Djeca su svugdje ista i jednako nevina 11/09

Spominju na vijestima godisnjicu napada na WTC. Moj devetogodisnji sin najednom je zainteresovan sta se tacno desilo. Nedoumica. Je li dovoljno velik da mu se objasni, pokaze snimak ili da se prebaci tema na Toy Story ili Olivera. Podsjeca me to na prizor iz Sarajeva, nekada 1992. godine, kada majka zove sina da udje u kucu da bi zajedno pogledali snimke najnovijeg masakra. Tada sam bio sokiran i upravo to mi je ostalo u sjecanju dok sam razmisljao sta da uradim i kako da zatvorim temu o 11. septembru. Da li smijemo djecu opterecivati stvarima s kojima se i odrasli tesko nose? Da li ih uopste mozemo zastiti jer informacije su svuda okolo? Uostalom moze i sam naci na internetu snimke bez mene da budem u blizini i pokusam objasniti sta je bilo i ko je dobar, a ko los. Opet, postavljam pitanje sebi o zloupotrebi djece u politicke svrhe.

 

 

Sjecam se jedne diskusije na forumu ucesnika euro-americkih skupova Remarque Instituta njujorskog univerziteta koji je formirao nedavno preminuli veliki intelektualac Tony Judt gdje pripadnici politicko-intelektualne elite zapadnog svijeta s ushicenjem govore o Obami (tokom predizborne kampanje) te kako su njihova djeca slijedila roditelje i crtala Obamu, pa su onda to roditelji s odusevljenjem postavili na Facebook. Moj komentar je izazvao indignaciju jer rekao sam da je to iskoristavanje djece u politicke svrhe. Pogodilo ih je. Koristili su standardni argument da sam ja, te jos nekoliko diskutanata koji su me podrzali, iz istocne Evrope pa mi imamo lose iskustvo i zato smo osjetljiviji nego sto bi trebalo biti. Princip bi trebao biti isti i za Staljina, Tita i Obamu. Djeca su svugdje ista i jednako nevina.

Vratimo se 11. septembru. Nakon sto sam mu pokazao snimke udara aviona u nebodere izbjegavajuci snimke ljudi koji padaju s visih spratova, sin me ispituje nesto detaljnije o cijelom dogadjaju. Koliko aviona su teroristi oteli? Cetiri. Koliko ljudi je poginulo? Oko tri hiljade. Mislim, u avionu, sta je bilo s pilotima? I oni su poginuli. A putnici? I oni. Je li bilo djece? Nije (slazem). Dobro!

Dodaje moj sin da je jako glupo oteti avion i ubiti se u teroristickoj akciji. Mogli su se posluziti bombama, kaze on. Logika, mislim ja ali kazem da je terorizam glup na bilo koji nacin i da se nista time ne postize. Da, kaze on.

Tu mu je paznju odvuklo neko zbivanje na teveu pa smo izgleda zatvorili temu 11/09. Pisuci ovo, vidim da sam i ranije pisao o ovoj temi ali zapravo mi se cini da mi je ovo najvazniji odnos do sada o tom dogadjaju. Ovaj puta radi se o narednoj generaciji. Zelim da razumije ali ne zelim da se opterecuje. Mogu li djeca ucestvovati u svijetu odraslih? Oni zapravo ucestvuju. Niko ih ne pita. Pitanje je najboljeg nacina. Nadam se da je ovo ispravan odnos prema 11. Septembru.