Porodica| Život

9. septembar

selica_nena RSS / 09.09.2010. u 23:09

Ej, ceo dan sam nešto gnjecava i na ivici suza, a nemam konkretan razlog. Ma šta na ivici?! U neko doba sam izašla iz kancelarije, sela u kola i rasplakala se. A nije mi bilo lakše, samo sam morala da popravljam šminku i pravim se da mi je nešto upalo u oko.
Na povratku s posla opet me uhvatila ta nepodnošljiva tuga. I stanem negde na Banstolu, izađem iz kola i onako, samo sam stajala i gledala nizbrdo. I disala duboko da se smirim.
Došla kući kao da na leđima nosim teret od hiljadu kila. Ma znaš ono kad ti neki grč stisne grlo i nema šanse da progovoriš. Ovi moji znaju kad treba da ćute.  Samo me V. zagrlio i tako... Držao me neko vreme u naručju bez reči. Onda mi dodao jastuče i rekao deci da utišaju TV.
Onda je počelo grozno nevreme i mislila sam da mi je tuga od toga. A nije. Znala sam da nije, samo nisam mogla da se setim šta mi je. I samo sam htela da zaspim i da se ne budim dok sve ne prođe. I taj bol i nevreme i sve.
Nije pomoglo. Upala sam u neki lepljiv san koji se ponavljao i ponavljao, sav iskrpljen od delova rečenica, koje sam danas pokupila, i pretočila ih u niz nepovezanih slika.
Probudilo me pucanje drveta ispred zgrade. I zvuk motorne testere i dovikivanje radnika gradske čistoće. Nevreme protutnjalo, a grad ostao kao posle kataklizme. Polomljene grane, zapušeni kanali, nečiji veš razvučen po putu...
Onda sam se setila da nemam cigarete za jutarnju kafu i na brzinu istrčala, da se ne zatvori dućan. Usput srela svoje bivše đake i stajala na uglu s njima, a kiša i dalje pada i nisam ponela kišobran. Oni se raznežili što me vide, ja još više. Bože, što li sam se ljutila na njih kad su ovako dragi?
Kažu, čekaju Jelenu da joj čestitaju rođendan i odu negde na piće. I da, kupili joj za poklon malo svetlucavo srce na srbrnom lančiću. Jeca i jeste malo svetlucavo srce. Bar je ja tako pamtim.
Čekala sam s njima slavljenicu i izljubila je. Odbila sam poziv da im se pridružim, prosto nisam danas za radost i slavlje.
U stvari, nisam htela da im kažem da sam se tek tada setila koji je datum.
9. septembar. Rođendan mog oca.



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ana_radmilovic ana_radmilovic 00:02 10.09.2010

ume tako

U stvari, nisam htela da im kažem da sam se tek tada setila koji je datum.
9. septembar. Rođendan mog oca

da strefi čoveka, a ni ne zna šta :)

p.s.

često mi poznato to o čemu pišeš draga selice neno
selica_nena selica_nena 00:09 10.09.2010

Re: ume tako

često mi poznato to o čemu pišeš draga selice neno


Nekako sam znala da ti je poznato. I ja prepoznajem sebe kad pišeš o sebi.
Ljubim te, Ana.
miloradkakmar miloradkakmar 00:10 10.09.2010

Sve se to

spakovalo u jedan dan, u jedno nevreme, u jedno drvo... Sve je htelo da ti odvuče pažnju , da preuzme odgovornost, ali pravi razlog je morao da ispliva.

Imam jednu izreku , važno je setiti se istog dana. Ne znam zbog čega, ali se pokazalo korisnim.
ana_radmilovic ana_radmilovic 00:18 10.09.2010

Re: Sve se to

miloradkakmar


Imam jednu izreku , važno je setiti se istog dana. Ne znam zbog čega, ali se pokazalo korisnim.


zvuči kao da je tačno :) a ko zna, možda i jeste
selica_nena selica_nena 21:22 10.09.2010

Re: Sve se to

miloradkakmar
spakovalo u jedan dan, u jedno nevreme, u jedno drvo... Sve je htelo da ti odvuče pažnju , da preuzme odgovornost, ali pravi razlog je morao da ispliva.

Imam jednu izreku , važno je setiti se istog dana. Ne znam zbog čega, ali se pokazalo korisnim.


Milorade, ti uvek razumeš. Ljubim
mlekac mlekac 02:10 10.09.2010

Stvarno si prenela

emocije.
Nisam imala pojma o cemu ti je tekst, al' cim sam pogledala naslov prvo mi je palo na pamet da je 29. septembar bio rodjendan mog tate...

I ko ono slaga da vreme leci? Neke stvari bole isto i posle 16 godina!
selica_nena selica_nena 21:29 10.09.2010

Re: Stvarno si prenela

mlekac
emocije.
Nisam imala pojma o cemu ti je tekst, al' cim sam pogledala naslov prvo mi je palo na pamet da je 29. septembar bio rodjendan mog tate...

I ko ono slaga da vreme leci? Neke stvari bole isto i posle 16 godina!


Ne leči, samo naučimo kako da potisnemo emocije.

Za sve tate kojih ostadosmo željne
dr.wagner dr.wagner 07:16 10.09.2010

Omjer ...

....jutro

-Slušajući ljude , onako neselektivno ... zaključio sam (možda krivo) kako
postoje dvije vrste sreće ... materijalna i nematerijalna !

-Materijalnu sreću uočite rano , vidite je izdaleka ..., njoj težite i gotovo
cijeli život podredite tome da biste je dohvatili ....

-A nematerijalna sreća ...

... to je malo čudno ,ali nju primjetite tek kad prođe ...


Wagner


P.S.
-Oni koji nisu izgubili nikoga , neka zanemare tekst .
selica_nena selica_nena 21:31 10.09.2010

Re: Omjer ...

Dr.wagner, hvala ti.
mikele9 mikele9 08:09 10.09.2010

Lastavici

Vreme ne postoji, mi prolazimo i odlazimo. Zato vreme i ne moze da leci
Imam takve dane, cak dan, dva umapred.
Pozdrav,
Mikele
bocvena bocvena 08:12 10.09.2010

Re: Lastavici

Tu sam. I prepoznajem...o kako prepoznajem:(
selica_nena selica_nena 21:33 10.09.2010

Re: Lastavici

Imaš, znam da imaš. Osetim u tvojim pričama i tada ne znam šta bih ti rekla. Samo ih odćutim.
mikele9 mikele9 00:02 11.09.2010

Re: Lastavici

Imaš, znam da imaš. Osetim u tvojim pričama i tada ne znam šta bih ti rekla. Samo ih odćutim.

Opet ću citirati mog omiljenog Bohumila Hrabala:
Vrhunac razumevanja među ljudima je ćutanje.
Hvala Lastavice Neno
mala.olja mala.olja 08:20 10.09.2010

tuzan dan

9. septembar, rodjendan moje kuce Ire, koja, nazalost nije vise sa mnom. Uspavali smo je 3. februara ove godine, sa 13 i po godina.. Tuga.. Do ove godine mi je 9. septembar bio srecan dan, a juce.. tuga i tuga i ova kisa mi je samo pomogla da se valjano isplacem....
Veliki pozdrav, jako lepa prica
deandrej deandrej 12:22 10.09.2010

Ne znam

sta da ti kazem

selica_nena selica_nena 21:36 10.09.2010

Re: Ne znam

Znaš. Ljubim te
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:04 11.09.2010

O, to je

rođendan i Žmuovog oca.
Šteta što među ovim smajlovima nema i neka zvezdica za ovakvu priliku.
selica_nena selica_nena 23:47 11.09.2010

Re: O, to je

Jelica Greganović
rođendan i Žmuovog oca.
Šteta što među ovim smajlovima nema i neka zvezdica za ovakvu priliku.


Šteta. Meni su zvezdice vaši komentari.
Hansel Hansel 09:30 11.09.2010

Ne plači

Ja sam sada vetar, jesenja kiša...
Ne plači nad mojim grobom, ja nisam tamo...
Ja sam sada vetar, jesenja kiša...

Ovo je sve što sam zapamtio iz odlomčića "Očajnih domaćica" na koji sam nabasao pre neki dan. Namerno ovo pišem, jer će možda izaamiti i neki osmeh, ali se tako bilo nadovezalo na moje misli (i nemam pojma koji je to citat)... objašnjavao sam svom ocu nedavno da se ne vezuje previše za grob (moje) majke, jer ona nije tamo... A sinoć pročitah krkarov tekst o teškoćama onih koji ne znaju grob svojih bližnjih...

Hoću da kažem, ako ti išta znači, da te i ja potpuno razumem...
selica_nena selica_nena 23:35 11.09.2010

Re: Ne plači

Hansel
Ja sam sada vetar, jesenja kiša...
Ne plači nad mojim grobom, ja nisam tamo...
Ja sam sada vetar, jesenja kiša...
......................
Hoću da kažem, ako ti išta znači, da te i ja potpuno razumem...


Prve godine sam često išla na groblje, ali nekako to nije bilo tatino mesto. A videla sam ga u svemu - u vozovima (bio čuvar pruge), u njivama (voleo zemlju i sve oko nje), u buketu cveća (često mi iz njiva donosio bukete poljskog cveća ili snop suncokreta), u pijačnom danu (nije propuštao pijac petkom)... I još ga na tim mestima nalazim.

I da, znači mi, mnogo mi znači što razumeš. Hvala ti.
razmisljam razmisljam 14:38 11.09.2010

Мој дан за плакање је данас

али ћу га сасвим свесно и намерно употребити само за лепа сећања на тату и тек неку трунчицу сете. То би му сигурно далеко више пријало, а и чињеница је да га у девет протеклих година још нисам умела да отплачем како треба. Некако ми се туга усадила превише дубоко да бих умела да је покажем.
selica_nena selica_nena 23:43 11.09.2010

Re: Мој дан за плакање је данас

Некако ми се туга усадила превише дубоко да бих умела да је покажем.


A izbije kad se prepustiš radosti? I dođe ti da plačeš, al' baš da se isplačeš.

Dugo nisam mogla da se nasmejem. Nije mi padalo na pamet da zapevam, igra još manje (a mnogo volim da igram). Onda sam jednom sebe uhvatila kako cupkam po kuhinji (deca slušala neku muziku malo glasnije) i tako sam se postidela, prosto osetila taj trenutak kao da sam ga zaboravila, izdala... A onda mi palo na pamet da sam upravo zakoračila iz depresije u kojoj sam dosta dugo bila.

I tako, korak po korak, naučila da živim bez oslonca zvanog TATA. Sad sam sasvim ok, samo me ponekad, na te neke značajne datume koje kao zaboravljam, smlati tuga.
razmisljam razmisljam 00:36 12.09.2010

Re: Мој дан за плакање је данас

A izbije kad se prepustiš radosti?


Нисам носила црнину. Попреко су ме гледали. Нисам плакала на сахрани. Подгуркивали су се и значајно климали главама. Нисам му одлазила на гроб осим када сам морала по протоколу ( он за мене није тамо, нити ће икада бити ). Замерено ми је на безброј начина.
Али ја знам да је он у мени на све оне начине на које је умео да покаже своју љубав. А било их је тако много.
И готово сваког дана нешто ме подсети на њега. Па сам онако, тужно срећна или срећно тужна, не знам ни сама. Тек, свако препуштање радости носи зрнце потиштености...
selica_nena selica_nena 00:39 12.09.2010

Re: Мој дан за плакање је данас

Али ја знам да је он у мени на све оне начине на које је умео да покаже своју љубав. А било их је тако много.


Razumem.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana