Ljudska prava| Politika

VIZIJA NAŠE BUDUĆNOSTI - ZNANJEM PROTIV SEKSUALNOG NASILJA

Dusica Popadic RSS / 07.09.2010. u 08:11



Još jedna školska godina, 2010./2011, od vrtića do fakulteta, započela je bez redovnog učenja o temi nasilja nad decom i ženama. Ovog septembra se navršava i tri godine od zvaničnog početka kampanje Incest Trauma Centra - Beograd protiv seksualnog nasilja „Ja koju / kojeg niko ne poznaje" koja je do sada postigla nacionalnu pokrivenost. U sedamnaestoj godini rada, kao specijalizovana služba za društveni problem seksualnog nasilja koji, prema prijavama, najpre pogađa decu unutar porodice, naše je poverenje ogromno u građanke i građane da savršeno razumeju da se i o osetljivim temama koje pogađaju porodicu jednostavno mora otvoreno govoriti i bez stida potražiti pomoć. Jer, odgovornost, stid i sramota pripadaju isključivo seksualnom nasilniku.

Da li ste već videli trolejbus br. 22 koji od 01. jula ove godine, pa narednih 12 meseci, nosi beogradskim ulicama istu ovu poruku o odgovornosti izvršioca za počinjeno nasilje i viziju budućnosti da o nasilju naučimo u redovnom školovanju, da možemo da ga prepoznamo i suprotstavimo se? U Srbiji, Ministarstvo prosvete nosi odgovornost da nam kao građankama i građanima omogući da učimo o nasilju koje nas pogađa.

Roditelji nas često pitaju kojim rečima uopšte da kažu detetu da je - samim tim što je dete - pod rizikom od nasilja. Ili, obratili ste se svom lekaru, socijalnom radniku, tužiocu, policajcu ili nastavniku za pomoć jer ste izloženi nasilju i mislite da „on zna". Međutim, činjenica je da nije o temi nasilja nad decom i ženama učio u školi i njegova diploma ne sadrži ta znanja. Nije bilo, i do danas nema te lekcije u udžbeniku - na sistemski način, rešeno. A vi ste u sebi prevalili dug put i rešili da svoju muku izložite sa puno poverenja. I ne slutite da on to ni ne može da zna. I stručnjak i roditelj i dete su praznih ruku pred pretnjom i opasnošću. Tu Ministarstvo prosvete može da pomogne.

U istom ovom trenutku, Incest Trauma Centar - Beograd je na zahtev Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku Republike Srbije, za potrebe sačinjavanja novog državnog dokumenta, Nacrta Nacionalne strategije za sprečavanje suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici predao sažetak statističkih podataka Incest Trauma Centra - Beograd koji se tiču prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja preživljenog u detinjstvu sa teritorije Srbije u periodu 1994-2009 godine*.

Baza podataka Incest Trauma Centra - Beograd pokazuje da su od petoro dece koja su seksualno zlostavljana, četvoro ženskog pola i jedno muškog pola. Polna struktura počinilaca seksualnog zlostavljanja dece je sledeća: u 91.84% u pitanju su osobe muškog pola i 8.16% ženskog pola. U 39.79% počinilac seksualnog nasilja nad detetom je biološki otac (najčešći vid incesta je otac-kćerka), dok je u 53.07% počinilac figura oca (zbirno, redosledom učestalosti: otac, očuh, hranitelj, usvojitelj). U 17.52% počinilac je osoba van porodice poznata detetu (porodični prijatelj, komšija, „privatni" profesor), dok su 6.83% činili maloletni počinioci seksualnog nasilja (prevashodno zlostavljanje unutar porodice, a zatim unutar ustanova socijalne zaštite gde su deca na trajnom smeštaju). U periodu 1994-2004, u 1.75% počinilac je bio N.N. osoba (nepoznata detetu), a u periodu 2005-2009, 100% počinilaca su bile osobe poznate detetu. Korišćene su sledeće nasilne seksualne radnje: opsceni telefonski pozivi, pokazivanje inače pokrivenih delova tela, voajerizam, milovanje, snimanje pornografskih fotografija, pokušaj da se obavi seksualni odnos, silovanje, incest i dečija prostitucija. Iako je najčešće zlostavljanje vršeno prema jednom detetu od strane jednog počionioca i jedan počinilac je najčešće zlostavljao jedno dete, neophodno je obratiti pažnju na to da je jedno dete bilo zlostavljano od strane 2 i više počinilaca u 14.11% i da je jedan počinilac zlostavljao dvoje dece u 7.39% i troje i više dece (serije) u 11.96%. Uzrast prvog incidenta seksualnog nasilja je u proseku 8 godina i 1 mesec. Trajanje je zabeleženo kao višemesečno u 28.76% i višegodišnje 71.24%. Višegodišnje zlostavljanje je u proseku iznosilo iznad pet godina. Fizička prinuda je korišćena u 18.10% i to prema adolescentima. U 42.57% prijavljivanje je izvršeno iz akutne situacije (seksualno nasilje u toku). Period između prvog incidenta zlostavljanja i prijavljivanja iznosi 9 godina i 3 meseca. Prijavu seksualnog nasilja su najčešće izvršili: u 38.43% sama osoba koja je preživela i majka deteta u 28.62%. Osobe van porodice su seksualno nasilje nad detetom prijavile u 4.27%. Obraćanje državnim ustanovama pre dolaska u Incest Trauma Centar - Beograd je zabeleženo u 51.88% i to su, prema redosledu učestalosti, ustanove: CSR, policija, zdravstvo, tužilaštvo i dr.

AKO VAM JE VAŽNO DA ZAŠTITITE DETE KOJE VOLITE, VAŠE UČEŠĆE PUTEM REAKCIJA MOŽE POMOĆI DA SE POTREBA ZA UČENJEM O OVOM OZBILJNOM DRUŠTVENOM PROBLEMU GROMOGLASNO ČUJE.


* Uzorak je reprezentativan i zasnovan na proseku od 9 prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja nedeljno. Uzrast osoba koje su preživele seksualno nasilje u detinjstvu se kreće od 6 meseci do 49 godina. Navedeni podaci predstavljaju prosek u naznačenom periodu za redovno praćene parametre. Podaci su objavljivani na godišnjoj osnovi. Za različite ranije periode, korišćeni su za nacionalna dokumenta i analize Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku RS i Saveta za prava deteta Vlade RS. U pisanju Nacrta Nacionalne strategije za sprečavanje suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici učestvuje dr. Ljiljana Bogavac, zamenica direktorke Incest Trauma Centra - Beograd. Pogledati www.incesttraumacentar.org.rs

 

******

A VISION OF OUR FUTURE - COMBAT SEXUAL ASSAULT BY KNOWLEDGE!

Another school year, 2010/2011, from nursery school to university, has started without a regular curriculum on the topic of sexual violence against children and women. This September it will have been three years since the official beginning of the campaign against sexual violence launched by the Incest Trauma Center - Belgrade "The Me Nobody Knows", which has now achieved national coverage. Following seventeen years of our continual activities as a specialized service for the social problem of sexual violence, which, judging by the reports, primarily affects children within the families, we are immensely confident that the citizens have perfect understanding of the fact that the sensitive issues concerning the family simply must be openly discussed and that help must be sought beyond shame. Because accountability, shame and disgrace rest exclusively with the sex offender.

Have you seen yet the trolleybus noº 22 which, as of 1st July this year, will be bearing the very same message for the next 12 months in the streets of Belgrade, emphasizing the perpetrators' accountability and offering a vision of the future where violence will be part of the regular syllabi, so that we could recognize it and counter it? In Serbia, it is the responsibility of the Ministry of Education to make learning about the violence affecting the citizens broadly available.

The parents often ask us how to explain to their children that the very fact they are children makes them vulnerable to violence. Or, you address your doctor, social worker, public prosecutor, policeman or teacher for help because you are exposed to violence and you think that "they know". However, the fact is that they did not have any education about the issue of violence against children and women at school, nor does their diploma comprise any knowledge in this sphere. The textbooks did not contain a single teaching unit relative to this topic, nor has it been introduced in a systematic way so far. But you have decided, after great deliberation, to disclose your troubles with a lot of trust. And you do not know that they lack that knowledge. The expert, the parent and the child are empty handed in the face of the threat and danger. This is where the Ministry of Education can step in.

At the same time, the Incest Trauma Center - Belgrade has, at the request of the Ministry of Labor and Social Affairs of the Republic of Serbia, submitted a summary of the statistical data of the Incest Trauma Center - Belgrade concerning the reported cases of Childhood Sexual Assault in the territory of Serbia in the period 1994-2009*, requisite in the preparation of a new state document, the Draft of the National Strategy for preventing and combating violence against women and domestic violence. The data base of the Incest Trauma Center - Belgrade indicates that four out of five sexually abused children are females and one is male. The gender structure of the perpetrators of sexual abuse of children is the following: in 91.84% of the cases the perpetrator is a male as compared to 8.16% female offenders. In 39.79% the perpetrator of child sexual abuse is the biological father (the most frequent form of incest being father-daughter), whereas in 53.07% of the cases the offender is a father figure (in total, in order of frequency: father, stepfather, foster parent, adoptive parent). In 17.52% of cases, the offender is a person outside the family familiar to the child (a family friend, a neighbor, a "private" teacher), with 6.83% offenders of sexual violence being minors (primarily in cases of abuse within the family, followed by those in institutions of social protection, where the children are in permanent care). In the period 1994-2004, in 1.75% of cases, the offender was unknown (a person unfamiliar to the child), and in the period 2005-2009, 100% of offenders were persons familiar to the child. The following violent sexual acts were committed: obscene telephone calls, showing of private parts, voyeurism, fondling, taking pornographic pictures, attempted sexual intercourse, rape, incest and child prostitution. Although the abuse was usually committed by a single offender against one child, i.e. one child was usually abused by one offender, attention must be drawn to the fact that one child was abused by 2 or more offenders in 14.11% of the cases and that one offender abused two children in 7.39%, and three or more children (serially) in 11.96% of the cases respectively. The average age when the first incident of sexual assault took place is 8 years and 1 month. The duration was recorded as lasting several months in 28.76% of cases and several years in 71.24% of cases. The duration of the average year-long abuse lasted for more than five years. Physical coercion was present in 18.10% of the cases, all of which involved adolescents. In 42.57% of the cases, reporting resulted from acute situations (ongoing sexual assault). The period between the first incident of abuse and reporting is 9 years and 3 months. The person reporting sexual assault was, in order of frequency: in 38.43% of the case, the survivor of sexual assault personally and in 28.62% the child's mother. Persons outside the family reported sexual assault in 4.27% of the cases. Addressing state institutions before reporting to the Incest Trauma Center - Belgrade was recorded in 51.88% of the cases, those being, in order of frequency: social welfare centers, the police, health institutions, the prosecutor's office, etc.

IF IT IS IMPORTANT TO YOU TO PROTECT A CHILD YOU LOVE, YOUR PARTICIPATION IN THE FORM OF REACTIONS CAN HELP TO RAISE VOICES ABOUT THE NEED TO SPEAK UP ABOUT THIS SERIOUS SOCIAL PROBLEM.


* The sample is representative and based on an average of 9 reported cases of sexual violence per week. The age of survivors of sexual violence in their childhood is between 6 months and 49 years. The cited data represents the average values in the given period for regularly monitored parameters. The data was published on annual basis. In different earlier periods, it was used for national documents and analysis of the Ministry of Labor and Social Policy of RS, and the Council for Children's Rights in the Government of RS. Dr Ljiljana Bogavac, Deputy Director of the Incest Trauma Center - Belgrade participates in the preparation of the Draft of the National Strategy for Combating Violence against Women and Domestic Violence. See www.incesttraumacentar.org.rs



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Krugolina Borup Krugolina Borup 08:48 07.09.2010

Dobar dan i dobrodošli

Roditelji nas često pitaju kojim rečima uopšte da kažu detetu da je - samim tim što je dete - pod rizikom od nasilja. Ili, obratili ste se svom lekaru, socijalnom radniku, tužiocu, policajcu ili nastavniku za pomoć jer ste izloženi nasilju i mislite da „on zna". Međutim, činjenica je da nije o temi nasilja nad decom i ženama učio u školi i njegova diploma ne sadrži ta znanja. Nije bilo, i do danas nema te lekcije u udžbeniku - na sistemski način, rešeno. A vi ste u sebi prevalili dug put i rešili da svoju muku izložite sa puno poverenja. I ne slutite da on to ni ne može da zna. I stručnjak i roditelj i dete su praznih ruku pred pretnjom i opasnošću.


Nedavno sam pričala s prijateljicom koja je sa sinom obavila razgovor pokušavajući da ga upozori da bude oprezan u odnosima s drugim ljudima, objašnjavajući mu šta sve može da se desi, i dete se na kraju rasplakalo.

Potpuno se slažem da nam treba stručan pristup ovom problemu. Ispada da roditelji u najboljoj nameri, pokušavajući da zaštite dete, isto istraumiraju, pošto ne znaju kako da s njim o ovoj temi razgovaraju. Evo, priznajem, ni sama predstavu nemam kako bih detetu pričala o tako nečemu?
arianna arianna 13:02 07.09.2010

Re: Dobar dan i dobrodošli

AKO VAM JE VAŽNO DA ZAŠTITITE DETE KOJE VOLITE, VAŠE UČEŠĆE PUTEM REAKCIJA MOŽE POMOĆI DA SE POTREBA ZA UČENJEM O OVOM OZBILJNOM DRUŠTVENOM PROBLEMU GROMOGLASNO ČUJE.




U širem je društvenom interesu prepoznati potrebu za znanjima iz ove oblasti, uvesti sistematizovano gradivo i specijalizovane predavače u redovani školski sistem, koji bi na sistematizovan, stručan i adekvatan način deci približili i rasvetlili teme iz obalasti: nasilja u porodici, nasilja nad decom, vršnjačkog nasilja, nasilje nad ženama, nasilje nad osobama iz marginalizovanih društvenih grupa, nasilje nad slabim i bolesnim, o vrstama nasilja i njihove prevencije.

Jedino sistemskom edukacijom, možemo doprineti prevenciji nasilja i osnažiti žrtve, da prekinu nasilje, da potraže i dobiju blagovremenu i stručnu pomoć.


Važan je svaki glas. Sve čestitke za blog, VIP i inicijativu.


NNN NNN 09:30 07.09.2010

Nama je potrebna (vaša) pomoć

Dobrodošli!

Period između prvog incidenta zlostavljanja i prijavljivanja iznosi 9 godina i 3 meseca.

Kako da se spreči, ako ovoliko treba da se skupi hrabrost?
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:47 07.09.2010

Re: Nama je potrebna (vaša) pomoć

Ja mislim da je još teži od tako dugog vremena problem onih koji nemaju šta da skupe, ni mrvu hrabrosti, jer se bave kategorijom - sramota. Sve dok se govori o ovom problemu, pa makar i sa tako predugim kašnjenjem, postoji nada i treba se boriti.
Biljana 77 Biljana 77 10:12 07.09.2010

Ne znam šta me je više porazilo

Trajanje je zabeleženo kao višemesečno u 28.76% i višegodišnje 71.24%.

ili
u periodu 2005-2009, 100% počinilaca su bile osobe poznate detetu.


I uopšte nemam ideju kako čovek da se bori sa tim, kako da reaguje, čemu da uči svoje dete.
zilikaka zilikaka 15:43 07.09.2010

Re: Ne znam šta me je više porazilo

uvesti sistematizovano gradivo i specijalizovane predavače u redovani školski sistem, koji bi na sistematizovan, stručan i adekvatan način deci približili i rasvetili teme iz obalasti nasilja

Ne znam kakva su iskustva drugih zemalja, ali verujem da bi dalo rezultate kada bi se po vrtićima i školama delio štampani materijal, prilagođen uzrastu deteta, u kome su na odgovarajući način definisana nasilja, naročito seksualno nasilje nad decom.
Naravno, ovo uz seriju predavanja uz razgovore, sa prosvetarima i stručnjacima.
ivankagrump ivankagrump 16:38 07.09.2010

Re: Ne znam šta me je više porazilo

Meni je u filmu "Novo je da sam bila zlostavljana" nekako najupecatljiviji bio trenutak kada devojka prica kako je u jednom trenutku bila blizu da kaze roditeljima da je rodjak zlostavlja, i pitala je oca da li on ima neku tajnu koju nikom ne sme da kaze. I otac kaze da ima, i pita nju ima li ona takvu tajnu. Ona kaze da ima, i otac je nista vise ne pita.

Nisam sigurna koliko je moguce spreciti zlostavljanje, jer prosto je nemoguce predvideti da je neko nama blizak, clan porodice ili prijatelj u stanju da povredi nase dete. Ali meni je potpuno porazavajuce da dete ne sme da kaze roditeljima da mu se desava nesto sto ga povredjuje.
tetkino tetkino 18:27 07.09.2010

Najlaksi nacin da sprecite zlostavljanje

je da ne zlostavljate svoju decu.

Tako ispade.

Najveca pretnja deci su njihovi rodjeni roditelji ili ljudi koji imaju tu ulogu u njihovom zivotu.

Ako vi ne zlostavljate svoje dete, sanse da ce ono biti zlostavljano svode se na nivo statisticke greske. Cemu onda dizati tenziju i praviti deci traume i uciti ih da se cuvaju svih teta i cika koje masu bombonama ili cim li se vec mame danasnja deca. Najgore od svega je sto su prvi na koje se sumnja da mogu biti zlostavljaci upravo oni koji su u poziciji da zlostavljanje primete i prijave: doktori, profesori, vaspitaci, komsije, rodjaci...

Sa druge strane uciti decu da se cuvaju sopstvenih roditelja i da dobro paze koje su im namere, je krajnje kontraproduktivno. Da ne govorim o tome sto bi nasi roditelji udruzeno spalili svakog onog ko bi to pokusao da proda njihovoj deci.

Ako smo spali na to da decu ucimo sta je zlostavljanje, kako ga prepoznati i kako se sa njim izboriti to znaci da svi odrasli u njihovim zivotima ne rade svoj posao.

Kad jednom u nasem narodu sazri svest da je manja sramota prijaviti zlostavljaca i spreciti nasilje, nego znati za zlostavljanje i dozvoliti da se isto desava iz dana u dan, iz godine u godinu, samo da bi se "izbegla sramota" i "sacuvao obraz", onda mozda bude i nade za nas. Do tada ce svi zlostavljani da sanjaju dan kad ce porasti veliki i jaki i biti u stanju da se sami razracunaju sa svojim zlostavljacem, jer nema nikog na koga bi mogli da racunaju.
ivankagrump ivankagrump 22:05 07.09.2010

Re: Najlaksi nacin da sprecite zlostavljanje

Sve i ako svi odrasli u detetovom zivotu ne rade svoj posao, to ne znaci da dete ne treba nauciti koja su njegova prava. Evo recimo na primeru fizickog kaznjavanja dece - sasvim je moguce da velika vecina dece potice iz porodica gde nema clanova koji bi detetu objasnili da nije u redu ako ga mama i tata udaraju i da to treba da prijavi policiji. Jer batina je iz raja izasla, to je stara narodna mudrost, dakle i istina. Vazno je onda to deci reci u skoli, i to ne znaci da se deca uce da sa podozrenjem gledaju na svoje roditelje, vec da se prosto uce sta ne treba da trpe i sta nije u redu (deca se ne radjaju sa tim znanjem, neko mora da ih nauci).
tetkino tetkino 09:34 08.09.2010

Najlaksi nacin da sprecite zlostavljanje

Potpuno nevezano za temu, ali jel ima neki predmet gde deca uce koje su im obaveze. Vidim da su sad svima puna usta decijih prava, al jel iko uci tu decu da ruku pod ruku sa pravima idu i obaveze i odgovornost - najvaznija od svih odgovornost za sopstvene postupke?

Kad god maloletnici naprave neki problem, uvek je kriv roditelj, profesor, Gospod Bog, a nikad oni. Siroti mali hrčki.

Što se teme tiče, ovo me malo podseća na onu kampanju "Roditelji jel znate gde su vam deca?" i "Sklonimo decu sa ulice!" koju je svojevremeno forsiralo MUP Srbije, zajedno sa svim Ministarstvima i uz punu podrsku NVO sektora, koja je za mene vrhunac licemerja. Zašto?
Zato što sam ja dete ulice, kao i moja 10 godina starija sestra, kao i 90% dece rođene 60-tih, 70-tih i 80-tih. Mi smo mogli biti deca ulice, jer su tad ulice, parkovi, igralista bili slobodni za decu i odrasle, a nisu bili prepusteni pjancima, narkomanima, siledžijama i ostalim problematičnim likovima. Zašto niko ne pokrene akciju: "Sredimo državu! Reformišimo policiju i pravosuđe! Sklonimo ološ! Vratimo decu na ulice!"
Zato što je ono prvo lakše. Hajde da prebacimo odgovornost na decu i roditelje, hajde da aboliramo one čiji je posao da stvore bezbednost i sigurnost, zato što ne rade svoj posao.

Taj isti princip se primenjuje i ovde. Deca čiji roditelji nisu zlostavljači i koja žive u funkcionalnim porodicama, neće u 99,9% slučajeva biti zlostavljana. Ako se i zlostavljanje dogodi u 99,9% slučajeva će imati podršku i pomoć porodice da taj događaj prevaziđu. Deca koja dolaze iz disfunkcionalnih porodica u 99,9% slučajeva neće imati kome da se obrate za pomoć, jer čak i da uzmu telefon i obrnu policiju, soc. službe i sve zainteresovane koji je rezultat - možda će nakon 2 godine biti izmešten u Dom za nezbrinutu decu - gde, kao, neće biti ponovo zlostavljana, a zlostavljač će da dobije 6 meseci uslovno? Je li to pravda? Je li to rešenje?

Radite na tome da pročistite uši odraslima: soc. radnicima, roditeljima, policiji, tuziocima i pravosuđu generalno... Pobrinite se da zlostavljanje postane problem društva i da se društvo pobrine da žrtve ne postanu i ostanu večite žrtve, a decu ostavite da budu deca.

Detinjstvo je jedini period u životu čoveka kad imaš mogućnost da budeš naivan i blesav i da veruješ u Vile i Deda Mraza i patuljke koji boje cveće... Ostvimo detinjstvo deci, ostavimo im mogućnost da budu deca, ne prebacujmo naše promašaje i naše neuspehe na njihova pleća.

Kad odrasli zaista budu željeli da čuju, čuće se svaka dečija suza i svaki jauk u noći. Sada oni mogu da urlaju do neba, svima su uši zapušene.
kobacmess kobacmess 01:14 08.09.2010

Podrska iz prosvete

Podrzavam, ali kad se uvede, da ne bude kao sa gradjanskim i veronaukom: predaje ko stigne i kad stigne
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:57 08.09.2010

Re: Podrska iz prosvete

Zar ne bi nasilje moglo ili trebalo da bude sastavni deo građanskog vaspitanja?
Btw, kamo je domaćica?
zilikaka zilikaka 15:52 08.09.2010

Re: Podrska iz prosvete

Zar ne bi nasilje moglo ili trebalo da bude sastavni deo građanskog vaspitanja?

Verovatno i jeste, ali nemaju sva deca građansko. Mnoga (možda čak i većina) umesto toga slušaju veronauku.
arianna arianna 16:10 08.09.2010

Re: Podrska iz prosvete

Zar ne bi nasilje moglo ili trebalo da bude sastavni deo građanskog vaspitanja?



Lično mislim da ne bi moglo. Iz prostog razloga jer učitelji koji sada predaju gradjansko vaspitanje, u svom obrazovanju NISU imali sadržaje iz ove oblasti, a ovakvi sadržaji se ne uče po seminarima, već postoji za to kadar, koji je školovan na strukovnim studijama, čije obrazovanje obuhvata deo pravne, medicinske, pedagoške, psihološke i socijološke nauke i njihovo zvanje je dipl. specijalni pedagag za prevenciju i resocijalizaciju lica sa poremećajima u društvenom ponašanju

Ono što bi bilo moguće u okviru gradjanskog je uvodjenje sadržaja iz zdravstvenog vaspitanja (preko potrebnog u osnovnoškolskom uzrastu dece)
kleinemutter kleinemutter 21:07 08.09.2010

nase sluzbe

Nase sluzbe postoje uglavnom i nazalost da bi tu neko primao platu i radio Nista ili Vrlo malo.


Mislim da ova prica ima smisla da se prica u skolama. I moze da se provuce kroz gradivo mnogih predmeta. Jezicari mogu naci pricu , koju ce analizirati, istoricari situaciju iz istorije , geograficari opet nesto itd.
Stvar je da se probudi svest o problemu.
I ja to pozdravljam.
U skolama ima i pepsi sluzba , koja bi trebala da deci drzi radionice, pa bi tema zastita od nasilja , po meni bila odlicna.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana