izdati ono što u sebi nosi kao svoju domovinu. No, ukoliko se ona promeni, ukoliko ona izneveri čoveka, tada je sama kriva za rušenje barijera koje su izdajnika prečile da počini svoje strahotno i grizodušno delo.
Mada, ne mora se ovoliko komplikovati. Domovina je tamo gde je čoveku dom. Tako da, izdavši i odrekavši se jedne domovine, čovek će, ukoliko je iole promućuran, naći novi dom, samim tim i novu domovinu.
Da dodam još i to, onaj koji veruje u valjanost pojma otadžbine, onako kako se u novinama reklamira i na vašarima prodaje, to je čovek sumnjiva morala, jer rođenu mater stavlja u ulogu žene nečasne, koja je, makar na simboličkoj ravni, spavala sa svim ocima određenog podneblja. Puno je precizniji pojam očevine, ili babovine.
Inače, sva ova zavrzlama nastala je kada je, u jednom sumanutom i tužnom času, merkantilnim porivom i strahom od vlastite prirode nabijena kolektivna svest proglasila Avelja, idiota koji se odvažio da ograđuje prirodu, dobrim bratom, a Kaina, čoveka koji je odista razumevao šta priroda jeste, označila za vrhnaravnog zlikovca.
bauer. bauer. 18:40 02.09.2010

...

Buduci svedokom nase nedavne istorije, ja se ponekad pitam gde bih bio da sam se zatekao na balkanskim prostorima za vreme onog (drugog) rata? Znam da ne bih bio ni partizan, ni cetnik, ni Nedicevac, ni Ljoticevac. Pa gde bih onda bio? Pa nigde, kao sto nikada i nisam bio nigde. Mada, mogu sebe da zamislim, za vreme prvog rata, na volovskoj zaprezi sa Cika Perom. I lepo bih ga posavetovao, da, kad se vratimo, povucemo granice tamo gde su srpski grobovi, pa da i nasa pokolenja znaju sta je domovina. A ne, ovako, da se mucimo nepostojecim dilemama.

Ali, sve je to naknadna pamet. Mislim da nije zgoreg da ponovim vic koji sam u vise navrata pricao (a nisam vec godinama, blog je u medjuvremenu dobio mbnogo novih korisnika, koji ga, mozda, nisu culi). Elem (samo da uzmem malo vazduha)…

Neki nas dekica, u Nemackoj, upozna kamiondziju iz svog rodnog sela u Sumadiji, koji se tu zatekao, poslom. I, zamoli njega dekica, da kad se bude vracao, povede i njega nazad, da umre u Srbiji. Tako i bude.

Sretnu se oni u selu, posle godinu dana, kad, dekica zapomaze:

- Vracaj me, molim te, nazad za Nemacku!!!

- Pa sta je bilo, zar nisi hteo da umres u Srbiji?

- Pa hteo sam da umrem, ali nisam hteo da zivim…
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:12 02.09.2010

Re: ...

Bauer
... - Pa sta je bilo, zar nisi hteo da umres u Srbiji?

- Pa hteo sam da umrem, ali nisam hteo da zivim


Pa ja sam već dugo na ovom blogu, a sada prvi put čujem za ovaj vic. Verovatno te nisam svugde čitao, he, he, he...

Naravno, ima i viceva u kojima se hvali življenje u Srbiji, samo ih ja ne znam.

Ako ih nema, daj Bože da ih bude u dogledno vreme.

Sa ovom mojom "mešanom salatom" ja sam hteo da (koliko-toliko) pomognem izdajnicima, po bilo kom osnovu, da se ne grizu... Ima i većih grehova od njihovih, zar ne?
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:34 02.09.2010

Re: ...

bauer.
vic

Kad smo vec kod viceva i ostalih mudrosti, posto sam i ja od tih koji odlaze i dolaze tamoovamo svake godine, da pomenem prigodno jednu staru izreku o vlasnicima jedrilica (nadam se da onaj opiceni Krkar sad radi nesto drugo i ne cita blog). Dakle, tipican Vlasnik ima dva najsrecnija dana u zivotu: kad je kupio jedrilicu i kad ju je prodao.






vishnja92 vishnja92 21:18 02.09.2010

Re: ...

(nadam se da onaj opiceni Krkar sad radi nesto drugo i ne cita blog)

taj zivot na ivici ce ti jednom doci glave
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:39 02.09.2010

Re: ...

Visnja
... taj zivot na ivici ce ti jednom doci glave

Šalio se Pajic.

Nego, evo dokaza da i crveno ume biti lepo, a ne samo zeleno:

antioksidant antioksidant 09:10 03.09.2010

Re: ...

Nego, evo dokaza da i crveno ume biti lepo, a ne samo zeleno:

hannah.greener hannah.greener 18:44 02.09.2010

jao, gde me nađe!

Mene je samo splet s(p)retnih okolnosti sprečio da budem izdajnik i u praksi, pošto sam teoretski deo već odavno apsolvirao. Činjenica da sam uspeo da se proglasim za nesposobnog za služenje vojske, što je posebno duga, iritirajuća ali ipak priča sa happy end-om, me je sprečila da, kao oficir u rezervi postrojim svoju četu i onako gromko, po "na parove razbrojs!", naredim "Na moju komandu, u kukuruze dezerti-raj!"

Budući da sam odrastao gde sam odrastao, nekako sam došao do zaključka da su sve ovdašnje, da ne kažem "naše" verzije patriJotizma i rodoljublja, prilično sranje i na to sve (domovina, rodna gruda, sunce tuđeg neba neće vas...) gledam sa popriličnim podozrenjem. U krajnoj liniji, zašto me činjenica da sam rođen sa ove strane planine (reke, mora, whatever) čini boljim/gorim od onoga sa druge strane? Sad, naravno ide priča o religiji, kulturi, opet o tim korenima i slično... OK, priznajem, ima tu nečega, ali ja ga nisam našao.

Uostalom, šta je to domovina? Da li je to pripadnost kulturi, civilizaciji, religiji? Da li je to teritorijalna pripadnost? Prilično sam siguran (ne znam, što bi rekao Nikoletina Bursać, još me nikada nisu streljali) da je potpuno svejedno u kojoj si zemlji pokopan kad jednom otegneš papke. Na ono "gde su svpske zemlje, tu su svpski vadikavi" sam odgovorio sa "gde su tvopska mova, tu su svpski medicinavi" i počeo da se pakujem. Jednom sam, fakat, osetio ponos što sam rođen tu gde jesam i što radim to što radim, ali i tom osećaju je trebalo samo godinu, dve da iščili. I naučilo me - da više nikada ne nasedam na provokacije.

Živim u emigraciji, i ne osećam to izdajom. Niko me nije ni pitao. Srbija više nije imala šta da mi ponudi, i išao sam onom varijantom - ubi bene, ibi patria.
bauer. bauer. 19:01 02.09.2010

Re: jao, gde me nađe!

ubi bene, ibi patria

Ili, ubi panis, ibi patria. Ili, home is where you make it.
zilikaka zilikaka 19:36 02.09.2010

Re: jao, gde me nađe!

Ja već duuugo ne mogu da se nakajem što nisam (kad mi je jedna noga bila napolju) povukla i onu drugu.
Sad bih iz daleeeeka možda i razmišljala o tome, da li sam iole izdala svoju zamlju.
Ovako, gledam svakog dana neke njuške, koje su zagadile sve što se moglo zagaditi.
...i nemam moralnih dilema spram patriotizma.
brandname brandname 19:51 02.09.2010

Pohvala

Budući da sam prema većini opštih ideja - pa, tako, i prema rodoljublju - prilično ravnodušan, podsticajnija mi je za razmišljanje i "uosećajavanje" tema izdaje nekoga, nego izdaje nečega.
Čini mi se da svi nelukrativni razlozi za izdaju zemlje - ljubav, prijateljstvo i taj đir - mogu biti opravdani. (E sad, uz sve te uzvišene pobude uvek idu i neke pare ili, bar, privilegije...)
Pošto se na ovom blogu pominjanje književnosti ne može smatrati trolom - bez obzira na glavnu temu - pomenuću dvojicu najznačajnihih izdajnika među književnicima, bar u XX veku. Radi se o jednom sjajnom piscu i jednom velikom pesniku.
Prvi je, naravno, Selin koji je, nakon oslobođenja Francuske, emigrirao u Dansku, da bi 1950., in absentia, bio osuđen za izdaju, u prvom redu zbog svoje antisemitske i pronacističke propagandne aktivnosti. Interesantno da mu Hitler nije bio po ukusu: nazivao ga je Jevrejinom i arijevskim glupanom. 1951 je amnestiran i vratio se u Francusku.
Drugi je osudi izmakao, ali za dlaku: Ezra Paund je, zbog svojih antisemitskih i antiameričkih govora, u kojima je veličao Musolinija i Hitlera jođ 1943. optužen za izdaju. Po oslobođenju Italije uhapšen je i konfirniran u logoru u Pizi gde je proveo nekih šest meseci. Pošto je tamo doživeo nervni slom - a na zdušno Hemingvejevo zalaganje - po povratku u SAD mu je izrečena mera obaveznog psihijatrijskog lečenja. Bio je zatočen do '58, a po izlasku iz sanatorijuma vratio se u Italiju gde je i umro. Stigavši u Napulj, okupljene novinare i fotografe je pozdravio fašističkim pozdravom.
nsarski nsarski 20:14 02.09.2010

Re: Pohvala

Prvi je, naravno, Selin


Drugi je osudi izmakao, ali za dlaku: Ezra Paund


Gore Vidal, na primer, nije formalno prognan, ali se u mainstream medijima tretira kao "mrzitelj Amerike" (stagod ta budalastina znacila). On je svojevoljno otisao da zivi u Rimu (citta eterna), koji ce ziveti vecno, dok ce se USA imperija raspasti (stagod i o tome mislili). Ovo je, naravno, njegovo objasnjenje odlaska iz svoje domovine.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:52 02.09.2010

Re: Pohvala

Brandname
...pomenuću dvojicu najznačajnihih izdajnika među književnicima, bar u XX veku. Radi se o jednom sjajnom piscu i jednom velikom pesniku.


Ja bih pre rekao o dvojici značajnih književnika. Ima još stvaralaca-izgnanika, tako da bih izbegao rangiranje (ko je medju njima naj/naj). Ako treba, možemo pokušati da ih nabrojimo, ali lista nije mala. Medju njima, naravno, ima onih koji su bili isforsirani da odu i oni koji su to učinili dragovoljno (samoizgnanstvo).

A kako reče Nsarski, izgnanstvo JESTE zahvalna tema za (neke) stvaraoce.

Trees, trees, trees


Drugi je osudi izmakao, ali za dlaku: Ezra Paund je, zbog svojih antisemitskih i antiameričkih govora, u kojima je veličao Musolinija i Hitlera jođ 1943. optužen za izdaju. Po oslobođenju Italije uhapšen je i konfirniran u logoru u Pizi gde je proveo nekih šest meseci. Pošto je tamo doživeo nervni slom - a na zdušno Hemingvejevo zalaganje - po povratku u SAD mu je izrečena mera obaveznog psihijatrijskog lečenja. Bio je zatočen do '58, a po izlasku iz sanatorijuma vratio se u Italiju gde je i umro. Stigavši u Napulj, okupljene novinare i fotografe je pozdravio fašističkim pozdravom.


Lepo je što si pomenuo Paunda.
Bilo bi dobro da čitamo blog o njemu, o kome, iz poznatih razloga, znamo manje nego, recimo, o Vitmanu.

Bačena rukavica?
nsarski nsarski 21:02 02.09.2010

Re: Pohvala

Ja bih pre rekao o dvojici znacajnih knjizevnika.

Ducic i Crnjanski?
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:30 02.09.2010

Re: Pohvala

Nsarski
Ducic i Crnjanski?

Svakako.

Meni je, recimo, interesantan i Milan Kundera.

A prošli put smo govorili o Beketu, još jednom velikom Ircu koji je (pored Džojsa) bio izabrao samoizgnanstvo. (U to vreme, Pariz je bio pun samoizgnaninika).
brandname brandname 23:00 02.09.2010

Re: Pohvala

Ja sam se, svesno, ograničio na autore koji ispunjavaju formalno-pravni uslov za izdajnike, u smislu osude ili, bar, optužbe za izdaju. Apatride, disidente i ostale azilante posmatram kao sasvim drugu felu. (I meni veoma zanimljivu.)
Ukrstiše se dečja prava i roditeljske obaveze, te smandrljah onaj prvi komentar bez pominjanja domaćih pisaca izdajničke provenijencije:
Bora Pekić se, naravno, kvalifikuje: osuđen je po optužbi za krivično delo protiv naroda i države i za špijunažu na 10, nakon žalbe tužioca na 15,
odležao 6 - računajući i pritvor. Rehabilitovan 2007.
Spisak domaćih izdajnika bi se mogao nastaviti, ali ja se slabije bavim jugo-srpskom.
Bacena rukavica?

Prihvaćena. Čim se steknu tehnički uslovi, koji ne zavise od mene.
I ja nalazim da je Paund, iz poznatih razloga, nedovoljno poznat i cenjen. Meni je, kao lektira na IV, bio otkrovenje.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:46 03.09.2010

Re: Pohvala

Brandname
...Spisak domaćih izdajnika bi se mogao nastaviti, ali ja se slabije bavim jugo-srpskom.

Hm.
Iako se ti, i pored navodjenja slučaja Pekića, ogradjuješ od jugo-srpskih slučajeva, ja moram reći ovo:

Gore je pomenut Crnjanski.

Ja priznajem da meni nije do kraja jasan slučaj Crnjanskog.
Da li je on stvarno bio izdajnik, odnosno voleo fašizam i bio fašista?

Ne tražim instant odgovore, ali se sećam da sam čitao Marka Ristića koji je pljuvao Crnjanskog. Na jednom mestu u knjizi "Književna kritika, članci i pamfleti" on u odrednici za Crnjanskog najpre hvali njegove rane književne radove, sve do nekog odredjenog perioda... A onda piše:

"Nesrećni put kojim je Crnjanski išao od svog anarhističko-defetističkog stanja duha do fašizma istovremeno je i put na kome je postepeno iščileo njegov talent, čije su 'Seobe' u stvari bile poslednji, zreli i uskladjeni plod, ali u kome je, u poredjenju sa mekim i patetičnim, nezamenljivo ličnim lirizmom prvih Crnjaskovih proza, već bilo nečeg manje spontanog, nečeg veštačkog. Na kraju tog Crnjanskovog puta, kao njegov fatalni završetak, stoji pokretanje fašističkog nedeljnika 'Ideje' (1934-1935)"...

Naravno, sa današnje distance to i nije tako važno, važno je ono što je ostalo iz književnog stvaralaštva Crnjanskog.
glupiushke glupiushke 08:58 03.09.2010

Pohvala ( ludosti ? )

brandname
"Ja sam se, svesno, ograničio na autore koji ispunjavaju formalno-pravni uslov za izdajnike, u smislu osude ili, bar, optužbe za izdaju."

Sticajem neverovatnih okolnosti, sinoc sam procitao poglavlje o izdaji domovine u Solzenjicinovom Arhipelagu GULag, kad se pojavi sutradan ovaj blog o tome. Place vam se dok ga citate, nemam je ovde pri ruci da citiram, ali moze da se svede na : nema izdaje domovine, domovina izdaje. Porazno. I bez gore pomenitih formalno-pravnih predpostavki, domovina vas proglasava za izdajnike e da bi se ona od toga zaklonila. Treba citati, kazu, jednu od najvecih i najvaznijih knjiga XX veka. Prvi put sam je procitao daleke 1988, odmah po objavljivanju kod nas, i bila je zaista eye-opener. Mislim da treba da bude obavezna literatura, za plakanje i plakanje.

Ima jedna, doduse mozda linijom-manjeg-otpora, izreka, mozda je G.B.Shaw-ova, a mozda je samo stara poslovica, domovina je tamo gde mi je lepo. Mene su svojevremeno pitali, zasto ne odes odavde, ti mozes, nasta sam im ja odgovorio da ja volim da zivim ovde, u Srbiji, da volim srpski jezik i knjige na tom jeziku, i da ne bih voleo da se nalazim negde gde bih bio odvojen od toga. Mozda sam pogresio sto nisam otisao, i drugde bih mogao da citam na srpskom, ali mislim da nisam.

Takav utisak sam imao i kada sam kroz prozor aviona na letu od Atine do Beograda 1991-2 pogledao na zeleno, zeleno blago brdovito zatalasano more Sumadije i pomislio, boze kako je lepa Srbija, ja zivim u najlepsoj zemlji na svetu. Mada, kada je gledate ne iz vazduha vec sa zemlje i nemate bas uvek takav utisak. Stvari su mnogo blize i detalji se bolje vide pa opsta slika postaje ne tako idealisticna.

Ljubav prema domovini je iracionalna kao i svaka ljubav. Izdaja je uvek promisljena. Ali nije svako misljenje, a pogotovu drukcije, izdaja.

Setite se samo uzasne, strahovite, izjave Potpresednika Savezne Vlade SRJ 1999. godine, Vojislava Seselja, da je na svakoga ko je povezan, radi, saradjuje sa strancima, otvorena sezona lova i dozvoljeno nekaznjeno ubijanje.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:19 03.09.2010

Re: Pohvala ( ludosti ? )

glupiushke
... Ljubav prema domovini je iracionalna kao i svaka ljubav.

Ovo ti baš nije trebalo.
Ako je tačno, onda smo svi svesno iracionalni.

Vive l'amour!
Goran Vučković Goran Vučković 09:51 03.09.2010

Re: Pohvala ( ludosti ? )

Vive l'amour!

glupiushke glupiushke 10:02 03.09.2010

Pohvala ljubavi ?

Ne bih mogao da se slozim da je ljubav "svesna", ipak je to emocija, a one, cini mi se, pripadaju, podsvesnom, iracionalnom, delu licnosti. Mozda nisam u pravu, treba konsultovati nauku.

Ali mi se jako svidja ideja da smo "svesno iracionalni". To bi bila prava stvar.
brandname brandname 12:16 03.09.2010

Re: Pohvala

Hm.
Iako se ti, i pored navodjenja slučaja Pekića, ogradjuješ od jugo-srpskih slučajeva, ja moram reći ovo:

Gore je pomenut Crnjanski.

Ja jesam onako qrvinski zastao posle Pekića jer mi se nije mililo da opširnije pišem, u prvom redu, o Dragiši Vasiću i Dragoslavu Mihailoviću - još dvojici "formalnih" izdajnika. Slučaj Crnjanskog je komplikovaniji (i zanimljiviji).
Da li je on stvarno bio izdajnik, odnosno voleo fašizam i bio fašista?

Na osnovu mojih saznanja koja potiču, uglavnom, iz čitanja "Embahada" i onovremenih polemika u koje sam uspeo da zavirim, mislim da se može nedvosmisleno zaključiti da je mrzeo komuniste. U tom kontekstu treba sagledavati i te Ristićeve invektive na račun Crnjanskog, iznesene i u pamfletu "Tri mrtva pesnika".
Ta sam sporenja nešto istraživao za roman na kom trenutno radim. (U sve ređim trenucima kad ne blejim po blogu.)Ne volim da kačim prozne uratke, jer je forma bloga suštinski drugačija, ali ovo je pisano više u pseudo-esejističkom diskursu, za neku vrstu apendiksa, tipa "Ključne reči" - pa ne mora da bude prst u oko:
"Dolazi do polemike između nadrealista i Crnjanskog koji ih naziva „bogataškom beogradskom decom koja se igraju komunizma“. Koča odgovara: „To što je Crnjanski salon-fašista, nikako ne znači da nije pravi fašista“. Kao kolateralna šteta, stradaju Rakić, Isidora, Vinaver, Andrić. Čitajući tu polemiku čovek oseća iskreno žaljenje zbog toga što njih dvojica nisu svoje sporove i nesporazume rešili kao muškarci: u ringu, kod Sikija Gakovića, kod kojeg su obojica, samo koju godinu ranije, trenirali boks. Neke od reči razmenjenih u polemici biće odveć teške da bi bile zaboravljene - pogotovo jedna koju će upotrebiti Crnjanski: „komsalonac“. Trideset godina kasnije ministar spoljnih poslova Popović će se protiviti povratku iz emigracije velikog dripca i još većeg pisca, ali će ipak morati da mu dodeli stan.
Popovićeva polemika s Krležom je – usled činjenice da su oponenti stajali, ipak, na istoj strani ideološkog spektra - imala više dostojanstva, manje niskih udaraca i srećniji kraj: u utorak popodne, 8. maja 1945, na vrata najvećeg hrvatskog pisca zakucaće izvesni Vuk Dragović. Kerleja – posle dužeg oklevanja, samrtno bled i drhtav poput morža u aspiku – otvara vrata prvom partizanu kojeg u životu vidi. Dragović mu kaže: „Ja sam novinar ’Politike’ i donosim vam pozdrave od general-lajtnanta Koče Popovića koji je danas oslobodio Zagreb.“
Zajednički boravci na Brionima će ih još više zbližiti, zalečivši ožiljke iz mladosti. U poslednjem pismu negdašnjem suparniku s književne levice, iz 1981, Koča će napisati: „Zdravo, dragi i daleki Krleža. Sve je to moglo biti drukčije..." (Tri tužne tačke su moje.)"

Što se mene tiče, mračnija senka se nadvija nad građanina Andrića nego nad građanina Crnjanskog - kao pisci su bezbedni. Evo samo dva momenta za razmišljanje:
1) Fotografija, kojom je ovekovečeno potpisivanje sporazuma o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, retuširana je na taj način da je sa nje izbrisana Njegova ekselencija Ivo Andrić.
2) Kosta Timotijević svedoči da su Marko Ristić i Aca Vučo jedva odgovorili Andrića od odlaska na Ravnu goru. (Navodno je imao i uniformu sašivenu.)
nurudin nurudin 18:12 03.09.2010

Re: Pohvala

Bačena rukavica?


vladimir petrovic vladimir petrovic 19:18 03.09.2010

Re: Pohvala

Nurudin:

Ja:
Bačena rukavica?


Brandname:
Bacena rukavica?
Prihvaćena. Čim se steknu tehnički uslovi, koji ne zavise od mene.


Ništa nije uzalud. Zapravo, ne bi smelo da bude.
Sve nas neko ODOZGO gleda.
Mislim na uredništvo Bloga B92
Pola je, dakle, gotovo.
Voleo bih da nam se Brandname uskoro pridruži, sa pravom na autorsku opciju.

Kao i vi, Nurudine.

Oljacat Oljacat 20:01 02.09.2010

Definicija domovine

Ja imam problema da definišem šta je to domovina, ali nemam nikavih problema pri definisanju prijatelja. I ne znam da li su oni(moji prijatelji) domovina, obzirom na činjenicu da bi svi mi grupno izvršili taj čin izdaje domovine odlaskom iz nje onog trenutka kada se pojave uslovi za to.
U svakom slučaju, ne mislim da je zemlja u kojoj je normalan život samo reč na papiru domovina.
Uostalom ,mislim da je zahvaljujući negativnoj selekciji u svim slojevima našeg društva pojam Srbije domovine izgubio smisao.
Oljacat Oljacat 20:07 02.09.2010

Samo još nešto

Odgovara temi ... Andrej Fajgelj

Да ли бисмо могли да замеримо Чавићу ако би сутра стао под америчку заставу и говорио против Србије? Да ли смо га задужили нечим што бисмо могли да тражимо назад? Ако нам је тешко да замислимо Чавићев салто у том правцу, сетимо се Јелене Докић, која је наш дрес пркосно обукла 2001 а сада се Аустралијанцима извињава за највећу грешку у свом животу.Неко ће очекивати оданост упркос свему. Она вероватно јесте највећа међу врлинама (у најнижем кругу Дантеовог пакла су издајници), али коме војник да буде одан кад генерали, официри и саборци обуку непријатељске униформе?

milosss92 milosss92 20:21 02.09.2010

domovina ili...

domovina ili dete? dete
domovina ili zivot? zivot
domovina ili zdravlje? zdravlje
domovina ili moral? moral
domovina ili novac? novac
domovina ili...? wtf is domovina?

Domovina najvise podseca na one lokalne bande 'iz kraja', ili grupu navijaca koja trazi slepu odanost i bespogovornu poslusnost po pravilu stetnu za samog pojedinca.
Pa ko voli mentalitet copora i toliko nema svog "ja" da mora kompenzirati svoju licnost, neka izvoli.
man ray loves me man ray loves me 08:02 03.09.2010

Re: domovina ili...

wtf is domovina?

pa domovina je grosso modo u koju skolu ce da ti ide to dete, gde cete ti i ono da se lecite, da radite, koliko da zaradjujete... et cetera.
za vecinu ljudi domovina je kontekst u kome zive, nacin zivota (pa zato ima smisla boriti se u ratu 'za domovinu') ali skorije je postalo mnogo lakse ziveti izvan tog konteksta pa to ogranicenje a samim tim i pojam domovine, rodoljublja... postaju pomalo zastareli.
za mene domovina je srpski jezik i nista vise.

nurudin nurudin 20:33 02.09.2010

Добро, Владимире, докле?


I naručujem sledeću turu piva


Владимире, зар се нисмо већ сто пута договорили да се на Вашем блогу пије искључиво вино, и то црно...?
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:44 02.09.2010

Re: Добро, Владимире, докле?

Nurudin
...Владимире, зар се нисмо већ сто пута договорили да се на Вашем блогу пије искључиво вино, и то црно...?


Ja sam prilagodljiv. Kada sam sa Pivoljubom ne mogu insistirati na crnom vinu.

Duša ište šizilište!
nurudin nurudin 20:57 02.09.2010

Re: Добро, Владимире, докле?


vladimir petrovic
Dusa iste siziliste!




"У рај, у рај у њезин загрљај"
milisav68 milisav68 22:00 02.09.2010

Re: Добро, Владимире, докле?

vladimir petrovic
Nurudin
...Владимире, зар се нисмо већ сто пута договорили да се на Вашем блогу пије искључиво вино, и то црно...?


Ja sam prilagodljiv. Kada sam sa Pivoljubom ne mogu insistirati na crnom vinu.

Dusa iste siziliste!

Eto!
Izdajnik!
Izdali ste Vinoljube!
Ipak smo svi pomalo izdajnici.


vladimir petrovic vladimir petrovic 22:08 02.09.2010

Re: Добро, Владимире, докле?

Milisav68
...Ipak smo svi pomalo izdajnici

Da. Kako god okreneš/obrneš, ispadne da jesmo.

A opet, što neko gore reče, bolje je biti izdajnik nečega nego - nekoga!
nurudin nurudin 20:51 02.09.2010

Занимљиво...

Да се не бих понављао...Навешћу стихове који на најбољи начин осликавају суштину "родољубља", по мом скромном мишљењу...

Домовина се брани лепотом

Домовина се брани реком
И рибом у води
И високом танком смреком
Што расте у слободи
Домовина се брани цветом
И пчелом на цвету
Маком и сунцокретом
И птицом у лету
Домовина се брани књигом
И песмом о небу
Сестрином сузом, мајчином бригом
И оним брашном у хлебу
Домовина се брани лепотом
И чашћу и знањем
Домовина се брани животом
И лепим васпитањем

Љубивоје Ршумовић

G r o f G r o f 21:26 02.09.2010

Srbovanje...

Pošto je patriotizam ovoga bloga na jako niskim granama odlučio sam da se prihvatim nemoguće misije i podignem ga bar za dve grane...

Srbija!!!!!
SRBIJA !!!!!!
Srbija !!!!!!


Kosovo je Srbija...

Srbija je lider...

Srbija je najača...

Srbija...
nurudin nurudin 21:33 02.09.2010

Re: Srbovanje...

Srbovanje...
Pošto je patriotizam ovoga bloga na jako niskim granama odlučio sam da se prihvatim nemoguće misije i podignem ga bar za dve grane...

Srbija!!!!!
SRBIJA !!!!!!
Srbija !!!!!!


Kosovo je Srbija...

Srbija je lider...

Srbija je najača...

Srbija...


Да парафразирам Исидору - господин Скерлић не схвата да нема патриотизма, без интернационализма...Тако некако, нека ме Владимир коригује.

П.С. Владимире, погледајте п.п.
cbronson cbronson 22:10 02.09.2010

Re: Srbovanje...

nim_opet nim_opet 21:37 02.09.2010

Nekoliko topika nize..

...je blog G. Sabica o tuziocu koji ne zna latinicu (niti srpski jezik ako je napisan istom). Oko 90% komentara na isti se vodi oko domovine i ko je zapravo izdajnik. Cudi me da se vesela diskusija nije preselila ovde :)
G r o f G r o f 22:17 02.09.2010

Re: Nekoliko topika nize..

Cudi me da se vesela diskusija nije preselila ovde :)


Sad sam tamo ostavio post i čekam da me razapnu...hahahahaha
Ima baš dosadnih večeri.
eyes eyes 22:13 02.09.2010

Moja domovina!!!!

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 22:16 02.09.2010

tja

ja razumem da izdajnik domovine moze biti persona koja je vrstom sluzbe vezana za nekakve domovinske funkcije, kao na primer, oficir, mada je i to diskutabilno i ne moze po automatizmu, setimo se samo slucaja generala Trifunovica, koji je sacuvao zivote vojnika ali i tretiran kao izajnik.

mi ne zivimo vise ni u zemlji radnih akcija, ni u zemlji kolektivizma, a ni po modelu Platonove Drzave, samo to jos mnogi nisu culi.

Ako smo gradjani jedne zemlje, ako smo individue, ne vidim zasto bi bilo izdajnicki da smo i gradjani neke druge zemlje, da svoje male zivote premestamo u nova okruzenja iz privatnih razloga, na primer iz zelje za boljim radnim okruzenjem (motivacija svih mojih prijatelja koji su se iselili osamdesetih).

a da ne pominjem koju zbrku pravi i kruto definisanje domovine, bar u mojoj glupavoj glavi. da li je to teritorija? ili kultura, tradicija ili sve zajedno?

mislim, lako je etnicki cistom Sumadincu da diluje s idejom sta mu je domovina, ako mu se ni jedna baba nije udala dalje od susednog sela. Sta ja da radim s babom Slovenkom i to sto su mi citali Kekeca, ili dedom Austrijancem i sto mi je idol bila Hajdi kad sam bila dete?

mada nisam htela to da kazem, vise sam htela o kolektivizmu i individualizmu:) a i ko kome daje pravo da nekog etiketira ko izdajnika...

vladimir petrovic vladimir petrovic 06:35 03.09.2010

Re: tja

Vesna Knežević Ćosić
...mi ne zivimo vise ni u zemlji radnih akcija, ni u zemlji kolektivizma, a ni po modelu Platonove Drzave, samo to jos mnogi nisu culi


a i ko kome daje pravo da nekog etiketira ko izdajnika...

Dobro, nije bila poenta u tome da li neko ima prava da nas etiketira, već kako se mi osećamo.
Stavljajući naslov "Izdaja domovine, čemu?" ja sam aludirao na rodobljublje koje je još prisutno u nekim ljudima oko nas, i to na onaj klasičan (po meni - prevazidjen) način.

Gore smo pominjali neobično afričko drvo baobab. Evo jedne lepe fotke, koja nije namenjena samo pesnicima i romantičnim dušama (za koje se veruje da najviše umeju da vole zalaske sunca)

man ray loves me man ray loves me 07:56 03.09.2010

Re: tja

lako je etnicki cistom Sumadincu da diluje s idejom sta mu je domovina

and yet, I don't.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 09:07 03.09.2010

Re: tja

nije bila poenta u tome da li neko ima prava da nas etiketira, već kako se mi osećamo.


skala osecajnosti: od nerviranja, podsmeha, do bola.


Gore smo pominjali neobično afričko drvo baobab.


ima nesto u baobabu, ne kaze slucajno Mali Princ: "I baobab je bio mali"

:)

Kada su me prijatelji koji godinama rade u Africi na projektima unapredjenja sredine pitali šta da mi donesu, ja poručila parče baobaba i dobila jednu čauru s granom, zveckajucu, liči na zvečku. možda jednom posadim, možda se i primi:)
snce snce 23:27 02.09.2010

pa ...

Osetljivima i onima sa urodjeno jakim rodoljubivim osećanjima ne preporučuje se čitanje ovog bloga


... to mi zvuči kao dijagnoza i propisana doza.


bauer. bauer. 01:44 03.09.2010

Re: pa ...

... ovo mi zvuči kao dijagnoza.

Pa, nije dijagnoza. Znate, vaša esencijo, ima nas koji se već dugo družimo sa Vladimirom, i ne libimo se da mu saspemo u brk kada ga zateknemo u prevelikom pesničkom zanosu. A, kako ste vi? Kako vam se sviđa na blogu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:38 03.09.2010

Re: pa ...

Bauer
...Pa, nije dijagnoza


ima nas koji se već dugo družimo sa Vladimirom, i ne libimo se da mu saspemo u brk kada ga zateknemo u prevelikom pesničkom zanosu


To sam više puta osetio. Ali eto, preživeo sam!
bauer. bauer. 07:07 03.09.2010

Re: pa ...

To sam više puta osetio. Ali eto, preživeo sam!

Da znaš, da ovo tvoje pisanije, poslednja dva četvrtka, postaje pomalo passe. Vladimir Petrović uplovio u mirne vode main-streama? Mo, gotovo i da nisi pomenuo.

Moraš da smisliš nešto originalnije za sledeći četvrtak. A, na nas možeš uvek da računaš, ili da te kudimo, ili da te hvalimo
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:06 03.09.2010

Re: pa ...

Bauer
...Mo, gotovo i da nisi pomenuo


Ne smem više da pominjem Mo.
Čim je spomenem ti i drugi mi savetujete - da se ženim.
Još ne.

S druge strane, osetio sam da sam malo prekardašio, odnosno preterao u personalizovanju bloga uvodeći Moniku u igru, da je to nekima, narodski rečeno, išlo na nerve. Stoga sam odlučio da je više ne pominjem, bar za neko vreme. Enough is enough, zar ne?

Moraš da smisliš nešto originalnije za sledeći četvrtak.

Nije lako. Ja priznajem da nemam baš veliku širinu duha, ja nisam od onih ljudi koji o svemu imaju mišljenje i umeju da razvežu diskusiju na svaku temu.

Moj svet je sužen, mada je meni teško da to priznam. Ja nastojim da ga produbljujem i dalje istražujem, a ne da idem uvek na nešto novo. Naravno, nisam zatvoren za proširivanje vidika, ali se radije držim svojih preferencija.

I gledam od čega živim, i s kim živim i radim. A to je manje-više pragmatičan svet, koji i mene tera u te vode. Uostalom, ja sam ekonomista po vokaciji, što sam sam izabrao. Ne žalim se.

A, na nas možeš uvek da računaš, ili da te kudimo, ili da te hvalimo

Ovo je lepo rečemo, ali kada čovek piše blog (pa i drugo) onda ne voli da oni koji su oko njega ostanu ravnodušni. Indiferentnost ubija, ili bar izaziva stres. Zato ja ponekad i provociram, i govorim ono što istinski ne osećam... A onda sebi kažem: Glavo luda, ti ne znaš zapravo ni šta voliš ni šta ne voliš. Jednom mi se nešto svidja, drugi put mi se ne svidja, pa se čudim sebi da mi se ranije to svidjalo, i tako to.

A kad me neko kudi, ja se džapam, branim, vrištim, i to sve kobojagi pod plaštom da volim polemiku, he, he, he... Ali, dajem za pravo drugima da me kude (bez prevelikog vredjanja) i ukazuju na moje greške i propuste. A pravim ih.
Očigledno je da nisam ni blizu savršenstvu, ako je tako nešto moguće kod ljudi.
Ali jedno je tačno. Volim da pišem, zapravo da beležim. Zato i istrajavam na ovom blogu. A dokle ću, ne znam.
snce snce 08:30 03.09.2010

Re: o pa ...

Bauer.
Pa, nije dijagnoza. Znate, vaša esencijo, ima nas koji se već dugo družimo sa Vladimirom, i ne libimo se da mu saspemo u brk kada ga zateknemo u prevelikom pesničkom zanosu. A, kako ste vi? Kako vam se sviđa na blogu?


vaša hiperaktivna, intelektualna iznijansiranosti ... kako ste ?
Ja sam dobro. Baš mi je dobro, i to - baš mi se sviđa!
razmisljam razmisljam 00:26 03.09.2010

Коначно, Владимире,

да могу да промолим нос на твој блог, а да се при томе не примети промаја која дува кроз моје опште познавање књижевности :)

Дакле, мада сам од оних који имају довољно деце да би удовољили потреби Домовине да расте, ни једног тренутка ми није пало на памет да их рађам за Њу и због Ње. Дакле, ето једног притајеног велеиздајника, који се усудио да пожели потомство из сасвим недефинисаног и неразумног разлога који се зове љубав према деци.

И иначе ми појам Домовине постаје све магловитији и у крајњој линији незанимљивији и некако ми понестаје слуха за патриотске приче. Једноставно, признајем да су ми много прече ствари породица, пријатељство, љубав ... ( Ето ме где газим у патетику. Не замери. )

Прилажем необичну слику за твоју збирку стабала ( да не кажем дрвета ).

docsumann docsumann 06:14 03.09.2010

Re: Коначно, Владимире,

Vladimire, ako si ljubitelj čudnog drveća, nadam se da si čuo za šumu u prirodnom parku na granici ruske enklave Kalinjingrada i Litvanije.
U njoj rastu stabla koja su se otrgla gravitaciji i još čitavom nizu prirodnih zakona, stvarajući skroz nadrealan ambijent kao iz neke bajke.



vladimir petrovic vladimir petrovic 06:43 03.09.2010

Re: Коначно, Владимире,

Razmisljam
... Једноставно, признајем да су ми много прече ствари породица, пријатељство, љубав ...

Прилажем необичну слику за твоју збирку стабала ( да не кажем дрвета ).

Hvala. Pada u oči da, pored "uobičajenih" stabala drveća, ima i veoma neobičnih, a često veoma zanimljivih prirodnih kombinacija. Volim neobičnosti kod drveća.
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:47 03.09.2010

Re: Коначно, Владимире,

docsumann
... Vladimire, ako su ljubitelj čudnog drveća, nadam se da si čuo za šumu u prirodnom parku na granici ruske enklave Kalinjingrada i Litvanije.
U njoj rastu stabla koja su se otrgla gravitaciji i još čitavom nizu prirodnih zakona, stvarajući skroz nadrealan ambijent kao iz neke bajke.

Volim, kao što sam već gore rekao.
Drugo, priznajem da nisam čuo za ovu šumu (enklava Kalinjingrad me zanima i zbog drugih razloga, pa eto ideje da, ako i kada budem tamo, posetim i pomenuti prirodni park)
Hvala na lepim fotkama.
Filip2412 Filip2412 01:31 03.09.2010

...

Sub Sub 05:53 03.09.2010

Pesnik...

Pesnici jesu najveći ljubitelji otadžbine, ali i njeni najveći dušmani ako im se ova zameri, i kao ljubitelji istine u njenom organskom obliku često su prvi pisali o truljenju Danske! I pesnik nikad neće izdati otadžbinu, uvek će ona pre da izda njega!
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:03 03.09.2010

Re: Pesnik...

Sub
...Pesnici jesu najveći ljubitelji...


Eh, ti pesnici!

Umberto Eko je, u „Imenu ruže“, ovako rekao:

„Toma Akvinski, u svom čuvenom i uticajnom delu Summa theologiae (I, 1, 9) doslovno kaže da je poezija «najniža medju svim naukama» (infima inter onines doctinas). A najniža je nauka jer živi od maštarija. Pesnička mašta je stavljena nasuprot filozofskoj istini“.

A skoro sveznajući Eko, kako ja volim da kažem kada naidjem na izuzetno učene ljude, nije ovo rekao slučajno.

A nešto kasnije, Eko je zapisao i ovo: "Kako je pisao T. Akvinski, ružne stvari nam uvek deluju nekako nedovršene".
To se meni veoma svidja, posebno što se Eko mnogo bavio – ružnoćom!
Sub Sub 16:41 03.09.2010

Re: Pesnik...

Бићеш силник свему кад и жртва свачем;
Живеће у теби исти час - знај чуда -
Пророк, лакрдијаш, краљ и његов луда,
Роб с ланцем о врату, и осветник с мачем.
man ray loves me man ray loves me 07:54 03.09.2010

round world

„ Ako malo bolje razmislimo, svaki odlazak iz zemlje 'trbuhom za kruhom' - jeste izdaja domovine, ma koliko mnogi ljudi o tome ne razmišljaju na taj način. Jer, napustiti svoju zemlju zato što se u nekoj drugoj zemlji bolje živi jeste nanošenje štete svojoj rodjenoj zemlji. Zar naša vlada ne izlazi povremeno sa tužnim saopštenjima kako je zabrinuta zbog evidentnog odlaska mladih iz Srbije? Mladih u čije uzdizanje i školovanje je ulagala mnoga sredstva, a oni sada odlaze da izgradjuju neke druge zemlje. Prosto našoj Vladi dodje da im peva onu staru pesmu „Ostajte ovdje, sunce tudjeg neba neće vas grijat...". Ali to ništa ne vredi, mnogi odlaze, a da pritom nemaju grižu savesti...


I hate patriotism, I can't stand it, man. Makes me fuckin sick. It's a round world last time I checked.
Bill Hicks, from 'Fuck Patriotism'.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:08 03.09.2010

Re: round world

ovo zvuči kao neka Mira Marković.
„ Ako malo bolje razmislimo, svaki odlazak iz zemlje 'trbuhom za kruhom' - jeste izdaja domovine, ma koliko mnogi ljudi o tome ne razmišljaju na taj način. Jer, napustiti svoju zemlju zato što se u nekoj drugoj zemlji bolje živi jeste nanošenje štete svojoj rodjenoj zemlji. Zar naša vlada ne izlazi povremeno sa tužnim saopštenjima kako je zabrinuta zbog evidentnog odlaska mladih iz Srbije? Mladih u čije uzdizanje i školovanje je ulagala mnoga sredstva, a oni sada odlaze da izgradjuju neke druge zemlje. Prosto našoj Vladi dodje da im peva onu staru pesmu „Ostajte ovdje, sunce tudjeg neba neće vas grijat...".


a vlade su prolazne i uglavnom kretenistične i ne mogu biti valjan motiv da se jedna zemlja, pritom i rođena, voli ili mrzi.


vladimir petrovic vladimir petrovic 08:25 03.09.2010

Re: round world

man ray loves me
...I hate patriotism, I can't stand it, man. Makes me fuckin sick. It's a round world last time I checked.
Bill Hicks,

Lepo rečeno.

from 'Fuck Patriotism'


Hm. Verovatno je neko pisao i "Fuck Betrayal!"
Jer tamo gde ima patriotizma ima i izdaje. Jedno bez drugog ne ide.
alselone alselone 08:38 03.09.2010

Otadzbina

nije i ne voli se zbog vlade, zastave, grba, prešednika i slicno (ne bi trebalo nigde, a kamoli kod nas), voli se zbog kostiju svih onih malih i velikih ljudi, predaka i rodjaka, koji su poginuli da bi smo mi ostali slobodni.

Domovine bez ratova nemaju smisla.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:56 03.09.2010

Re: Otadzbina

alselone
...Domovine bez ratova nemaju smisla.

Da.

A kako svi sanjamo o tome da više ne bude ratova, ideja domovine postaje sve više apstraktna. Kao i ideja izdaje.
alselone alselone 09:06 03.09.2010

Re: Otadzbina

vladimir petrovic

A kako svi sanjamo o tome da više ne bude ratova, ideja domovine postaje sve više apstraktna. Kao i ideja izdaje.


Saglasan, ali... Posto covek ima potrebu da se identifikuje onda ce otadzbinu zameniti "moje selo", "moj grad", "moja planina", "moja ekonomska regija"

Ratovi prestaju samo ako nam Habl javi nesto zanimljivo.
Goran Vučković Goran Vučković 09:10 03.09.2010

Re: Otadzbina

Domovine bez ratova nemaju smisla.

Pomislio bi čovek da je domovina izmišljena zbog ratova...
antioksidant antioksidant 09:17 03.09.2010

Re: Otadzbina

Pomislio bi čovek da je domovina izmišljena zbog ratova...

možda i jeste jedan od razloga (samoodbrana i taj rad - zajedno smo jači, ja tebi porez ti meni zaštitu...)
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:23 03.09.2010

Re: Otadzbina

Goran Vučković
... Pomislio bi čovek da je domovina izmišljena zbog ratova...


I jeste. Sve drugo oko domovine je sporedno.
alselone alselone 09:27 03.09.2010

Re: Otadzbina

vladimir petrovic

I jeste. Sve drugo oko domovine je sporedno.


A od sporednog fudbal je na prvom mestu.

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:33 03.09.2010

Re: Otadzbina

AO
...možda i jeste jedan od razloga (samoodbrana i taj rad - zajedno smo jači, ja tebi porez ti meni zaštitu...)

Hm. Ovo mi je nekako na liniji politike MMF - bez poreza ne valja; a smisao neophodosti zaštite razvijaju zaduženi propagatori rodoljublja

P. S.
Pogledajmo slučaj Hrvatske. Danas se tamo, čini mi se, prema onima koje oni zovu braniteljima ponašaju kao što su se u Jugoslaviji ponašali prema partizanima, nakon Drugog svetskog rata. Posebna klasa. I beneficije.
cult cult 09:38 03.09.2010

Re: Otadzbina

Pogledajmo slučaj Hrvatske

Zaista težak slučaj.
I ništa "denacifikacija", ništa "suočenje s prošlošću"...ante EU portas.
antioksidant antioksidant 10:09 03.09.2010

Re: Otadzbina

Ovo mi je nekako na liniji politike MMF -

više na liniji srednjovekovnih vitezova i utvrda iznad sela...
selo hrani viteza a on ih brani da ih neko drugi ne pohara
nema više sliovanja - device se same privode onome ko ima pravo prve bračne noći
današnji "porezi" su samo razrada ideje i prilagođavanje novim brojevima
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:14 03.09.2010

Re: Otadzbina

Hrvatima se bar ne može prigovoriti da mrze svoju domovinu, naprotiv.
možda je i u tome tajna njihovog uspeha?

najparadoksalnije je što možeš naći kod nas u Srbiji ljude koji vole Hrvatsku, a u Srbiju su razočarani jer mi nismo okajali grehe? Hrvatska je u stvari odličan primer za politiku neokajavanja prošlosti ali uspešnosti.
antioksidant antioksidant 10:23 03.09.2010

Re: Otadzbina

Hrvatska je u stvari odličan primer za politiku neokajavanja prošlosti

tačka

uspešnost je relativna kategorija a onoliko koliko sam pričao sa ljudima iz hrvatske zadovoljsto životom i "domovinom" je isto. priče se razlikuju samo u dijalektima (jezicima) koji se koriste.

a razlike u odnosu prema sopstvenoj državi su očekivane imajući u vidu da se rat vodio na teritoriji hrvatske (sprovedena je homogenizacija zbog spoljnjeg neprijatelja) a postoji i osećaj da je hrvatska stvorena tj sloboda je izborena. srbija je s druge strane "ono što je ostalo" ali na dobrom smo putu izgradnje zdravog odnosa prema državi (moj utisak tj percepcija)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana